Jer ono što desetljećima nisu uspjeli objasniti ni HDZ BiH, ni HDZ RH, ni svi silni stručni skupovi po Neumu, Kupresu i mostarskim hotelima zajedno, Lagumdžija je uspio u dvije minute i s jednim papirom u ruci.
Čovjek je doslovno pokazao kartu jedine moguće BIH cijelom svijetu u prijenosu iz Ujedinjenih naroda. Besplatno. Bez PR agencije. Bez panela o konstitutivnosti. Bez prezentacije od 84 slajda koju nitko živ ne razumije osim autora i jednog čovjeka iz Kalesije koji klima glavom jer je dobio dnevnicu.
I sad zamislite ironiju. Godinama bošnjačka politička scena pokušava dokazati kako je svaki spomen federalizacije nekakav uvod u raspad države, mračnu etničku podjelu i povratak devedesetih, a onda njihov ambasador u srcu međunarodne diplomacije teatralno podigne kartu i kaže: “Evo ovo je problem.” A pola Hrvata u BiH gleda prijenos i prvi put u životu jasno vidi kako bi zapravo mogao izgledati politički model u kojem ih netko više ne bi birao glasovima Sarajeva. Čovjek je napravio više za promociju trećeg entiteta nego kompletna hrvatska diplomacija u zadnjih petnaest godina.
To je ona stara balkanska tragedija kad neprijatelj bolje reklamira tvoju ideju nego ti sam. HDZ godinama priča o legitimnom predstavljanju birokratskim jezikom od kojeg prosječnom čovjeku krenu trnci po kralježnici. Lagumdžija dođe u UN, digne kartu kao profesor geografije u drugom srednje i odjednom svi razumiju o čemu se zapravo radi. Vizual je čudo. Zato se i ratovi vode zastavama, a ne začkoljicama.
Najzanimljivije u cijeloj priči jest to što se Lagumdžiji vjerojatno stvarno “omaklo”. Htio je upozoriti na opasnost etničke podjele, a ispalo je da međunarodnoj javnosti demonstrira kako BiH već odavno funkcionira kao zemlja triju političkih realnosti koje se samo pretvaraju da žive u istoj ustavnoj rečenici. Srbi imaju Republiku Srpsku. Bošnjaci praktički politički dominiraju Federacijom. Jedino Hrvati još uvijek moraju objašnjavati zašto nije normalno da im drugi narod bira člana Predsjedništva. I onda se svi čude što se uporno vraća priča o federalizmu.
Posebna je komedija nastala kad je Lagumdžija pokušao moralno docirati Srbiji zbog “svesrpskog sabora”, dok je u isto vrijeme držao kartu koja zapravo potvrđuje osnovnu daytonsku činjenicu: Bosna i Hercegovina nije nastala kao građanska republika jednog političkog naroda nego kao složeni kompromis triju kolektivnih identiteta. Što više netko pokušava nasilno izbrisati tu činjenicu, ona se sve više vraća kroz karte, izbore, blokade i beskrajne sjednice međunarodnih institucija na kojima ljudi jedni drugima pokazuju zemljovide kao da igraju Riziko.
Na kraju je ispalo da je Komšićeva diplomatska kvota možda ipak imala neku svrhu. Jer da nije bilo tog sistema političkog apsurda, svijet možda nikada ne bi vidio ono što je Lagumdžija tako nespretno pokazao: da je treći entitet prestao biti fantazija onog trenutka kad su Hrvati izgubili vjeru da ih postojeći sustav može tretirati kao politički narod.
A to je, htio to Lagumdžija priznati ili ne, možda najjači argument koji je treći entitet ikad dobio u UN-u.
Fala ti Zlatko. I Aferu Reket ti opraštamo. Platformu ne. Kaznene se još pišu. Puno ste brate jamilli.
Poskok.info
0 Primjedbe