"Hercegovina je pusta, prijatelj mi je u Njemačku otišao na samu Badnju večer"

Badnja večer, Božić i božićni blagdani nekad su u Hercegovinu dovodili njene iseljenike. U ove blagdanske dane vraćali su se iz tuđine svojim domovima, sva bi mjesta živnula, sretniji su bili i domaćini jer je Božić bio veseliji s njima dragim ljudima.

No, danas je situacija drugačija. Ljudi odlaze, zemlja ostaje pusta. Posljednjih nekoliko godina iz Hercegovine je otišlo stotine mladih ljudi, i ne samo oni. Otišli su i oni malo stariji, a umirovljenici koji su mirovinu stekli u tuđini,ostali su tamo gdje su im djeca -u tuđini.

“Kafići su nekad bili puni, a sad su poluprazni. Kad prošetate ulicama Mostara sve je gotovo pusto. Ni naši iseljenici nisu ove godine došli. Zašto, ne znam, ali sve mi je nekako pusto”, kaže Stanislav Puljić iz Mostara.

Mlade generacije hrvatskih iseljenika, kao i ovi novi iseljenici, ostali su za Božić u iseljeništvu. Njima su se pridružili njihovi roditelji, povratnici umirovljenici koji žive u Hercegovini. Gdje su oni mogli za blagdane nego gdje su im djeca i unuci. Tako je Hercegovina za ove dane iselila u tuđinu, većinom u Njemačku.

U manjim hercegovačkim mjestima gotovo svaki dan gasi se svjetlo u nekom od domova. Na Badnju večer ugasilo se, prema riječima našeg sugovornika, i u jednom domu u Čitluku – kod susjeda koji je otišao u Njemačku.

Mons. Luigi Pezzuto, apostolski
nuncij u BiH i Stanislav Puljić

“I baš mi je na Badnju večer otišao prijatelj u Njemačku. Supruga mu je već tamo i on se dugo premišljao hoće li i on otići. Nije mogao podnijeti samoću i odlučio je otići baš na Badnju večer”, kaže Stanislav.

U mjesnim kafićima sve se češće čuju priče o odlascima. Nedavno je u Njemačku otišla i cijela obitelj Ante Filipovića.

“Otišla su dva moja sina i kćer sa zetom i djecom, a ja sam ostao čuvati kuću. Ovdje nema posla, a u Njemačkoj žive i rade". reći će nam i Ante Filipović.

Odlaze Hrvati iz Hercegovine ogorčeni na političare, a uvjereni kako će u Njemačkoj pronaći bolju budućnost. Tužni su jer ostavljaju toplinu svoga doma i odlaze u nepoznato.

“Odlaze tužniji nego su to činili prvi naši gastarbajteri. Prvi su odlazili vjerujući kako će se za godinu-dvije vratiti, a ovi sad odlaze i ne vjeruju u povratak, ne bar u onaj brzi povratak od godinu-dvije”, kažu stariji Hercegovci.

Cijelu priču pročitajte u tiskanom izdanju Fenix Magazina…

Fenix Magazin