Riječ je o američkoj kompaniji AAFS Infrastructure and Energy LLC, koja je već poslala pismo namjere za razvoj plinovoda između BiH i Hrvatske, uz interes i za prateće energetske objekte. Ideja je jednostavna: ako investitor već postoji, zašto gubiti vrijeme na natječaje, procedure i natezanja. Uvrštavanje investitora u zakon bio bi presedan, ali i način da radovi počnu praktički odmah nakon usvajanja, piše Poskok.info.
Projekt se u političkom i energetskom smislu predstavlja kao strateški. Povezivanje na LNG terminal na Krku otvorilo bi pristup globalnom tržištu plina i smanjilo ovisnost o jednom dobavljaču. U prijevodu: više opcija, manje ucjene. Za zemlju koja je godinama energetski vezana za jednu cijev, to nije mala stvar.
Plan nije skroman. Uz sam plinovod kapaciteta 1,5 milijardi kubnih metara godišnje, predviđena je i izgradnja triju plinskih elektrana ukupne snage 1.200 megavata, s proizvodnjom oko 6 teravatsati struje godišnje – otprilike polovica današnje potrošnje u BiH. Potrošnja plina za te potrebe procjenjuje se na oko milijardu kubnih metara godišnje, dok bi ostatak bio dostupan za širenje mreže i industriju.
Američki investitor ne gleda samo plin. U paketu interesa su i modernizacija zračnih luka u Sarajevu i Mostaru, što projekt dodatno širi izvan energetike i pretvara ga u širi infrastrukturni zahvat.
No, ispod svega ostaje pitanje koje će se tek otvoriti kad prođe početno oduševljenje: je li ovo ubrzanje nužna pragmatika ili opasan presedan. Jer zakon koji imenuje investitora nije samo alat za ubrzanje – to je i poruka kako se u BiH, kad stvari zapnu dovoljno dugo, pravila na kraju prilagode projektu, a ne projekt pravilima.
Za sada, čini se da je vlast odlučila da je vrijeme važnije od forme. A hoće li to donijeti energiju ili novu vrstu ovisnosti, vidjet će se tek kad cijevi stvarno prorade.
Poskok.info
0 Primjedbe