Hidroelektrana i suše uništile Trebižat

Prekrasna rijeka Trebižat, sigurno jedna od najljepših u našoj zemlji, koja teče u Hercegovini uz granicu sa susjednom Hrvatskom, presušila je posljednjih dana u gornjem dijelu svog toka. Razlozi su suša, ali i poslovanje Hidroelektrane Peć Mlini koja posljednjih desetak godina ostavlja ozbiljne posljedice na flori i fauni spomenute rijeke.

Rijeka i njen ekosistem klinički su mrtvi sve od tlačnog cjevovoda elektrane koji je blizu njenog izvora, pa do vrela Klokun, kod sela Klobuk. Četvrto je ovo ovakvo degađanje iz istih razloga, a lokalni ribari i ekolozi iz Gruda i Ljubuškog sjećaju se sličnih stanja 2002. i 2003. godine, kao i 2015. kad nije bilo zaostale vode niti bara, već je sva voda znala isušiti. Bez obzira na sve i u vrijeme najvećih suša morao bi se osigurati protok od 10 litara u sekundi.

“Dokle god je čovjekova aktivnost u suradnji s prirodom i pažljivo planirana, stvari funkcioniraju. Ukoliko nije tako, što je u pravilu slučaj u posljednje vrijeme, tada imamo prilike vidjeti ono što se događa ovih dana. Nedostatak vode uvjetovan je prvenstveno manjom količinom padavina, ali i manju količinu padavina uvjetuju drugi faktori, tako da krivica za loše stvari nikada nije isključivo na teret samo pojedinca, ali unutar zbira prijašnjih, današnjih i budućih loših odluka – centrala Peć Mlini je vodeća i najozbiljnija”, kaže nam Stanko Zlopaša, predsjednik Udruženja Tajna prirode.

Sušni periodi su se događali i ranije, prilikom razgovora sa starijim žiteljima Tihaljine, mjesta u općini Grude pri samom izvoru Trebižata, gdje je i najranjiviji, ustanovljeno je kako je posljednja velika suša koja je uzrokovala prestajanje gornjeg toka prije šezdesetak godina, dok se u periodu rada HE Peć Mlini taj nemili događaj zbio već tri puta.

Nemar energetskog lobija

“Brojke govore za sebe, a uzrok takvoj situaciji svakako je i nemar energetskog lobija prema prirodi i rijeci, koje njima samima, kao i svima ostalima omogućavaju postojanje. Konkretno, Trebižat je rijeka ponornica, a posljednji ponor, koji je zasigurno stvarao zalihe upravo za ovakva sušna razdoblja, je prilikom izgradnje centrale zatvoren i betoniran. Nadalje, pored kanala koji s akumulacije vode na turbine, nalaze se i kanali za odvodnju voda ranije izgradnje te je prvobitno bio plan iskoristiti postojeće. Prema onome što govore mještani, zbog nemogućnosti dogovora između Vodoprivrede i Elektroprivrede, iskopani su novi kanali, a po završetku radova je tok Trebižata zvan Meljava, inače postojan cijelu godinu izuzev u ekstremno suhim mjesecima, odmah po završetku ranog proljeća presušio u cijelosti”, priča nam Zlopaša.

On kaže kako svaki imalo opširniji građevinski radovi na krškim terenima Trebižata prave oku možda nevidljivu trenutnu štetu koja sve više dolazi do izražaja kako vrijeme prolazi.

“Prirodni rezervoari koje je Trebižat čuvao na svom posljednjem ponoru, od izgradnje centrale su zatvoreni kubicima betona, trajno narušeni, tako da se i ime “ponornica” dovodi u pitanje, s obzirom na to da je jedina veza između akumulacija imotsko-bekijskog polja i sliva Tihaljina-Mlade-Trebižat cijev koja vodi na turbinu”, objašnjava Stanko.

Značajne su posljedice i na biljni i životinjski svijet.

“Refleksije na floru i faunu su takve da je npr. štuka, inače predator koji ne obitava na donjem toku Trebižata, koja proteklih godinu-dvije gospodari područjima gdje nema prirodnog neprijatelja, nađena upravo u spominjanim kanalima koje vode na centralu. Dosadašnja prepreka – prirodni ponor Trebižata koji je zatvoren, bio je dovoljan da bi se štuka držala podalje i u svom dotadašnjem okruženju, međutim, nepažljivim manipuliranjem došlo je do niza nepredviđenih i loših faktora, a štuka je samo jedan od njih”, priča naš sagovornik.

Vodostaji se ne mjere kako bi se zaobišle zabrane

Na području mjesta Tihaljina, prvog nizvodno od centrale, dnevne oscilacije vode, od izgradnje centrale, u riječnom koritu budu i preko 50 cm, što su nemogući životni uvjeti za žabe i sve ostale organizme koji žive u “vlažnom” predjelu rijeke, onemogućuju opskrbu vodom, osvježenje, kupanje i navodnjavanje polja lokalnom stanovništvu koje je generacijama čuvalo i pametno koristilo potencijale.

“Vodostaji se službeno ne mjere na najpogođenijim mjestima kako bi se zaobišle zabrane, srušen je slap Lepetinovac za potrebe izgradnje strojarnice, zauzvrat je spominjana izgradnja niza prelivnih brana koje bi ublažile prevelike oscilacije, što se nikada nije sprovelo u djelo. Na službenim stranicama Elektroprivrede HZHB je nemoguće pročitati bilo kakve podatke o spomenutim temama, nadzorna tijela se također ne očituju iako svi žitelji naselja uz rijeke Trebižat svjedoče o njenoj izrabljenosti i sve većim promjenama”, navodi Zlopaša očita kršenja zakona.

Narod ovog područja svjedočio je poplavama i 52 kišna dana tokom ljeta 2013. godine, a već dvije godine poslije gotovo suhom koritu Trebižata, odnosno Tihaljine, što je lokalni naziv za istu rijeku, na dijelu toka od hidrocentrale do prvih sljedećih većih “opskrbljivača” – izvora Grabovo vrilo i Klokun, da bi se ove godine vidio puni ekstrem – totalni prestanak toka. Zahvaljujući svojoj specifičnosti, Trebižat još uvijek postoji i teče srednjim i donjim tokom te još uvijek nudi svoje blagodati, i kao da upozorava da mu zauzvrat trebamo dati samo mir i ograničiti svoja štetna djelovanja.

Spoznaja o energetskom potencijalu voda uništava prirodne ljepote

“HE Peć Milni jest mala centrala, ali i kao takva previše štetna, s obzirom na nježni tok Trebižata. Alternative moramo tražiti u drugim izvorima energije, koliko god bili na prvi pogled ekonomski neprihvatljiviji. Također i u smanjenju potrebe za količinom energije, jer naše sadašnje potrebe premašuju mogućnosti poznatih alternativnih rješenja. Na ovakve teze se u skoro svim krugovima odmahuje glavom, pozivajući se na državni dug i energetski potencijal voda, ali vode imaju prvenstveno životni potencijal koji mora imati prednost nad svim ostalim, u suprotnom sve gubi smisao jer opstanak i blagostanje nisu i ne mogu biti potpuni ukoliko isključuju i zatiru, a posebno ako se poražavajući efekti odražavaju na vodu koja je preduvjet života – kako nastanka, tako i opstanka”, zaključuje predsjednik Udruženja Tajna prirode.

Stanislava Borovac, autorica fotobloga Hodopisi&Slikopisi, godinama krstari ovim krajem i piše o njegovim ljepotama. Priča nam kako živimo u s razlogom nazvanom raju koji čitavom dužinom i širinom krasi tok jedne od najljepših rijeka u Europi i umjesto da u medijima čitamo o njenim ljepotama i ogromnom turističkom potencijalu svjedoci smo medijskih naslova o nebrizi za rijeku Trebižat.

“Žalosno je ovo što se događa s rijekom Trebižat, a još žalosnije je to što je ovo četvrti put u posljednjih desetak godina. Svakodnevno pričamo o opravdanom turističkom potencijalu ovog kraja, a dopuštamo da nam rijeka presušuje redovno. Treba naći razloge i problem rješavati, jer ovo nam treba biti kao alarm. Evo ja sam se danas spustila kanuima od Trebižata do Struga i ne pamtim kad je nivo vode bio ovako nizak, a da i ne spominjem gornji tok i katastrofalne prizore koje smo ovih dana mogli vidjeti u medijima”, kaže Stanislava te dodaje da umjesto da neko ko je stručan i odgovoran krene rješavati ovaj problem, odlučili su ga ignorirati.

“Kakve nam koristi od turističke ponude i svih ovih prekrasnih objekata izgrađenih uz samu rijeku ako nam je svijest o istoj i dalje nerazvijena. Ova rijeka je vena ovog kraja, ne želim ni pomišljati kakve katastrofalne posljedice ignoriranje ovih problema može stvoriti, a evo već i stvara”, tužna je Borovac.

Inzistirati na poštovanju ekološki prihvatljivog protoka

Pavle Spasojević, magistar ihtiologije s Univerziteta Džemal Bijedić, kaže nam kako su ovo stanja koja se jednostavno moraju izbjeći.

“Svaka elektrana, odnosno njen operator morao bi se pridržavati tzv. EPP-a, ekološki prihvatljivog protoka koji je obvezujući. To je čista matematika, ali izgleda da je operator, u ovom slučaju Elektroprivreda HZHB, ne poštuje, što je praksa i na drugim sličnim objektima u našoj zemlji gdje se gleda isključivo na proizvodnju električne energije, a o životu u rijeci niko ne brine. Podsjećam na događanja na Jablaničkom jezeru u veljači ove godine, kao i na rijeci Kraljuščici”, kazao nam je Spasojević, naglašavajući da je odgovornost ponajviše na resornom županijskom ministarstvu.

Rijeka Trebižat od svog izvora u Peć Mlinima do ušća u Neretvu u Strugama ispod Čapljine, duga je ukupno 51 kilometar. Bogata je vrelima, posebno se izdvaja vrelo Klokun za koje kažu da je treće po snazi u našoj zemlji. Trebižat skoro da i nema kamena u svom vodotoku, izuzetno je bio bogat florom i faunom, čuvene su jegulje i riječni rakovi, kao i niz endemskih vrsta.

Poznat je i po čak devet imena, zavisno od dijela toka: Culuša, Ričina, Brina, Suvaja (Posušje), Matica, Vrlika (Imotski), Tihaljina, Mlade i Trebižat (Ljubuški). Trebižat stvara i dva impozantna i prelijepa vodopada Kravice i Koćušu, ali kako je krenulo, pitanje je koliko je bilo što mimo hidroelektrana trajno na ovoj našoj rijeci.

Klix.ba / Ljportal.com


Objavi komentar

1 Primjedbe

  1. Problem je, stvarno, mnogo veći nego što je navedeno. U tekstu su navedeni samo deterministički utjecaji na tećenje, a šta je sa stohastičkim? Utjecaj klimatslih promjena na smanjnje protoka u sušnom dijelu godine, posebno u slivu Mediterana, je značajan, a taj trend će se nastaviti i u budućnosti. Da, EPP je čista matematika, ali koja? Prema pravilniku o EPP preporučuje se hidrološki niz 1961-1990 godina, ali tih voda više jednostavno NEMA, pogotovo na navedenom slivu. Sve u svemu zbir stohastičkih i determinističkih komponenti razorno djeluje na režim tećenja, pa se zato i dešavaju gore navedene pojave.

    OdgovoriIzbriši
Emoji
(y)
:)
:(
hihi
:-)
:D
=D
:-d
;(
;-(
@-)
:P
:o
:>)
(o)
:p
(p)
:-s
(m)
8-)
:-t
:-b
b-(
:-#
=p~
x-)
(k)