Pripadnik Hrvatske vojske, desetnik Ante Božić Jokić, vozio je autobus tvrtke Darko Tours koji je 1. svibnja doživio prometnu nesreću na putu prema Bologni, pri čemu je poginuo putnik Matijas Grbavac, saznaje Nedjeljni iz izvora bliskih istrazi. Prema tim informacijama, desetnik Božić Jokić pripadnik je prometnog odjela Doma stožera u Glavnom stožeru Oružanih snaga. On nije imao nikakvo odobrenje svojih nadređenih da u slobodno vrijeme radi za privatnu prijevozničku tvrtku. Dakle, radio je u “fušu“ ili “na crno”.
Novac mu treba za kuću
“Ante je bio jako uzbuđen zbog puta u Bolognu. Hvalio se kako će dobiti dnevnicu od 50 eura i kako će prvi put voziti autobus na kat”, tvrdi nam naš sugovornik. Prema njegovim riječima, dogovor između dva vozača bio je da Božić Jokić autobus vozi po autocesti, a drugi vozač u gradu. No nažalost do grada nikada nisu stigli. Kako saznajemo, desetnik je u Oružanim snagama vozio autobuse i automobile. Prema izvorima iz talijanske policije, Božić Jokić je na ispitivanju rekao da je obiteljski čovjek te da mu je bio potreban svaki cent jer gradi kuću. Ovo mu, tvrde nam sugovornici, nije bila prva vožnja za Darko Tours. Vlasnik tvrtke bi ga angažirao prema potrebi i za svaku vožnju s njim je sklapao novi ugovor o djelu. Satnica je bila oko 15 kuna.
Nakon niza bezuspješnih poziva u petak, u subotu popodne javio se povratno vlasnik autoprijevozničke tvrtke Darko Štih, poprilično uznemiren kad je čuo pitanje koje smo mu ponovili čak tri puta, ali odgovor je jednostavno preskočio.
- Je li vozač koji je prouzročio sudar zaposlenik HV-a, kojeg je tvrtka Darko Ttours angažirala za 50 eura po danu? - pitali smo ga direktno, no Štih je nudio drugi odgovor.
- Ljudi su jalni što pričaju. Punih 26 godina sam u tom poslu, po 15 sati dnevno. Puno osoba me zvalo i reklo mi: ‘Darko, drži se’ - priča Štih.
- Ali, niste odgovorili je li vozač autobusa doista djelatnik HV-? - pitamo ga opet, ali poduzetnik Štih nastavlja po drugom kolosijeku: "Tvrtka je krenula iz ničega. A ljudi su zavidni. Znate kak se veli da u jamu upadne onaj tko ju pod drugim kopa".
-Gospodine Darko, vi nikako da odgovorite na pitanje o vozaču - podsjećamo ga i treći puta. Odgovor koji je uslijedio je bio: "Za cijeli slučaj imamo pravnika. Ugodan vam vikend želim."
Vozač autobusa, odnosno desetnik Hrvatske vojske nakon ispitivanja u talijanskoj policiji jučer se vratio u Zagreb i sada ga čeka razgovor sa djelatnicima Vojne policije kojima će morati objasniti zbog čega je i koliko dugo u svoje slobodno vrijeme radio za privatnog poslodavca. Prema svemu sudeći čeka ga postupak pred Vojno stegovnim sudom i maksimalna kazna: nečasni otpust iz Oružanih snaga.
Ovaj nesretni događaj mogao bi potaknuti širu istragu unutar Oružanih snaga jer prema tvrdnjama naših sugovornika ovo nije usamljeni slučaj. Naime, tvrdi se kako mnogi vozači nakon što im završi radno vrijeme u vojsci odlaze raditi u privatne tvrtke te odvoze nekoliko tura na kamionima, šleperima ili autobusima. Neki, čak uzimaju i nekoliko dana godišnjeg odmora, kako bi odvozili svoju vožnju.
Kraj ljubavne priče
“Piva je ka tić, živija je za more i za divojku Barbaru”,
S druge strane, u tom autobusu na najtužniji način okončala je jedna prekrasna ljubavna priča.
Pomorac Matijas Grbavac (27) s Pelješca mjesecima je nestrpljivo iščekivao završetak plovidbe, da se vrati u Trpanj i da krene prema Lovranu svojoj dugogodišnjoj ljubavi Barbari Roso (22), studentici na Hotelijerskom fakultetu. U glavi mu se vrzmalo rezervirano romantično putovanje u Rim. Zadnjeg dana travnja u 23 sata na “Vratima Jadrana” s natrpanim koferima ukrcali su se u autobus. Četiri sata kasnije, točnije u 3.15 sati tog prvosvibanjskog jutra, vozač agencije Darko Toursa tijekom vožnje sletio je s autoceste A13. Uslijedili su vriskovi, šok i krv isprepadanih 75 putnika autobusa. Jedino miljenik cijelog pelješkog kraja nije rekao ni riječi.
U snu je, sjedeći u stražnjem dijelu autobusa, izletio kroz prozor. Prikliještio ga je gigantski autobus na kat i pregršt razbacane prtljage. Njegova Barbara, i sama krvava i trgnuta iz sna, tražila ga je pogledom. Ugledala je beživotne noge. Unatoč nastalom metežu, prepoznala je tenisice. U njezinoj je glavi nastao muk dok je oko nje odzvanjala jeka putnika: “Ljudi, netko je prikliješten. Pogledajte tamo dolje noge.” Desetak ambulantnih kola, nekoliko vatrogasnih ekipa, policija... Ubrzo je vijest stigla do Pelješca o mlađem sinu bračnog para Grbavac, Ike i Zlate, kojima je njihov Matijas obećao prije puta “da će se brzo vratiti”. Nije dugo trebalo da Barbara svojim roditeljima priopći tragičnu vijest, koja je u sekundi Pelješac i cijelu Hrvatsku zavila u crno. Početkom idućeg tjedna beživotno tijelo pokojnog Matijasa bit će dovezeno u Hrvatsku da bi bio ispraćen na posljednje počivalište. A kako je sve počelo?
Peron 502 zagrebačkog Autobusnog kolodvora 30. travnja nešto prije 20 sati i doubledecker marke Setra u vlasništvu autoprijevoznika Darko Tours - mjesto i vrijeme okupljanja veselih putnika sa šarenim koferima koji su, bez zadrške i dvoumljenja, jedva čekali da u jutro 1. svibnja dođu u Rim.
“Rim, Napulj, Pompeji, Orvieto... četiri dana za samo 1290 kuna” zvučalo je primamljivo za tih 76 hrvatskih turista koji su se preko turističke agencije Alga Travel otisnuli na 900 kilometara dalek put. No talijansku prijestolnicu nitko od njih nije vidio.
“Piva je ka tić, živija je za more i za divojku Barbaru”,
kratko i uglas stegnutih grla pričaju prijatelji
pokojnog Matijasa iz Trpnja. Vijest ih je dočekala u kafiću u rano jutro gdje su često znali s njim ispijati kavu. Cigarete i alkohol tog mladića nisu zanimali.
- Jedva je čekao da siđe s broda i da vidi Barbaru. Znate, on vam je rođak igrača Bigestea Ilije Mišetića. Slobodne trenutke provodio je i s ocem u vinogradu u Šipovači, ali se nije dugo zadržavao tu. Bježao je u Trpanj, a onda i prema Rijeci - ističu nam još Matijasovi bližnji. Gorčina i tajac zavladali su i u muškom učeničkom domu u Dubrovniku, gdje je svoj dio školovanja proveo mladi pomorac.
- Bio je vođa jedne predivne generacije domaša. Svaka riječ utjehe njegovim najmilijima bila bi premalo - poručili su svom domskom prijatelju stanari dubrovačkog Muškog učeničkog doma.
(...)
Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg
0 Primjedbe