Uspješan čovjek je onaj koji može napraviti čvrst temelj od cigli koje su drugi bacili na njega
Veleposlanstvo Republike Hrvatske u BiH i Školska knjiga d.d organiziraju 2. veljače, u Akademiji nauka i umjetnosti BiH u Sarajevu, predstavljanje knjige „Forenzična analiza DNA: Interdisciplinarni pristup“.
Urednici knjige su prof. dr. Dragan Primorac i prof. dr. Mosess Schanfield. Prof. Dragan Primorac, koji je protekle godine imenovan na mjesto predsjednika Odbora za međunarodne odnose Američke akademije za forenzičke znanosti, te na dužnost „Global Ambassador“ Sveučilišta Penn State – jednog od najvećih američkih sveučilišta, autor je i nekoliko poglavlja knjige. Sve to, ali i njegovo sudjelovanje u inauguraciji američkog predsjednika Donalda Trumpa, bilo je povodom da uglednoga znanstvenika zamolimo za razgovor.
Jedini ste znanstvenik iz regije pozvan na inauguraciju Donalda Trumpa. Kakvi su Vaši dojmovi s tog događaja?
– Izvrsni. Domaćin tijekom posebnog događaja, priređenoga u čast novoizabranog predsjednika, bio mi je Dana Tyrone Rohrabacherom, predsjedavajući Odbora za Europu Kongresa SAD-a, koji je bio glavni kandidat za Državnog tajnika SAD-a, no, zbog privatnih razloga o kojima mi je govorio, tu dužnost nije mogao prihvatiti. Više od 25 godina živim i radim između Hrvatske i SAD-a i nebrojeni su kontakti koje imam s gotovo svim američkim administracijama. U Washingtonu sam se susreo s nizom kongresmena i senatora, a intenzivne razgovore sam imao s ranije spomenutim kongresmenom Dana Tyrone Rohrabacherom, John McClearyjem, posebnim savjetnikom predsjednika Jimmyja Cartera, osobnim prijateljima i poslovnim suradnicima novoizabranog predsjednika Trumpa, čelnicima Commission on Security and Cooperation in Europe, vodstvom AIPAC-a te s jednim od najvećih znanstvenika SAD-a -„ocem“ regenerativne medicine, prof. Anthonyjem Atalom.
Prije tri godine, točnije početkom 2014. godine, pedeset vodećih svjetskih znanstvenika priredilo je knjigu na engleskom jeziku naslova “Forensic DNA Application: An Interdisciplinary Perspective“za vodeću svjetsku nakladničku kuću CRC Press Book. Vi ste, profesore Primorac, bili jednim od dvojice urednika tog djela. Što je taj projekt značio za svjetsku forenzičku znanost?
– Možda je najbolji komentar o značaju knjige dao prof. dr. Robert Gaensslen sa Sveučilišta u Illinois-u, Chicago i višegodišnji urednik vodećega svjetskoga forenzičkog časopisa Journal of Forensic Sciences, koji u svojoj recenziji ističe kako je ta knjiga “najsveobuhvatnija knjiga iz područja forenzičke DNA analize koja je do sada tiskana u SAD-u”. Inače, knjiga ima 23 poglavlja, koja u izvornom izdanju na 621 stranici obrađuju sve relevantne teme iz područja forenzičke DNA analize, poput temeljnih principa forenzičke DNA analize i forenzičke matematike, analizu mitohondrijske DNA, analizu tzv. miješanih bioloških tragova, specifičnosti X i Y kromosoma u forenzičkim analizama, analizu DNA u rješavanju kompleksnih i “zaboravljenih” slučajeva, postupke na mjestu događaja, identifikaciju nestalih, ali i žrtava velikih katastrofa, bioterorizam i forenzičku mikrobiologiju, analizu životinjske i biljne DNA, forenzičku entomologiju, najnovije tehnologije u svrhu forenzičke DNA analize, predikciju izgleda počinitelja kaznenoga djela na osnovi analize DNA, molekularnu obdukciju, interpretaciju DNA rezultata na sudu, utvrđivanje očinstva, etičke principe analize DNA, te DNA baze podataka počinitelja kaznenih djela. U knjizi su detaljno opisani neki od najznačajnijih slučajeva u SAD-u, uključujući i “World Trade Center remains identification project”.
Tko je bio inicijator projekta, kako je okupljen tako veliki tim znanstvenika? Koliko je trajao rad na knjizi?
– Knjiga je moj san već zadnjih 15-tak godina, s obzirom da sam želio za potrebe rada policije i pravosudnih tijela na jednom mjestu obuhvatiti cijelu problematiku rada forenzičara, od analize mjesta događaja pa sve do sudnice. Najteže je bilo okupiti sve znanstvenike na jednom mjestu, jer većina njih zapravo su toliki autoriteti da isključivo rade individualno, svatko u svojoj domeni rada, a filozofija knjige je bitno kompleksnija i njezino pisanje je zahtijevalo interdisciplinarni pristup, pa mi je sinkronizacija svih poglavlja u jednu cjelinu uzela najviše vremena.
Koja su nova dostignuća forenzičke znanosti u djelu predstavljena i tko od poznatih autora sudjeluje u knjizi?
– Među autorima je i najpoznatiji svjetski forenzičar – prof. dr. Henry Lee, koji je radio na slučajevima ubojstva predsjednika Kennedyja, O. J. Simpsona, Martina Luthera Kinga, Vincea Foster-a, savjetnika predsjednika Clintona, itd.; Christopher Asplen,pomoćnik državne odvjetnice SAD-a, tijekom mandata Janet Reno, koji je imao ključnu ulogu u rješavanju zakonskih okvira kod uvođenja forenzičke analize DNA u SAD-u, a koji je obnašao i dužnost direktora Nacionalnoga Povjerenstva za forenzičku DNA analizu u SAD-u; prof. dr. Mitchel Holland, direktor forenzičkoga programa na Penn State University, vodeći svjetski znanstvenik za analizu mitohondrijske DNA, koji je niz godina radio kao direktor DNA laboratorija u sklopu Instituta za patologiju američke vojske u Rockville-u, gdje su se prvi put metodom DNA identificirali skeletni ostaci pronađeni u Vijetnamu i Koreji; prof. dr. Manfred Kayser, vodeći svjetski stručnjak iz područja tzv. “Forenzičke fenotipizacije” , koja se bavi istraživanjem različitih aspekata biologije i genetike koji mogu razviti nove mogućnosti u rješavanju do sada nerazriješenih forenzičkih slučajeva. On i njegov tim mapirali su gene važne za određivanje boje očiju, i na osnovi toga razvio je test za forenzičku aplikaciju koji ima ključnu ulogu u identificiranju počinitelja kaznenoga djela. Među autorima su i vodeći svjetski stručnjaci za analizu životinjske DNA (prof. dr. Marilyn Menotti Raymond i prof.dr. Sree Kanthaswamy) i biljne DNA (prof. dr. Heather Miller Coyle) u svrhu forenzičkih vještačenja te prof. dr. David Kaye jedan od najuglednijih američkih stručnjaka za kazneno pravo u SAD-u, kao i prof. dr. Fredrick Bieber, član Nacionalnoga vijeća za forenzičke znanosti pri Ministarstvu pravosuđa SAD-a, i niz drugih.
I u prevođenju djela na hrvatski jezik sudjelovao je veliki tim stručnjaka iz regije – njih tridesetak…
– Točno – sjajni ljudi, suradnici i kolege koji su omogućili da znanstvenici u regiji na svom jeziku dobiju knjigu koja značajno može doprinijeti sustavnoj borbi protiv kriminala, organiziranog kriminala, trgovine ljudima, terorizma itd.
Ne smijemo zaboraviti spomenuti doprinos prof. dr. Damira Marjanovića, Vašeg dugogodišnjeg suradnika, verzijama knjige na oba jezika…
– Prof.dr. Marjanović i ja surađujemo od ranih 90-tih godina i naša suradnja je rezultirala nizom objavljenih članaka, udžbenika, knjiga, nastavnih tekstova, jednom riječju sve to je imalo golemi značaj u pozicioniranju hrvatske i bosanskohercegovačke znanosti. Prof. Marjanović je znanstvenik koji je snažno pozicionirao znanost BiH-a u svijetu, a s druge strane mentorirao je niz mladih znanstvenika kako bi kontinuitet njegovog izvrsnog rada trajao.
Zahvaljujući Vama i prof. dr. Marjanoviću, kao predvodnicima timova, forenzična je znanost u Hrvatskoj i BiH veoma napredovala. Ratna zbivanja, identifikacija žrtava, bili su – nažalost, poticaji za pregalački rad. Svjetski znanstveni krugovi to su prepoznali…
– Kad sam s kolegama 1993. godine započeo s identifikacijama žrtava Domovinskog rata koristeći forenzičnu DNA analizu, nitko nije sanjao da ćemo Hrvatsku te kasnije, kroz rad prof. Marjanovića i Bosnu i Hercegovinu, pozicionirati kao svjetske lidere iz ovoga područja. Rat je najveće zlo koje se čovjeku može dogoditi, a kad se već dogodio – uloga forenzičara je utvrditi istinu kako o žrtvama, tako i o počiniteljima kaznenih djela. I tu nema kompromisa, bez obzira o kome se radilo.
Što pojava ovoga djela na hrvatskom jeziku znači za domaću znanost, za studente također?
– U SAD-u ova interdisciplinarna knjiga prvenstveno je namijenjena sucima, odvjetnicima, istražiteljima, državnim odvjetnicima, policiji, vojsci, djelatnicima državnih agencija poput FBI-u, svim institucijama koje se bave područjem nacionalne sigurnosti, akademskoj zajednici, posebice studentima forenzike, medicine i pravnog fakulteta. Knjiga je snažno pozicionirala hrvatsku znanost u svijetu, jer ne zaboravite, pored moje američke adrese nalaze se i adrese hrvatskih institucija u kojima radim.
Proučavali ste genetičko porijeklo Europljana… Do kakvih ste rezultata došli, gdje ste ih objavili i na kakav su odjek vaša otkrića naišla?
– Dovoljno je reći da su dva vodeća svjetska znanstvena časopisa: Science i Nature – objavila te rezultate. Ukratko, analizom Y kromosoma utvrdili smo da su 3/4 muškaraca iz današnje Hrvatske i BiH u biti direktni potomci ljudi koji su na prostorima tzv. „Balkanskog utočišta“ te na prostoru „Ukrajinskog utočišta“ preživjeli zadnje ledeno doba. Ostatak populacije uglavnom predstavlja potomke naroda koji su u ovaj dio Europe pristizali južno-istočnim pravcem, u posljednjih 10.000 godina, uglavnom tijekom procesa neolitizacije, odnosno migracijom kultura koje su na naše prostore donijeli poljoprivredu i stočarstvo, što je omogućilo rapidan porast stanovništva”.
Prije nekoliko mjeseci objavili ste rad koji je ubraja među najveća znanstvena otkrića u 2016. godini. O čemu se radi?
– Vodeći svjetski znanstveni časopis Nature objavio je rezultate naših istraživanja, točnije – istraživanja međunarodnog konzorcija znanstvenika iz 74 istraživačke skupine, koje je dalo novo svijetlo u razumijevanju migracija anatomski modernog čovjeka (Homo sapiensa) nakon širenja s Afričkog kontinenta. Dosadašnja istraživanja i analize arheoloških i fosilnih nalazišta sugerirala su postojanje dvije migracije anatomski modernog čovjeka iz Afrike, (tzv. model iz Afrike, engl. Out of Africa – OoA): prvu prije 120.000 godina (xOoA) i drugu prije 75.000 godina (OoA). Rad u časopisu Nature objavljuje do sada najsveobuhvatniju studiju koja je iznimno precizno utvrdila genetičku raznolikost 125 populacija, rješavajući pitanja koja se odnose na demografsku povijest i genetičke prilagodbe naše vrste. Rezultati genetskih istraživanja upućuju na to da su dva uspješna širenja anatomski modernog čovjeka izvan Afrike ostavila potomke u suvremenom svijetu. Studija objavljena u ovom radu temelji se na analizi sekvenca u vrlo visokoj rezoluciji i to 379 genoma iz cijeloga svijeta. U ovome istraživanju su sudjelovali i timovi iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, točnije uz mene i prof. dr. Damira Marjanovića i naše mlade suradnice: dr.sc Vedrana Škaro iz Hrvatske, te dr.sc. Lejla Kovačević Mulahasanović iz Bosne i Hercegovine.
Predsjednik ste Upravnog vijeća Specijalne bolnice Sv. Katarina, koja danas predstavlja europski centar izvrsnosti…
– Sveta Katarina je jedina bolnica u ovom dijelu Europe koja na jednom mjestu, multidisciplinarnim pristupom, koristeći najsuvremeniju opremu i najnovije postupke liječenja, omogućuje vrhunsku dijagnostiku, najbolji terapijsko-operacijski postupak i individualno pripremljenu rehabilitaciju. Nedvojbeno je da je to garancija za najbrži i najbezbolniji povratak u normalan život uz kvalitetno rješenje zdravstvenog problema. Bolnica je članica prestižne obitelji „The Leading Hospitals of The World“ i nastavna je baza čak 4 sveučilišta, a naši partneri su prestižne svjetske institucije, poput Caroline’s Pain Institute iz SAD-a te Unfallkrankenhaus-Berlin i Regiomed Klinikum iz Njemačke. U lipnju 2015. godine International Certification Association (ICERTIAS) Specijalnu bolnicu Sveta Katarina proglasio je „Najboljom privatnom bolnicom u Republici Hrvatskoj“.Specijalna bolnica Sv. Katarina je službena bolnica Hrvatskog olimpijskog odbora, hrvatske nogometne reprezentacije, hrvatskog Taekwondo saveza kao i nekoliko velikih sportskih klubova. U bolnici se liječi veliki broj građana BiH, posebno onih iz područja ortopedije, sportske medicine, kirurgije, interne medicine, neurologije, fizikalnu medicine i rehabilitacije, gastroenterologije, radiologije itd.
Prva ste bolnica u ovom djelu Europe koja je započela s liječenjem matičnim stanicama, radite i transplantaciju meniska…
– U pravu ste, u Specijalnoj bolnici Sv. Katarina već godinu dana, kao prvo mjesto u jugoistočnoj Europi – primjenjujemo aplikaciju autolognih mezenhimalnih matičnih stanica, izdvojenih iz masnog tkiva .Zahvat se radi kod pacijenata koji imaju oštećenu zglobnu hrskavicu. Inače, zglobna (hijalina) hrskavica teško ili gotovo nikako se ne regenerira nakon ozljede, prvenstveno zbog činjenice da ne sadrži krvne i limfne žile, niti živce. Nama uglavnom dolaze pacijenti u četvrtoj fazi degenerativnih promjena zglobne hrskavice, gdje je hrskavica oštećena u cijelosti i kada je u najvećem broju slučajeva potreban operativni zahvat kako bi se uklonila bol i vratila funkcija zgloba. Većina ovakvih pacijenata na kraju završi s ugradnjom umjetnog zgloba koljena. U zadnje vrijeme pacijentima posebno naglašavamo da je bolje da dođu u ranijim fazama degenerativnih promjena, jer su tada i rezultati bolji. Iako još uvijek analiziramo rezultate kliničkih istraživanja, dosadašnja primjena tehnologije koju primjenjujemo na više od 800 ortopedskih pacijenata u svijetu pokazala je jako dobre rezultate, prvenstveno u smanjenju boli i povećanju funkcionalnosti zgloba. Slične rezultate je prezentirao i prof.dr. C. Zorzi, i to na 170 ortopedskih pacijenata, liječenih potpuno identičnom metodom, koji ističe signifikantno poboljšanje kliničke slike pacijenata koji su liječeni aplikacijom autolognih mezenhimalnih matičnih stanica. Odnedavno, u Specijalnoj bolnici Sv. Katarina moguće je artroskopski obaviti transplantacije meniska, što do prije svega nekoliko mjeseci nije bilo moguće.
Što su pozitivne karakteristike mezenhimalne matične stanice (MSCs)?
– Između ostalog, mezenhimalne matične stanice (MSCs) imaju nekoliko važnih funkcija, među kojima su otpuštanje tzv. trofičkih faktora koji sprječavaju staničnu smrt (apoptozu) kao i nastanak ožiljnog tkiva, stimuliraju stvaranje novih krvnih žila, inhibiraju niz funkcija makrofaga, čime se direktno utječe na upalni proces te imaju mitogeni učinak za tkivno specifične progenitore, što u konačnici može dovesti do popravlja oštećenog tkiva ili čak regenerativnog učinka.
Niz je vrhunskih sportaša dijagnosticirano i liječeno u Vašoj bolnici…
– Točno, neki od njih su: Garry Kasparov, bivši svjetski šahovski prvak, Marin Čilić ( pobjednik US Open-a 2014 ), Gordan Giriček (NBA igrač: Memphis Grizzlies, Orlando Magic, Utal Jazz), Bojan Bogdanović (NBA igrač: Brooklyn Nets), Mario Mandžukić (nogometač Juventusa i hrvatske nogometne reprezentacije), Luka Modrić (nogometaš Real Madrida, i hrvatske nogometne reprezentacije), Ivan Rakitić (nogometaš Barcelone i hrvatske nogometne reprezentacije), Ivica Olić (nogometaš Wolfsburga i hrvatske nogometne reprezentacije), Vedran Ćorluka (nogometaš Lokomotive iz Moskve i hrvatske nogometne reprezentacije), Ivica and Janica Kostelić (četverostruki osvjajači olimpijske zlatne medalje), Blanka Vlašić (svjetska prvakinja u skoku u vis-zatvoreno dvoransko takmičenje), Niko Kranjčar (bivši nogometaš Queens Park Rangers-a i hrvatske nogometne reprezentacije), Ivano Balić (jedan od najboljih rukometaša svih vremena), Mirko Filipović (K-1 prvak) i mnogi drugi.
Puno je područja na kojima djelujete: liječnik ste – pedijatar, forenzičar, genetičar,sudski vještak… Nastavnik ste na sveučilištima u zemlji i inozemstvu. Uvijek inzistirate na načelu izvrsnosti u radu i praktično ga provodite… Što Vas motivira, što raduje, kako svladavate poteškoće?
– Interdisciplinarnost o kojoj govorite mi pomaže da stvari sagledam bitno drugačije, nego što na njih gleda velika većina znanstvenika. S druge strane, moji suradnici – bez obzira bili oni u Hrvatskoj, SAD-u, Njemačkoj, Izraelu – i sami teže izvrsnosti, tako da se zajednički učinak naše suradnje multiplicira. Međutim, pitanje kredibiliteta i morala nemaju alternativu i to je moja nit vodilja u svemu što radim, bez obzira radilo se o znanosti ili mome političkom djelovanju. Posebno me čini sretnim kad druge mogu učiniti sretnima. Sama spoznaja da drugom možeš pomoći je privilegij koji se ne smije zlorabiti. Kad pitate o poteškoćama, nema čovjeka koji tijekom svoje karijere nije imao problema, no najsnažniji i najuspješniji su oni koji imaju snage dignuti se kad posrnu i nastaviti trčati. Jedna poslovica kaže, „Uspješan čovjek je onaj koji može napraviti čvrst temelj od cigli koje su drugi bacili na njega”, i u cijelosti se slažem s njom.
Na kojem novom projektu trenutačno radite?
– Golem je broj projekata na kojima smo istodobno uključeni, no ovih dana sam posebno fokusiran na kongres koji organiziramo u lipnju ove godine: „Tenth ISABS Conference on Forensic and Anthropologic Genetics and Mayo Clinic Lectures in Individualized Medicine”, koji ulazi među najznačajnije svjetske događaje iz područja medicine tijekom 2017. godine, a kongres je posvećen trendovima koji će u cijelosti promijeniti medicinu kakvu danas poznajemo.U radu kongresa sudjeluje 50 pozvanih predavača među kojima je 5 dobitnika Nobelove nagrade te više od 500 sudionika iz 40-tak država svijeta. Glavne teme koje će se obraditi tijekom trajanja kongresa su: personalizirana i regenerativna medicina, farmakogenomika te forenzička genetika, a predavači su trenutno najcitiraniji svjetski znanstvenici iz navedenih područja.
Ovo je prilika da pozovete naše čitatelje na promociju u ANUBiH 2. veljače.
– Svakako, s radošću pozivan Vaše cijenjene čitatelje da nam se pridruže 2.2.2017. godine u zgradi Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, gdje će u 11:00 sati započeti svečano predstavljanje naše knjige «Forenzična analiza DNA» u nazočnosti brojnih uglednih osoba iz javnog, znanstvenog i političkog života Bosne i Hercegovine.
Vesna Hlavaček / Dnevni list
0 Primjedbe