Premda je dio biokovskog masiva, gora Vrlosinj jednostavno izranja iz Ljubuškog i Vrgorskog polja pružajući pogled na sve četiri strane. Mr. Radoslav Dodig, pokojni ljubuški erudit, smatrao je da sam naziv Vrlosinj dolazi od nesvakidašnje preglednosti te relativno male uzvisine tvorbom riječi “vrlo sine”, odnosno “ugleda se”, tj. Vrlosinj.
Povod ovome uvodu nije samo značenje ove gore nego činjenica da postaje sve popularnija među planinarima i izvan Bosne i Hercegovine. Prije tridesetak godina na tu goru penjali su se rijetki zanesenjaci, što je za tradiciji vjerne Hercegovce bila besposlica. U međuvremenu stvari su se promijenile, proteklih godina Vrlosinj su pohodile skupine planinara iz obližnjih hercegovačkih, pa i dalmatinskih mjesta, a nedavno smo upratili planinare koji su autobusom došli iz Splita.
Riječ je o članovima Planinarskog društva “Gojzerica”. Marija Paro, glavna vodičica spomenutog društva, Vrlosinj je posjetila prošle jeseni, nakon čega su je prirodne ljepote i netaknuta priroda ponukale da stigne ponovno s tridesetak članova.
Damir Tolj, mještanin naselja Greda, odakle se polazi na Vrlosinj, vodič na pohodu Splićanima, ističe da su bili iznenađeni dojmovima, kako različitim šumskim cvijećem tako i nezaboravnim pogledom koji puca ne samo do planina sjevera Hercegovine nego sve do Orjena na granici BiH i Crne Gore, mora u pločanskoj luci.
Jedna od odlika Vrlosinja nekada su bile i životinje, posebice divlje svinje, međutim, njih je na minimum sveo lov uz pomoć GPS-a.
Za razliku od divljači koju, jednostavno, smiču nove tehnologije u lovstvu, uz različito ljekovito bilje – od majčine dušice do trave ive, mogu se sresti i zmije koje su, prema nekim ekolozima, pouzdan indikator nezagađene prirode.
Dušan Musa / Večernji list
0 Primjedbe