"MISLI GLOBALNO, DJELUJ LOKALNO!"

ponedjeljak, 28. srpnja 2014.

Ivan Bojka: Država nije sposobna zaštititi poljoprivrednog proizvođača

Sezona poljoprivrednih proizvoda je u punom jeku, a osim povrtlarskih kultura prispjele su i one voćarske. Ljubuški kraj, inače poznat po poljoprivredi, može se pohvaliti raznolikosti proizvodnje, pa se tako u ovom kraju uspješno, već godinama, proizvode krumpiri, rajčice, paprike, razne vrste kupusnjača i mnoge druge povrtlarske kulture. Ne zaostaju Ljubušaci ni s uzgojem lubenice, voća u kojem mnogi traže spas od vrelih ljetnih dana.

Jedan od proizvođača lubenice u ljubuškom kraju je Ivan Bojka iz Veljaka kojega smo posjetili na njegovom poljoprivrednom imanju, te s njim porazgovarali o ovogodišnjem prinosu, otkupnoj cijeni, isplativosti bavljenja poljoprivredom inače te o još nekim aktualnim temama.

Masovna proizvodnja

Ove je godine posadio pet tisuća sadnica lubenice na površini od petnaest duluma. Vremenska nepogoda koja nije išla na ruku njemu, ali ni drugim poljoprivrednim proizvođačima, ove je godine bila bura, radi koje je došlo do uništavanja određenog broja sadnica, a već se sada, kaže on, može vidjeti da su i prinosi puno manji od očekivanog.

“Cijena jedne sadnice iznosi 1,20 KM, a uz ostalo što je potrebno da se lubenica uzgoji, foliju, cijevi za natapanje kap po kap, cijena je daleko viša od one otkupne. Kada se sve zbroji cijena po sadnici sa svim ostalim iznosi oko 2,5 KM, a otkupna cijena trenutačno varira oko 0,80 KM pa na niže”, kazao nam je Bojka, pokazujući nam zemlju, na kojoj je ostavljeno mnogo godina života, truda i rada.

Iz razgovora s njim, doznajemo kako se uzgoj lubenice na ljubuškom području omasovio unatrag deset-dvanaest godina, a kvaliteta ovdašnje zemlje se pokazala odličnom za njezinu proizvodnju. Lubenica iz ljubuškog kraja prepoznatljiva je i na veletržnicama i svim ostalim prodajnim mjestima, jer upravo zbog kvalitete tla, na ovom je području najmanje potrebno tretiranje zaštitnim sredstvima ili umjetnom hranom.

“Lubenica se sadi tijekom travnja, ova je posađena 20. travnja. Sadi se na foliju s tim da se ostavlja dovoljno prostora za njezin daljnji rast. Nema potrebe za uporabom zaštitnih sredstva, prvenstveno zbog kvalitete tla koju sam spomenuo, a olakšavajuća činjenica nam je i to da na našem području nema insekata koji joj mogu nanijeti bilo kakvu štetu. Sadnice se zalijevaju vodom koju može i čovjek piti, pa mislim da je to dovoljan pokazatelj da proizvodimo ekološki prihvatljivu hranu”, objašnjava Bojka, dodajući kako se najboljom pokazala sorta Fantasia, koja osim boljim ukusom, obiluje i drugim prednostima kao što je izdržljivost u prijevozu.

Smrtna presuda

Osim lubenice, Bojka je ove godine na tržište plasirao oko 6 vagona krumpira, ali unatoč zavidnoj količini, otkupna cijena od 0,30 KM po kilogramu, vraća u surovu stvarnost. Kada je robu morao dati po toj cijeni, kaže da je ostao šokiran, jer zna da ga kilogram posađenog krumpira košta skoro deset puta više.

Poljoprivredom se bavi više od četrdeset godina, a nemoguće je, ističe on, usporediti današnje bavljenje ovim poslom s prošlim vremenima, posebice onima prije rata, kada je sve bilo isplativije i unosnije. Do današnjeg dana, smatra on, država se nije oporavila od ratnih događanja, i sada nakon 20 godina, poljoprivreda je dobila smrtnu presudu.

“Strašno je da mi ne možemo prodati svoje poljoprivredne proizvode koje proizvedemo i to po najnižim mogućim cijenama. Nije tomu kriv poljoprivrednik, već država koja nije sposobna rukovoditi ni zaštititi poljoprivrednog proizvođača”, kazao je on, dodajući kako velik problem stvara i uvoz, koji osim što onemogućava plasman ovdašnje robe, ruši cijenu, zbog čega se poljoprivrednici sve više pitaju – isplati li se sve ovo?
Z. Volarević / Dnevni list

0 komentara:

Objavi komentar

Komentari koji sadrže uvredljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.