FOTO: Bukovčevi "Portreti obitelji" izloženi u Mostaru

Izložba Vlahe Bukovca "Portreti obitelji" sadržana je od njegovih 13 remek-djela, dva autoportreta njegovih kćeri i nekoliko obiteljskih fotografija. Slike su u vlasništvu Umjetničke galerije Dubrovnik, a izložba u Galeriji Aluminij u Mostaru otvorena je do 19. travnja.

Neprocjenjiva umjetnička platna najvećega hrvatskog slikara Vlahe Bukovca u Mostar su došla u zajedničkoj organizaciji Matice hrvatske Mostar, Umjetničke galerije Dubrovnik i Galerije Aluminij. Izložbom je otvoreno Mostarsko proljeće – 21. Dani Matice hrvatske Mostar. Mostarsko proljeće održava se do 11. lipnja pod visokim pokroviteljstvom Hrvatskoga narodnog sabora BiH.

Voditelj Galerije Aluminij Darko Juka izložbu Bukovčevih portreta obitelji nazvao je ''cvjetanjem duše'' te dodao: ,,Galerija Aluminij osnovana je 2000. i odavno je nadrasla svoju izvornu svrhu i ona je danas institucija s poslanjem, iskra koja stvara bljesak ljepote u životima svojih sugrađana.''

Vlaho Bukovac bio je najznačajniji hrvatski slikar, priznat u teoriji likovne umjetnosti kao utemeljitelj hrvatskoga modernog slikarstva u koje je uveo impresionistička načela i ideje plenerizma – izlazak iz ateljea i slikanje u prirodi koje se odlikuje svjetlošću i svježinom boja. Bukovac je rođen 1855. godine u Cavtatu, gradiću nedaleko od Dubrovnika. Njegovo pravo ime bilo je Biagio Faggioni, koje je kasnije pohrvatio. Otac mu je bio Talijan, a majka Hrvatica. Vlaho Bukovac studirao je u Parizu, a već 1878. uspješno je izlagao na pariškom Salonu kao prvi hrvatski slikar. Veliki uspjeh doživio je 1882. slikom La Grande Iza i postao poznat u tadašnjim europskim umjetničkim krugovima. Od 1902. godine do kraja života predavao je na praškoj Akademiji likovnih umjetnosti. Njegovim kratkim boravkom u Zagrebu od 1893. do 1898. počeo je uzlet hrvatskoga modernog slikarstva.

,,Izvesti Bukovca iz dubrovačkih zidina moguće je samo ako gospari imaju povjerenja u vas, a povjerenje se ne rađa preko noći. Ono se gradi godinama, kroz suradnju, kroz zajedništvo, kroz sinergiju. Dovesti ovu izložbu u Mostar tehnički je bilo iznimno složeno i ponos je time veći što su djela danas ovdje. Uz prezime Bukovac, svaki ukras od riječi, svaki iskazani ushit, doimaju se nedostatnima. Ovo je krunski likovni događaj godine, izložba koja ulazi u gradske kulturne anale, a osobitost postava je i u tomu što, uz majstorska platna najvećega hrvatskog portretiste, izlažemo i dva autoportreta njegovih kćeri Ivanke i Jelice, prvih studentica praške ALU uopće, koje je i sam ponosni otac na platnima prikazao u ateljeu, odnosno u prepoznatljivo zamrljanoj slikarskoj kuti'', rekao je Darko Juka, direktor Aluminijevih korporativnih komunikacija.

Bukovac je nastupio 72 puta na skupnim i samostalnim izložbama u više zemalja svijeta. Izlagao je dva puta na Venecijanskom bijenalu, a tada su priliku da se dva puta pojave na toj svjetskoj prestižnoj izložbi mogli dobiti samo najveći svjetski slikari. Bio je jedan od najvećih portretista svojega doba i tvorac nekih od antologijskih povijesnih kompozicija poput zastora zagrebačkog HNK. Preminuo je u Pragu 1922. godine te ostavio iza sebe opus od oko 1200 ulja na platnu i stotinjak akvarela, tempera i crteža.

Marin Ivanović, v. d. ravnatelja Umjetničke galerije Dubrovnik kazao je: ,,Vlaho Bukovac je u našoj nacionalnoj umjetnosti važan kao rodonačelnik modernog slikarstva kojeg je donio iz Pariza kao središnjeg urbanog i umjetničkog središta Europe na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Istovremeno je imao izuzetnu društvenu ulogu jer je bio nositelj društvenih aktivnosti u Zagrebu, utemeljivši prvi pravi izložbeni prostor - Umjetnički paviljon i Društvo hrvatskih umjetnika koje je okupljalo mlade i progresivne slikare. Zbog tog čina i sukoba s ministrom bogoštovlja i nastave Izidorom Kršnjavim, Bukovac je napustio Zagreb i otišao u Prag gdje je živio dvadesetak godina, do svoje smrti 1922. godine. Kada promatramo njegovu važnost u suvremenom trenutku, govorimo o bogatoj likovnoj produkciji, njegovom neospornom talentu i spomenutoj društvenoj ulozi. Možda je ono najosobnije uvijek ostavljeno u drugom planu, a to je Bukovčev osjećaj odbačenosti nakon sukoba s Kršnjavim i njegovo žaljenje što u domovini ne može naći svoju sreću. U mnogome je ta paradigma aktualna i danas u primjerima ljudi koji su iz egzistencijalnih i drugih razloga iselili iz Hrvatske.''

Vlaho Bukovac bio je majstor portreta, a njegovi najdraži modeli bili su supruga Jelica, kćeri Marija, Jelica i Ivanka i sin Ago. Tema portreta obitelji specifična je i intimna, a obitelj je bila nešto najdragocjenije u životu najpoznatijega hrvatskog slikara.