Vrgoračka zagora na rubu izumiranja: Najmlađem stanovniku Mijaca 19 godina, nit’ se ko ženi, niti ima dice za u školu

Informacija kako samo 29 prvašića ove školske godine dolazi iz 25 vrgoračkih sela potaknula nas je da malo dublje “zagrebemo” u ovu priču, odnosno da upozorimo na katastrofalnu demografsku sliku u Vrgoračkoj krajini. Priča je ovo koja bi trebala zabrinuti sve, od lokalne, županijske, pa do državne razine. Državna vlast jednostavno mora početi raditi na pronatalitetnoj politici, jer u protivnom će nam sela u potpunosti izumrijeti, a posebno prostor Dalmatinske zagore, koji iz godine u godinu bilježi crne brojke što se tiče demografije.

Po Novom Zelandu,Australiji...

Tako smo došli do podatka da u pojedinim selima na području Vrgoračke krajine dijete nije rođeno godinama, a ta sela su prije četrdesetak, pedesetak godina brojila 700 stanovnika (Kozica) ili 500 stanovnika (Mijaca).

Nažalost, u ova dva sela, pored Kozičkih Poljica, Dragljana, Vlake i Višnjice, dijete nije rođeno više od desetljeće i pol. Ostali su samo stari i nemoćni. Ako se nešto drastično ne promijeni, u mnogim selima oko Vrgorca za jedno desetljeće više nitko neće živjeti.

Kozički župnik fra Marko Bitanga na naš poziv “kopao” je malo po crkvenim knjigama i donio nam frapantne podatke za Kozicu, selo koje je 1921. godine brojilo 1139 stanovnika, a 40 godina poslije 701. Danas više Kozičana ima u Novom Zelandu, Australiji, Makarskoj i Splitu nego u rodnom selu.

- U Kozici trenutno živi pedesetak stanovnika. Posljednje vjenčanje, od kojih je jedna stranka bila iz Kozice, dogodilo se 2004. godine. Posljednje krštenje u Kozici bilo je 1999. godine, a posljednje rođenje djeteteta s prebivalištom u Kozici 1998. godine.

Bilo je i poslije krštenja, no tu se uglavnom radi o ljudima koji vuku korijene iz Kozica, a žive u Zagrebu, Makarskoj, Aucklandu, Ookvilleu u Kanadi - kazao nam je fra Marko Bitanga.

’Svi biže di im je bolje’

Slična situacija je i u brdsko-planinskom selu Mijacima, gdje je prošle godine zatvorena područna škola, koju su pohađala djeca iz susjedne Hercegovine. Na svakom koraku su stariji i nemoćni, a mladost je pobjegla u Makarsku, Orebić…

Skupe se svi za blagdan Velike Gospe, otvore ognjišta, zavrti se koji janjac i zapjeva ganga, a onda ponovno svatko ide svojim putem i za svojim poslom.

- Najmlađi stanovnik Mijaca je 19-godišnji Ivan Opačak, a mislim da je posljednje krštenje bilo 2012. godine, ljudi su otišli živjeti u Metković.

Situacija nije dobra, nitko nema posla i svi biže di im je bolje, di će nać nešto posla - veli Alen Roso Lale, predsjednik Mjesnog odbora Mijaca.
Mate Primorac / Slobodna Dalmacija 

Primjedbe