Stanje u novinarstvu nikad gore: GDJE JE SLOBODA MEDIJA U BIH?

O slobodi medija u BiH...

Svjetski dan slobode medija, 3. maj, obilježava se s ciljem podizanja svijesti o značaju slobode i nezavisnosti medija. Svaki napad protiv slobode medija je napad protiv međunarodnog prava, protiv čovječnosti te protiv same slobode.

Današnji dan bi trebao da podsjeti države da je njihova dužnost da poštuju i podržavaju pravo na slobodu izražavanja u medijima koji su nezaobilazni u ulozi izgradnje i očuvanja demokratije.

Uspostavom Svjetskog dana slobode medija želi se upozoriti na to da se sloboda medija svakodnevno onemogućava u zemljama širom svijeta. Publikacije su cenzurisane, a novinari, urednici i izdavači se napadaju, zatvaraju i ubijaju.

Afrički novinari želeći zaštititi novinarska prava i poticati na medijski pluralizam i nezavisnost 3. maja 1991. godine donijeli su Deklaraciju u Windhoeku u Namibiji. Deklaracije proklamira načela slobode štampe, pod kojom se podrazumijeva neovisnost u odnosu na političke, ekonomske i vladajuće strukture.

Odluku o obilježavanju Svjetskog dana slobode medija donijela je Generalna skupština UN-a 1993. godine, a na taj dan UNESCO tradicionalno održava konferenciju na kojoj sudjeluju medijski radnici, organizacije za slobodu štampe i specijalizirane agencije UN-a kako bi procijenili stanje u medijima diljem svijeta.

Na ovaj datum odaje se i priznanje svim novinarima koji su izgubili život radeći svoj posao. UNESCO dodjeljuje nagradu za slobodu medija "Guillermo Cano", nazvanu po kolumbijskom novinaru koji je ubijen ispred kancelarije lista El Espectador u Bogoti 17. decembra 1986. zbog članaka koji su smetali narko-kartelima.

Slobodni i nezavisni mediji povezani su sa nizom pozitivnih rezultata koji su posebno važni za zaustavljanje siromaštva, jačanje civilnog društva, institucionalne promjene, političku transparentnost, podršku obrazovanju, svijest o javnom zdravlju te održivi način života.

U osnovama demokratije i mira svakako se nalaze slobodni, sigurni i nezavisni mediji. Vlade, mediji i civilno društvo imaju ulogu u očuvanju tih osnova , a na današnji dan se potvrđuje predanost misiji slobode.

Puno prašine se diže i oko često postavljanog pitanja, vezano za zaštitu samog novinarskog ''zanata'', te licenciranja ovog poslovnog poziva. Svi se slažu kako odlični novinari često nemaju nužno završen fakultet, ali važnost usvajanja pravila, izučavanja medijske etike, teorije informacija, poštivanja marginalnih grupa i sl., jesu neminovna iskustva koja samo fakulteti ili određene edukacije mogu ponuditi. Pored toga neminovno je da se novinari udruže u sindikate da bi se izborili za svoja osnovna prvenstveno ljudska prava.

Stanje u medijima u BiH je loše, a novinari smatraju da je situacija mnogo gora nego ranije. Izlaz vide samo u promjeni, kako medija, njihovih interesa, novinara što se naravno čini utopističkim.

Milkica Milojević, novinarka i aktivistkinja iz Banjaluke kaže da je danas situacija u medijima kod nas mnogo gora nego prethodnih godina, ne samo kada su u pitanju medijske slobode, nego uopšte ljudska prava, građanske slobode i vladavina prava. Milkica kaže da kad pomislimo da gore ne može biti, ispostavi se da nismo u pravu.

“Sloboda medija, odnosno javne riječi znači danas isto ono što je značila i u 19. vijeku: da kažeš ono što jeste, ili ono što misliš o onom što jeste, da to podijeliš sa javnošću, bez straha da ćeš ostati bez glave ili hljeba, ili uprkos tom strahu. Dakle ako mediji, to jest medijske kuće ne mogu ili nemaju snage da budu slobodni, onda treba tražiti nove ‘provodnike’ slobode. Na kraju krajeva, narodski rečeno, sve je do ljudi. I mediji, kako god ih definisali, sastoje se od ljudi: novinara, medijskih radnika, vlasnika, menadžera, finansijera”, rekla je za BUKU Milkica Milojević.

Kada je riječ o očuvanju novinarskog integriteta u okolnostima u kojem novinari rade Milkica kaže da je upravo integritet bilo ljudski građanski ili profesionalni stvar ličnog izbora.

“Kao i u drugim oblastima, tako i u medijima, ima ljudi kojima je najbitnije, što bi rekli ‘nadrealisti’, da im bude ‘meko za pod guzicu’, a ima ljudi koji malo više cijene sebe, svoju publiku i profesiju. Odavno se zalažem za princip da svaki ozbiljan novinar/ka, mora imati, kako sam to nazvala ‘ličnu uređivačku politiku’, koje će se pridržavati uvijek, bez obzira na to za koju medijsku kuću radi”, rekla je Milkica i dodala za situaciju kakva jeste ima pomoći, a ona nju vidi u znanju, građanskoj i profesionalnoj hrabrosti koja je preduslov za bilo kakvu strategiju izlaza.

Almir Terzić, novinar i politički analitičar iz Sarajeva kaže da ukoliko pogledamo kakvo je stanje u regiji, na primjer u Srbiji, Makedoniji i Crnoj Gori možemo kao reći da je situacija u Bosni i Hercegovini, kao i dobra, ali, ona je daleko od toga.

“Novinari su i dalje izloženi prijetnjama, ugrožava se i onemogućava njihov rad i to treba da zabrine sve institucije u BiH. Novinari su ugroženi i ekonomski, socijalno, a da je tako dovoljno je pogledati stanje u javnim servisima, prvenstveno na BHRT-u čije je finansiranje ugroženo. Ne provodi se sistemska zaštita novinara”, kaže za BUKU Almir Terzić.

Imajući u vidu društvo u kojem živimo, tržište, centre vlasti Almir Terzić kaže da u tim odnosima nema potpune slobode novinarstva.

“To je utopija. I najslobodniji medij ovisi o svojim čitateljima. Nekada smo imali medije koji u manjoj ili većoj mjeri podržavaju određene politike, političke partije, grupe, pojedince, tajkune, sada imamo medije koji su de facto stranačka glasila iako zvanično nisu u vlasništvu stranaka. To je posebno izraženo kod portala kao novog vida informisanja i plasiranja vijesti. One su često poluistina ili čak neistina koja ostaje bez sankcija”, rekao je Terzić.

On dodaje da kod nas nažalost sve manje možemo govoriti uopšte o novinarstvu.

“Nije novinarstvo prenošenje press konferencija i izjava političara. Nedostaje nam tema, istraživačkog novinarstva, rada na terenu. Pričama sa terena, životnim pričama i tretiranjem tekstova u kojima neće biti cenzure kao što je bila Antikorupcija u okviru portala BUKA”, kaže Terzić. 

Naš sagovornik objašnjava da građani sve manje gledaju vijesti i medijske sadržaje, jer su oni opterećeni politikom.

“Čitaoci žele priča iz života, pozitivnih stvari kojih nedostaje. Sve nam se pretvorilo u crnilo. Nažalost mediji su postali ti kojim politika diktira sadržaje, a ne da oni nameću teme koje su od interesa za građane. I to nije prisutno samo kod javnih medija, nego sve više i generalno. U tom kontekstu teško je očekivati da mediji mogu biti kreator promjena, a trebali bi”, kaže Terzić Almir.

Dodaje da onog trenutka kada zbog medijskih natpisa ili objava uslijede ostavke zvaničnika znaćemo da smo uspjeli.

“Ali, bojim se da će do tada proći još dosta vremena. Mora se uvesti, za početak, reda i u same medije. Jeste da živimo u slobodnom, demokratskom društvu, odnosno ono bi trebalo takvo biti, njemu težimo u BiH, ali ne može se svako baviti novinarstvom. Vi sada imate portale koji nemaju sjedišta, kontakt telefona, redakcija, udruženja raznih vrsta se bave informativnim sadržajem, mediji preuzimaju sadržaje objavljene na društvenim mrežama. Sve to negativno utiče na povjerenje u medije i sadržaje koji se objavljuju. Moramo uozbiljiti medijsku scenu u BiH i raditi na tome da vijest koja se objavi ima reakciju – ne tako davno ‘rušili’ smo zakone, mijenjali stvari... Toga više nema. Sve se svelo na to ko će prvi objaviti, nije bitno šta. Dakako, sve se zaboravi kroz par minuta”, ističe Terzić.

Gordana Katana, novinarka iz Banjaluke rekla je da formalno novinari nisu izloženi tolikim pritisicma koji ograničavaju rad, ali sa druge strane ne poštuje se Zakon o slobodi pristupa informacijama, a time svi novinari i sve medijske kuće nemaju jednak tretman u radu i zbog toga mogu reći da su novinari u vrlo lošoj situaciji.

“Pojedini političari daju sebi za pravo da se vrlo ružno, verbalno, obračunavaju sa novinarima, sa novinarskim kućama za koje smatraju da nisu na liniji koju oni smatraju da treba da se slijedi, tako da je situacija u medijima dosta konfuzna. Ovdje se vrlo malo govori o jednoj stvari koja je vrlo zabrinjavajuća, a to je sam položaj novinara i novinarki unutar svojih medijskih kuća. Zapravo jako veliki broj mladih ljudi radi bez ugovora, mjesecima se drže na određeno vrijeme, ne isplaćuju im se naknade za njihov rad, a ugovori o radu su skrojeni tako da su samo poslodavci ti koji imaju prava, ali ne i obaveze prema radnicima”, rekla je Katana Gordana za BUKU.

Gordana Katana radi jako dugo u novinarstvu, pa smo ju zamolili da uporedi situaciju rada u medijima prije deset godina i sada na što ona kaže da smo prije dest godina ipak bili na nekom nivou poštovanja medijskih sloboda koje su u posljednjoj decenije zgažene.

“Javni servisi su u to vrijeme kako-tako funkcionisali mimo šape politike, bilo je manje otvorenih pritisaka, a sada se postavlja pitanje da li je to bilo tako zbog jačeg uticaja međunarodne zajednice? Ali meni se čini da je tada bilo lakše raditi. Posljednja decenija je dovela do toga da se vlast struktuirala kao klasa koja sve drži pod kontolom, a onda nastoji i da uguši slobodno, profesionalno i nezavisno noviansrvo”, objašnjava naša sagovornica.

Dragiša Sikimić, urednik portala “Moja Hercegovina” iz Trebinja kaže da živimo u vremenu kad nikad nije bilo više medija, a manje novinarstva. 

Imajući u vidu društvo u kojem živimo, tržište, centre vlasti i moći, Dragišu smo pitali šta uopšte znači sloboda medija u tim odnosima?

“Sloboda je usko povezana sa iskrenošću. Ako niste do kraja iskreni i objektivni, onda tu nema slobode. Uzimajući u obzir prve tri stvari koje ste naveli, mogao bih olako odgovoriti sa – ništa, u BiH ne postoje slobodni mediji i ne vrijedi se boriti. Publika je većinski neobrazovana, ne postoji tržište i nemoguće je graditi ozbiljan medij. Međutim, nakon skoro pet godina lične borbe, nemam pravo na to. Čak i u ovako teškim uslovima, smatram da se trud isplati i da postoji publika koja prepoznaje iskrenost. Ona jeste u manjini, ali postoji”, rekao je za BUKU Dragiša SIkimić.

Na pitanje kako održati kakav-takav integritet u radu u medijima Sikimić je rekao da je i ovdje iskrenost ključna riječ.

“Prvo što sam naglasio novinarima naše redakcije je: Ako ćete pisati protiv režima, u kontekstu da bi profitirala neka opoziciona stranka, onda bolje nemojte pisati ništa. Odnosno, ovo ‘protiv’ ne smije uopšte da postoji, kao ni ‘za’. To ‘protiv’ i ‘za’ građani neka odlučuju na izborima, a vi ako ste profesionalni novinari, čitaocu ste dužni istinitu i objektivnu informaciju. Možete praviti poređenja, te kroz njih naglašavati razlike između dobrog i lošeg, ali iskrenost i objektivnost ne smiju izostati. Iskrenost čitaoci najviše cijene i samo ona u ovako lošim uslovima donosi integritet”, objašnjava Sikimić Dragiša.

On smatra da su kod nas najveće blato na medijskoj sceni napravili neki od najuticajnijih „opozicionih“ medija.

“To njihovo fanatično navijane za opoziciju je rezultiralo time da se oni u stvari ni po čemu ne razlikuju od tih ‘režimskih’ medija, čak naprotiv - u pojedinim momentima djeluju mi i odvratnije. Mislim da upravo zbog toga, danas u većem dijelu javnosti imamo tu percepciju da su baš svi novinari ‘nečiji’ (vlast ili opozicija). Naš medij kad neko nazove opozicionim, osjetim neku mučninu”, ističe on.

Dragoša Sikimić na kraju kaže da nije sloboda medija naučna fantastika i svi itekako znamo koja su rješenja, a za rješenje bilo kojeg problema u ovoj zemlji potrebna je politička volja, ali političarima je ovo stanje idealno i nema naznaka ka ozbiljnijim promjenama.

Primjedbe