Uz put od Ljubuškog obrađeni vrtovi i njive, u Vojnićima isklijali mladi krumpiri, bademi u Dolama, pa čak i gore u Gredi, iz koje se put neba propinje Vrlosin, počela je sadnja krumpira i drugog povrća. Gore, sa sjeverne strane ljubuške „planine“ već iznad 600 metara započinje snijeg, u početku sporadičan, a kasnije 'cilac'. Sve do vrha! Pravo proljetno iznenađenje. S druge – južne strane, miriše proljeće, sporadične krpe snijega i rascvjetali kaćuni. U podnožju na suncu se kupa Kašče, još jedno zanimljivo kraško seoce.
Pogled s najvišeg vrha tzv. niske Hercegovine, otkriva da proljeće debelo kasni. Sela na platou - Greda, Jabuka u Hercegovini, Mijaca u Hrvatskoj…, u zimskom ambijentu, čak i drijenovi čekaju da gore u visini okopne snjegovi. Oni su ujedno i zaslužni za još uvijek prohladna jutra i večeri, a za brzo otapanje potrebno je dvadesetak stupnjeva iznad ništice. Naravno, zadnjih zimskih dana nije Vrlosin nikakva iznimka, bijele se i ostale gore i planine do kojih pogled dopire, a sa ljubuške „planine“ zaista daleko 'sine'.
U gorskom svijetu tišine najupečatljiviji su ostaci lovne sezone. Najprije smo se čudili što će kamene humke nasred livada, tek kad smo u tim hrpama kamenja otkrili ostatke klipova kukuruza bilo je jasno da su služile kao skrovišta mamcima na divlje svinje. U kamene naslage utisne se nekoliko klipova kukuruza, pa kad svinje dođu zabavljaju se istraživanjem kamenih gomilica, dok lovci s obližnjih čeka, drveća ili kamenih gromada ciljaju. Bezdušno, ali to je homo sapiens. Inovacije su izgleda bile učinkovite, jer za razliku od ranijih godine tragova svinjskih krda uopće nema. Ovoga puta nije bilo ni vibrirajućih uzleta jarebice kamenjarki, tek rijetki tragovi lisice i to je sve. Uz snježno iznenađenje što se iz doline ne primjećuje, može se samo konstatirati da je prava šteta što su ovdašnji lovci prije svega mesari, pa onda ostalo, da nije toga doživljaj ljubuške „planine“ bio bi sadržajniji.
D. Musa / VL / Lj::portal
0 Primjedbe