In memoriam: MILAN FILIPOVIĆ

MILAN FILIPOVIĆ – MIĆO

14. 7. 1940. – 9. 2. 2016.

ZVONAR CRKVE U KAŠČU 43 GODINE

Milan Filipović – Mićo, nakon što je 43 godine bio zvonar u Kašču, preminuo je u utorak 9. veljače 2016. u 76. godini života. Svetu misu i sprovodne obrede, u koncelebraciji sa župnikom don Jozom, predvodio je u četvrtak 11. veljače na kaščanskom groblju don Marin Marčić, župnik Oraha i Stilja.

Od 1973. preuzeo je službu zvonara u Kašču. Ta služba se sastojala od svakodnevnog zvonjenja na ruke, ujutro, podne i navečer, prije mise i za vrijeme mise. Kasnije, kad je zvono na mjesnom groblju elektrificirano, Mićo je opet bio taj koji je redovito uključivao zvono kad je to bilo potrebno. Na svemu tome mu od srca zahvaljujemo!

“Kakav će to biti susret zvonara i Boga kojemu je zvonar pozivao ljude”, zapitao sam se dok je don Marin u propovijedi na misnome slavlju govorio o njegovoj samozatajnosti, čovjeku skromnih životnih zahtjeva prema sebi, ali zato široke ruke prema drugima.
Odmah su mi u mislima navrle riječi pjesme Branka Bošnjakovića Oči u oči:

Pitam se što ću reći kad se budemo gledali
oči u oči ja i Ti , što li ću tada reći?

Hoću li izdržati kad se budemo gledali
oči u oči ja i Ti , oću li moći izdržati ?

Kad se budemo gledali oči u oči
kad se budemo sreli ja i Ti

Sjeti se da sam samo čovjek,
a Bog da si Ti

Kakav li ću biti kad se budemo gledali
oči u oči ja i Ti -kakav li ću onda biti ?

Kakav će to biti susret kad se budemo gledali
oči u oči ja i Ti – jedan čovjek i njegov Bog ?

Kad se budemo gledali oči u oči
kad se budemo sreli ja i Ti
sjeti se sam samo čovjek a Bog da si Ti.

Budući da je kao čovjek i zvonar bio obljubljen, mještani Kašča, s jedne i s druge strane granice, sa župnicima don Jozom i don Marinom, priredili su mu skromnu proslavu 40. obljetnice službe 13. lipnja 2013., a čestitarima se pridružio, poslavši svoju čestitku i zahvalu, i biskup Ratko Perić.

Ja znam dobro: moj Izbavitelj živi
i posljednji će on nad zemljom ustati.
A kad se probudim, k sebi će me dići:
iz svoje ću puti tada vidjeti Boga.
Njega ja ću kao svojega gledati,
i očima mojim neće biti stranac:
za njime srce mi čezne u grudima
(Job 19, 25-27).

Objavi komentar

0 Primjedbe