...

[...]

...

[...]

...

[...]

...

[...]

...

[...]

subota, 13. prosinca 2014.

Bolja Šipovača provela eko akciju "Očistimo Šipovaču"

Udruga "Bolja Šipovača" uspješno je provela ekološku akciju "Očistimo Šipovaču". Akcija je provedena u subotu, 13. prosinca duž lokalne ceste (Gomilice - Banjski most). Na dionici duljine otprilike 4,5 kilometra sudionici su uklonili nekoliko stotina kilograma raznog otpada.

Najviše smeća zatečeno je na lokalitetu Gomilice kojeg su ekološki neosvješteni pojedinci iz Veljaka i Šipovače pretvorili u veliki deponij otpada na kojem je iz dana u dan smeća sve više. Da bi se ovaj trend zaustavio potrebno je da reagiraju nadležne općinske službe.

Nakon završetka čišćenja sudionici akcije nastavili su druženje uz roštilj i dobru kapljicu.

Šipovčani ne pamte zajedničke ekološke akcije, ali ovom uspješno provedenom akcijom mladi članovi udruge "Bolja Šipovača" pokazali su kako je i to moguće kada postoji dobra volja.

petak, 12. prosinca 2014.

Šipovčan dovozi Kolindu Grabar-Kitarović u Hercegovinu

Predsjednička kandidatkinja HDZ-a za predstojeće izbore u Republici Hrvatskoj Kolinda Grabar-Kitarović boravit će 15. i 17. prosinca u BiH, gdje će posjetiti Kupres, Vitez, Kiseljak, Mostar i Domaljevac.

Posebno uređenim autobusom za čijim je upravljačem Šipovčan Kristijan Grbavac, izborni stožer se dan prije službene kampanje iz Zagreba zaputio prema Rijeci, a u ponedjeljak dolazi i u Hercegovinu.

Kako je planirano, predizborni skup kandidatkinje HDZ-a održat će se u Hrvatskom domu "Herceg Stjepan Kosača" u Mostaru u ponedjeljak 15. prosinca 2014. godine s početkom u 18:00 sati.

21. godišnjica stradanja pok. Ivice Ćutuka

Dana 12. prosinca je obilježena 21. godišnjica stradanja poginulog Hrvatskog branitelja Ivice Ćutuka iz Vojnića.

Sveta misa za pok. Ivicu održana je u crkvi "Presvetog Srca Isusova" u Šipovači s početkom u 6 sati.

Poslije toga obitelj, prijatelji i predstavnici stradalničkih udruga iz Domovinskog rata obišli su grob pok. Ivice te položili cvijeće i zapalili svijeće.

"Tvoja smrt dio je naše povijesti, sjećanje na tebe dio je našeg života!"

Stradalničke udruge proistekle iz Domovinskog rata - Ljubuški

subota, 6. prosinca 2014.

Božićne ispovijedi u našoj župi

Božićne ispovijedi u našoj župi počinju u ponedjeljak 8. prosinca ispovijedom starih i bolesnih. Ispovijed odraslih je u utorak 16. prosinca s početkom u 15 sati (Dole) i u 16 sati u župnoj crkvi.


RASPORED ISPOVIJEDI STARIH I BOLESNIH U NAŠOJ ŽUPI

Ponedjeljak, 8. prosinca:
– 9,30: Banja i Mala Šipovača

Utorak, 9. prosinca:
– 9,00: Velika Šipovača
– 14,30: Dom “Grubišić”

Četvrtak, 11. prosinca:
– 9,00: Vojnići (od mosta do Ive Ćutuk ž. + Grge).

Petak, 12. prosinca:
– 9,00: Vojnići (od Mirka Ćutuka) i Vodice.
– 14,00: Greda (sv. misa i ispovijed)

Ponedjeljak, 15. prosinca:
– 9,00: Dole

BOŽIĆNA ISPOVIJED U NAŠOJ ŽUPI

Utorak, 16. prosinca:
- 15,00: Dole (ispovijed za sve)
- 16,00: Župna crkva (ispovijed za sve)

petak, 5. prosinca 2014.

Željko Koroman podržao dr. Milana Kujundžića za predsjednika

Hrvatski pravaški blok BiH (HPB BiH) na čelu sa Željkom Koromanom podržao je dr. Milana Kujundžića za predsjednika Republike Hrvatske.

Na predizbornom skupu održanom u zagrebačkoj Dubravi, nakon svoga govora, Kujundžić je pred nazočne pozvao gosta Željka Koromana, predsjednika Hrvatskog pravaškog bloka BiH, koji je u nadahnutom nastupu prenio vijest da je taj blok konsenzusom donio odluku da će na predsjedničkim izborima podržati dr. Milana Kujundžića, stoji na web stranici ovog predsjedničkog kandidata.

„Jedino program Milana Kujundžića jamči nam da će u Hrvatskoj nastati prave promjene“, rekao je Koroman.

Inače, Koroman je prošle godine istupio iz Predsjedništva HSP-a dr. Ante Starčević, iskazujući nezadovoljstvo politikom Ruže Tomašić za koju je kazao da je najveći politički falsifikat u posljednjih dvadesetak godina, te se aktivirao u Hrvatskom pravaškom bratstvu RH (sestrinskoj stranci HPB BiH) obavljajući funkciju v.d. predsjednika.

Na proteklim Općim izborima Koroman je bio na listi HDZ-a 1990 za Parlamentarnu skupštinu BiH.

Nevrijeme pogodilo Vrgorac - pod vodom više od 100 hektara voćnjaka i vinograda

Kiša koja s manjim prekidima pada na vrgoračkom području desetak dana donijela je mnoge probleme, posebno grmljavinsko nevrijeme koje je u noći s četvrtka na petak pogodilo Vrgoračku krajinu, kad je prema nekim mjerenjima za nekoliko sati palo više od 50 litarakiše po četvornom metru. 

Iz brojnih vrgoračkih sela stižu informacije kako su stradali televizori i telefoni. Pune ruke posla imat će ovih dana tehničari HT-a. 

Zbog obilnih padalina i učestalih pljuskova u posljednjih nekoliko dana udarali su brojni izvori u poljima, ali i po brdsko-planinskim selima. 

Procjenjuje se da je pod vodom u Rastoku i Jezeru, više od 100 hektara vinograda i voćnjaka, a po lokalnim i županijskim prometnicama zabilježeni su i manji odroni. 

Jedina dobra stvar u cijeloj ovoj priči za rekreativne ribolovce su nabujala vrela, na kojima će se sad moći zapet vrše, i uhvatit koji kilogram plotice i gobice za dobar brudet.

- Na sreću, nismo imali nikakvih dojava u vezi poplava i težih nesreća - kazao nam je Vinko Markotić, zapovjednik vrgoračkog DVD-a.

Mate Primorac / Slobodna Dalmacija

Bolja Šipovača uputila čestitku za Međunarodni dan volontera

Međunarodni dan volontera proglasila je opća skupština Ujedinjenih naroda 17. prosinca 1985. godine. Od tada se svake godine 5. prosinca obilježava Međunarodni dan volontera. Cilj je sve aktivnosti volontera i njihov rad učiniti vidljivim na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini. Zatim, prepoznavanje snažne predanosti radu za dobrobit zajednice, informiranje javnosti o utjecaju volontiranja na stvaranje blagostanja, ostvarenje mira i održivog razvoja, ali i zahvala volonterima na njihovoj predanosti i utjecaju koji imaju na društvo i svijet koji mijenjaju.

Povodom Međunarodnog dana volontera, u cijelom svijetu organiziraju se razne aktivnosti putem kojih se želi pokazati plod volonterskog rada te potaknuti ostale članove zajednice da se uključe u ovakav vid plemenitog rada.

“Volonteri nisu plaćeni, ne zato što je njihov rad besplatan, već zato što je njihov rad neprocjenjiv.“ (Sherry Anderson)

Brojni su razlozi zašto ljudi volontiraju. Neki od njih su: da bi pomagali drugima, da bi bili sretni, upoznali nove ljude, usavršili određene vrline, da bi bili humani te kako bi pokazali svoju nesebičnost. Volontirati se može u različitim javnim ustanovama, organizacijama civilnog društva, u programima socijalne i zdravstvene zaštite, u raznim ekološkim akcijama, kroz kulturne i sportske javne manifestacije, u radnim kampovima i različitim karitativnim organizacijama.

Udruga Bolja Šipovača uputila je čestitku povodom Međunarodnog dana volontera: "Čestitamo svjetski dan volontera svima vama koji ste od srca radili na dobrobiti svoje zajednice i društva. Hvala vam što pripadate grupi predanih ljudi koji mijenjaju svijet nabolje."

subota, 29. studenoga 2014.

Kao rocker i punker mislio je da je ganga dernjava… Ganga je haiku poezija s kamena, a i psihoterapija

Poznati radijski glas cijele Hercegovine, ali i šireg područja gdje se čuju frekvencije Radiopostaje Grude svakako je onaj legendarnog Tome, odnosno Tomislava Matkovića, koji svojim načinom komunikacije sa slušateljima iskače iz okvira ustaljenog radijskog načina komunikacije. Za sebe kaže kako je napola Dalmatinac, napola Hercegovac jer pola dana živi u Imotskom, a pola dana radi u Grudama. Rođen je u Njemačkoj, a kao 12-godišnji dječak, zajedno sa svojim roditeljima, majkom Njemicom i ocem Imoćaninom, vraća se u ovaj dalmatinski grad, gdje živi do danas.

Povratak iz Njemačke u Imotski za njega je, kaže, bio kulturološki šok, ali samo zbog razlike u načinu života ovih dviju sredina. U Njemačkoj je na raspolaganju imao tramvaj, kino, knjižnicu, a toga po povratku u rodni kraj svoga oca nije imao.

Kulturološki šok

“Ne mislim da sam samo ja, koji sam živio u Njemačkoj, osjećao te razlike. Njih je osjetio svatko tko se iz velike sredine preselio u neku manju, tako da ja nisam poseban. Ali bez obzira na sve te promjene koje sam doživio, nikad više ne bih otišao živjeti u Njemačku, ovdje mi je super”, priča nam Tomo, kojega smo posjetili na njegovom radnom mjestu, Radiopostaji Grude, koje smatra svojim drugim domom.

Prisjećajući se svoga djetinjstva i mladosti, kaže kako osamdesetih godina, kada je on bio srednjoškolac, nije bilo granica, pa se tako Gruđani nisu smatrali ljudima s druge strane granice, već su svi bili jedno.

“Sjećam se da smo mi kao djeca s biciklima, prema legendi, tražili granicu u Sovićima, ali nje nije bilo. Tako da je meni sve to bilo isto, Imoćani su izlazili u Grude i Gruđani u Imotski”, kaže. Zbog svih sjećanja koja vuče iz mlađih dana njegovoj generaciji teže pada postojanje granica i ta podijeljenost koja vlada.

Jedne je prilike imao prigodu pogledati statistiku ženidbi u Imotskom. Zanimljivo je, kaže, bilo vidjeti da su se momci prije, dok nije bilo automobila, obično ženili curama iz svoga ili susjednoga sela, no već 60-ih kada su se pojavila auta, po djevojke se išlo i dalje, a već u idućem desetljeću, mlade su bile iz Gruda ili je pak ženik dolazio s druge strane granice. Statistika kaže kako su se ti odnosi ponovno pomrsili devedesetih, da bi kasnije više bila relacija Imotski – Posušje, jer su to bila dva grada s najviše disco klubova.

Ljubav prema radiju

Studentske dane Tomo je proveo u Zagrebu, a upravo život na Savi, gdje je i zagrebačka radiopostaja Radio 101 imala svoje prostorije, utjecao je na to da se danas bavi ovim poslom.

“Veliki sam fanatik radija, a prvo radno iskustvo mi je bilo na radiopostaji Imotski. Ono što je zanimljivo jest to da sam još kao mali zamišljao da sam radijski voditelj. Imao sam kazetofon i snimao sam emisije, a sa mnom je u tome bio moj dobar prijatelj Ivica Đuzel, danas novinar Hrvatske radio-televizije u splitskom studiju. Sjećam se da bismo kao klinci snimali radijske emisije, i to humoristične i tako smo se zabavljali. A kako sam i rekao, na Savi je Radio 101 u studentskom domu imao svoje prostorije, tako da je cijela ekipa s radija bila u studentskim kafićima”, priča Tomo. Smatra da je slušajući upravo taj radio ispekao ovaj zanat. Svojim jedinstvenim nastupom u eteru i iščašenim humorom, Tomo je osvojio simpatije brojne publike, kako mlađih ljudi, tako i onih starijih, a sa svima je na ‘ti’, odnosno kaže kako se uvijek trudi izbjegavati persiranje. Radeći upravo ovaj posao, otkrio je još jednu veliku ljubav – gangu. Naime, za njega kao rođenog rockera i pankera ganga je kao i za većinu mlađih ljudi bila puka dernjava primitivnih ljudi s kamenjara, no to mišljenje je ubrzo promijenio. Prisjeća se kako mu je pred kraj osamdesetih godina u studio došlo dvadesetak gangaša koji su htjeli snimiti kazetu za grudske dane. Provevši s njima tri dana i tri noći u studiju, Tomo je shvatio da je ganga sve samo ne puko deranje.

“Kroz ta tri dana ganga mi je ušla u uho i vidio sam da to nije nešto bezveze, već da to ima svoju važnost i težinu. Kako sam imao te materijale, počeo sam ih puštati na radiju, i mislim da smo u početku bili jedina radiopostaja koja je to radila, i što je najbolje, ljudima se to svidjelo. Tako sam ja počeo hodati po selima i snimati gangaše, i kako se tog materijala skupilo, odlučio sam to sve staviti na jedno mjesto, pa je tako nastala stranica www.ganga.hr”, kaže Tomo, dodajući kako je zanimljiva činjenica da je u literaturi cijele Bosne i Hercegovine te Hrvatske našao tek nekoliko radova koji govore o gangi, a vjeruje kako je to upravo zbog pogrešnog mišljenja koje je imao i sam – da je ganga puko deranje primitivnih ljudi.

Haiku poezija s kamena

Govoreći o gangi, jedinom pjevanju koje nema nota, njezin veliki zaljubljenik kaže kako je to izražaj emocija u jednom dahu, a koliko voli ovaj način pjevanja, govori i činjenica da je učinio sve da se ona proglasi zaštićenom kulturnom baštinom u Hrvatskoj. “Ganga je oličenje našeg naroda, ona nosi onu iskrenost i umjetničku crtu ovih ljudi. Sve ono što se danas pomalo gubi u naletu modernizacije i Europe, čuva se u gangi. Ona je način da se prijatelju ili neprijatelju, odnosno momku ili curi kaže sve što misliš i to na prvu. I sve to treba reći u jednom dahu i zato je mnogi smatraju haiku poezijom s kamena”, ističe Tomo, za kraj dodajući kako je iz razgovora s jednom psihologinjom doznao kako je ganga svojevremeno bila psihoterapija, jer su kroz nju ljudi izražavali svoje mišljenje o svakoj temi i situaciji.
Z. Volarević / Dnevni list

ponedjeljak, 24. studenoga 2014.

VIDEO: Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i utemeljenje HR HB

U videu možete vidjeti kako je bilo u Ljubuškom 18. studenog na Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i utemeljenje HR HB. Sve je počelo cjelodnevnim paljenjem svijeća te izložbom likovnih i literarnih radova učenika osnovnih i srednjih škola, zvonjavom zvona u 13 sati sa svih ljubuških crkava, svetom misom u crkvi sv. Kate, mimohodom koji je uslijedio poslije sv. mise, dolaskom na Trg gdje je intonirana hrvatska himna, molitvom i na kraju scenskim prikazom u izvedbi naših gimnazijalaca.

Po prvi put na ovim prostorima imali smo priliku pogledat scenski prikaz ubojstva ranjenika vukovarske bolnice i novinara Siniše Glavaševića u izvedbi učenika Gimnazije.

Svi smo čuli za Sinušu Glavaševića, za Vukovarsku bolnicu, Ovčaru i sve što se tih dana dogodilo u Vukovaru.

Učenici su nam prikazali posljednje trenutke voditelja hrvatskog radija Vukovar Siniše Glavaševića, a koje je u svojoj knjizi opisao Vilim Karlović, preživjeli s Ovčare.

Uz Sinišu Glavaševića vidjeli smo i sudbinu ostalih Vukovaraca, ranjenika, civila, djece za koje JNA i srpske paravojne snage nisu imali milosti.

Scenski prikaz se odvijao u zamišljenoj tadašnjoj Vukovarskoj bolnici, podrumu iz kojeg se Siniša znao javljati u radio i TV eter, prati put u kojem su JNA i četnici odveli Sinišu, opisiva njegovo batinjanje koje je opisano u knjizi „Preživio sam Vukovar i Ovčaru“ autora Vilima Karlovića.

Vidjeli smo posljednje trenutke velikog broja Vukovaraca i samog Glavaševića.

Izvori za scenski prikaz:
„Vukovarski recital“ prof. Vesna Karaula.
„Preživio sam Vukovar i Ovčaru“ Vilim Karlović.
stihovi pjesme „Roblje“ - Vladimir Nazor
Scenarij: Mirko Tomić, Ivan Dedić
Glazba i fotografija: Tigran Delić, Matej Dedić
Vizualni efekti: Ante Nižić, Marjan Dedić
Šminka: Frizerski salon „Image“.
Voditelji: Ivan Herceg (voditelj programa) i Klara Vukojević (voditeljica scenskog prikaza)
Uloge:
Mladen Šiljeg- Siniša Glavašević
Mladen Puljić- oficir JNA
David Boto- navijač Hrvatske nogometne reprezentacije
Antonio Petrušić- hrvatski vojnik
Petar Šimović- hrvatski vojnik
Petar Šiljeg - hrvatski vojnik
Petar Čotić- srbijanski vojnik
Luka Čotić- srbijanski vojnik
Kristijan Brkić- srbijanski vojnik
Nada Dodig- medicinska sestra
Dragana Džajić- šaptačica

Dragica Petrović, Ivona Mihaljević, Anamarija Jurković, Ivona Petrović, Petra Sabljić, Martina Kozina- statisti.

Također hvala i Kristijanu Tomiću- Kići, Vinku Mediću, Denisu Iliću, Marku Tomiću, Nikola Pavićević, Petar Šimović.

Skauti Ljubuški

nedjelja, 23. studenoga 2014.

Radišići team pobjednik Raštikijade

U Ružićima pokraj Gruda na obiteljsko-ugostiteljskom imanju "Agroturizam - Marića gaj" održana je treća Raštikijada. Riječ je o takmičenju u kuhanju popularnog hercegovačkog specijaliteta - raštike. Uz dobro druženje i veselu atmosferu, Hercegovci su okušali svoje kulinarske vještine, ali i promovirali zdravu hranu.

Po riječima vlasnika imanja Marića gaj Tome Marića, manifestacija se održava već treću godinu zaredom i u njoj je sudjelovalo 15 ekipa iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

"Cilj manifestacije je popularizacija raštike kao našeg autohtonog jela, njeno vraćanje na jelovnike domova i restorana, pronalaženje najboljih recepata za kuhanje raštike i svakako druženje i zabava", kazao je Marić.

Natjecatelji su oko 13 sati krenuli s kuhanjem, a na raspolaganju su imali tri sata. Ovogodišnji članovi žirija kojeg su činili predsjednik Vlade Zapadnohercegovačke županije Zdenko Ćosić, Ana Marušić iz Splita i Ivo Bagić u ime Turističke zajednice ZHŽ-a, imali su težak zadatak - izabrati najbolje pripremljeno jelo.

Po ocjeni stručnog žirija, prvo mjesto pripalo je ekipi "Radišići team", drugo mjesto ekipi "Tehničari", dok je treće mjesto osvojila ekipa "Volarević" iz Metkovića.

Nakon natjecanja priređen je bogat zabavni program uz hercegovačke gangaše.