Država je u banani, zato, sadimo banane

Nekad davno, na poljima Hercegovine, naši preci uzgajali su pamuk, a nakon pamuka duhan, koji je desetljećima bio glavni poljoprivredni proizvod od kojeg su živjeli mnogi Hercegovci. Zadnjih desetljeća, primat nad duhanom su preuzeli krumpir, kupus i rajčica ilitiga, po naški, kavoda.
Danas se od poljoprivrede teško može živjeti - ulog je veliki, prihoda je malo, a krajnji saldo je redovito u minusu. Država ne čini ništa kako bi popravila teško stanje poljoprivrede i poljoprivrednika - prosvjedi su svakodnevnica, nezadovoljstvo je sve veće, a kolaps sve bliže.

Hercegovci su od davnina poznati kao snalažljivi ljudi koji i u najtežim situacijama nađu "svijetlo na kraju tunela". Tako su pronašli rješenje i za spas poljoprivrede - u bananama. 

Naime, kako piše Večernji list, banana ne raste samo u tropskim dijelovima svijeta (Južna i Jugoistočna Azija, veći dio Afrike te Srednja i najveći dio Južne Amerike). Ona raste i u Hercegovini, točnije u Knešpolju, naselju tek nekoliko kilometara udaljenom od Širokog Brijega.

"Prerano ste došli, više bih volio da slikate za mjesec-dva, kada će ovdje visiti grozdovi teški i nekoliko desetaka kilograma", tvrdi Niko Ćavar, ponosni vlasnik nekoliko stabala banana zasađenih ispred njegove kuće. Niko ih je zasadio prije tri godine, više kao ukras, ne nadajući se da bi s njih mogao ubirati plodove. Čim stigne s posla, pažljivo razgleda tek začete plodove.
Znade za svaki, tvrdeći da ih najednom grozdu ima 56, na ostalim nešto manje. Sitni su zasad, ali vjeruje ako ne bude nekih iznimnih klimatskih poremećaja, da će već krajem ljeta ubirati sočne plodove.

"Prošle godine je bilo skoro isto plodova, no ovoliki su bili za Gospojinu i nisu uspjeli sazrijeti. Ove godine sam uvjeren da će se stabla banane povijati pod teškim plodovima", kaže Niko. Red kiše, sunca, kiše, oblaka i opet kiše, koji je u proteklih mjesec dana i te kako bio vidljivi u ovom području, očigledno je odgovarao i biljci banane u dvorištu kuće. Tu je i Niko, koji svaki dan izlijeva desetke litara vode u korijen tropske biljke, hercegovačko sunce ih zasad dovoljno grije.

"Ja sam podijelio desetke sadnica banana svojim prijateljima. Koliko znadem, nitko dosad nije s njih okusio plodove. No, ova ovdje će sigurno donijeti plodove. Siguran sam da će ovaj grozd ujesen biti težak tridesetak kilograma, iznimno slatkih banana", kaže Branko Hrkać, čovjek koji je Niki darovao nekoliko sadnica banana. Dok ostali Knešpoljani sade kupus, vjerujući kako će od njega sigurno imati koristi, Niko je mišljenja kako bi ovdje mogle uspijevati banane.

"Vidite, ova je vani. Preživjela je zimu. Kada bi je zimi kvalitetno zaštitili, zapravo uzgajali u plastenicima, mogla bi i ovdje uspijevati kao i u Africi", kaže Branko dodavši kako su klimatske promjene doprinijeli da više ne vrijede pravila koja su nekada utvrđena.

"Banane ne špricamo nikakvim sredstvima, jedino ih svaki dan dobro zalijevamo. Zasađene su na dva mjesta, ali iz korijena je niklo i nekoliko manjih", rekao je Niko, tvrdeći ako banane nastave rasti ovim tempom, možda ih uskoro neće ni morati kupovati u trgovinama.

Klin se klinom izbija - država je u banani, zato, sadimo banane!

Objavi komentar

0 Primjedbe