Utakmica je većim dijelom bila izjednačena, Cerno/Crnopod je, što bi rekli sportski komentatori, možda imalo inicijativu, a Šipovača bolje šanse. Iako, ni jedna momčad nije imala izrazitih prilika odnosno šansi za gol. Ostaje žal za stativom koju je dvije minute prije kraja utakmice pogodio Ivan (Vjekoslava) Grbavac.
Čestitke Cerno/Crnopodu na fer i korektnoj utakmici, osvojenom naslovu prvaka i puno uspjeha u Ligi Hercegovine koja u ponedjeljak starta u Čitluku.
Što reći za momčad Šipovače? Naši momci završili su na drugom mjestu, ostaje žal za prvim mjestom, što se osjetilo kod svih igrača nakon završetka utakmice, ali i ponos svih nas, njihovih navijača, na ono što su učinili, ne samo u finalu, nego tijekom cijelog turnira. Od prve minute grupne faze, prve utakmice s Klobukom, do posljednje sekunde finala s Cerno/Crnopodom, naši momci su davali sve od sebe, ginuli za svaku loptu, stavljali glavu tamo gdje netko ne bi nogu, doslovno izgarali na terenu. Dečki su jednostavno pokazali kako se bori za boje svoga sela, sela svoje majke, svoga oca, svoga djeda.
Što reći za momčad Šipovače? Naši momci završili su na drugom mjestu, ostaje žal za prvim mjestom, što se osjetilo kod svih igrača nakon završetka utakmice, ali i ponos svih nas, njihovih navijača, na ono što su učinili, ne samo u finalu, nego tijekom cijelog turnira. Od prve minute grupne faze, prve utakmice s Klobukom, do posljednje sekunde finala s Cerno/Crnopodom, naši momci su davali sve od sebe, ginuli za svaku loptu, stavljali glavu tamo gdje netko ne bi nogu, doslovno izgarali na terenu. Dečki su jednostavno pokazali kako se bori za boje svoga sela, sela svoje majke, svoga oca, svoga djeda.
Žal za izgubljenim finalem već danas pomalo prolazi, ponos na ono što su pružili na terenu ostaje kao i nada da će pehar pobjednika jednom ipak završiti u Šipovači.
A sada da predstavimo te momke koji su ostvarili taj iznimni uspjeh. Krenut ćemo od vratara.
Željko Bebek! Evo što je objavio Šipovača portal kada se Želja oprostio od aktivnog igranja.
Emotivnim oproštajem na samom početku susreta protiv Klobuka, u četvrtak je završena jedna od najdugovječnijih sportskih priča u povijesti Šipovače. Dugogodišnji kapetan i vratar Željko Bebek (52) simbolično je zaključio svoju igračku karijeru na samom početku utakmice, kada je napustio teren uz veliki pljesak gledatelja. Prije samog oproštaja službeni voditelj programa pročitao je prigodan tekst u kojem je podsjetio na Bebekovu bogatu igračku karijeru u dresu Šipovače, njegovu dugogodišnju ulogu kapetana i vratara, ali i na više od tri desetljeća predanog rada za dobrobit zajednice. Istaknut je njegov doprinos sportskim i društvenim aktivnostima u Šipovači, organizaciji brojnih događaja, radu s mladima te nesebičnom volontiranju, čime je ostavio dubok trag daleko izvan sportskih terena, piše Šipovača portal. U znak zahvalnosti za desetljeća predanosti i doprinosa Malonogometnoj ligi mjesnih zajednica Grada Ljubuškog, organizator natjecanja, Kulturno-športski centar Ljubuški, uručio mu je prigodan poklon, dok su mu suigrači, protivnici i gledatelji pljeskom odali priznanje za sve što je tijekom godina učinio za Šipovaču i sport u svom selu.
Vrijedi dodati da se Želja sada prebacio na boćanje, ali s puno manje uspjeha.
Mirko Grbavac! Naš Mirka je za mene najveće iznenađenje u pozitivnom smislu. Dugo sam se mislio kako opisati njegove obrane, a onda sam se sjetio jedne stvari od prije četrdesetak godina. Njegovog desetogodišnjeg oca Ante i toga kako je on pojio, odnosno natapao njive. Ako bi voda slučajno provalila ćertek, Ante bi legao i svojim tijelom priječio vodu dok se lija ne napoji. Tako je i naš Mirko. Priječio je protivničkim loptama da uđu u mrežu na sve načine. Ako treba poginuti, poginuti, ali lopta ne smije u mrežu.
Branko Bebek! Branko nije imao priliku braniti, ali je uvijek bio tu ako treba. Moram priznati da dečka slabo poznajem, ali na prvi me pogled podsjeća na ćaću Jozu. Djeluje naoko nezainteresirano, uvijek nekako kao da spava, a u stvari je veliki radnik.
Kapetan, Ivan Grbavac! Njega me je nekako strah. Eksplozija od momka. Imam osjećaj, kad bi ga netko pitao hoćeš li poginuti za ekipu da bi on odgovorio potvrdno bez ikakvih problema. Međutim, smiješan mi je njegov otac Ćelo. Kada ja malog nekad pohvalim, Ćelo mi potvrdi da je dečko odličan, ali odmah zatim se požali kako se ne da utjerati u plastenik.
Jakov Bebek! I njega me je strah. Pakao od dečka. Gledam sinoć u finalu, on u deset minuta napravi tri prekršaja. Opominje suca. Dečko gine. Zvijer od igrača. Pravi Glavinović.
Ivan (Vjekoslava) Grbavac! Najbolji igrač Lige. To sve govori. Dečka isto vrlo malo poznajem. Znam mu dedu Iku. Kao što mu je dedo Iko pogađao buće na Popovači tako Ivan pogađa protivničke mreže.
Ivan Jukić! Momak izvanredno igra mali nogomet. Igrač u kojeg se možeš pouzdati. Ima sve. Ne znam ništa o njemu, ali sigurno je da ima gena dede Mate Sujića.
Dominik i Šime Erceg. Braća. Skroz mladi momci nadareni za nogomet. Pred njima je blistava budućnost, posebice pred Šimom. Na žalost Šime nam nije mogao više pomoći jer mu ovi iz Jadrana Ploče, nakon utakmice s Grabom, u kojoj je briljirao, nisu dozvolili da više nastupa na turniru. Ali, vratit će se Šime. Dominik odličan. Ono što je odigrao, odigrao je dobro. Dodao bih da i u njima ima krvi dede Veselka i babe Milenke, ali još uvijek ne mogu procijeniti postotke.
Niko Bubalo! Odabrao momčad Majčina sela. Ulazio na kratko i dao svoj doprinos. Apsolutno simpatičan dečko. Čini se da nema onu Glavinovića pozitivnu oštrinu. Pričaju mi Hardomiljčani da mu dedo navija za Dinamo, a ćaća za Hajduk. Ne znam za koga navija Niko. Nadam se da je stao na dedinu stranu. Oprosti Role.
Robert Živkušić i Velimir Živkušić! Igrali malo, ali dali svoj doprinos. Dobri igrači, mogu pomoći u grupnoj fazi, ali, treba biti iskren, nemaju nogometni kapacitet za najveće utakmice. Dobri momci koje je lijepo imati u momčadi zbog veselog raspoloženja i podizanja atmosfere. Simpatično mi je bilo kada je u neizvjesnoj utakmici protiv Ljubuškog2 Dario ubacio Velu u igru, a Želja se, s vrha tribine uz prigodnu psovku, „dere“ Dario što njega sada ubacuješ.
Antonio Vukšić! Dečka jedva poznajem. Jedna od naših nada.
Marin Šunjić! Bivši reprezentativac BiH. Odigrao dvije utakmice u grupnoj fazi i bio odličan. Sada s nešto viška kilograma, ali još uvijek može dati mnogo. Šteta što su se pojavili neki zdravstveni problemi pa nam nije mogao pomoći u završnici lige. Da je bio tu vjerujem da bi osvojili. Sin naše tete Ljubice. Oprosti Ljube, ali kada je nogomet u pitanju više je Zoranov nego tvoj. Želimo mu da se što prije oporavi.
Trener Dario Grbavac! Doveo momčad do finala, to sve govori. Još prije dvadesetak godina pokazao se pravim pravcatim Šipovčaninom. Možemo slobodno reći – naš Dario! Moramo dodati da ga je pronašao Paučina ili po Vrgorački Gumbi.
Voditelj momčadi Milan Bebek! Odradio glavni posao. Okupio momčad. Naizgled lagano, ali to je bilo najteže. Trebalo je pronaći sve ove talentirane dečke kojima roditelji potječu iz Šipovače. Nakon toga trebalo ih je privoljeti da igraju za Šipovaču. Lagano i tiho Milan je sve to odradio. Držao pozitivnu atmosferu cijelo vrijeme lige. Sve pohvale.
Vjerojatno bi se o svima njima moglo napisati još puno lijepih stvari, ali ja ih slabo poznajem, pojedine gotovo nikako tako da sam ih nastojao opisati onako kako sam ih ja doživio. Ako sam o nekome nešto krivo napisao nadam se da mi neće zamjeriti.
Dečki, na kraju hvala vam još jednom. Svi ste vi naši junaci. Ponosni smo na vas. Čekamo iduću godinu i novu ligu.
ŠIPOVAČA DO GREBA.
A sada da predstavimo te momke koji su ostvarili taj iznimni uspjeh. Krenut ćemo od vratara.
Željko Bebek! Evo što je objavio Šipovača portal kada se Želja oprostio od aktivnog igranja.
Emotivnim oproštajem na samom početku susreta protiv Klobuka, u četvrtak je završena jedna od najdugovječnijih sportskih priča u povijesti Šipovače. Dugogodišnji kapetan i vratar Željko Bebek (52) simbolično je zaključio svoju igračku karijeru na samom početku utakmice, kada je napustio teren uz veliki pljesak gledatelja. Prije samog oproštaja službeni voditelj programa pročitao je prigodan tekst u kojem je podsjetio na Bebekovu bogatu igračku karijeru u dresu Šipovače, njegovu dugogodišnju ulogu kapetana i vratara, ali i na više od tri desetljeća predanog rada za dobrobit zajednice. Istaknut je njegov doprinos sportskim i društvenim aktivnostima u Šipovači, organizaciji brojnih događaja, radu s mladima te nesebičnom volontiranju, čime je ostavio dubok trag daleko izvan sportskih terena, piše Šipovača portal. U znak zahvalnosti za desetljeća predanosti i doprinosa Malonogometnoj ligi mjesnih zajednica Grada Ljubuškog, organizator natjecanja, Kulturno-športski centar Ljubuški, uručio mu je prigodan poklon, dok su mu suigrači, protivnici i gledatelji pljeskom odali priznanje za sve što je tijekom godina učinio za Šipovaču i sport u svom selu.
Vrijedi dodati da se Želja sada prebacio na boćanje, ali s puno manje uspjeha.
Mirko Grbavac! Naš Mirka je za mene najveće iznenađenje u pozitivnom smislu. Dugo sam se mislio kako opisati njegove obrane, a onda sam se sjetio jedne stvari od prije četrdesetak godina. Njegovog desetogodišnjeg oca Ante i toga kako je on pojio, odnosno natapao njive. Ako bi voda slučajno provalila ćertek, Ante bi legao i svojim tijelom priječio vodu dok se lija ne napoji. Tako je i naš Mirko. Priječio je protivničkim loptama da uđu u mrežu na sve načine. Ako treba poginuti, poginuti, ali lopta ne smije u mrežu.
Branko Bebek! Branko nije imao priliku braniti, ali je uvijek bio tu ako treba. Moram priznati da dečka slabo poznajem, ali na prvi me pogled podsjeća na ćaću Jozu. Djeluje naoko nezainteresirano, uvijek nekako kao da spava, a u stvari je veliki radnik.
Kapetan, Ivan Grbavac! Njega me je nekako strah. Eksplozija od momka. Imam osjećaj, kad bi ga netko pitao hoćeš li poginuti za ekipu da bi on odgovorio potvrdno bez ikakvih problema. Međutim, smiješan mi je njegov otac Ćelo. Kada ja malog nekad pohvalim, Ćelo mi potvrdi da je dečko odličan, ali odmah zatim se požali kako se ne da utjerati u plastenik.
Jakov Bebek! I njega me je strah. Pakao od dečka. Gledam sinoć u finalu, on u deset minuta napravi tri prekršaja. Opominje suca. Dečko gine. Zvijer od igrača. Pravi Glavinović.
Ivan (Vjekoslava) Grbavac! Najbolji igrač Lige. To sve govori. Dečka isto vrlo malo poznajem. Znam mu dedu Iku. Kao što mu je dedo Iko pogađao buće na Popovači tako Ivan pogađa protivničke mreže.
Ivan Jukić! Momak izvanredno igra mali nogomet. Igrač u kojeg se možeš pouzdati. Ima sve. Ne znam ništa o njemu, ali sigurno je da ima gena dede Mate Sujića.
Dominik i Šime Erceg. Braća. Skroz mladi momci nadareni za nogomet. Pred njima je blistava budućnost, posebice pred Šimom. Na žalost Šime nam nije mogao više pomoći jer mu ovi iz Jadrana Ploče, nakon utakmice s Grabom, u kojoj je briljirao, nisu dozvolili da više nastupa na turniru. Ali, vratit će se Šime. Dominik odličan. Ono što je odigrao, odigrao je dobro. Dodao bih da i u njima ima krvi dede Veselka i babe Milenke, ali još uvijek ne mogu procijeniti postotke.
Niko Bubalo! Odabrao momčad Majčina sela. Ulazio na kratko i dao svoj doprinos. Apsolutno simpatičan dečko. Čini se da nema onu Glavinovića pozitivnu oštrinu. Pričaju mi Hardomiljčani da mu dedo navija za Dinamo, a ćaća za Hajduk. Ne znam za koga navija Niko. Nadam se da je stao na dedinu stranu. Oprosti Role.
Robert Živkušić i Velimir Živkušić! Igrali malo, ali dali svoj doprinos. Dobri igrači, mogu pomoći u grupnoj fazi, ali, treba biti iskren, nemaju nogometni kapacitet za najveće utakmice. Dobri momci koje je lijepo imati u momčadi zbog veselog raspoloženja i podizanja atmosfere. Simpatično mi je bilo kada je u neizvjesnoj utakmici protiv Ljubuškog2 Dario ubacio Velu u igru, a Želja se, s vrha tribine uz prigodnu psovku, „dere“ Dario što njega sada ubacuješ.
Antonio Vukšić! Dečka jedva poznajem. Jedna od naših nada.
Marin Šunjić! Bivši reprezentativac BiH. Odigrao dvije utakmice u grupnoj fazi i bio odličan. Sada s nešto viška kilograma, ali još uvijek može dati mnogo. Šteta što su se pojavili neki zdravstveni problemi pa nam nije mogao pomoći u završnici lige. Da je bio tu vjerujem da bi osvojili. Sin naše tete Ljubice. Oprosti Ljube, ali kada je nogomet u pitanju više je Zoranov nego tvoj. Želimo mu da se što prije oporavi.
Trener Dario Grbavac! Doveo momčad do finala, to sve govori. Još prije dvadesetak godina pokazao se pravim pravcatim Šipovčaninom. Možemo slobodno reći – naš Dario! Moramo dodati da ga je pronašao Paučina ili po Vrgorački Gumbi.
Voditelj momčadi Milan Bebek! Odradio glavni posao. Okupio momčad. Naizgled lagano, ali to je bilo najteže. Trebalo je pronaći sve ove talentirane dečke kojima roditelji potječu iz Šipovače. Nakon toga trebalo ih je privoljeti da igraju za Šipovaču. Lagano i tiho Milan je sve to odradio. Držao pozitivnu atmosferu cijelo vrijeme lige. Sve pohvale.
Vjerojatno bi se o svima njima moglo napisati još puno lijepih stvari, ali ja ih slabo poznajem, pojedine gotovo nikako tako da sam ih nastojao opisati onako kako sam ih ja doživio. Ako sam o nekome nešto krivo napisao nadam se da mi neće zamjeriti.
Dečki, na kraju hvala vam još jednom. Svi ste vi naši junaci. Ponosni smo na vas. Čekamo iduću godinu i novu ligu.
ŠIPOVAČA DO GREBA.
Drago Vukojević Ćuro / Facebook
0 Primjedbe