Iako je stopostotni invalid, koji boluje od mišićne distrofije, optimistično gleda na život. Tomislav Lončar ima 22 godine, mladi je novinar iz Posušja i trenutno zaposlen kao pripravnik u Arena Sport Centru u Mostaru. Uspješno je završio preddiplomski studij novinarstva na Sveučilištu u Mostaru, a sada svoje znanje primjenjuje u praksi.
,,Povjerena mi je zadaća obavljanja različitih zadataka moje struke, komuniciram s klijentima, vodim mail i društvene mreže Facebook i Instagram. Trudim se savjesno obavljati sve svoje zadatke'', kaže Tomislav.
Zahvalan je na pripravničkom angažmanu koji je omogućen u okviru projekta P.O.W.E.R. Projekt financira Europska unija, a implementira Caritas Bosne i Hercegovine, a pripravnički angažman, uz Tomislava, dobilo je još 10 osoba do 35 godina starosti i s invaliditetom najmanjim 50%.
,,Planovi nakon pripravničkog rada nisu neki konkretni, fokusiran sam na ovo razdoblje koje sam sigurno tu, a poslije što god bude, cilj mi je bio postati sportski novinar, ali ne bih imao ništa protiv i da ostanem tu ako se pruži prilika, jer sam prezadovoljan s dosadašnjim razdobljem'', ističe Tomislav.
Također piše za portal Posuški Info te preko ljeta organizira malonogometni turnir Hercegovački Vinjani. Smatra da ga invaliditet nije ni u čemu odredio i da se njegov život u cijelosti ne razlikuje mnogo od njegovih vršnjaka.
,,Ne mogu reći da je lako nositi se sa svime, jer da netko tko me ne poznaje provede dan uz mene vjerovatno bi primjetio mnogo stvari koje su za mene sada već postale normalne i neka rutina, tako da ja sada i ne primjećujem da nešto ne mogu'', kazao je Tomislav.
Obitelj i uži krug prijatelja uvijek su bili uz njega i siguran je da bez njih ne bi bio ono što danas jest. Mladi novinar govori da nema neki konkretan životni cilj, smatra da ga je jednim dijelom već i postigao jer je sretan i zadovoljan svime oko sebe.
,,Ima jedna zanimljivost u vezi tih, nazovimo ih, ciljeva. Za to zna par mojih prijatelja. Kada sam bio prvi razred srednje škole zamislio sam sebi tri želje koje ću pokušat ispuniti kroz par godina, dvije sam uspio i ostala je još jedna. Jedna je vezana za fakultet i posao, druga za malonogometnu ekipu koju imam, a o trećoj ne bih dok se ne ispuni'', rekao je.
Uvijek pozitivan i nasmijan, Tomislav je dokaz da je sve u životu moguće te da nijedna prepreka nije nepremostiva.
,,Da sam mislio da je nešto nemoguće davno bih od svega odustao. Svatko je poseban na svoj način. Želim svima reći da se trude i bore i da ne odustaju na prvim problemima jer na kraju se sve isplati i dođe nagrada za sve '', poručuje Tomislav.
Anamarija Ivanković / Šipovača Portal
0 Primjedbe