"MISLI GLOBALNO, DJELUJ LOKALNO!"

...

[...]

...

[...]

...

[...]

...

[...]

...

[...]

ponedjeljak, 20. veljače 2017.

SIPA uhitila šest osoba na području ZHŽ

Na području Hercegovine od jutarnjih sati u tijeku je velika akcija SIPA-e.

Uhićenja i pretresi se vrše na području ZHŽ-a i HNŽ-a, a akcija se odnosi na automafiju, odnosno sprečavanje otuđenja i preprodaje vozila.

Uz policijske snage SIPA-a, u akciji sudjeluju MUP ZHŽ-a, Granične policija BiH, MUP-a HNŽ-a , te MUP-a Županije Sarajevo.

Uhićeni su Ferdo Vukoja iz Gruda i Goran Nižić iz Ljubuškog.

Njih dvojica i ranije uhićivani zbog sumnje da su sudjelovali u krađi više desetina skupocjenih vozila, među kojima je veći broj BMW-a, čija je ukupna vrijednost mjeri na milijune maraka.

Među uhićenima se spominju i imena Joze Cigić te Jure Markića iz Širokog Brijega, svi od ranije sumnjičeni za sudjelovanje u krađi više desetina skupocjenih vozila, među kojima najviše BMW-a i VW-a, čija je ukupna vrijednost mjeri na milijune maraka.

U zapadnoj Hercegovine je izvršeno ukupno šest pretresa, a veliki broj policajaca se moglo vidjeti na nekoliko autootpada i servisa. I u Mostaru je izvršen pretres u servisu BMW-a, koji se nalazi pokraj ceste između naselja Bakijina Luka i Raštani.

“Dana 20.02.2017. godine na području ŽZH po naredbi Suda BiH Državnoa agencija za istrage i zaštitu (SIPA) u suradnju s Uprave policije MUP-a ŽZH na šest lokacija su izvršili pretrage objekata na području općina Širokom Brijegu, Grude i Ljubuški. Ovom prilikom šest osoba lišeno je slobode, osam osoba je pozvano radi obavljanja obavijesnog razgovora. U ovim pretragama pronađeni su određeni predmeti za koje postoje indicije da potječu iz KD ili su predmet KD koji su privremeno oduzeti”, priopćeno je u poslijepodnevnim satima iz MUP-a ZHŽ-a.

ABCportal.info

Svečanom sjednicom Općinskog vijeća završena proslava Dana općine Ljubuški

U ponedjeljak, 20.veljače 2017. godine, u svadbenom restoranu „Antonela“ održana je svečana sjednica Općinskog vijeća Ljubuški.

Nakon uvodnog pozdrava svim nazočnim uzvanicima i gostima, „Lijepu našu“ otpjevala je mostarska mezzosporanistica Monija Jarak uz glasovirsku pratnju prof. Marijane Pavlović.

Predsjednik Općinskog vijeća Tihomir Kvesić uputio je pozdravne riječi svima, od dužnosnika sa svih razina vlasti, predstavnicima Crkve, medija, ratnih udruga itd.

Predsjednik Kvesić u kratkim je crtama nazočne upoznao o slavljenju Dana općine na povijesni datum, pozivajući se na zapise u Dubrovačkom arhivu.

Prije obraćanja načelnika Općine nazočni su mogli pogledati video prezentaciju Izvješće o radu Općinskog načelnika za 2016.godinu, a potom se obratio i načelnik Općine Nevenko Barbarić.

Nakon načelnika Barbarića skup su pozdravili: fra Dario Dodig - humački gvardijan, dopredsjednik Vlade ŽZH-e i ministar financija Toni Kraljević, Zvonko Milas državni tajnik Ureda za Hrvate izvan domovine i osobni izaslanik predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića, te predsjedatelj Doma naroda parlamentarne Skupštine BiH Bariša Čolak.

Dan općine uz ispriku što nisu mogli doći čestitali su predsjednik FBiH Marinko Ćavara i potpredsjednica Parlamenta FBiH, Borjana Krišto.

Odlukom Općinskog vijeća Ljubuški o javnim priznanjima zahvalnice i novčanu nagradu su iz ruku općinskog načelnika dobili: Plesni klub „Paganini“, nagradu primio voditelj kluba Jozo Rimac i Karnevalsko društvo „Prolog“, nagradu preuzeo predsjednik Karnevalskog društva „Prolog“ Jakov Begić.

Godišnju nagradu općine Ljubuški dobio je RK Izviđač Central osiguranje, aktualni prvak BiH i sudionik SEHA lige, nagradu je primio predsjednik Uprave kluba Ivan Ševo

Povelju počasnog građanina općine Ljubuški i zlatni grb Općine dobio je Zvonko Milas, državni tajnik Ureda za Hrvate izvan domovine.

Nagradu općine Ljubuški za životno djelo i zlatni grb Općine Ljubuški, posthumno je dobio dr. med. Josip – Joško Bandur, specijalist internista, kardiolog, angiolog. U ime dr. Bandura nagradu i priznanje primila je njegova kćerka Silvana Bilić.

Nakon završetka službenog dijela za sve nazočne priređen je prigodni domjenak.

Mile Kraljević / Radio Ljubuški

Gospodarska slika Ljubuškog se poboljšava: Otvaraju se nova radna mjesta, potiče poljoprivreda, dodjeljuju koncesije...

Gospodarska slika Ljubuškog polako se popravlja.

Bilježi se rast broja zaposlenih, a samo tijekom prošle godine otvoreno je stotinjak novih radnih mjesta. Osim turizma, zemljopisni položaj ove općine idealan je za razvoj poljoprivrede, vinogradarstva, ljekobilja, u što je posljednjih godina i usmjeren najveći broj investicija.

Poticaji, proizvodnja...

Općina Ljubuški je do sada pod koncesiju dodijelila više od 1200 hektara zemljišta. Samo za plantaže smilja dodijeljeno je 600 hektara zemljišta, a zahtjevi za dodjelu svakodnevno pristižu. Posao sa smiljem u Ljubuški je, osim domaćih, privukao i nekolicinu investitora iz susjednih općina koji su uložili ogromna sredstva u plantaže ove ljekovite biljke.

“Najviše zahtjeva je za zemljišta u Cernu, Bijači, Miletini, Zvirićima, a tu su ujedno i najviše površine zemljišta koje može biti dano pod koncesiju”, kazao je načelnik općine Ljubuški Nevenko Barbarić. Općina Ljubuški je s praksom dodjele koncesije na poljoprivredno zemljište krenula još prije šest godina.

“U početku su to bili zahtjevi za dodjelu poljoprivrednog zemljišta u svrhu podizanja tzv. trajnih nasada, vinove loze i maslina. Tu smo dali nekih 500 hektara na koncesiju”, kaže Barbarić.

Mladi krumpir iz Ljubuškog također je jedan od proizvoda koji ima veliku perspektivu. Nedavno je u prostorijama Javne ustanove Razvojne agencije ZHŽ - HERAG u Poduzetničkom inkubatoru HiPod bio upriličen sastanak između proizvođača mladog krumpira, članova PZ Plodovi zemlje iz Ljubuškog, te predstavnika nevladine organizacije CERD iz Banje Luke.

Organizator sastanka je zajednički program Europske unije i njemačke vlade za lokalnu samoupravu i ekonomski razvoj u BiH - EU ProLocal koji provodi GIZ. Cilj sastanka je na lokalno tržište plasirati jedinstveni domaći proizvod, mladi ljubuški krumpir, prepoznatljiv po svojoj kvaliteti i vremenu dospijeća na tržište. Pod jedinstvenim brendom “Domestica”, koji je kreirao CERD Banja Luka, plan je da se prve količine ovog proizvoda nađu na policama nekoliko supermarketa u BiH već u svibnju i lipnju ove godine.

Kako bi potpomogli proizvodnju mladog krumpira, ali i ostalih poljoprivrednih kultura u općini Ljubuški, ali i cijeloj Zapdanohercegovačkoj županiji, Vlada ove županije je drugu godinu zaredom poticaje za poljoprivrednu proizvodnju podijelila već početkom godine.

Koridor Vc i napredak

“Isplatom poticaja za poljoprivrednu i animalnu proizvodnju početkom godine nastojimo maksimalno izići u susret našim proizvođačima i osigurati im sredstva onda kada su im najpotrebnija, odnosno u razdoblju kupnje sjemena, sadnica i ostalog materijala potrebnog za pripremu sadnje”, naveo je ovom prilikom ministar financija ZHŽ-a Toni Kraljević.

Uz spomenuto, općina Ljubuški je posljednjih godina zanimljiva investitorima iz drugih hercegovačkih općina, što su pokazali otvaranjem različitih tvornica i poslovnih objekata na području ove općine.

Gradnjom koridora Vc, zbog svog zemljopisnog položaja prostor ove općine postat će još zanimljiviji investitorima.

Marija Medić Bošnjak / Večernji list

petak, 17. veljače 2017.

Zastupnici Skupštine ZHŽ na sjednicama proveli samo 12 sati

Apsolutna dominacija jedne političke stranke, u ŽZH koja je omogućila i formiranje jednostranačke vlade (jedine takve u BiH) dovela je do političke stabilnosti, ali nije iskorištena ni za pokušaj da se napravi neki ozbiljan pomak u rezultatima, potaknu reformski procesi i uradi nešto značajno za građane, u cilju rješavanja njihovih nagomilanih problema i poboljšanja kvalitete njihovog života, što bi, u konačnici opravdalo stupanj povjerenja koji je, od strane tih građana, vladajućoj stranci dat na izborima. Nastavljeni su krajnje skromni rezultati i izvršne i zakonodavne vlasti u ovoj županije koji, upravo zbog te dominacije i nedostatka problema prisutnih u drugim institucijama vlasti u zemlji, precizno upućuju na onoga tko u potpunosti snosi odgovornost za njih.

STATISTIČKI PODATCI DAJU ODGOVOR NA PITANJE KAKO JE DOŠLO DO OVAKO LOŠIH REZULTATA VLADE ŽZH – NISKIM INTENZITETOM RADA, UZ, ISTOVREMENO, KRAJNJE SLABU UČINKOVITOST. Vlada ŽZH je, naime, u 2016. g, održala svega 31 sjednicu, što je manje od iti jedne druge županijske vlade. Pri tomu, sa tek 8 mjera po sjednici, u prosjeku, Vlada ŽZH je jedina čija je učinkovitost ispod dvoznamenkastog broja. Usporedbe radi, Vlada SBŽ, sa svega pet održanih sjednica više od Vlade ŽZH, radeći tempom od 42 i pol razmotrene mjera po sjednici, razmotrila je preko 1500 mjera u promatranom razdoblju, odnosno 6 puta više od Vlade ŽZH.

U STRUKTURI MJERA RAZMOTRENIH NA VLADI ŽZH, TIJEKOM 2016. GODINE, DOMINIRAJU MJERE DNEVNO-OPERATIVNOG KARAKTERA. S druge strane, zakoni predstavljaju tek 6,6% od ukupnog broja razmatranih mjera. Sa 13 utvrđenih zakona, Vlada ŽZH je, u 2016. godini, nastavila kontinuirani pad, koji traje od 2013. i postigla svoj najlošiji rezultat u posljednjih 6 godina. Nije utvrđena niti jedna strategija - i to ne samo u promatranom razdoblju, nego od početka aktualnog mandata. Vlada ŽZH, naime, jedina je županijska vlada koja je u drugu polovicu svog mandata ušla bez iti jedne utvrđene strategije.

LOŠA USREDOTOČENOST RADA VIDLJIV JE I IZ ČINJENICE DA SE VLADA, U 2016. GODINI, DVA I POL PUTA VIŠE NEGO ZAKONIMA, BAVILA KADROVSKOM POLITIKOM. 82% donesenih rješenja se, naime, odnosi na odluke o razrješenjima i imenovanjima.

IAKO IM JE BROJ SKROMAN, MEĐU UTVRĐENIM MJERAMA, U PROMATRANOM RAZDOBLJU, IMA I VEOMA ZNAČAJNIH. Posebice ističemo usvajanje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti obitelji sa djecom, kojim je riješen višegodišnji problem isplate porodiljnjih naknada.

PROGRAMI RADA, NI VLADE, NI SKUPŠTINEŽZH, PONOVNO NISU USVOJENI NA VRIJEME. Iako je njihovim poslovnicima o radu predviđeno usvajanje programa rada prije početka godine na koju se oni odnose, niti jedna od ove dvije institucije nije svoj Program rada za 2017. godinu usvojila do kraja 2016,što je nastavak dugogodišnje negativne prakse kojom se ovaj značajni alat za povećanje učinkovitosti institucija i njihove usredotočenosti na zacrtane ciljeve, svodi na formalnu obvezu i - vremenom usvajanja, sadržajem i razinom realizacije - potpuno obesmišljava.

PORED POSLOVNIKA, VLADA ŽZH KONTINUIRANO KRŠI I ZAKON O PRORAČUNIMA FEDERACIJE BiH. Sedmu godinu za redom Proračun Županije se usvaja po žurnom postupku i bez organiziranja javne rasprave. Zadnji put Vlada ŽZH je Proračun utvrdila u nacrtu i on je usvojen u redovitoj proceduri – 2010. godine.

VLADA KRŠI I ZAKON O RAVNOPRAVNOSTI SPOLOVA U BIH. U sastavu Vlade samo su 2 žene, iako Zakon naleže kako procenat manje zastupljenog spola ne može biti ispod 40%, a neispunjavanje ove obveze definira kao diskriminaciju, čije otklanjanje zahtjeva.

TRANSPARENTNOST RADA VLADE, KOJA JE U PRETHODNOM RAZDOBLJU BILA NA PRIHVATLJIVOJ RAZINI, PRED KRAJ GODINE SE DRAMATIČNO POGORŠALA. Sjednice Vlade se nakon trećeg kvartala ne najavljuju redovito, a kasnilo se i sa usvajanjem zapisnika. Od 20. prosinca došlo je do potpunog prekida u informiranju javnosti o radu Vlade – sjednice niti su najavljivane, niti je nakon njih javnost izvješćena o njihovom sadržaju. Ne postoji zvanična informacija što Vlada radi u posljednja dva mjeseca.

SKUPŠTINA ŽZH, U 2016. GODINI, JE U RADU NA SJEDNICAMA PROVELA TEK 12 SATI – I TO RAČUNAJUĆI I STANKE. U prosjeku, zastupnici su, dakle, na sjednicama, proveli tek 1 sat mjesečno.

KONAČAN REZULTAT JE ODGOVARAJUĆI TOME – SKUPŠTINA ŽZH, U 2016. GODINI, IMA NAJNIŽI OBIM RAZMATRANIH MJERA U POSLJEDNJIH 6 GODINA I NAJNIŽI OBIM RAZMATRANIH MJERA OD SVIH ŽUPANIJSKIH SKUPŠTINA. Ukupan broj razmatranih mjera Skupštine, u 2016. godini, je svega 46.

POZITIVNO JE DA JE MEĐU, EVIDENTNO, MALIM BROJEM RAZMOTRENIH MJERA (MANJE OD 4 MJESEČNO, U PROSJEKU) NAJVIŠE ZAKONA. Zakoni čine 41% od svih razmotrenih mjera. Usvojeno je 13 zakona u prijedlogu i 5 u nacrtu. I to je jedina oblast u kojoj se Skupština ŽZH odvojila od dna i digla među najbolje rezultate na županijskoj ljestvici, na kojoj, sa Skupštinom HNŽ/K dijeli 3. i 4. mjesto, iza Skupštine TŽ, sa 26 usvojenih zakona, i Skupštine ŽS sa 21 usvojenim zakonom. 

POZITIVNU SLIKU O ZAKONIMA KVARI, MEĐUTIM, POGLED NA NEREALIZIRANO IZ PROGRAMA RADA SKUPŠTINE. Čak 20 od 28 zakona čija je realizacija bila planirana u 2016. godini, nije realizirano. 

U 2016. GODINI, U SKUPŠTINI ŽZH, NIJE USVOJENA NITI JEDNA STRATEGIJA. Jedina koja je bila planirana, programom rada za 2016. godinu – Strategija proizvodnje hrane i mogućnost proizvodnje zdrave hrane u ŽZH – još uvijek nije usvojena, iako se njeno usvajanje, zapravo, planira još od 2007. godine.

KRAJNJE NISKA REALIZACIJA PLANIRANIH OBVEZA KONTINUIRANI JE PROBLEM U RADU SKUPŠTINE ŽZH. Podatci govore da će, ostane li na ovoj razini učinkovitosti, Skupština ŽZH na kraju aktualnog četverogodišnjeg mandata imati manje realiziranih mjera nego što ih ima u jednom godišnjem programu rada. Naime, od 68 mjera iz Programa rada Skupštine ŽZH, u 2016. godini u potpunosti je realizirano svega njih 10, (ili, u procentima, 14.7%). Posljedica niske realizacije planiranih aktivnosti je veliki broj nerealiziranih značajnih mjera, čije je usvajanje moglo pozitivno utjecati na kvalitetu života građana.

U 2016. GODINI, U SKUPŠTINI ŽZH, NIJE ODRŽANA NITI JEDNA TEMATSKA SJEDNICA. Veoma značajno bi bilo da Skupština bar jednom kvartalno održava tematske sjednice posvećene ključnim problemima građana. Za početak, mogli bi, recimo, pripremiti i održati tematsku sjednicu posvećenu poljoprivrednim potencijalima ŽZH, s akcentima na proizvodnji zdrave hrane, uzgoju smilja itd. 

ZA RAZLIKU OD PROGRAMA RADA, PRORAČUN ŽZH ZA 2017. GODINU USVOJEN JE NA VRIJEME – PO PRVI PUT U POSLJEDNJIH 10 GODINA. I pored nepridržavanja zakonskih rokova i propisanih procedura, od strane Vlade, Skupština ŽZH je proračun, po prvi put u posljednjih 10 godina, usvojila prije početka godine na koju se odnosi.

URED ZA REVIZIJU JE DAO NEGATIVNO MIŠLJENJE O NAČINU RADA I POSLOVANJA VLASTI U ŽZH, TIJEKOM 2015. GODINE. Na žalost, negativna revizorska mišljenja, kod nas, i dalje ne nailaze na odgovarajuću reakciju, karakterističnu za razvijena demokratska društva. Ostavki, dakle, ovim povodom, nije bilo.

TRANSPARENTOST RADA SKUPŠTINE ŽZH JE NA IVICI PRIHVATLJIVOSTI. Web stranica Skupštine ne raspolaže elementarnim podacima. Na istoj se još uvijek (nakon isteka pola mandata) ne mogu pronači informacije, o trenutnu sazivu Skupštine i njenih radnih tijela, dokumenti koji su usvojeni, zapisnici sa održanih sjednica Skupštine, podatci o primanjima zastupnika isl.). Zapisnici sa sjednica radnih tijela se ne objavljuju i nisu dostupni ni na zahtjev.

U 2016. G. ZABILJEŽEN JE NIZAK STUPANJ POJEDINAČNIH AKTIVNOSTI ZASTUPNIKA. Iako je u promatranom razdoblju održano svega 10 sjednica Skupštine, na samo 2 su nazočili svi zastupnici. Za 12 mjeseci postavljeno je ukupno svega 18 zastupničkih pitanja i pokrenute 2 inicijative. 15 zstupnika nije postavilo/pokrenulo niti jedno pitanje/inicijativu u 2016. godini. 11 zastupnika nije se, u 2016. javilo za raspravu niti po jednoj točki dnevnog reda. U promatranom razdoblju, niti jedan zastupnik Skupštine ŽZH nije Skupštini podnio niti jedan prijedlog nekog zakona.

I PORED VRLO SKROMNIH REZULTATA RADA, ZASTUPNICI SKUPŠTINE ŽZH NE ODRIČU SE SVOJIH PRIVILEGIJA. Za 2016. g, zastupnici su, iz proračuna Županije, naplatili oko 375 tisuća KM, a iz proračuna FBiH oko 150 tisuća KM. Ukupno, dakle, preko pola milijuna KM. Amandman na ovogodišnji proračun, kojim je zatraženo smanjenje bruto plaća u 22 tijela na proračunu ŽZH, među kojima su Vlada, Skupština, ministarstva, te, zavodi, i da se na taj način ostvarena ušteda preraspodijeli za otplatu duga, porodiljne naknade i za tekuće prijenose za pomoć nezaposlenima, nažalost, nije prihvaćen, što govori o nedostatku socijalne osjetljivosti, većine zastupnika Skupštine ŽZH.

SKUPŠTINA U KONTINUITETU POKAZUJE NEDOVOLJNU OSJETLJIVOST I U KONTEKSTU RAVNOPRAVNOSTI KONSTITUTIVNIH NARODA. Više od polovice aktualnog mandata je prošlo a da u Skupštini ŽZH nije imenovan dopredsjednik iz srpskog naroda, što se čitavo vrijeme pravda navodnim „pravnim problemima“, mada je upravo odbijanje da se izabere dopredsjednik, osim što je politički, i svojevrstan pravni problem – jer se time krši i važeći Poslovnik i Ustav ŽZH, koji je amandmanima iz 2011. usuglašen sa Ustavom Federacije i BiH, u kontekstu ravnopravnosti sva tri konstitutivna naroda. Ravnopravnosti, koje je zastupljenost izabranih predstavnika svih naroda u rukovodstvu institucija vlasti značajan simbolički čin. Podsjetimo i da je u prethodnom mandatu vladajuća stranka također onemogućila imenovanje članova rukovodstva Skupštine iz druga dva konstitutivna naroda, ustvrdivši da nisu ispunjeni uvjeti za formiranje klubova naroda i istrajavši na stavu koji je predstavljao izravno kršenje Poslovnika, Ustava ŽZH i dobre političke prakse iz prethodnog razdoblja u radu Skupštine.

PREPORUKE CENTARA CIVILNIH INICIJATIVA VLADI I SKUPŠTINI ŽUPANIJE ZAPADNOHERCEGOVAČKE:

Pozivamo Vladu i Skupštinu ŽZHda ozbiljno intenziviraju svoj rad u drugoj polovici svog mandata i povećaju produktivnost, fokusirajući se pritom na ključne probleme građana i njihovo rješavanje, ne bi li bar u izvjesnoj mjeri opravdali ukazano im povjerenje građana, kao i sredstva koja primaju iz Proračuna za svoj rad.

Pozivamo ih da što prije usvoje programe svog rada i, u nastavku, njihovoj realizaciji posvete odgovarajuću pozornost,te da organiziraju tematske sjednice, na kojim će se raspravljati i dolaziti do rješenja za ključne probleme s kojim se suočavaju građani ove županije.

I, konačno, pozivamo ih da provedu odlučne korake, u pravcu otklanjanja diskriminacije u obje institucije.

Podsjećamo, još jednom, Vlast u Županiji Zapadnohercegovačkoj ima sve preduvjete za dobre rezultate - snažnu skupštinsku većinu, jednostranačku vladu, mogućnost da zacrta ciljeve i sprovodi reforme. Pozivamo ih da to konačno i učine, za dobrobit građana ŽZH. 

VLADA ŽZH JE ZADRŽALA POZICIJU VLADE SA UVJERLJIVO NAJNIŽOM PRODUKTIVNOŠĆU OD SVIH ŽUPANIJSKIH VLADA. U 2016. godini razmotrila je svega 258 mjera, dok se obim razmotrenih mjera drugih županijskih vlada kreće od 507 do čak 1791.

četvrtak, 16. veljače 2017.

Na Babovcu ipak vjeruju da mogu izboriti ostanak

Ljubuška Sloga u nastavak prvenstva ulazi sa pretposljednje pozicije i velikim zakašnjenjem po pitanju početka priprema, no struka je svejedno optimistična da će se i sljedeće sezone na Babovcu igrati utakmice Druge lige FBiH.

Nakon poduže stanke jučer su s pripremama počeli i u ljubuškom federalnom drugoligašu Slozi. Ljubušaci će drugi dio prvenstva, koji starta 11. ožujka, dočekati ispod kobne linije i svima na Babovcu itekako je jasno da ih čeka teška borba za ostanak. Ali istovremeno, to je i veliki motiv…

– Napokon smo, nakon dvadeset dana kašnjenja, počeli s pripremama, rekao nam je trener Slavko Limov, koji se zatim dotaknuo i drugih brojnih problema koji tište klub.

– Kao i ostali klubovi u ligi, i nas muči neimaština, ali svejedno smo doveli osam igrača koji će za nas biti pojačanja…, Raguža iz dubrovačkog GOŠK-a, Brkića iz Jadrana, Krndelja iz Zrinjskog i druge. Napustila su nas četiri igrača od kojih su dva bila standardna, a sve u svemu sada možemo ustvrditi da imamo prvu momčad, dok smo prošle sezone igrali s kadetima i juniorima.

Tabela ne djeluje ohrabrujuće, ali daleko od toga da je za Slogu bitka već sada izgubljena.

– Zbog kašnjenja priprema, sumnjam da ćemo imati dovoljno vremena spremni dočekati prvenstvo pa ćemo svjesno žrtvovati prva dva kola, a onda nakon toga izići na teren i ‘potući’ se sa svakim protivnikom pa gdje nas to odvede. Vjerujem da ćemo na kraju ipak ostvariti cilj i izboriti ostanak, dodao je Limov, čiji će tim premijernu test provjeru imati sljedeće srijede.

Prvi protivnik u pripremama bit će hrvatski drugoligaš Lučko, a 26. veljače postoji mogućnost odigravanja susreta sa gabelskim GOŠK-om.

Načelnik Barbarić istaknuo da su netočna mišljenja i ocjene da su mjesne zajednice prije rata imale veće ingerencije nego danas

U Gradskoj vijećnici u Ljubuškom održan je “Sastanak s načelnikom” - razgovor ljubuškog načelnika Nevenka Barbarića s građanima, predstavnicima MZ, mjesnih vlasti, nevladina sektora i medija.

Riječ je o projektu “Jačanje uloge mjesnih zajednica u BiH”, vlada Švicarske i Švedske, koji provodi Razvojni program UN-a (UNDP). Sastanak je organizirala Fondacija za razvoj i demokraciju, kao vanjski suradnik na projektu.

Osnovna tema sastanka bila je razgovor i upoznavanje s planovima razvoja općine, gledano kroz prizmu građanskog sudjelovanja, s naglašenom novom ulogom mjesnih zajednica, kao središta izravnog sudjelovanja građana u općinskim procesima. Razgovarano je o trenutačnom stanju mjesnih zajednica, sudjelovanju građana u planiranju i kreiranju proračuna, o komunalnim temama, gospodarskim planovima i razvoju, sudjelovanju mladih u radu MZ, o socijalno ugroženim građanima, o poboljšanju komunikacije s građanstvom i drugo.

Uz Barbarića, sudjelovali su predstavnici Fondacije za razvoj i demokraciju - Nedim Muhedinović u ulozi voditelja razgovora i njegov kolega Draško Luković. Barbarić je istaknuo kako se od prijeratnih 17 mjesnih zajednica na području općine Ljubuški, danas došlo do njih 30, da su zakonski dobro definirane njihove nadležnosti, međutim, nedostaju im uvjeti rada. To se, prije svega, odnosi na prostor s obzirom na to da se koriste školske prostorije, lovačke kuće i sl., a nedostaje i dio opreme, zatim izobrazba vijećnika i malo više proračunskog novca za materijalne troškove rada. Naglasio je da su netočna mišljenja i ocjene da su MZ prije rata imali veće ingerencije nego danas.

Nakon duljeg izlaganja načelnika Barbarića, koje se odvijalo u formi odgovora na pitanja voditelja, u raspravu su se uključili i predstavnici, uglavnom predsjednici MZ-a. Iznosili su svoja iskustva u radu MZ-a, ono što je u praksi dobro, kao i manjkavosti i poteškoće s kojima se susreću i koje se mogu popraviti i poboljšati.

Ivan Kaleb / Večernji list

Poljoprivrednici u RS-u prosvjeduju, u Federaciji pregovoraju

Poljoprivrednici godinama muku muče s lošim sustavom koji im ne dopušta konkurentnost na stranom tržištu. S obzirom da su uvozni proizvodi preplavili ovu zemlju, mnogi teško mogu biti konkurentni i na domaćem tržištu. S obzirom na status kakav imaju u ovoj državi, nije iznenađenje što svoje nezadovoljstvo često iskazuju, a poljoprivrednici iz RS-a će ga ovog puta iskazati i štrajkom. Kako je potvrđeno, kreću u prosvjede, a odluku Saveza udruga poljoprivrednih proizvođača jednoglasno je podržao i Upravni odbor Udruga mljekara RS-a. Poljoprivrednici tvrde da su ako ovako stanje potraje osuđeni na propast.

- Prosvjedi su u Gradišci 23. veljače u podne. To je prosvjed upozorenja, naglasio je Milorad Arsenić, predsjednik Upravnog odbora Udruga mljekara RS. Traže i smjenu ministara Steve Mirjanića i Mirka Šarovića, odbacuju Nacrt pravilnika o raspodjeli poticaja za 2017. i traže da on bude isti kao kod njihovih kolega u FBiH.

Traže i da Ministarstvo poljoprivrede RS javno objavi sve isplate za 2015. i 2016., jer tvrde da se dijelu novca gubi trag. Od Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa traže uvođenje “plavog dizela” i zaštitnih mjera za poljoprivredu. Za izmirenje dugova od lani, daju novi rok – polovina ožujka.

Što se tiče situacije u Federaciji problema ima, ali radi se na njihovom rješavanju. Sejad Herceg, poznati poljoprivredni proizvođač i predsjednik Saveza udruga organskih proizvođača u BiH rekao je da poljoprivrednici pregovaraju s Federalnim vijećem poljoprivrede i sa vijeće ministara.

- Danas imamo i sastanak vezano za potpisivanje Sporazuma između Vijeća ministara i udruga na razini BiH. Na jednom partnerskom odnosu i sporazumu trebali bi graditi poljoprivredu i vršiti njenu implementaciju. Vidjet ćemo što će se dogoditi nakon tih sastanaka jer je poljoprivreda došla do nekog dna, i stanje je potrebno mijenjati. Nadamo se dogovoru na zadovoljstvo i poljoprivrednih proizvođača i predstavnika institucija, kazao nam je Herceg.

ponedjeljak, 13. veljače 2017.

Druga smrt Nede Vegara ili Atomski zdesna Romana Leljaka

Negdje sredinom 90. godine susretoh na centralnom zagrebačkom trgu susjeda Grofa, Blagu Granića Petrovčina , koji me upita:

- Čuj, kad ćemo ići vidjeti Nećaka, eno ga s ekipom iz emigracije u hotelu Holiday Inn?

Mi, Vašarovčani, imali smo privilegiju Nediljka zvati izvedenicom njegova imena – Nećak. Samo mi i nitko više na svijetu. Za druge on je bio Rod, Vegar, Brajo, Pajdo, kasnije i pukovnik, ovisno o stupnju dosegnutog prijateljstva sa ovom neospornom ljudskom gromadom.

- Kako ćemo ga prepoznati, upitah naivno, na što se Grof nasmijao.

- Čim ga vidiš znat ćeš da je to baš on. 

Rastali smo se nakon dogovora kako će Grof stupiti u kontakt, dogovoriti sastanak i mene obavijestiti. Nije prošlo niti jedan dan, Grof se javio:

- Čuj, u nedilju u caffe baru hotela, odmah iza mise i Kornata idemo tamo!

Grof i ja smo ušli na glavni ulaz hotela Holiday Inn, desno za šankom bila je grupica glasnih momaka, ugledah među njima omanjeg, proćelavog muškarca u demode kariranoj košulji kako nonšalantno naslonjen na šank prstima prevrće upaljač za cigarete. Nakon što nas je ugledao lice mu se dječački ozari te uz širok osmjeh, pružajući ruku, krenu prema nama:

- Di si Rode, vidi Ivana, isti Stoja!

Stoj(k)a je moja majka s kojom je Nedo odrastao u vašarovskom zaseoku Vinine, niti dvjestotinjak metara udaljeni jedno od drugoga. On je mene, čovjeka koga nikada ranije nije vidio, prepoznao po majci a ja sam njega, čovjeka koga također nikada ranije nisam vidio, prepoznao po ocu Anti. Ante je, kao i supruga Anđa, dosta rano skončao zbog teškog tereta udbaške batine servirane iz, kasnije će se ustanoviti, njihovog neposrednoga susjedstva.

Tako je započelo moje druženje s Nećakom, Nedom Ante Markova, čovjekom čiji je životni put ostavio tako puno traga na moje životno formiranje te na moje razumijevanje filozofije života uopće. A Nećakov životni put bio je sve samo ne jednostavan, to je bila knjiga nad knjigama, to je priča koja ne može stati u niti jedan roman na ovome svijetu.

Vegar je nakon dolaska iz emigracije živio u Zagrebu. Povremeno bi odlazio u Hercegovinu i Dalmaciju, obavljao je nekakve niže poslove kako bi preživio, naše druženje se vremenom intenziviralo, nalazili smo se, osim po zagrebačkim birtijama, u njegovom stanu u, čini mi se, Vlaškoj ulici. Nećak je svakim danom sve više i uspješnije rušio klišeje o emigrantima kao ljudima koji su žedni rata i nereda ali prije svega klišej o sebi. Jednom je, iz nepoznatih razloga, otvorio srce i ispričao mi dio svoje nevjerojatne životne priče. Nije htio da se o nekim stvarima zna, tako da sam i sam dosta toga zaboravio.

Ipak, ta je priča prožimala ono što jest, njegovu opčinjenost domoljubljem, snažan nacionalni osjećaj. I kada smo, u neko gluho doba noći, jedan drugom objasnili podlogu svojih političkih stavova, u šali smo se složili kako ovaj svijet ne voli ljude. Na polasku me, negdje oko četiri ujutro, pitao imam li dovoljno novaca za taksi. Rekao sam da imam. „Ako nemaš imam ja nešto malo, ako ti treba“, dodao je. Na odlasku mi je dao jednu knjigu s preporukom da je pročitam. „Ima tu dosta dobrih stvari, vidjet ćeš.“

U vozilu sam čvrsto držao knjigu dok je taksist drobio nešto o nečemu. Nemam pojma što sam mu sve potvrdio. Zamolio sam ga da me sačeka dok uzmem novac iz stana da mu platim vožnju, jer kod sebe nisam imao dovoljno novaca.

Ratni vjetrovi zapuhaše jače prvom polovicom 91. godine, Nećaka tih mjeseci nisam viđao. Bio sam unovačen u pričuvu MUP-a te, koncem ljeta, raspoređen u Zapovjedništvo operativne grupe Zagreb. Uporno sam se raspitivao o njemu kod zajedničkih prijatelja ali mu traga nije bilo. Kao da je u zemlju propao. Mislio sam kako se možda vratio u Njemačku.

Kamp u Radmanovim Mlinicama

Početkom ljeta 1991. godine glavni stožer hrvatske vojske donosi strogo tajnu odluku o formiranju kampa za obuku specijalne postrojbe HV-a, negdje na području Dalmacije. Zadatak je dodijeljen nekolicini povjerljivih ljudi, između ostalih i meni, tako da sam se jedne noći, u svom privatnom automobilu, skupa sa dva iskusna instruktora, Hrvatom Vladom i Nijemcem Kurtom, tako smo ga zvali ali to mu nije bilo pravo ime, zaputio put Dalmacije, konkretno do Masleničkog mosta gdje nas je trebala čekati splitska ekipa. Četnička se pobuna već rasplamsala, pao je i Josip Jović na Plitvicama, naš se put što zbog kišne noći a što zbog ratnih okolnosti otegnuo nekoliko sati, tako da Splićana više nije bilo na dogovorenom mjestu. Nastavili smo put Zadra, svratili u zadarsku policiju, odmorili u hotelu Kolovare te nastavili put prema Splitu gdje nas je čekao general Ivo Jelić, zapovjednik Operativne zone Split. Na Jadranskoj magistrali, malo prije Šibenika, samo zahvaljujući prisebnosti zapovjednika nekakvog punkta izbjegnut je oružani sukob nas i lokalnih naoružanih dragovoljaca. Zbog nečega smo se činili krajnje sumnjivi, posebice nakon što su otvorili prtljažnik i ugledali gomilu raznog oružja, uniformi, bomba i streljiva.

Na sastanku kod generala Jelića bilo je raznih prijedloga oko lokacije budućega kampa, no odluka je pala na turistički objekt, motel u Radmanovim mlinicama u Omiškom zaleđu, na samoj Cetini. U šali sam zamolio generala Jelića da prvih pedesetak hrvatskih komandosa budu takvi momci da strani instruktori ostanu fascinirani. To je nukleus hrvatskih oružanih snaga, to mora biti besprijekorno.

Obuka je započela nakon onoliko dana koliko je potrebno da se riješe materijalno tehničke pretpostavke, te je ubrzo došlo do prvog postroja slavne postrojbe hrvatskih komandosa, pomorskih diverzanata kasnije poznatih pod kodnim imenom „S-vod“ legendarnog zapovjednika Mile Čatlaka. Iz prikrajka sam krajnje zadovoljan promatrao ratnike, sve gromade od brda odvaljane, no pogled mi se zaustavio na jednom omanjem, zadnjem u postroju, koji je i godinama i stasom bitno odudarao od sviju. Bio je to – Nećak!

- Jesi to ti Rode, Isusati ti, pozdravio me, ajmo nešto popit.

- A moj rode, nastavio je monolog Nedo. Dašta, Brajo… Vidiš ti ovo. Kako je Stoja?

- Dobro rekoh.

Stajao sam pored njega kao ošamućen. Činio mi se jako miran, kao čovjek koji je shvatio kako je njegov aktivizam konačno dobio pravi smisao. Gledao sam ga u uniformi hrvatskog vojnika, motao je duhan. Ja i Nedo Vegar, brat Pave Vegara, jedan pored drugog. Izgledao mi je kao božanstvo, velik da veći ne može biti, veći i od svih planina, svih priča i svih božanstava na ovome svijetu, osjećao sam se važnim, kao dio iznimne povijesti hrvatskoga naroda.

- Daj, Isusati, ako ikako možeš, dali nam ovdje nekakve rumunjske kalašnjikove a u Vili Dalmacija ima četrdeset Falovki, tamo bez veze stoje, pa ako bi ih mogli dati nama. 

Pola stožera sam digao na noge i naoružanje je riješeno. Sudbina nas je tu rastavila, ja sam otišao sjevernije, Nećak je ostao u Dalmaciji. Sve kasnije akcije legendarnih komandosa Mile Čatlaka na Vrličkom području, zatim na području Civljana, Kijeva, Kruševa i drugih mjesta Dalmatinske Zagore, kasnije i Dubrovnika a posebice pomorske diverzije na moru oko Lastova i drugih otoka, ušle su u legendu i udžbenike modernog ratovanja.

Bilo mi je jasno kako je samo pitanje dana kada će rat buknuti i u Hercegovini te sam uspostavio vezu s Uredom za obranu u Ljubuškom i pročelnikom Radojkom Nižićem, nakon čega je obuku u Radmanovim Mlinicama prošlo i nekoliko stotina kasnijih pripadnika specijalnih postrojbi HVO-a i HV-a.

Ne znam gdje je u međuvremenu nestao Čatlak, nedavno mi u Omišu rekoše kako je, razočaran svime što se događa u Hrvatskoj, otišao na neki brod ribarske flote te da se nekome javio s Norveške obale. Ne misli se vraćati.

U siječnju1992. godine Nećak prelazi u sastav 4. brigade ZNG, u njen izvidničko-diverzantski vod. Iste godine, na poziv generala Rose pristupa specijalnim postrojbama GS OSRH i s njenim pripadnicima sudjeluje u VRA “Maslenica”. Nakon akcije Maslenica i gašenja Specijalnih postrojbi GS OSRH, vraća se u 4. gardijsku brigadu, gdje ostaje do prosinca 1994. godine, kada po zapovijedi i potrebi službe prelazi u Obučno središte gardijskog desantnog pješaštva “pukovnik Damir Tomljanović – Gavran” – Šepurine na dužnost časnika za sigurnost. Nediljko ostaje raditi u postrojbi na mjestu pomoćnika zapovjednika za sigurnost i daje veliki doprinos u razvoju postrojbe koja je osim obučavanja profesionalnih vojnika, dočasnika i časnika, sudjelovala u ratnim operacijama “Ljeto ’95” i “Oluja”.

U Šepurinama ostaje do konca 1997. godine kada prelazi raditi u Zagreb u Vojno-obavještajnu službu. Odlikovan je Spomenicom Domovinske zahvalnosti, Spomenicom Domovinskog rata, Redom hrvatskog pletera, Redom hrvatskog trolista i Redom Nikole Šubića Zrinskog za junački čin u ratu.

Napadi zbog generala Gotovine

U vrijeme kada je bilo popularno napadati pomagače u bijegu generala Ante Gotovine Nećak postaje predmet raznih praćenja, prisluškivanja, blaćenja po medijima i drugih sustavnih metoda koje uvelike doprinose urušavanju kvalitete njegovog života. Ova sramotna epizoda Države, za koju se Nećak nesebično borio i dao doslovce sve, završava tek oslobađajućom presudom generalima Gotovini i Markaču 2012. godine.

Tijelo sve pamti, pa se u to vrijeme pojavljuju se i prvi ozbiljniji zdravstveni problemi nastali kao posljedica cjelokupne životne drame. On i njegova obitelj platili su teške lekcije zbog nesvakidašnjeg patriotizma, no to na njemu nije ostavilo gorčinu niti mržnju već samo produbilo njegovo iskreno domoljublje i za njega pogubni idealizam.

Zadnji put sam ga vidio na pogrebu Zvonka Bušića, njegovog prijatelja i suborca još iz mladih dana. Kažu kako ga je Zvonkova smrt duboko potresla, no nije se predavao te se s bolešću borio onako kako je znao i umio uz pomoć prijatelja i najbliže rodbine. Nikada ga više nisam vidio. Od karcinoma pluća je preminuo 7. veljače 2014. godine u Kliničkoj bolnici Dubrava a pokopan je 11. veljače 2014. godine u našim Vašarovićima u Hercegovini.

Progon obitelji Vegar

Izniman životni put ovog domoljuba započinje 22. lipnja 1952. godine u Vašarovićima. Otac Ante je bio pripadnik ustaške vojnice, preživio je Bleiburšku tragediju i obilježen je kao neprijatelj jugoslavenskog komunističkog režima. Progon obitelji Ante Vegara se intenzivira u ljetu 1972. godine nakon “Akcije Feniks 72” odnosno upada dvadesetak pripadnika Hrvatskog revolucionarnog bratstva, u kojoj je njegov stariji sin Pavo bio jedan od vođa. Mostarska UDB-a odmah je zatvorila oca Antu i tada 20-godišnjeg Nediljka. Strašnom je maltretiranju bila izložena i Nediljkova majka Anđa i najmlađi brat Jerko, kao i tek devetogodišnja sestra Rosa.

Progon je predvodio susjed Rade Vukojević, UDB-aš koji u svojoj karijeri, osim životinjskog maltretiranje obitelji Vegar, ostaje zapamćen i kao organizator atentata na Gojka Bošnjaka u Njemačkoj.

Mučenje u mostarskom zatvoru

„Dana 7. srpnja 1972., u poslijepodnevnim satima došli su u naše dvorište Stanko Lauc iz Vašarovića u civilu i Vlado Mišetić-Butarin iz Grabovnika u odori rezervne policije, vodeći iza sebe neke ljude u vojnoj odori. Lauc ih je postavio na stražu oko naše kuće a oca i mene je pozvao da idemo pred našu seosku školu i da tamo čekamo daljnje upute, ‘jer je opća mobilizacija’. Tamo su već bili okupljeni svi odrasli muškarci iz našega sela. Netko ih je razvodio na straže tako da su pred školom ostali samo stariji brat Rade Vukojevićeva Mirko,Stipe Puljić-Gutin, moj otac, ja i neka djeca. Ocu je netko rekao da može ići kući, jer je prestar, a ja da moram još pričekati. Pred sam mrak 7. srpnja 1972. došao je policijski auto. Na zadnjem sjedalu je bio moj otac s lisičinama na rukama. Mene su prozvali i također mi stavili lisičine na ruke te mi naredili da sjednem na mjesto suvozača. Odveli su nas u ljubuški zatvor. Kod mene u ćeliju je došao Rade Vukojević i pitao me znam li što se događa. Rekao sam mu da sam čuo, ali ne znam je li istina. On je tada počeo vikati i pitati me da mu kažem gdje je Pavo, ‘jer će tako i tako biti ubijen’.

Tu istu večer su mi na ruke stavili lisičine i izveli me van, pred policijsku postaju. To isto su uradili i s mojim ocem. A onda su nas, u pratnji udbaša Kreše Šimića, proveli u mostarski zatvor. Mene su držali u ćeliji br. 52, a oca u br. 53. Ispitivali su nas i tukli palicama. Čuo sam kako tuku oca i kako on jauče. Svašta sam prošao u životu, ali to su mi bili najteži trenuci.“

Bijeg u Njemačku

Polovicom devetog mjeseca otvorio je stražar vrata ćelije i pozvao me da izađem jer mi je stigla posjeta. Izašao sam do stražarske sobe i imao što vidjeti. Tamo je bio Rade Vukojević. Kad me je ugledao skočio je sa stolice kao da se silno raduje što me vidi i počeo me grliti. Zapanjilo me je njegovo ponašanje pa sam samo promrmljao: ‘Rade, je li itko od mojih živ?’ Na to je govorio: ‘Prčija te Isus, što si uzima advokata? Ćaća ti je mora prodati kravu da ga plati’. Zatim je dodao: ‘Pavo je ubijen, mater ti je poludila. Ćaća ti je isto bolestan’. To me je šokiralo.

Kasnije sam saznao da su, po nalogu Rade Vukojevića, bili uhitili i moga 17-godišnjeg brata Jerku. Optužili su ga da je u obližnjoj prodavaonici kupovao konzerve za Pavu, a on ih je kupovao da bi prehranio sebe i desetogodišnju sestru Rosu, s kojom je ostao sam kod kuće.

Suradnja s UDB-om

Po izlasku iz zatvora Nediljko je otpočeo pripreme za bijeg iz Jugoslavije. No, da bi dobio putovnicu, nakon silnog zlostavljanja već spomenutog Rade Vukojevića, potpisao je suradnju UDB-om. Krajem srpnja 1973. došao je u Njemačku i odmah zatražio politički azil. Njemački Hrvati su znali tko je, čiji je sin i čiji je brat. Otvoreno je svima rekao da je potpisao suradnju s UBD-om kako bi mogao pobjeći iz Jugoslavije u koju se više nije vraćao. To su u Njemačkoj ali i u cijeloj emigraciji svi znali.

U njemačkoj se povezao s političkim emigrantima te je, kao i njegov pokojni brat Pavo, pristupio HRB-u i obvezao se na beskompromisnu borbu protiv Jugoslavije. Ubrzo je stekao ugled i poštovanje u najširim emigrantskim krugovima kao iskreni i nepokolebljivi hrvatski domoljub. Kad je Bruno Bušić došao u emigraciju, izabrao je upravo Vegara za svog najpovjerljivijeg pratitelja i neke vrste čuvara.

Kratko prije Bušićeve likvidacije 16. listopada 1978. u Parizu njemačka je policija bila uhitila Nediljka Vegara zbog ilegalnog posjedovanja oružja koje mu je bilo potrebno upravo da bi štitio Brunu. Ubojstvo Brune Bušića samo je učvrstio Nećakovu odlučnost da se nastavi boriti protiv Jugoslavije. Sljedećih godina nekoliko je puta uhićivan zbog sudjelovanja u napadima na jugoslavenska diplomatska predstavništva i na konfidente jugoslavenske tajne policije u SR Njemačkoj, zbog čega je do kraja 90-tih godina prošloga stoljeća i raspada Jugoslavije proveo nešto manje od osam godina u njemačkim zatvorima.

Zašto napad na Vegara?

U jednom članku o ovoj temi Marko Marković se pita zašto ga je Roman Leljak, koji je sve ovo znao, koji je znao kako se i zašto Nedin potpis našao na suradničkom kartonu zloglasnog Rade Vukojevića, ipak javno prozvao. Nema nikakve sumnje kako je Leljak iznimno zaslužan za opću demontažu jugo boljševičkog sustava, s posebnim naglaskom na zloglasnu UDB-u, i da kao takav zaslužuje naše veliko poštovanje. No, mnogi su mu silno zamjerili što je prozvao pokojnog čovjeka koji se ne može braniti. On, Nećak pokojni, ne može, ali ni ne treba, zaključuje Marković. Ima dovoljno prijatelja i poštovatelja iz Četvrte splitske, iz Specijalne postrojbe Ante Gotovine, iz Alfi, iz Radmanovih Mlinica iz brojnih dragovoljačkih postrojba, Hrvata.

Svaki iskreni hrvatski domoljub vrlo je teško doživio napad na Nediljika Vegara i njegovo proglašenje suradnikom UBD-e. Poglavito što pouzdano znamo da je i Roman Leljak znao da je to laž. Da, to je bila prokleto velika laž!

A ja sam siguran kako se Nećak na Leljaka ne bi naljutio. Lijepo bi mu objasnio kako je njegov potpis na kartonu UDB-e bio, ništa drugo, nego početak njegove dosljednosti. Koja traje. Nedo nije bio samo vojnik, on spada i u politiku, naravno. Ali u one političare koji u Hrvatskoj ne postoje godinama. On ne spada u ove svakodnevne stranačke ili strančarske političare. On politici sudi, presuđuje joj. A ne da je on u njoj.

Nećaku tamo gore želim sve najbolje. Njegova će divna duša sada moći letjeti gdje god želi i vidjeti sve. I želim mu da u Hrvatskoj i Herceg Bosni nađe ono što je cijelog života tražio. Divni čovječe, nadam se da se ne ljutiš što nisam pročitao onu knjigu, s dobrim pričama, koju si mi dao na rastanku u tvome stanu. Uostalom, sve što znam o tebi ionako je puno veća priča od bilo koje priče i bilo koje knjige na svijetu.

Prije svoje smrti Vlado Gotovac je napisao: Htio sam nešto učiniti za Domovinu. Ali, probudio sam se. Izgovarajući slučajne riječi, Bolje je sanjati nego biti budan za Hrvatsku. A najbolje je to ne otkriti. Onda, skinuti zastavu, potpaliti vatru nad glavom, bezbrižan prema plamenu otići, tamo gdje tragovi ne ostaju..... Hvala ti!

Napomena: Korišteni dijelovi članka Marka Markovića „Nedo Vegar bio je sveti čovjek!Kako se zbog njega teško osramotio Roman Leljak“

Ivica Granić PortalOko.hr

nedjelja, 12. veljače 2017.

U Ljubuškom se diže spomenik domoljubima i revolucionarima iz akcije Feniks

Hrvatski domoljubi i revolucionari, koji su iz ideala slobode i ljubavi prema svome narodu i domovini, prije 45 godina položili svoje živote, dobit će spomenik u Ljubuškom. Riječ je o junacima koji su 1972. godine upali u komunističku Jugoslaviju u cilju podizanja ustanka, rušenja komunističkoga režima i uspostave slobodne, demokratske hrvatske države.

Odluka o podizanju spomenika obznanjena je na tribini u Gradskoj vijećnici u Ljubuškom, na kojoj je prikazan dokumentarni film “Akcija Feniks ‘72.”, koja je održana u sklopu programa obilježavanja Dana općine Ljubuški. Na tribini su govorili Bože Vukušić, pisac knjige “HRB - Rat prije rata” po kojoj je nastao film, te Vice Vukojević i Ivan Butković. Oni su, nakon prikazanog filma, govorili o toj temi, iznosili dodatne podatke i činjenice vezane uz sam događaj i političke prilike u tom i djelomično sadašnjem vremenu. Na kraju je akademski kipar Zdenko Galić, Posušak po rođenju koji živi u Gorici pokraj Gruda, autor idejnoga rješenja budućeg spomenika u Ljubuškom, predstavio projekt i objasnio njegov izgled te mjesto gdje će biti podignut. Bit će to pokraj OŠ Marka Marulića, točnije na prostoru između zgrade škole i zgrade Centra za socijalni rad. Zauzimat će ukupno 45 m2 popločane površine, a sastojat će se od središnjeg uspravnog dijela veličine 3x1,80x0,30 m na kojem će biti raspoređeno 19 kocaka koje će simbolizirati 19 revolucionara.

- Budući da je spomenik u Ljubuškom, na dvjema kockama će biti predstavljena dvojica revolucionara, rodom iz Ljubuškog - Pavo Vegar i Ludvig Pavlović. Razmišlja se i o Anti Miličeviću, također rodom iz Ljubuškog, koji nije bio u skupini, ali je ubijen i bio je povezan sa skupinom i o tome će se još razmisliti. S desne strane spomenika bit će postavljena ploča na kojoj će biti upisana imena ostalih revolucionara i jedan tekst Adolfa Andrića, objasnio je Galić. Spomenik bi trebao biti završen do početka ljeta, otprilike do polovine lipnja, a glavni financijeri bit će naši ljudi iz Australije koji su bili povezani s Hrvatskim revolucionarnim bratstvom.

Ivan Kaleb / Večernji list


subota, 11. veljače 2017.

Izabrano novo vodstvo Županijskog odbora Mladeži HDZ BiH ŽZH

U Širokom Brijegu je u petak 10. veljače 2017. godine održana Izborna skupština Županijske organizacije Mladeži HDZ BiH Županije Zapadnohercegovačke na kojoj su izabrani novi županijski i nadzorni odbor, kao i Predsjedništvo ŽO Mladeži HDZ BiH ŽZH.

Izbornoj skupštini nazočili su i član Predsjedništva HDZ BiH Ljubo Grizelj, predsjednik kluba zastupnika HDZ-a BiH u Skupštini Županije Zapadnohercegovačke i predsjednik OO HDZ BiH Grude Ivan Leko.

Ljubo Grizelj, član Predsjedništva HDZ-a BiH, pozdravio je sve prisutne izaslanike i poželio im uspješan rad.“ Poštivajte, uvažavajte drugo mišljenje i kroz takav demokratski pristup izrodite će te i izabrati najbolje kandidate“, poručio je Grizelj u svom obraćanju izaslanicima.

Dosadašnji predsjednik Županijskog odbora Mladeži HDZ BiH ŽZH Stjepan Marić u izvješću o radu govorio je o aktivnostima koje je županijski odbor organizirao i proveo u proteklom sazivu. Između ostalog osvrnuo se na aktivno sudjelovanje članova ŽO Mladeži u svim sferama političkog i stranačkog života, kao i u društvenoj zajednici obnašajući istaknute odgovorne pozicije.

Kod izbora za županijski odbor poštovana je volja općinskih i gradskih organizacija. U Županijski odbor Mladeži HDZ BiH ŽZH izabrani su:
– Široki Brijeg: Vedran Kožul, Ivan Damjanović, Stjepan Marić, Franjo Marušić, Stanko Bazina, Toni Galić.
– Grude: Viktor Vukoja, Tomislav Paradžik, Martina Ćorluka, Mate Vrdoljak, Franka Zorić.
– Posušje: Mate Kovač, Ljubica Marić, Stipe Bešlić, Ante Begić, Damir Jurišić.
– Ljubuški: Mladen Bebek, Ana Kraljević, Anamarija Petrović, Josipa Vukojević, Tamara Boras, Deni Miličević.

U Nadzorni odbor Županijske organizacije izabrani su: Marko Ćavar, Mirko Marić, Anita Galić, Josipa Petrović i Marko Miloš.

Za predsjednika Županijskog odbora Mladeži HDZ BiH ŽZH jednoglasno je izabran magistar politologije i vijećnik u Gradskom vijeću Široki Brijeg Stjepan Marić.

Za potpredsjednike su izabrani Tomislav Paradžik (Grude), Ante Begić (Posušje) i Ana Kraljević (Ljubuški). Novi tajnik je Ljubica Marić iz Posušja, dok je za rizničara izabran Mate Vrdoljak iz Gruda.

Novo/stari predsjednik Stjepan Marić zahvalio se izaslanicima na ukazanom povjerenju te je poručio kako je uvjeren da će i novi saziv županijskog odbora nastaviti kvalitetno raditi na korist svih mladih ljudi i zajednice u kojoj živimo, navodi se u priopćenju HDZ-a BiH.

Pogled.ba