Tada su objavljene brojne povijesne, publicističke i beletrističke knjige s motivima Hrvatskog Kraljevstva, a najpoznatija je veleknjiga “Znameniti i zaslužni Hrvati te pomena vrijedna lica u hrvatskoj povijesti od 925. do 1925.: s pregledom povijesti Hrvatske, Bosne i Istre, hrvatske književnosti i razvitka hrvatskog jezika te hrv. vladara, hercega, banova i biskupa, kao uvodom: prigodom proslava 1000-godišnjice Hrvatskog Kraljevstva”.
Taj enciklopedijski projekt s ukupno oko tri tisuće životopisa potaknuo je i uredio Emilij Laszowski, a knjiga je pretiskana i 1990. godine.
Objavljeno u Zagrebu
Objavljeno je i više pjesama i poema u slavu kralja Tomislava, a među njima je i epska pjesma “Prvi kralj - Pjesma o hrvatskom kralju Tomislavu”, koju je u 555 deseteraca napisao ljubuški pučki pjesnik Nikola Kordić.
Knjižicu je 1925. na 28 stranica malog formata tiskala i objavila Narodna prosvjeta i mogla se kupiti u knjižarama Narodne prosvjete i Društva sv. Jeronima u Zagrebu. Pjesma se sastoji od osam kraćih pjevanja: Uvod, Dogovor, Oslobođenje Posavske Hrvatske, Krunisanje, Poraz Bugara, Zakletva, Oporuka i Završetak. Nikola Kordić rodio se u Grljevićima 16. ožujka 1897. godine, a umro u Vitini 4. studenoga 1947. Školovao se u Čerinu i u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Širokom Brijegu.
Školovanje je prekinuo 1915. zbog mobilizacije u austrougarsku vojsku, a nakon Prvog svjetskog rata bavio se poljoprivredom na obiteljskom imanju.
Djela za povijest
Prve stihove objavio je u širokobriješkom gimnazijskom listu “Luč”.
Pisao je ponajviše deseteračke pjesme i spjevove o povijesti Hrvata u Hrvatskoj i BiH te tadašnjim suvremenim temama. Poginuo je u nerazjašnjenim okolnostima. Objavio je knjige “Prvi hrvatski kralj”, “Hrvatski mučenici Pavao Radić i Đuro Basaričak”, “Dobrota duhanara”, “Otac sirotinje”, “Ujaci”, “Mane našeg sela”, “Kroz 90 godina”, “Sa suzom ti pišem život, borče – fra Didače, oče sirotinje”, “Ramski mučenici”, “Ujaci”, “Župa Vitina kroz četrdeset godina”, “Zemlja patnje i ponosa”… Uvršten je u antologije “Il melograno”, “Hercegovci u hrvatskoj poeziji”, “Hrvatski pripovjedači iz Hercegovine”, “Duša duše hrvatske” i “Hrvatska uskrsna lirika”. Zahvaljujući Mladenu Vukoviću dobili smo svih osam pjevanja Kordićeve epske pjesme “Prvi kralj – Pjesma o hrvatskom kralju Tomislavu”.
PJESMA
„Prvi kralj – Pjesma o hrvatskom kralju Tomislavu“
UVOD
Tisuću se svršilo godina
Od onoga svečanoga čina,
Kad na Duvnu, polju širokome,
Tomislavu, knezu hrvatskome,
Kraljsku krunu staviše na glavu,
Urediše hrvatsku državu,
Dokle plug nam našu zemlju ore,
Dokle sinci naše majke zbore.
Gusle sam gle nabavio nove,
Pomozi mi graditi stihove,
Otvori mi knjigu od prošlosti,
Pa mi, vilo, pripovijedaj dosti,
Kakono je kralju Tomislave
Potukao ohole Madžare,
Kad im stale rasti zazubice
Za hrvatska brda i ravnice,
Progonio mletačke gusare,
Našeg mora dušmanine stare.
Kako sruši silnog Simeona,
Silna cara u vremena ona.
Pjesma moja kazivat će svima,
Gdjegoder nas još Hrvata ima,
Nek’ buduća znaju pokoljenja,
Da još davno u stara vremena
Hrvatska je bila moćna, jaka,
Dosta hrabrih imala junaka,
Junaka na maču i na peru:
Ginuli su za svoj dom i vjeru.
Nek’ im spomen bude ovi zvuci,
Nek’ poštovat znaju ih unuci.
Zemlji sjaju zlatnog sunca traci,
A narodu narodni junaci,
I nad svima svem hrvatstvu slava
Prvog našeg kralja Tomislava.
ZAVRŠETAK
Kroz tisuće dugijeh godina,
Na tisuće ljutih dušmanina
Svoju na nas podizali šaku,
Ali nijesu satrli Hrvatsku:
Klevetalo tisuć klevetnika,
Napadalo tisuć nasilnika,
Dizalo se tisuće zlotvora,
Tisuće nam spremali okova,
Tisuću nam nudili otrova,
Izmišljali tisuće osnova,
Al’ badava sve su zamke rulja,
Hrvatska je stala ko klisura.
Htjeli naše da zataru ime,
Al’ njihovo uginulo prije,
A hrvatsko još ni danas nije,
Mi i danas dičimo se njime!
Rušili nam sela i gradove,
A mi ljepše gradili smo nove,
Smicali nam dive i junake,
Ali druge rađale nam majke.
Lijepa li sunaša brda, doli,
Opustjeti htjeli ih zlotvori.
Divno li gle naše njive buje,
A po njima naše pjesme bruje,
Oranice zlatno klasje rode,
Po selima mome kolo vode
Izumr’ješe mnogi silni divi,
A Hrvatska još i danas živi!
Al’ dušmana još hiljade ima,
Hrvatska će odoljeti svima.
Slava vama, što ste na megdanu
Za Hrvatsku dali svoju glavu!
Slava vama, što ste dušmaninu,
Kad nam stao robit domovinu,
Svojom snagom skršili svu silu,
Spasili nam domovinu milu!
Slava vama, koji svojim znanjem,
A i vama, koji ste imanjem
Dragom našem poslužili rodu,
Nek’ vam ime žive u narodu!
Kunemo se vašemu pepelu,
Za hrvatstvo i za svetu vjeru
Svoju ćemo žrtvovati snagu,
Uspomenu ostaviti dragu
Unučadi kao i vi nama.
Snijte mirno, čast vam, dika, slava!
Prvi kralju, Tomislave slavni,
Svi Hrvati časte spomen davni
Tvojih dana, tvoga kraljevanja,
Tvom spomenu sav se narod klanja.
Slava tvoja Hrvatske je slava,
-Iz nje niče budućnost nam prava.
0 Primjedbe