O važnosti glazbe i njezinom utjecaju na čovjeka govori se već odavno. Platon je sve umjetnosti, a u prvom redu glazbu, smatrao snažnim sredstvima za oblikovanje čovjekova karaktera. Glazba utječe na neracionalni dio duše i pobuđuje strasti. Zato je Platon glazbu stavio u vrh edukacije, smatrajući da ona, kao i druge umjetnosti, zbog moćnog i raznovrsnog utjecaja na čovjeka, u državi treba biti cenzurirana i pažljivo primijenjena. Poznata je Platonova izreka: kakva muzika, takva i država.
Rečenice kao gore navedene mogu se često pronaći u tekstovima koji govore u utjecaju glazbe na čovjeka, a u prvom redu na djecu, odnosno na njihov razvoj.
O toj temi i utjecaju današnje glazbe na djecu s ovih prostora pisao je u nedavnoj kolumni Marko Tanasković za srbijanski Standard čiji tekst prenosimo u cijelosti.
"Biti otac maloljetnog djeteta na rubu puberteta vjerovatno nikada i nigdje nije bilo naročito lako i bezbrižno. Ali biti otac maloljetnog djeteta na rubu puberteta u Srbiji 2019. godine je svakako jedan od najtežih i najodgovornijih zadataka koji vas stavlja pred čitavu lepezu izazova i muka. To onespokojavajuće saznanje protutnjalo mi je kroz glavu dok sam užasnut slušao "raport" mog desetogodišnjeg djeteta sa novogodišnje proslave u Domu pionira na koju je otišao sa svojim razredom i školom. Program manifestacije bio je kreiran i odobren od strane Ministarstva prosvjete, a čitavo "zadovoljstvo" koštalo je tričavih 1140 dinara.
Zabava se sastojala od improvizirane predstave sa Djeda Mrazom, jedenja sendviča i potom diskoteke u kojoj su četvrtaci i mlađi razredi mogli da uživaju u hitovima eminentnih umjetnika poput Jale Brata i Bube Corellija, Maje Berović, Cobija i Raste. Dakle, djeca od deset godina i naniže đuskala su uz hitove sa, na primjer, ovakvim stihovima:"Mala voli audi, mala voli BMW, mala voli dolare, mala voli eure, penje se na stolove, voli separe". I sve to u organizaciji škole i ministarstva, za vrijeme trajanja obvezne školske nastave. Na moje šokirano i ogorčeno reagiranje, moje dijete je samo sleglo ramenima i reklo:"Pa što ti je tata, to svi slušaju…"
OD DJEDA MRAZA DO KOKAINA
Na sličan način reagirali su i mnogi roditelji kada je nas nekolicina na viber grupi razreda podjelila zabrinutost i potrebu da se reagira kod ministarstva. "Ma oni i ne slušaju riječi, samo prate ritam…" ili "pa i mi smo slušali svakakve gluposti kao klinci pa nam ništa nije falilo", bili su najčešći odgovori zatečenih roditelja. Kao prvo, treba reći da djeca od najranijeg doba itekako obraćaju pažnju na riječi, kako svjesno tako i nesvjesno, što potvrđuju brojni pokusi dječijih psihologa širom svijeta. Djeca se tada nalaze u najosetljivijem razdoblju intelektualnog i emotivnog razvoja, kada im se formiraju unutarnji sustavi vrijednosti i pogledi na svijet.
Drugo, činjenica je da su se u moje vreme na školskim priredbama u tom uzrastu još uijvek slušale pesme Kolibrija i Branka Kockice, ali čak i da cijelu stvar pomjerimo za nekoliko godina unaprjed, u ozloglašenu epohu 90-ih i turbo folka, opet možemo da konstatiramo da su i tadašnji plesni hitovi, poput Oči boje duge ili Cecinih pesama, bili daleko bezazleniji i pitomiji. Nije mi bilo jasno kako smo to i kojim putevima stigli od nevinih novogodišnjih pesmica u kojima "pršti, pršti bela staza, idu sanke Deda Mraza" do bijelih kokainskih staza razvrata i kriminala o kojima pjevaju današnje pesme namijenjene mladima?
GLORIFIKACIJA POROKA
Da bi se došlo do odgovora, treba provesti malo istraživanje glazbenih listi svojih potomaka, pošto današnji klinci glazbu uglavnom "primaju" preko interneta i YouTube kanala. Televiziju gotovo da i ne gledaju. Vrlo brzo se otkriva dominacija izvjesne IDJ produkcije koja stoji iza većine najodurnijih pesama ovog takozvanog "autotjun" pravca koji klinci masovno slušaju. Pjesme koje "producira" IDJ ekipa tipičan su proizvod koji se servira srpskoj omladini (pa i deci). Vulgarni materijalizam i konzumerizam (fetiš skupih robnih marki), narkomanija kao razonoda i rekreacija, promiskuitet i prostitucija, sve znalački zapakovano u šljašteće boje i brze hip-hop i regeton ritmove.
Bošnjački reperi koji nastupaju pod pseudonimima "Jala Brat" i "Buba Corelli"
Poslušajte bilo koju od pjesama sa liste YouTube kanala ove produkcije i prenerazićete se. Ne postoji ništa osim glorifikacije poroka i slavljenja razuzdanog života u trenutku. Estetika ovih spotova takođe je vrlo problematična, jer su u njima djevojke odreda prikazane kao hiperseksualizirane porno zvezde, dok su muškarci stilizirani kao rodno neutralni pajaci i strašila čija se privlačnost ogleda isključivo kroz statusne simbole koje posjeduju.
Dječacima se, dakle, u tekstovima poručuje da treba da postanu bogati kriminalci, a devojčicama prostitutke, čak ne između redova, već sasvim otvoreno i nedvosmisleno. Ovakva definicija uspjeha i podjela uloga sasvim je u skladu sa teorijama određenih analitičara koji tvrde da zapadne sile nemaju nikakvog interesa da se na ovim balkanskim prostorima formiraju ozbiljne i uređene države na određenoj ekonomskoj i civilizacijskoj razini, već isključivo zavisne i siromašne kolonije sa korumpiranim elitama i regionalnim narko kartelima koji, pod pokroviteljstvom obavještajnih službi, međusobno surađuju.
AMERIČKI TRAG
U tom smislu ne treba biti previše iznenađen saznanjem da je gore spomenuta IDJ produkcija 2017. godine postala dio United grupe (United Group), lokalnog medijskog konglomerata koji je u vlasništvu gigantskog američkog investicionog fonda Kohlberg, Kravis i Roberts (KKR group), kojim upravlja bivši direktor obavještajne agencije CIA u mirovini, David Petraeus.
"Glazba, posebno u ovo današnje digitalno i brzo doba, pomjera sve granice i tako otvara puteve svim drugim kreativnim industrijama. IDJ Digital je riješen da bude u prvim redovima digitalne revolucije koja će redefinirati svijet multimedija i zabave u 21. stoljeću", izjavili su Andrej Ilić i Đorđe Trbović, osnivači i direktori kompanije prilikom potpisivanja unosnog ugovora sa United grupom. Oni su navodno dobili oko tri milijuna eura za taj transfer od čega su, po ugovoru, najveći dio morali uložiti u pravljenje TV kanala i poboljšanje produkcijskih uvjeta.
Pored toga, neslužbeno se može čuti da su dobili i moćnog sponzora koji im je omogućio da manipuliraju "trending listama" i brojem pregleda na YouTubu, što je izuzetno važno oružje u kreiranju (ne)ukusa i utjecaju na povodljive i mlade pojedince po sustavu "kud svi Turci, tu i mali Mujo". Posebno je zanimljivo da nijedna od spomenutih IDJ pjesama nije na posebnom YouTube režimu sadržaja za odrasle, koji zahtjeva upisivanje osobnih podataka radi kontrole uzrasta korisnika, dok je rodoljubiva pjesma Beogradskog sindikata "Dogodine u Prizrenu" stavljena upravo na takav režim, koji bitno ograničava pristup i broj pregleda, jer je navodno spot sadržavao uznemiravajuće slike.
DALSOVA DOKTRINA
Da li je i u slučaju KKR grupe u pitanju samo puki, komercijalni interes, ili se iza brda valja i vrlo perfidan, dugoročan pokušaj kulturno-političkog inženjeringa? Agresivno djelovanje kroz kulturu, odnosno potiskivanje i zatiranje visoke kulture i narodne tradicije i promoviranje tuđinskog potkulturnog smeća, kiča i šunda, odavno je postalo modus operandi zapadne globalističke agende. Radi se o jednoj vrsti specijalnog rata koji svoje otrovne plodove treba da donese u desetljećima koja tek slijede. Poznato je da je u Rusiji početkom devedesetih procurjela tzv. Dalsova doktrina (nazvana po Allenu Dullesu, direktoru CIA-e), apokrifni tajni dokument, čija se autentičnost osporava, a po kome su SAD još od šezdesetih godina prošlog stoljeća počele planski da uništavaju SSSR tako što su korumpirale rusku omladinu najgorim i najštetnijim sadržajima iz svog arsenala popularne kulture, sve u cilju kvarenja morala i duha ruskog naroda.
Ako tako postavimo stvari, teško je očekivati od generacije koja odrasta na ovakvoj glazbi i ovakvom pogledu na svijet da u budućnosti pokaže i najminimalnije zanimanje za nacionalna pitanja i spremnost na bilo kakvu žrtvu u ime kolektiva. To je po nacionalnu stvar opasnije od bilo kakvih obojenih revolucija i bočnih udara, jer takva preglupa, obeskorjenjena, obezduhovljena, materijalistička, sebična i isključivo osobnim nagonima vođena omladina postaće lak plijen za buduće predaje teritorija i resursa, ali i za svakakve druge političke manipulacije i tuđinske projekte. Pa, ako zatreba, i za neku novu Jugoslaviju. Nova, mutirana inkarnacija jugonostalgičarskog ideala 2bratstva i jedinstva", temeljena ovaj put ne na solidarnosti svjetskog proleterijata, narodnooslobodilačkoj borbi i samoupravnom socijalizmu, već na zajedničkom tržištu (umreženom međunarodnim kapitalom), balkanskom kafanskom hedonizmu i već razvijenom provincijalnom, kolonijalnom mentalitetu također je jedna od očiglednih nuspojava ovog dirigiranog medijskog fenomena.
U tom svetlu treba posmatrati bjesomučno mazohističko forsiranje "simpatičnih" hipster talibana Jale Brata i Bube Corellija, čija je produkcijska kuća Imperija neka vrsta bosanskog IDJ-a. Ova dvojica Sarajlija, zajedno sa Acom Lukasom, napunili su beogradsku Arenu za novogodišnji doček, a u tome ih nimalo nije omelo to što su u javnost pred sam koncert izašle njihove izjave sa početka karijere kada su pozivali na linč Srba i poručivali preko svog YouTube računa kako sve Srbe treba vješati na vrbe.
DUHOVNI GENOCID
Kako zaštiti djecu od ovakvog smišljenog i sustavnog trovanja? Potrebno je za početak obratiti pažnju na to što slušaju, što gledaju i prate, o čemu pričaju i kako zaključuju. Većina roditelja, nažalost, nema ni vremena ni volje da se ozbiljno pozabavi svojom decom, već ih prepušta nihilističkoj stihiji koja vreba iz različitih medijskih kanala, bilo da se radi o realityprogramima ili nakaradnoj glazbi. Važno je razgovarati sa djecom, prići im sa razumjevanjem i drugarski i ukazivati im na neprihvatljive i neprimjerene tekstove i sadržaje na internetu i televiziji. Objasniti im kuda vodi takvo ponašanje korištenjem primjera iz svakodnevnog života koji su im poznati i razumljivi.
Također, uopće nije loša opcija u slučaju gore spomenutih pjesama da se iz njih izvuku tekstovi i da se oni analiziraju za sebe, bez ritma i muzike. U tim slučajevima djeca često i sama mogu lako da prozru njihovu banalnost, glupost i potencijalno štetnu poruku. Iluzorno je očekivati da će djeca slušati glazbu koja će se nama dopasti. Roditelji naših roditelja bjesnili su zbog Beatlesa i Rolling Stonesa, koje su smatrali neprimjerenim divljacima, da bi poslije naši roditelji slično reagirali kada bi čuli da slušamo Gunse ili Nirvanu. Bunt protiv roditeljskog autoriteta i ukusa nezaobilazan je dio odrastanja.
Ali ovdje nije riječ o tome. Ovdje je riječ o sprječavanju duhovnog i mentalnog genocida koji se kroz medije i masovnu kulturu planski provodi nad budućnosti ovog naroda. Ako danas ne reagiramo, sutra će već biti kasno.
1 Primjedbe
Milane ne diraj Jalu i Bubu🤬🤬
OdgovoriIzbriši