"MISLI GLOBALNO, DJELUJ LOKALNO!"

nedjelja, 5. srpnja 2015.

Legenda o Divi Grabovčevoj

Rijetki su krajevi koji nemaju neku svoju legendu iz prošlosti. Jedna od poznatijih legendi ramskog kraja, svakako je legenda o Divi Grabovčevoj. Usmene predaje koje su se prenosile s koljena na koljeno, zabilježio je i u svojoj knjizi „Djevojački grob“, objavio Ćiro Truhelka, hrvatski arheolog i povjesničar umjetnosti. Legenda o Divi Grabovčevoj govori o mladoj djevojci koja je živjela u Rami u vremenu turske vladavine na ovi prostorima. Kao kći roditelja koji dugo nisu imali djece, Diva je bila obasipana pažnjom svojih roditelja i ukućana, svoga sela, ali i cijeloga kraja. 

Kao djevojčica, privlačila je pozornost svojom bistrošću i mudrošću. Po ondašnjim običajima, kad je bila dovoljno odrasla, roditelji je šalju na čuvanje stada ovaca s ostalim pastirima na planinu Radušu. Kad je stasala u djevojku, bila je izrazito lijepa i tom svojom ljepotom plijenila pozornost velikog broja muškaraca. Kako legenda kaže, jednom prilikom kada je sa svojim prijateljicama bila na mjesnom bunaru, pored njih nailazi turski mladić Tahirbeg s Kupresa i odmah je zapazio lijepu djevojku. Od tada je često tražio razlog da dođe u Ramu i Varvaru kako bi susreo Divu. Kako je vrijeme prolazilo, Tahirbeg se zaljubljuje u djevojku i jednom prilikom ju je zaprosio. Diva, koje je prema legendi bila izrazito pobožna i odana katoličkoj vjeri, tu prošnju odbija jer se ne želi udati za Turčina.

O toj prošnji ispričala je roditeljima, koji su je podržali u njezinome stavu. Drugi pokušaj prosidbe, na koju je Tahirbeg poslao svoje izaslanike i darove, Diva, a i njeni roditelji dali su isti odgovor. Ljutit i uvrijeđen zbog ponovnog odbijanja njegove prosidbe, Tahirbeg je vrebao priliku kako bi oteo djevojku i na silu je doveo sebi za ženu. Diva je izbjegavala izlazak iz kuće zbog straha od otmice, ali kad je došlo proljeće i vrijeme odlaska na planinu zbog ispaše stada, Divini roditelji su zamijenili ispašu sa svojim kumom Arslanagom i umjesto da ide na Radušu, Divu šalju na Vran. Nakon što joj se izgubio svaki trag, Tahirbeg šalje svoje sluge da špijuniraju i nađu gdje se djevojka sklonila. Poslije nekog vremena, sluge pronalaze mjesto gdje se Diva nalazi i kazuju svome gospodaru gdje je.

Tahirbeg sa svojim slugama odlazi na Vran s odlukom da se pod svaku cijenu „dokopa“ djevojke. Kad je našao Divu, pokušao ju je silovati, ali se djevojka borila i tako naljutila nasilnika koji je ubija nožem. Nakon što ju je ubio, na mjesto zločina stiže i Arslanaga, kum obitelji Grabovac i osvećuje djevojku. Diva je pokopana na Kedžari, mjestu gdje je ubijena. S vremenom to mjesto postaje zavjetno mjesto na koje su brojne ramske djevojke odlazile. U početku, fratri su se protivili takvim hodočašćima, ali nakon što su uvidjeli da zabranama neće ništa postići, početkom prošloga stoljeća pozivaju tada poznatoga hrvatskog arheologa, Ćiru Truhelku da ispita što krije grob na koji mnogi hodočaste. Truhelka je otkopao grob i u njemu pronašao kostur ženske osobe u dobi o 16 – 17 godina. Prema kostima lica i tijela, zaključuje da je djevojka bila izrazite ljepote.

Nakon što je završio istraživanje groba, sve vraća u prvotno stanje. Kasnije je ne grob postavljen veliki kameni stećak koji se na njemu nalazi i danas. Svake godine, na prvu nedjelju nakon Petrova, na Divnom grobu, služi se sv. misa. Na hodočašće dolaze mnogobrojni vjernici, kako iz Rame, tako i drugih dijelova BiH, posebno Hercegovine, a zadnjih nekoliko godina i hodočasnici iz Hrvatske. Današnji dan, u Rami se naziva „Divin dan“. Bez obzira koliko ova pripovijest odgovara povijesnoj istini, ona odgovara psihološko-sociološko-povijesnoj istini ovoga puka, posebno djevojaka. Stoljećima su roditelji odgajali djecu, učeći ih da im je jedini ponos njihova vjera i poštenje, i to im nitko ne može oteti.

Za tu vjeru i čast ovaj je narod žrtvovao život koji je i onako često bio jadan i tegoban. Bilo je u ramskoj povijesti mnogo "Tahirbega" nasilnika koji su nosili različita imena i oznake i njihov se teror znatno odrazio na duši ramskog čovjeka. Tragičnu sudbinu mlade ramske djevojke, u svojoj pjesmi „Diva Grabovčeva“, opjevao je i Marko Perković – Thompson.

Film na temu o ovoj hrabroj djevojci Divin krik s Vrana autora Miljenka Karačića dobio je na 15. ITF’CRO 2012. – Međunarodnom festivalu turističkog filma posebno priznanje za “iznimno kvalitetnu te dojmljivu redateljsku i scenarističku priču o davnim zbivanjima na ovom lokalitetu, u funkciji očuvanja baštine i daljnjeg razvoja hodočasničkog turizma”
 

Diva Grabovčeva

Usred dične Herceg Bosne
Gornjom stranom Rame stare,
Loze roda sveđ ponosne
Braća Kopčić gospodare.
Velikani, ime slavno,
Pradjedova časnih sjeme.
Zapisala povijest davno –
Mnogog stvora broji pleme.
Živjelo se kojekako,
Božja volja svoje čini.
Pleme mrlo; sve polako
U grob liježu vrli sini.
Od prastare loze njine
Dva Kopčića, mila brata,
U dvorima djedovine
Stišću k srcu stijeg Hrvata.
To čestiti ljudi bili,
Kras im praga – vjera sveta.
Poštenjem ih okitili
Svi guslari davnog svijeta.
Vrijeme nosi i odnosi,
Puno suza, trunčić smješka.
Od postanka baš prkosi
Bosni našoj sudba teška.
Ajme, Bože, jada ljutog,
Idu Turci, Osmanlije!
Kršćanima bit će krutog
Jarma, danka i kandžije.
Pomozite, oj Nebesa,
Smiluj se o Djevo, Mati!
Bez milosti i čudesa
Tko će raji utjeh dati?
Molitva se Bogu vija,
Al’ nadjača sablje sila.
Sultanova Turadija,
Cijelu Bosnu preplavila.
Na muci se čovjek pozna
U nevolji ćud pokažeš,
Ščepa li te muka grozna
Ili trpiš, ili lažeš.
Junak si il’ prelivoda
Poture il’ sluga Krista,
Izdajica slavnog roda,
Il’ ti savjest vijekom čista.
Kad pritisnu gorki jadi
Blijedi nauk od davnina.
Jedan Kopčić, blaga radi,
Uze vjeru od Turčina.
Zemlju, dvore, spasit treba,
Imanje je srcu milo.
Što govori knjiga Neba,
U glavi se tajno krilo.
Dobri Bog je Otac svima,
Turčin, kršćan – krv crvena.
Plaću bereš po djelima,
Ljubav –  zakon svih plemena.
Drugi Kopčić čvrste vjere
Prezr’o zemskog žića dare.
Nek mu Turčin danak bere,
Al’ ne će u janjičare.
Nek o njemu povijest piše
Da je Braja kamen stanac,
Dok mu duh u tijelu diše,
Ne slomi ga nik’vi stranac.
Stajali mu bijeli dvori
Sred grabovog zelen gaja;
Još narodna priča zbori –
Tu j’ živio Kopčić Braja.
Zub vremena dvor rušio
Mili spomen na djedove.
Gdje no grabov gaj je bio,
Grabovcima kraj se zove.
U tom kraju kamenjara
Nedaleko Vran planine
Živio od Božjeg dara,
Luka, sinak djedovine.
Im’o malo, ma je sretan,
Tek mu oči čedo žele.
Dani lete, a on sjetan,
Pokriše ga vlasi bijele.
Na koljena žuljnih, goli’,
Pred oltarom kleči, grca.
Godinama posti, moli,
Ah da mu je plod od srca.
Eto čuda, zdrava, živa,
Rodila se kćerka mala!
S mlijekom majke, slatka Diva,
Zapovijedi usisala:
Ljubi Boga, Domovinu,
Djevičanstvo čuvaj, cijeni.
Poštenje si, krepost finu,
Grešnim blagom ne zamjeni.
Sretna rasla Diva mlada
Grabovčeva bajna vila.
Usred sela, velegrada,
O njoj viječna priča bila.
Molitva ju ocu dala
Svetinja se u njoj krije.
Usta muška uzdisala,
Bože dragi, lijepa li je.
Perivoja krasi cvjetni
Ne mogu se s njom poredit.
Koji li će momak sretni
Grabovčevo smilje gledit?
Čuva Diva bijelo stado
Po livadi i vrleti;
Gle, na konju, Ture mlado
Sa Kupresa ko zmaj leti.
Džafer – bega sinak to je,
Loze Kopčić, ramska klica.
Pradjed bris’o ime svoje,
Od kršćana – poturica.
Sin mu Tahir, zloduh sami,
Teferiči, Bosnom skita.
Ne vole ga ni imami,
Ni kadije, raje svita.
Što poželi imat mora,
Tko mu na žulj, tome jao.
Svijet mrzio suro’g stvora,
S puta mu se uklanjao.
Leti  momak ko na krili’,
Al’ mu plamni pogled stade
Na prelijepoj ramskoj vili,
Na njedrima Dive mlade.
Lecnuo se. San il java –
Pred njim cura ljepotanka
Ko boginja da je prava,
Rumen ruža, stasa tanka.
”Oj djevojko čija li si,
Tko te takvu šesnu rodi?
Da l’ sa drugog svijeta nisi?
Jel u tebi anđel hodi?
Prođoh Bosnom nadaleko
Carigrada mnogom stranom.
Ma tek za te zape oko,
Pred srećom mi Bogom danom.
Ajme, curo, opčara me
Tv’a ljepota, pogled mio,
Od ljubavne vatre same
Nisam više koj’ sam bio.
Duša mahom svate sanja
Tvoje rujne usne žudi.
Tahir – beg se tebi klanja,
I moli te, moja budi.
Sto sluškinja na te čeka
Da te spreme i pozlate.
Ma željela ptičjeg mlijeka,
Đuvegija nać’ će za te.
Oj tako mi moga dina
Nema para tvome liku.
Ljubav si mi ti jedina,
Spas ubogom nevoljniku.
Kunem ti se babe vjerom
Sretnom ću te učiniti,
Kitit zlatom i biserom
Tvoj rob, sluga, vječno biti”
Herceg Bosne cura, Diva,
Gordo, smjelo, glavu diže.
Planu bićem hrabrost živa
Tahir – begu riječi niže:
”Hvala, ali nisam za te,
Katolička ja sam kćera.
Jedan zakon za Hrvate:
Nacija i oca vjera.
Ti veličaš Muhameda,
Meni Krist na srcu leži.
Za kršćankom Kopčić gleda –
Moja mis’o k rodu teži.
Djedi bili katolici
Klanjali se svetom križu,
Danas dankom mučenici,
Imena si slavom nižu.
Zar će Diva Grabovčeva
Prezret vjeru i Raspelo?
Sramom da ju svijet opjeva,
Da izdajom kiti čelo?
Tahir – beže, sine turski,
Idi svoje gore listu.
Mene žari ponos curski –
Ja ostajem vjerna Kristu.”
Ode beže, guja ljuta,
Sutra dan se opet vrne.
Dolazio često puta,
U zaruke k Divi grne.
Silovito momče ludo
Zabranjeno želi voće.
Je li Bogu pravo, hudo,
Srdašcu se slasti hoće.
Babo Džafer zlata ima –
Neće cura pustog blaga.
Tahirovim u grudima
Planu uja ljutog vraga;
”Kaurkinjo, čuj me mlada,
Sa Turčinom šale nije;
Nećeš mene – eto jada,
Pod zemljicu leći ti je.”
Ruka oštri handžar rinu
U Divino tijelo krasno.
Natopila krv ledinu
Ode cura u raj časno.
Tahir – đavo kući žuri,
Srce vatrom pakla gori.
Gle, konjanik za njim juri,
Vran planinom glas mu ori:
”Stan’ šejtane, stan’ džudijo,
Lako ti je ženu ubit.
Ako lažem, živ ne bio,
Mrtvog će te nana ljubit!”
Dobrodušnom Arslanagi
Milo kumče bila Diva,
Osvetit će kum ju dragi
Nek u miru Božjem sniva.
Oštra sablja mladca zgodi,
Stari Džafer gorko plako:
”O moj, sine, ti se rodi
Uzočas i naopako.
Gdje ti obraz, gdje poštenje,
Ne ljubi se cura silom.
Pravo ti je tek volenje
Kad se svidiš stvoru milom.
Ajme, sine, nesretniče,
Teška kazno mojeg žića.
Ubojico, o krvniče,
Ti izrode u Kopčića.”
Mrla Diva, Hrvatica,
Junakinja s Herceg kama.
Katolkinja, mučenica,
Nevinosti slika sama.
Grob joj čuva Vran planina
Pred Kedžarom eno znaka;
Hrle grobu, od davnina,
Tri nacije djevojaka
I mole se: ”Dive draga,
Pomozi nam bitku biti.
Napasnika tjeraj vraga,
Djevičanstvo sveto štiti.
Mladost nek te vazda cijeni,
Nek ti u čast pjesmu pjeva.
Nek u vječnoj uspomeni
Živi Diva Grabovčeva.”

Marija Dubravac, Brisbane
 

0 komentara:

Objavi komentar

Komentari koji sadrže uvredljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.