Međunarodnim karate turnirom ''Bihać Open 2014'' zaključen je spisak reprezentativaca za nastup na prvenstvu Balkana koje s održava 14.-15. lipnja u Istanbulu (Turska).
Na spisku izbornika BiH nalazi se i četvero Ljubušaka: Mladen Vukojević (prvak BiH), Elena Boras, Filip Bebek i Jakov Bebek.
Urednici Lista za djecu Bubamara tim povodom, odlučili su porazgovarati s braćom Bebek i saznati sve o njima i njihovoj ljubavi prema ovom sportu.
Filip i Jakov, dva brat blizanca, učenici su petog razreda Osnovne škole Marka Marulića i članovi Karate kluba Ljubuški. Zid njihove dječje sobe pun je medalja i pehara, jer otkad putuju na natjecanja samo dva puta se dogodilo, da su se vratili kući bez medalje.
Dečki, recite nam što vas je najviše privuklo sportu kojim se bavite?
Filip: U gradu sam vidio plakat i pitamo mamu što piše na njemu, rekla je da je to poziv da djeca dođu trenirati karate. Odmah sam ju nagovorio da nas odvede da treniramo.
Jakov: Tata je trenirao karate i tako smo se ja i brat odlučili za taj sporta.
S koliko godina ste počeli trenirati?
Filip: Sad imamo 12 godina, a trenirati smo počeli s 6 godina.
Jakov: Plavi pojas smo dobili već s 10 godina.
Koliko često trenirate?
Filip: Četiri do pet puta na tjedan.
Jakov: Ali nije to puno kad voliš karate.
Idete u 5. razred Osnovne škole Marka Marulića u Ljubuškom, je li naporno učiti i trenirati?
Jakov: Nije jer volim i jedno i drugo. Kad krenem u školu jednoj ruci nosim torbu s knjigama a u drugoj torbu od treninga.
Filip: Nekad jedva čekam kad će nastava završit, da idem na trening.
Koja vam je najljepša uspomena s treninga ili natjecanja?
Jakov: U Sarajevu na izbornom turniru i imao sam dosta pobjednički borbi, tu su bila samo najjača djeca i došao sam do finala, u kojem me dočekao dvostruki balkanski prvak AbduRahim Idrizi i dobio sam ga 4:1. Super je bilo vidjeti kako mi cijela dvorana plješće što sam pobijedio takvog protivnika.
Filip: Ja sam u Pločama u jednom danu osvojio dvije medalje i pehar, a u Zagrebu zlato na Božićnom kupu.
Namjeravate li se nastaviti bavit istim sportom?
Filip i Jakov u isti glas: Da, ništa bez karate.
Po vama, koliko se kvalitetno radi u vašem klubu?
Filip: Naš klub se zove Karate klub Ljubuški, i za sve medalje koje osvojimo zaslužan je naš trener Ivan Anić, on se jako trudi oko nas, potiče nas i motivira tako da i zbog njega volim treninge.
Jakov: Super mi je trenirati jer su druga djeca jako dobra, i jedni drugima pomažemo prilikom treninga i natjecanja, pa se svi veselimo kad netko osvoji medalju.
Na kakvim natjecanjima ste bili do sada?
Jakov: U Austriji na Austrian Junior Open, u Crnoj gori na turnirima, svi turniri po cijela BiH, u Hrvatska; u Zagrebu na Božićnom kupu, Splitu, u Pločama na Međunarodnom turniru i mnogim drugim.
Filip: Otkada treniramo i idemo na natjecanja samo 2 puta nismo ništa osvojili; to je bilo u Sarajevu i Rami na turniru.
Jakov: Putujemo na turnire preko 4 godine. Bili smo na oko 40-tak turnira do sad.
Bili ste na državnom prvenstvu. Recite nam nešto o tome?
Filip: I ja i brat smo osvojili treće mjesto u kategoriji; dječaci 12 godina -35 kg.
Što još volite raditi?
Jakov: Plivanje i nogomet.
Filip: Ja jako volim životinje imam: zamorca, vodenu kornjaču, dvije mace, psa. Uvijek ih hranim i brinem se njima.
Vaši planovi za budućnost?
Jakov: Kad odrastam bit ću poput Ivana Anića mog trener karatea i samo se nadam se da ću bit dobar djeci kao on nama.
Filip: I ja se želim nastavit bavit sportom.
Želite li što poručiti čitateljima Lista za djecu Bubamara?
Filip: Dođite u Karate klub Ljubuški i trenirajte s nama, jer mi osim što naporno treniramo, tamo se i družimo. Imamo super prijatelje koje smo upoznali preko karatea.
Jakova: Dođite jer je sport zdrav.
0 Primjedbe