NOVINARI U "MALIM SREDINAMA": I LOKALNO JE VAŽNO

Odnos državnih vlasti na svim razinama i novinara, te medija nikada nije bio, niti će vjerovatno biti, nešto što se može smatrati do kraja "završenom pričom". Vječna je to igra moći i utjecaja u kojoj važe brojna pisana, ali i nepisana pravila. Radi se o odnosu u kome obje "strane" zapravo nastoje ostvariti svoje primarne ciljeve; vlast želi da ostvari koliko je moguće veći utjecaj, dok se mediji i novinari sa druge strane nastoje izboriti za što više slobode u izvještavanju, ali i pristupu informacijama.

Generalno to je tako, ali u stvarnosti javnih društvenih odnosa, naravno postoje mnogobrojne nijanse i verzije ovog važnog javnog odnosa. Ni vlast ni novinari nisu svugdje isti, pa ni priroda njihovih odnosa nije ista, te se kreće od otvorenog upravljanja javnošću i procesima u njoj putem medija, do hrabrih medijskih izvještavanja, koja u određenom trenutku mogu dovesti u pitanje i same temelje vlasti. Stvar je dakle u poštivanju demokratskih pravila, ali i pridržavanja principa modernog i odgovornog novinarstva.

Problem u odnosima vlasti i novinara, još jače je izražen u tzv. malim sredinama i gradovima. U velikim urbanim središtima, gdje su skoncentrisana brojna državna politička tijela vlasti i upravljanja, ali i ona koja bi ih trebala na nekim način kontrolirati, mogući problemi su barem puno vidljiviji i prisutniji u javnom kumuniciranju. Takvog pristupa, međutim uglavnom nema, kada se analizira medijska scena u manjim gradovima i lokalnim sredinama. Takve se priče uvijek nekako odvijaju u sjeni i "tamo negdje".

U lokalnim zajednicama postoji više problema, koji usložnjavaju odnose novinara i organa vlasti. Prije svega radi se o tome da u malim urbanim zajednicama "svi znaju sve" i da se, generalno gledajući, odnosi između ljudi i ustanova odvijaju na puno ličnijem nivou, nego u velikim gradovima. Sve je u malim zajednicama, nekako dio opšte slike lokalnog društva, pa i sami mediji, koje se opet doživljava kao dio šireg društvenog sistema ili kao naka vrsta "produžene ruke" vlasti. Nešto poput definiranja uloge novinara kao "društveno-politčkih radnika" za vrijeme socijalističke Jugoslavije.

Za lokalne moćnike je sasvim "normalno" da se u lokalnim medijima izvještava o onome što oni smatraju da je "važno", pa čak i ukoliko se radi o nečemu savim bizarnom. Mediji su tako u jednom manjem gradu na istoku BiH, svojevremeno praktički natjerani da kao veliku vijest objave priču o čovjeku koji je jednoj školi donirao, pazite sad - "polovnu veš mašinu"!? Priča je nažalost istinita i samo je jedan od primjera kako se vlasti odnose prema medijima u lokalnim zajednicama.

Sličnih primjera ima na stotine u BiH, koja je, samo da posjetimo - jedna od zemalja u svijetu sa najvećim brojem medija u odnosu na broj stanovnika. Ovakav odnos je uspostavljen zbog činjenice da je većina medija, uglavnom u rukama lokalnih organa vlasti, odnosno države, jer su privatne inicijative u medijskom prostoru mahom nezanimljive ulagačima zbog malog tržišta, kao i nesrazmjernih visokih troškova u odnosu na očekivane prihode. Novinari imaju poprilično jednostavan "izbor"; biti dio nekakvog lokalno-političkog "tala" ili pokušati ići nekim svojim putem poštivanja pravila profesije. Ukoliko se odluče za drugu opciju, u pravilu ih se etiketira dežurnim malim "zanovijetalima" i onima koji, eto nemaju drugog posla do narušavanja lokalne "idile".

Ni oni koji se priključe uz vlast ne prolaze baš najbolje, jer su prisiljeni raditi za male plate i sitne pogodnosti. O podaničkom odnosu da i ne govorimo.

Zato se ovakvim situacijama lokalni mediji i novinari u BiH mahom tretiraju poput klasičnih glasnogovornika izabranih političara i kao njihov servis za se što im treba, od lokalne izborne kampanje, do "usluga" prijateljima, koji smatraju da se o njihovim "aktivnostima" lokalna zajednica treba upoznati na "odgovarajući način". Nije lako biti novinar u malim sredinama, posebno ukoliko se želi raditi mimo pravila onoga što vlast smatra "poželjnim".

Za svakog novinara, koji nastoji u takvim sredinama promovirati odgovorno novinarstvo treba imati veliko poštovanje, jer to nije ni malo lagan posao. Medijska zajednica u BiH, a posebno njen mehanizmi za praćenje odnosa prema novinarima i medijima trebaju imati poseban senzibilitet kada su u pitanju lokalni nivoi, jer se upravo na tim mjestima odvijaju prave "medijske drame", za koje se uglavnom slabo zna.

Probleme u malim sredinama zato treba učinit "vidljivijim", jer je to prava mjera odnosa stvari u BiH, a ne ono što se događa u velikim administrativnim središtima.

Starmo.ba