Migrant u Mostaru: Za vrijeme rata u Bosni molio sam za spas muslimanskog svijeta

Odavno razgovor s nekim migrantom smještenim u Izbjegličkom centru Salakovac nije bio tako zanimljiv, ponekad i komičan, kao nedavni koji smo pored ulaznih vrata u dvorište centra vodili sa Mahmedom Ismailom Omarijem. Ovaj državljanin Afganistana već dvije godine putuje svijetom. Prije nekoliko mjeseci skrasio se u Salakovcu. Tu će sasvim sigurno prezimiti. Ali i s toplijim danima krenuti dalje, piše Oslobođenje.

Zanat u rukama

Iz Salakovca neće zasad u strahu od zime. I to ne toliko za sebe, koliko za ostale članove obitelji. Stisnuo je zube ranije i iz Afganistana krenuo k Europi sa šestoro djece i suprugom. I danas su na okupu. Smješteni u maloj sobi sa četiri kreveta. To je danas njihov dom. Pored sobe nalazi se kupatilo. Na drugoj strani hodnika je mini kuhinja. Djeca već uče riječi bosanskog jezika. Omari simpatično izgovara riječi koje je naučio otkad je došao u Bosnu i Hercegovinu.

- Hrana dobro! Spavat dobro, kaže pa se glasno nasmije.

Mještani Salakovca koji ga susreću stignu podijeliti s njim poneku riječ. Na uslove u Salakovcu nema zamjerki. Sve je u najboljem redu. Jedan je od malobrojnih stanara Centra koji dobro govore engleski jezik. Zbog toga je izabran za predstavnika objekta u kojem je njegova obitelj smještena s još nekoliko.

- Ovdje se bolje osjećamo nego na mjestima gdje smo boravili ranije. Bili smo i u Sarajevu. Ovdje je sve na višoj razini. Smještaj je povoljan, hrana također, imamo internet, što je posebno važno. Djeca nisu gladna, imaju prostor za igru i edukaciju i sve to je za nas primamljivo. O ostanku ne razmišljamo, jer je krajnji cilj Njemačka, govori Omari.

Pitamo kao i prethodne sugovornike zašto Njemačka, a on ponovo odgovara na bosanskom.

- Ima para, brate!

U Bosni i Hercegovini ne vidi perspektivu. Po zanimanju je građevinac. U svom poslu je, kaže, majstor, ali to u Afganistanu nije prikladno plaćeno.

- Sa satnicama za koje sam radio tamo jedva smo preživljavali. To je, ustvari, bio ključ odluke da idemo u Europu. Znao sam iz ranijih priča da je u Njemačkoj i zemljama Zapada posao koji radim mnogo bolje plaćen. Vjerujem da će doći dan kada ću odjenuti radnu odoru u nekom njemačkom gradu, uzeti alat u ruke i zaraditi eure za svoje šestoro djece. Dotad molim Boga za zdravlje i sreću na našim putešestvijama, dodaje Omari.

Briga za Bosnu

Sigurnosna situacija u Afganistanu i zemljama koje ga okružuju dodatno je učvrstila Mahmedovu odluku o odlasku. O Bosni i Hercegovini je znao dosta i prije nego je došao ovdje.

- Pratio sam stanje ovdje u vrijeme rata. Molio sam tad za spas muslimanskog svijeta ovdje. Danas je Bosna obnovljena, sve ovo što vidim je lijepo. Živio bih možda ovdje i dugoročno kada biste ponudili veću šansu. Također, problematično je steći bh. državljanstvo. Sve bi potrajalo oko pet godina. Dugo je to, kazao je na kraju razgovora.

U Izbjegličkom centru Salakovac odnedavno boravi oko 250 migranata. Koncentracija je sve veća, jer ide zima. Proljetni su mjeseci u kojim će mnogi “krenuti dalje”.

Adnan Demić Oslobođenje



Objavi komentar

0 Primjedbe