Glasovanje u Mostaru: Od preskakanja ograde i upada na sporedna vrata do glasačke kutije

Putujući više od 50 kilometara od Šipovače do biračkog mjesta u Mostaru, u namjeri da iskoristim svoje biračko pravo, došao sam na odredište u 10 sati. Već na prvi pogled, situacija mi se nije nimalo svidjela – više od dvije tisuće ljudi čekalo je da uđe u zgradu u kojoj se održavalo glasovanje.

Na nekoliko ulaza u zgradu stajalo je na desetine policajaca koji su priječili put glasačima. Kad je netko iz mase zavikao kako na različite ulaze glasači trebaju ulaziti zavisno od toga jesu li se prethodno registrirali ili ne nastao je pravi krkljanac. Jedni lijevo, drugi desno, pa obratno, kao mravi u mravinjaku.

Procijenivši da ću u onolikom mnoštvu satima čekati da uđem u zgradu, pođoh ondje gdje je gužva bila najmanja. I baš kad sam trebao ući, policajci zabraniše ulazak s izgovorom da je tu samo izlaz (a ispred mene tridesetak glasača pustiše unutra). Nastupi kratka rasprava između policije i ogorčenih glasača.

„Valjda škola ima neka sporedna vrata“ – pomislih u sebi i odlučih krenuti u potragu. Pođe sa mnom i tad već vidno ljutiti prijatelj.

Preskočivši ogradu uputili smo se prema stražnjem dijelu zgrade. Kad tamo – vrata, a na vratima osobe iz biračkog odbora ili čega već, tjeraju troje glasača koje ih moljaše da ih puste unutra na glasovanje. Nakon što je trojka odustala od ulaska, a „čuvari zgrade“ ušli unutra, odlučišmo da „ulićemo pa kud puklo da puklo“. I uspjeli smo, „upali“ smo u nekakvu prostoriju naziva „kuhinja“, a u njoj zatekli petero-šestero na stolicama u besposličarenju. U općoj galami koja je nastupila (valjda zbog toga što smo ih ulaskom „uznemirili“), pretpostavili smo da su na „radnom zadatku“. U kakvom li su poslu u kuhinji bili zavaljeni u stolice?

Preko te prostorije došli smo do hodnika i zatekli preko stotinu glasača koji čekaju registraciju. Predali smo dokumente koji su nam vraćeni za manje od dvije minute i čekali prozivku za potvrdu. 10 minuta, 20 minuta, pola sata ... Oduljilo se čekanje, a narod je bio sve nervozniji. Krenulo je guranje i vikanje zbog dugog čekanja, starije osobe zbog iscrpljenosti su odustajale, a neki su padali u nesvijest. U tolikom čekanju primijetih kako iz one prostorije što „kuhinja“ se zove dolaze novi glasači. Koja li je razlika između onih kojima je ulaz zabranjen od onih koji ulaze ili pak nas što „upadamo u letu“? Znaju oni!

Nakon više od sat vremena čekanja na potvrdu o registraciji, nervozan i ljut, upitah nekolicinu njih što ih je prozvalo za famoznu potvrdu, koliko čekaju. Jedni rekoše da je to desetak minuta, drugi rekoše da je to oko pola sata. I dobiše oni potvrdu prije mene koji čekam više od sat vremena. No, bilo je i onih koji su čekali i više od dva sata.

Kakva li je to (ne)organiziranost kad jedni potvrdu dobiju za desetak minuta, a drugi čekaju i više od dva sata? Pomislih, ili se potvrde dobivaju preko „štele“ ili ih izdaje neka nezainteresirana budaletina.

Što god da je, odlučih da „u roku odmah“ idem po nju. Ulazim u prostoriju gdje se obavlja prozivka, a dvoje što proziva mi reče da dobivaju potvrde u prostoriji „računovodstvo“. Kad sam ušao u „računovodstvo“ i rekao da jedni dobivaju potvrde za desetak minuta, a da drugi, među kojima sam i ja, čekaju više od sat vremena i da stoga hoću potvrdu u „roku odmah“, rečeno mi je da neman pravo ulaska i da ću biti izbačen. Ipak, nakon kraće žustre rasprave, potvrda je bila u mojim rukama.

Uslijedilo je olakšanje i put do glasačke kutije. I opet šok i nevjerica. Pored tisuća ljudi kojima policija priječi put unutra, pored mnoštva onih koji čekaju na potvrdu, učionice u kojima su smještene glasačke kutije zjape gotovo prazne.

Nakon što sam glasovao, izašao sam na ona vrata na kojima su nas policajci spriječili da uđemo na početku pohoda do glasačke kutije dok su tamo stajale stotine koje su čekale ulazak unutra. Sad su puštali po dvoje-troje. U 11:30 bio sam vani. Dobro sam i prošao, sat i 30 minuta je ništa u odnosu na one što su i po 4-5 sati čekali.

Tisuće Hercegovki i Hercegovaca satima su čekali da bi glasovali dok su prostorije u kojima se glasovalo bile gotovo prazne, tisuće ih je odustalo zbog katastrofalno loše organizacije izbornog procesa, tisućama je uskraćeno pravo glasa zbog odluke da se Hrvate iz BiH strpa kao ovce u tor i tako se odnosi prema njima.

Tijekom svoje povijesti, Hrvati iz BiH istrpjeli su i mnogo gore nepravde ne pokleknuvši pred neprijateljima, pa tako i ovu. No, ako se broj glasačkih mjesta ne poveća, a organizacija bude loša kao ovaj put, svjedočiti ćemo prizorima u kojima se glasači preko krovova spuštaju do glasačke kutije, a ne samo preko sporednih vrata zbog planski blokiranog glavnog ulaza.