Ljiljana Čuljak: Osjećaj igranja u reprezentaciji je poseban

Ponajbolja mlada nogometašica Splita za sportarena.hr govorila je o nogometu, predrasudama, planovima i stanju u Hrvatskoj.

U Splitu stasa nova mlada nada ženskog nogometa. 16-godišnja Ljiljana Čuljak nogometom se bavi gotovo cijeli život, a ističe kako je to ono što je oduvijek željela. S nama je podijelila svoja razmišljanja o nogometu.

„Nogomet je moj životni san.To je ono što sam oduvijek željela“, ističe Čuljak i opisuje svoj nogometni put:

„Počela sam igrati nogomet već od svoje pete godine. Svaki dan sam provodila igrajući nogomet s dječacima. Najviše sa svojim starijim bratom koji trenira nogomet 11 godina. On me dosta toga naučio i dao mnogo savjeta. Jednog dana dok sam igrala na jednom turniru primijetio me jedan nogometni trener i pozvao da treniram s dečkima. Taj me poziv razveselio i odmah sam prihvatila. Dugo sam trenirala s njima. Mnogi su se čudili, ali za mene nije bilo prepreka da ostvarim svoj san“, počela je mlada hrvatska reprezentativka.

Ljiljana i trener  Franjo Vasilj "Profa" za vrijeme igranja
u Slogi (Foto: Dnevni list)
U Split je stigla prije tri godine.

„Prilikom jednog intervjua me zamijetila predsjednica ženskog nogometnog kluba Split, Vinka Fabjanac. Čast mi je bila upoznati takvu ženu, ženu velikoga srca, borca koji nikada ne odustaje. Pozvala me da igram za Split. To sam htjela još od najranije dobi. Veliku podršku mi je pružila i kapetanica Anamarija Mišetić. Od prvog dana bila tu za mene u dobrim i u teškim trenutcima.U Splitu sam već 3 godine i priključila sam se seniorskoj ekipi. Želim stalno napredovati i uvijek raditi barem jedan korak naprijed. Uvijek mogu bolje, više. Nikad se ne treba opustiti.“

Seniorski nogomet ipak je različit od mlađih kategorija, no Čuljak je već prošle godine, na debiju protiv Osijeka u finalu kupa pokazala da nema straha i da je pred njom svijetla budućnost.

„Zanimljivo mi je među seniorima. Zahtjevi su veći. Razlika je ogromna. Nogomet na seniorskoj razini zahtjeva puno više truda, rada, treninga, odricanja i volje. Svaku utakmicu dočekam spremna, a onda naravno da igram opušteno. Nemam nikakvog straha bez obzira na to tko je na drugoj strani.“

Čuljak nastupa i za Hrvatsku U-17 reprezentaciju. Kakav je to osjećaj? Kakva je atmosfera u mladoj reprezentaciji?

„Igrati za reprezentaciju i nositi sveti dres je nešto posebno. Ne može se to riječima opisati. Ne može to razumjeti onaj tko tu ljubav i ponos nije osjetio. Reprezentacija je nešto najljepše što jedan sportaš može doživjeti. Posebno mi je drago što sam stekla nova prijateljstva. Upoznala sam dosta pozitivnih osoba koje su uvijek nasmijane i spremne pomoću u svakom trenu. Atmosfera je odlična. Uvijek smo tu jedna za drugu. Svi smo u reprezentaciji s istim ciljem.“

A cilj na klupskoj razini je rasti iz dana u dan i pokušati osvojiti prvenstvo.

„Što se tiče ciljeva s klubom, moj je cilj da treniramo, da se borimo i da idemo do vrha. Želimo biti najbolji. Možemo do naslova prvaka. Trebamo samo trenirati i davati sve od sebe. Važno je da se pripremimo za svaku utakmicu. Sigurna sam da nas do tog naslova može dovesti jedan izuzetan čovjek. Naš trener Ivan Zvonimir Brkić koji je uvijek raspoložen i koji daje sve od sebe da nam pomogne, da nam da savjet, da nas nauči. S njim možemo daleko. Čast mi je poznavati nekog poput njega.“

Nogomet i školu lako kombinira.

„Nemam problema sa školom. Profesori imaju razumijevanja. S trudom i voljom se sve uspije stići. Nogomet ću nastaviti igrati još dugo. To je ljubav koja ne prestaje.“

Uzori su joj Lionel Messi i Marta.

„Lionel Messi mi je uzor jer svojim ponašanjem i načinom igre pokazuje samo najbolje. Samo za takve ima mjesta na vrhu. Često pratim i ženski nogomet. Među nogometašicama mi je uzor Marta Vieira da Silva.“

Čuljak živi nogomet, a da može promijenila bi predrasude kojih u Hrvatskoj i dalje ima.

„Nogomet je za mene nešto posebno. To je moj život. Moja strast. Jednostavno, nogomet mi je smisao života. Dio je mene bez kojeg ne bih mogla zamisliti život. Žao mi je da u Hrvatskoj još uvijek postoje velike predrasude o ženskom nogometu. Postoji puno cura koje bi rado igrale, trenirale i bavile se ovim sportom, ali zbog društva koje ih okružuje i koje tvrdi da je to muški sport, odustanu u startu zbog pritiska. Ne poslušaju svoje srce. Da bi se to promijenilo trebalo bi više reklamirati ženski nogomet. Uključiti cure u promociju. Ženski nogomet zaslužuje bolje uvjete. Treba ga popularizirati“, zaključuje Čuljak.

Objavi komentar

0 Primjedbe