Pjesma mlade Ljubušanke o prolaznosti

Prolaznost

Matea Ćutuk 2.1.2019.

U nekom drugom svemiru i planeti,
jesam li ja ista kao na ovom mračnom svijetu,
ili sam možda neka bolja verzija same sebe,
ili sam možda jadnija nego sada ?

Negdje drugdje sam možda sretna,
neki drugi oblik i novo postojanje,
da barem sve to, postoji u stvarnosti,
očajni li smo, mi prolazni putnici.

Vrlo brzo postati ću samo prah,
rasuta po zemlji, potpuno nevažna.
Vrijeme ne pita tko smo, i što smo,
moj prijatelju, ono leti brzinom svijetlosti.

Moga imena se nitko neće sjećati,
ostati će samo moje ime na papiru,
ili samo natpis na poronulom grobu,
natpis koji će kao spomen izblijediti.
___________________________


Matea Ćutuk

Matea Ćutuk je rođena 21.03.2000. godine, spletom okolnosti u Zagrebu, od roditelja hercegovačke krvi. Osnovnu školu završila je u rodnom mjestu Ljubuškom, kao i dva razreda opće gimnazije. Trenutno živi u Zagrebu. Ostatak srednjoškolskog školovanja završava privatno, zbog određenih zdravstvenih problema. Od malih nogu zaljubljenica je u čitanje proze i poezije. Svoj mir i izražaj pronašla je u pisanju, prvotno u pisanju dnevnika i pjesama.

Čitanje joj je pomagalo da prebrodi najteže dane svog odrastanja, kao i pisanje svojih najdubljih osjećaja na komadima papira. U drugom razredu gimnazije sudjelovala je na pjesničkoj večeri u Ljubuškom. Napisala je veliki broj pjesama, koje zasad nisu objavljene. Pjesme su ljubavne tematike, uz novije pjesme koje govore o ljudskoj prolaznosti. Okušala se i u pisanju romana, ali to joj nije priraslo srcu.

Povremeno se bavi pisanjem postova na svom osobnom blogu, o svom životu i iskustvima. Također, u slobodno vrijeme bavi se pisanjem obiteljskog rodoslovlja, uz svećeničku pomoć iz rodne župe. Pisanje joj je oduvijek omogućavalo bogato izražavanje riječima, koje često samim govorom katkad ne možemo izraziti.

Od književnih uzora može izdvojiti Dostojevskog, Tolstoja i Jesenjina. Dostojevski i Tolstoj kao književnici realizma, uz njihove detaljne opise sociološke i psihološke podloge likova. Jesenjina kao književnika imažinista s osjećajnim pjesničkim slikama i njegovom tragičnom sudbinom. Oduševljavaju je realistično prikazane ljudske duše, uz sve njihove mane i prednosti. Također je fascinira Jesenjinova pjesnička sloboda i izražaj.

Samim time što se zanima za ove pisce, u ovoj pjesničkoj duši je prisutan i interes za ljudsku psihu i ponašanje. Uz to, tu postoji i zanimanje za eksperimentalnu psihologiju, psihoterapiju i logoterapiju. Obožava rad psihijatra Viktora Frankla, utemeljitelja logoterapije – liječenje smislom. U jednom dahu je pročitala njegovu knjigu “Čovjekovo traganje za smislom”. To je knjiga koja govori o njegovu osobnom iskustvu Holokausta te kako se samo uz smisao i vjeru u budućnost može preživjeti. Stoga planira upisati psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Izvor: Književnost.hr/ 2.1.2019. / Radio Ljubuški

Objavi komentar

0 Primjedbe