Početkom 1945. upućen je u Vrhovni štab u Beograd kao jedan od hrvatskih predstavnika. Zatim je u Ministarstvu obrane, Generalštabu JNA, te uredništvu Vojne enciklopedije. Završio je dvogodišnju bivšu Vojnu akademiju.
Promaknut je u čin generala, a 1961. napušta vojnu službu, kako bi se, po vlastitoj izjavi, posvetio znanstvenom radu. U Zagrebu Tuđman osniva Institut za historiju radničkog pokreta, kojemu je direktor, stječe doktorat, sudjeluje u društvenom i kulturnom životu Zagreba i Hrvatske.
Iz tog vremena poznat je po povijesnim djelima Rat protiv rata i Velike ideje i mali narodi. Poslije će napisati još niz radova o hrvatskoj povijesti, od kojih će neki doživjeti žestoke kritike. Kad je 1972. godine počeo progon hrvatskih disidenata, tj. proljećara, Tuđman je proveo devet mjeseci u zatvoru, a u veljači 1981. osuđen je na tri godine zatvora i na zabranu svakog javnog djelovanja u razdoblju od pet godina. Kada mu je 1987., godine vraćena putovnica, odlazi više puta u inozemstvo i svojim predavanjima među iseljenicima budi stvaranje hrvatskoga nacionalnog pokreta.
Godine 1989. osniva Hrvatsku demokratsku zajednicu i postaje njezinim predsjednikom. Nakon pobjede HDZ-a na prvim demokratskim izborima, Tuđman postaje predsjednikom predsjedništva, tada još Socijalističke Republike Hrvatske.
Bori se za samostalnost i međunarodno priznanje hrvatske države, vodi sve važnije akcije u domovinskome obrambenom ratu, te u oslobađanju i reintegraciji hrvatskih područja.
Dr. Franjo Tuđman utemeljitelj je nove hrvatske države. Umro je odan svojoj ideji neovisne Hrvatske.
Hrvatska se 10. prosinca 1999. godine oprostila od svoga prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana, koji je umro nakon dugotrajnih pokušaja liječenja. Njegovo se posljednje počivalište nalazi na groblju Mirogoju uz crkvu Krista Kralja, na početku glavne mirogojske aleje.
"Uvijek i sve za Hrvatsku,
a našu jedinu i vječnu Hrvatsku ni za što."
a našu jedinu i vječnu Hrvatsku ni za što."
0 Primjedbe