Institucija ombudsmana za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine prihvatila je dvije pritužbe Marije Krolo iz Tomislavgrada i utvrdila da je hrvatski jezik diskriminiran. Uputila je preporuke Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH te Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću (VSTV) BiH da u roku od 30 dana od prijema preporuke usvoje pravni okvir kojim će se osigurati ravnopravna uporaba sva tri službena jezika, odnosno dva pisma.
U Bosni i Hercegovini su službeni jezici hrvatski, srpski i bosanski, te ćirilično i latinično pismo. Svi bi trebali biti jednako zastupljeni u dokumentima, javnim publikacijama i komunikaciji s građanima. Međutim, Marija Krolo ukazala je da na službenim mrežnim stranicama VSTV-a i Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice ne postoji funkcionalna verzija na hrvatskom jeziku, iako je ponuđena opcija njegova odabira.
Kako navodi Krolo:
„95% objavljenih tekstova je na bosanskom jeziku, te opcije odabira srpskog ili hrvatskoga jezika služe kao pravni dekor, odnosno mimikrija za bosanski jezik.“
Višekratno se obraćala navedenim institucijama tražeći pravnu osnovu za takvo stanje, ali je dobivala odgovore koji su ukazivali na formalna opravdanja – poput nedostatka lektora ili osoba u sistematizaciji koje bi prevodile sadržaj. Unatoč tome, dokumenti su gotovo uvijek završavali isključivo na bosanskom jeziku.
Institucija ombudsmana utvrdila je da takva opravdanja nisu prihvatljiva i da predstavljaju oblik diskriminacije hrvatskog jezika. Također je zaključeno da jezik nije samo sredstvo komunikacije, već bitan element kulturnog i nacionalnog identiteta. Upozoreno je i da opcije izbora jezika bez stvarne funkcionalnosti predstavljaju obmanjujuću praksu koja dodatno narušava povjerenje građana u institucije.
Ovo je vrijedan rezultat borbe jedne građanke – Marije Krolo – koja je vlastitim zalaganjem uspjela dokazati ono što mnogi u BiH godinama prešućuju. Ironično, ni same preporuke ombudsmana koje se odnose na diskriminaciju hrvatskog jezika nisu napisane na hrvatskom jeziku.
Posebno zabrinjava što u tim institucijama rade i Hrvati, ili barem oni koji se tako predstavljaju, a koji šute i ne reagiraju. Umjesto institucionalne borbe, sve je češće prepušteno pojedincima i volonterima izvan sustava.
Mariji Krolo svakako treba čestitati na upornosti i ovom važnom doprinosu borbi za stvarnu jednakopravnost konstitutivnih naroda u BiH.
Poskok.info
2 Primjedbe
Što se tiče diskriminacije hrvatskoga jezika u BiH, Marija Krolo je apsolutno u pravu i tu nema bilo kakve dvojbe. Također je u pravu i za one koje je prozivala tijekom svojega komentara. Međutim, po mojemu uvjerenju, Mari se je potkrala i jedna velika pogrješka, ili tzv. lapsus. Jer je ona u svojemu komentaru spominjala tri, a ne dva jezika u BiH. Pošto "bosanski ili bošnjački jezik" lingvistički ne postoji! Budući da Europska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima propisuje da se manjinskim jezicima može proglasiti samo jezik koji je različit od jezika te države. "Bosanski jezik" ne može imati lingvistički ni pravni, nego samo simbolički status nekog "posebnog jezika." Ili bolje rečeno: "Bosanski jezik" je samo plagijat ili "mješanac" hrvatskoj jezika i srpskog jezika, "podrobljen" sa nekim turcizmima, provincijalizmima i drugim tuđicama. Dakle, lingvistički jezik je jedno od glavnih obilježja nacionalnog - narodnog identiteta, a Bosanci ili samozvani "Bošnjaci" nisu nacija, nisu narod. Nego su oni kao muslimani samo vjerske skupine islamske vjere u BiH. Oni su svoju kršćansku vjeru, katoličku ili pravoslavnu, kao i narodnost hrvatski ili srpsku, izgubili još početkom XV. stoljeća i odrekli se iste pred Osmanlijama. A druge do sada nisu dobili. Jer, ta njihova "narodnost - Bošnjak", proglašena 1993. godine ne može biti pravno ni stvarno valjana. Pošto su Bošnjaci samo kršćanska prezimena, što Hrvata, što Srba, ali nisu posebna narodnost. Jer su to apsurdne njihove težnje. 1993. godine, nekog, čini se, ponedjeljka, "zaspali kao muslimani, a probudili se kao Bošnjaci."
OdgovoriIzbrišiBlago Bunoza
OdgovoriIzbriši