Započeti priču o sportu u Hrvata Bosne i Hercegovine na bilo koji drugi način osim predstavljanjem Zrinjskog bilo bi pogrešno. Ne samo zato što je najstariji hrvatski klub u BiH nego i zbog toga što je u svojoj stoljetnoj povijesti jedan od najuspješnijih sportskih kolektiva u našoj državi uopće.
Hrvatski športski klub Zrinjski (U daljnjem tekstu HŠK Zrinjski) osnovan je 1905. godine u sklopu mostarske gimnazije. Idejni začetnik organiziranog nogometnog kluba i njegov osnivač bio je gimnazijski profesor Stjepan Kuštreb. Prije njega, začetke organiziranog sporta u Hercegovini vežemo uz Victora Becka koji je svoje znanje profesora kineziologije ulagao u mostarsku mladež. Tako je u Mostar iz Budimpešte stigla i prva nogometna lopta, davne 1903. godine.
_________piše: Kunt i Poskok.info
Odmah početkom Prvog svjetskog rata Zrinjski je zabranjen pod tim imenom. Na tri godine klub je prestao s radom, a sporta u Mostaru praktički nije niti bilo. Zrinjski tada zbog zabrane imena ujedinjuje snage s klubom HROŠK, odnosno Hrvatskim radničkim omladinskim športskim klubom koji je također nastao u Mostaru nešto kratko nakon osnutka Zrinjskog. Tada su Zrinjski i HROŠK djelovali pod zajedničkim imenom Hercegovac. Klub je u udruženim snagama igrao sve do kraja Prvog svjetskog rata. Osnivanjem Države Slovenaca, Hrvata i Srba stvarala se takva politička klima da se mora osnovati jedinstven jugoslavenski klub u kojem bi bez obzira na naciju i vjeru mogli igrati svi. Smatralo se da Zrinjski nije takav klub iako ta tvrdnja nije imala mnogo veze sa povijesno utemeljenim činjenicama. Igrači i uprava Zrinjskog tada shvaćaju da su prevareni u političkim igricama pa je stvaranjem tog novog anacionalnog kluba rasla težnja za povratkom imena Zrinjski. 1922. godine uz mukotrpan rad i lobiranje, klub se obnavlja i nastavlja s radom. Ostali klubovi u staroj Jugoslaviji nisu bili preveliki rivali Zrinjskom u vrijeme trajanja države. Najveći rivalitet se razvio među lokalnim klubovima, ponajviše s novoosnovanim FK Veležom i JŠK-om koji je kasnije nastupao pod imenom Vardar. 1923. Zrinjski je postao mostarski prvak pobijedivši JŠK na svom igralištu koje se nalazilo preko puta stare bolnice. I godinu dana kasnije potvrđuju status najboljih u Mostaru.
Period između dva svjetska rata zabilježen je u časopisu „Riječ“. Tako saznajemo da je Zrinjski bio prvi mostarski klub koji je gostovao i u drugim gradovima, sudjelovao je na natjecanjima u Zagrebu, Splitu, Dubrovniku, Tivtu i Kotoru. Omiljen među mostarcima i bez naklonosti vlasti, nizao je uspjeh za uspjehom unatoč teškim uvjetima. To koliko je država nastojala ugasiti Zrinjski, govori i činjenica da je od petnaest standardnih igrača Zrinjskog, samo jedan imao posao. Kod vlasti dražih klubova, Vardara i Veleža, rijetko se mogao naći igrač koji nije bio zaposlen.
Netrpeljivost jugoslavenskih vlasti prema svemu što je budilo nacionalnu svijest Zrinjski je najbolje osjetio na natjecanju u Dubrovniku 1936. godine kada im je ujedno i zabranjen nastup zbog hrvatskog grba i trobojnice na dresu.
Početkom Drugog svjetskog rata prekinut je razvojni ciklus Zrinjskog. Osnivanjem NDH i njezinim primanjem u članstvo FIFA-e 17. srpnja 1941. godine, Zrinjski je nastavio natjecanja u sklopu Prve lige NDH, zajedno sa SAŠK-om iz Sarajeva i NK Hrvojem iz Banjaluke. Najzanimljivije utakmice tada je Zrinjski igrao s Građanskim iz Zagreba i splitskim Hajdukom. Zrinjski je odigrao i utakmicu protiv ekipe talijanske vojske pobijedivši s 2:0. 1943. godine igrali su u Mostaru s Muslimanskim omladinskim športskim klubom Jedinstvo u kojoj su također slavili.
Krajem rata zapečaćena je sudbina Zrinjskog. Nova „narodna“ vlast zabranila je sve kulturne, sportske i bilo kakve druge udruge s nacionalnim predznakom. Ime Zrinjskog je zabranjeno zbog hrvatskog predznaka kao i zbog mogućnosti utjecanja na javnu svijest nošenjem hrvatskog grba i trobojnice. Samo ime je predstavljalo problem čak i bez obzira na ono „hrvatski“ ispred imena, zbog značenja i zbog uloge koju je u hrvatskoj povijesti imao Nikola Šubić Zrinski.
Nakon 47 godina zabrane djelovanja, formiranjem inicijativnog odbora, 1992. u Međugorju obnavlja se i s radom započinje Hrvatski športski klub Zrinjski Mostar. Od obnove rada Zrinjski se natjecao u tri različita prvenstva, sukladno uvjetima koji su u određenom razdoblju postojali. Osim svih gradova Herceg – Bosne, Zrinjski je nakon povratka igrao u Hrvatskoj, gostovao u Kanadi, Njemačkoj, Italiji, Francuskoj i Norveškoj.
Liga Herceg Bosne u kojoj su igrali mahom hrvatski klubovi bila je prvo natjecanje u BiH nakon rata. Prvo finale lige igrali su Zrinjski i Mladost Dubint koja će kasnije postati NK Široki Brijeg. Iako je u obje utakmice slavila Mladost, Zrinjski je dobio promidžbu i povratak navijača. Zanimljivo je spomenuti i kako je malo prije Drugog svjetskog rata zabilježeno prvo organizirano navijačko gostovanje. Utakmica je igrana pod reflektorima iz rudnika mrkog ugljena protiv Sarajeva, a poduzetnik Ante Paradžik u Mostar je organizirao dolazak 500 navijača iz Širokog Brijega.
2000. godine osniva se nogometna Premijer liga BiH. U početku u njoj nastupaju samo hrvatski i bošnjački klubovi, a dvije godine kasnije priključuju se i srpski klubovi iz RS-a. Na stotu obljetnicu postojanja, u sezoni 2004./2005. Zrinjski osvaja svoj prvi naslov prvaka pod vodstvom trenera Franje Džidića.
Zrinjski do sada ima četiri titule prvaka države i jedan osvojeni kup, te je po broju osvojenih titula prvaka najuspješniji klub u Bosni i Hercegovini.
Jedna od zanimljivosti je i sezona 2006./2007. Kada Zrinjski nakon osvojenog drugog mjesta u ligi uspijeva izboriti nastup u pretkolu kupa UEFA. Utakmica se igrala s beogradskim Partizanom, a ono što je obilježilo utakmicu je sukob navijača međusobno, kao i tučnjavu Grobara s redarima i policijom. Prekid utakmice trajao je deset minuta.
Danas Zrinjski svoje utakmice igra na stadionu pod Bijelim brijegom koji nakon rata nosi ime Stadion Hrvatskog Športskog Kluba Zrinjski. Iako postoje prijepori oko toga pripada li stadion Zrinjskom ili Veležu koji je u vrijeme Jugoslavije ondje igrao, činjenica je da je stadion u vlasništvu grada Mostara i da je tadašnja uprava Zrinjskog stadion uzela u dugotrajan zakup. Izgrađen 1971., stadion je imao kapacitet od 25 tisuća mjesta. Prenamjenom, danas ima devet tisuća sjedećih mjesta te dvije tribine, zapadnu koja ima dvije razine, te istočnu, popularno zvanu „stajanje“ na kojoj su smješteni najvjerniji navijači Zrinjskog.
Nemoguće je pisati o Zrinjskom, a izostaviti Ultrase. Pod ovim imenom navijači Zrinjskog djeluju od 1994. godine, a u registar udruga upisuju se četiri godine kasnije. Na utakmici protiv NK Široki Brijeg 1994., prvi put se pojavljuje transparent s natpisom „ULTRAS“. Osim fanatičnog navijanja po kojem su poznati, Ultrasi su imali mnoštvo incidenata. Najrizičnijom utakmicom, počevši od 2000. godine smatrala se utakmica između Zrinjskog i Širokog zbog velikog rivaliteta koji se stvorio među Ultrasima i Škriparima. Zanimljivo, najviše incidenata zabilježeno je na košarkaškim utakmicama ova dva kluba. Stvaranjem zajedničke lige najviše se incidenata bilježi s navijačima sarajevskih klubova, te banjalučkim „Lešinarima“, a nešto kasnije i sa zeničkim „Robijašima“ i tuzlanskim „Fukarama“. Međutim, neosporno je kako je Mostar uvijek pod opsadom policije i specijalnih snaga za vrijeme gradskog derbija Zrinjskog i Veleža zbog opasnosti od sukoba Ultrasa i Red Army-a koji su često potpomognuti sarajevskim navijačima.
Iako je sportski gledano Mostar podijeljen na dva kluba i dvije navijačke skupine, a broj stanovnika grada je manji od mnogih drugih gradova u BiH, Ultrasi danas čine kompaktnu skupinu i jednu od najrespektabilnijih navijačkih grupa u državi. Među rijetkima su koji nisu propustili baš niti jednu gostujuću utakmicu Zrinjskog, bez obzira na rizik, vremenske uvjete ili daljinu puta.
Kunt i Poskok.info
0 Primjedbe