Davno prije nego što je travel-blogging postala zabava dokonih sinova imućnih roditelja koji žele impresionirati svoje cure, postojalo je doba romantike i mistike, kad su putovanja doista bila – avanture. U to doba, kasnih sedamdesetih, Indija je bila napola nedostupna država koju su pohodili samo avanturisti, a u Indoneziju se nije išlo radi izležavanja na Baliju, već radi posjeta plemenima iz kamenog doba na zapadnom Irijanu. Zvijezde travel novinarstva tog doba bili su neponovljivi Željko Malnar i vjerni sudrug u avanturama, Borna Bebek, piše 100posto.hr.
Po povratku s neobičnih i mnogima nevjerojatnih avantura, Malnar je najprije doživio šok u kontaktu sa sumračnom hrvatskom stvarnošću devedesetih. Nakon toga se na svoj način prilagodio, kreiravši izvorni reality show: tv emisiju 'Nightmare stage'. Taj show neki nisu razumjeli, vidjevši samo gomilu ne sasvim mentalno zdravih likova nakupljenih na prijevaru u studiju lokalne televizije. Međutim, radi se o rafiniranoj komediji situacije, u kojoj je Željko Malnar kao visoko inicirani majstor ceremonije ismijavao cijelo hrvatsko društvo, od vrha do dna. Ali dubinu njegove satire često nije bilo lako prihvatiti.
Pustolov i profesor
Borna Bebek, koautor kultne knjige 'U potrazi za Staklenim gradom', koja je obilježila cijelu jednu generaciju ljubitelja dubljih životnih uvida i svjetskih tajni, krenuo je nakon povratka u realnost Hrvatske i Balkana drugim putem. Doktorirao je na Oxfordu, napisao niz knjiga i na koncu ušao u smireni tok egzistencije kroz položaj profesora na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu.
Njegov nemirni duh, međutim, nije stao nakon što je ambijent mističnog jezera Pushkar ili nedirnutih dolina zapadnog Irijana, 'zone kamenog doba', kako je zove u knjizi o Staklenom gradu, zamijenio katedrom na Kennedyjevom trgu. Stalno se bavi spiritualnim i znanstvenim istraživanjima, a sljedeću godišnjicu smrti svog životnog prijatelja Željka Malnara –planira obilježiti izdavanjem proširenog, studijskog izdanja najpoznatijeg ex-jugoslavenskog avanturističkog putopisa.
U stanu na zagrebačkom Gornjem gradu, u kojem profesor Bebek redovito okuplja prijatelje i poštovaoce koji slušaju njegova predavanja o znanosti, spiritualnosti i dijagonali koja ih povezuje, novinarka 100posto.hr razgovarala je s njim o okolnostima smrti Željka Malnara, usklađivanju četiri elementa: erotike, filozofije, religije i umjetnosti, zatim o prijateljstvu s dinastijom Gandhi i njenim novim nositeljem – Rahulom, koji će uskoro osvojiti vlast u Indiji, te finalno o tome – kako pronaći Stakleni grad, mistični most koji spaja dušu i razum.
"Postoje dva Borne Bebeka, ovaj Malnarovski i neki jako ozbiljan koji je profesor ekonomije, doktorirao je u Oxfordu, Heideggerov je prijatelj i piše ozbiljne knjige. Neke od njih su sveučilišni udžbenici. Ta dva Bebeka, dva su odvojena lika. Svi mi smo razdvojeni. Potiskujemo jednu svoju stranu, a guramo ono što mislimo da je pametno zbog obitelji ili da uspijemo u karijeri", počinje svoju priču Borna Bebek dok sjedimo u njegovoj kući na Gornjem Gradu koja je pripadala plemićkoj obitelji njegove majke.
Metaksis, Platon i grčki konjak
"Ovdje sam rođen. Majka mi potječe iz plemićke obitelji, a stari je dotepenac iz Hercegovine (op. ŠP. Mostarac podrijetlom iz Šipovače kod Ljubuškog), ali kulturan i fin. Mamin ujak bio je Adolf Sabljak, vrhovni komandant hrvatskih snaga u Drugom svjetskom ratu, domobranski glavnostožerni general i ustaški pukovnik. Streljan je odmah nakon rata. Tata mi je bio partizan, iskreni idealist koji se zaljubio u moju majku, groficu Pejačević. Nije povjerovao u komunističku vlast nakon rata pa smo odselili, najprije u Afriku. Međutim, tamo su bile loše škole pa sam poslan na školovanje u Englesku, prvo u internat, a kasnije sam uz Oxford i L.s.E. Pohađao sam i Heidelberg gdje mi je predavao Gadamer. Studirao sam fiziku, ali pronašao sam se u filozofiji. Moglo bi se reći da sam renesansni tip čovjeka", govori nam Bebek.
"Ima jedan Platonistički koncept, zove se Metaksis, slično kao onaj fini grčki konjak. Metaxis se odnosi na to usklađivanje dvojnosti. Doktorirao sam na tome i na zlatnom rezu. Dok sam radio na doktoratu otkrio sam jednu anomaliju - ako je A kroz B kao C kroz D i kad je to 1.6 i onda B bude jednak C-u. Uz pomoć Davora Pavune izračunao sam vrijednost a.b.c.id.u postotcima- vrijednosti su a=38.b=24 c=24 i d =14 .S obzirom na to da su a i b nebeski odnosno plemeniti normalno se ne bi mogli spajati u jedinstvenu cjelinu sa zemaljskim c i d-om. Međutim, u slučajevima koincidencije c.a i d-a putem zlatnog reza taj spoj nebeskog i zemaljskog je moguć", govori Bebek.
Ovo sve zvuči apstraktno. No, kako kaže Bebek, specifični ljudi poput spajaju kontradiktornosti intuitivno. Kao profesor Bebek je preko Gadamera i gurua razvio sposobnost koja omogućava svim ljudima koje karakterizira suprotnost da pomire te suprotnosti.
Mnogi u svijetu posjeduju metaksični talent a da ga ne usklađuju i nisu toga sasvim svjesni. Ljudi pout Malnara i mene pomažu tim dušama da budu ne samo poetični i duhovni već da budu i praktični. Ulaz u Stakleni grad prolazi kroz psihološko stanje opisano od Malnara na kraju knjige Stakleni Grad.
Stakleni grad na Griču
"U Stakleni grad nisam ušao sam ušao na taj način, ali sam ušao jednostavnijim putem koji ću uskoro podijeliti kroz knjigu o ulazu u Stakleni grad putem Da Vincijevog koda odnosno „Zlatnim Rezom“. Doktorirao sam na tome i napisao knjigu "The third city". Ta je knjiga teška za čitati, no zadržava zlatni rez u akademskoj izolaciji. Putem druženja s Malnarom otkrio sam novi ulaz u Stakleni grad dostupan mnogim ljudima. Da je Malnar poživio, napisali bi novu knjigu. No u suradnji s talentiranim koautorima napisana je nova knjiga za mlade i stare, školovane i manje školovane, nova muško- ženska, nebesko -zemaljska knjiga", otkriva.
S tim u vidu Bebek i prijatelji otvaraj u prizemlju njegove kuće novi međunarodni kulturni centar i novu verziju Platonove Akademije.
"Bit će predavanja, izložbe, predstave... Imat ćemo i kafić pa ćemo spojiti ozbiljno i neozbiljno. Tako je i Platonova Akademija zapravo funkcionirala, a to ne prevode jer misle da je nevažno. Glumica Melina Mercouri me pozvala u Grčku kada je postala ministrica kulture. Dobio sam stipendiju pa sam naučio starogrčki kako bih mogao čitati Platona u originalu. Tek tada sam shvatio kako je njegova Akademija funkcionirala. Platon je zagovarao emancipaciju žena i u Akademiji su djelovale žene. Kipar Fidija je izumio zlatni rez, ali Platon ga je prvi razumio. Veliko društvo je bilo na Akademiji. Kada čitaš Platona, shvatiš da su oni jeli i pili, zabavljali se, a to se uglavnom ne prevodi jer prevoditelji ne kuže koliko je to bilo važno pa izbacuju. Centar će tako biti nova verzija Akademije i Staklenog grada, svačega drugog gdje se jede, pije, filozofira i bavi umjetnošću", priča o svojim planovima nekadašnji Heideggerov prijatelj.
"I Heidegger je imao problem s nespajanjem svojih ličnosti. Obitelj moje majke u Drugom svjetskom ratu borila se na strani Njemačke jer su mislili da će pobijediti. Moj otac, lukavi Hercegovac od početka je znao da nema šanse da se to dogodi. Ludi Heidegger je otišao u naciste, ali nije bio nacist. Njegova najbolja učenica i partnerica Hannah Ardent je bila Židovka. Upropastio si je time karijeru i život. Nakon rata ga je bilo sram. Na fakultetu sam puno više surađivao s Gadamerom nego s Heideggerom jer nije bio redovni profesor. Za mene je on velik filozof jer sam do otkrića pravila zlatnog reza bio fasciniran egzistencijalizmom. Ali ne francuskim - Sartre je muljaža, kao i Simone de Beauvoir. Šarmantni su, ali nije to ozbiljna filozofija. Kierkegaard i Heidegger su me jako impresionirali, ali me nitko ne impresionira kao Platon. I to ovaj pravi Platon - grčki, sirovi… Sve što je napisao čitao sam deset puta, a napisao je puno toga", govori o svojim učiteljima sugovornik.
Upoznala ih Ena Begović
Strast prema filozofiji, misticizmu, mudrosti Istoka, ali i prema lijepim ženama spojila ga je s legendarnim Željkom Malnarom. Tandem Bebek-Malnar u osamdesetima je proputovao čitavu Aziju, a o svojim su avanturama napisali legendarni putopis 'U potrazi za staklenim gradom' u kojem se isprepliću reportažno novinarstvo s filozofijom i mistikom, a drevni mitovi i legende s turbulentnom političkom situacijom u tim dijelovima svijeta.
S Malnarom ga je, otkriva, ranih osamdesetih upoznala pokojna heroina hrvatskog glumišta, Ena Begović. Ključan susret koji ih je zauvijek spojio zbio se ispred Zvečke.
"Naš prvi susret bio je jako šarmantan. Upoznala nas je Ena. Moj prvobitni plan je bio da s njom otputujem u Afganistan. Ena je bila divna žena, a prije nego što je postala slavna glumica, bila je studentica prava. Međutim, baš tada negdje dobila je ulogu u padu Italije pa je izgubila interes. Mi smo u međuvremenu odlučili i da ćemo dio puta jedriti što bi njoj bilo prenaporno", prisjeća se Bebek te nam otkriva o čemu je s Malnarom razgovarao kada ga je upoznao pred Zvečkom.
"Najviše smo razgovarali o curama. Malnar je bio dosta zaljubljiv premda je poznat kao veliki frajer koji odbija cure. I s prvom je ženom Karmen Bašić imao težak put tako da mu nije uvijek bilo lagano sa ženama, a bome ni meni. Kako kad", smije se Bebek koji je prije no što se upustio u putovanje s Malnarom koje će ući u legendu, napisao još jedan putopis koji se jako dobro prodavao u cijelom svijetu pa i u Jugoslaviji.
On je otišao u Južnu Ameriku, a ja u rat
"Santana ili pravilnije Sanatana indijska je filozofija. Aldous Huxley se bavio sanatanom dharmom i to se nekad zove perenijalna filozofija, filozofija perennis, a Malnar i ja smo bili skroz u tome, baš kao i u Platonu. Bio sam mlad i željan avanture i jako sličan Malnaru pa smo odlučili zajedno otputovati i o tome napisati knjigu", objašnjava koautor bestselera "U potrazi za Staklenim gradom" koji je u Jugoslaviji prodan u 80.000 primjeraka. Potraga za Staklenim gradom urodila je plodom, otkrio je Bebek za 100posto.hr.
"Malnar je uvijek govorio da je pronašao Stakleni grad, no mnogima to više izgleda kao alegorija u koju se on toliko uvjerio da je postala stvarnost. Nisam mu htio kvariti veselje, ali ako ste čitali Stakleni grad, onda ste vidjeli da je na svoje zadnje putovanje išao sam. Sam se spustio u vulkan što je metafora za unutarnji put", govori Bebek koji je svog prijatelja odgovarao od puta u Južnu Ameriku gdje sebez njega uputio ranih 90-ih.
"On je otišao tamo, a ja u Domovinski rat. Odgovarao sam ga od puta u Južnu Ameriku. Tamo se zarazio na plućima i nikada se nije sasvim izliječio. Od pluća je i umro. Savjetovao sam mu da radije kao ja ode u rat. Malnar je baš kao i ja bio tip za Istok, za Aziju, Indiju i mistiku", s tugom se prisjeća svog prerano preminulog prijatelja Borna Bebek.
Iza kulisa putopisnog romana 'U potrazi za Staklenim gradom' događalo se svašta, otkrio nam je Bebek.
Rad za tajne službe
"Svuda nas je pratila i politika, osobito u epizodi spašavanja američkih diplomata iz Irana nakon revolucije. Uloga Jugoslavije u cijeloj toj stvari još uvijek je službena tajna. Američki film Argo iz 2012. koji govori o tom događaju, nije snimljen bas sasvim tako kako se događalo. Ti Kanađani su manje - više izmišljeni tako da je bilo puno drukčije nego na filmu", kazao je Bebek i tako potvrdio uključenost Željka Malnara u delikatne operacije jugoslavenske tajne službe u Aziji, no nije nam htio otkriti detalje. Umjesto toga, otkrio nam je da su njihova putovanja obilježile konstantne žestoke svađe, što i nije čudo jer su obojica avanturista rođena u najtvrdoglavijem horoskopskom znaku Ovna.
"Joooj, da svađali... Nismo se samo svađali već katkad i mlatili. Malnar je tri, četiri puta pucao na mene, a ja sam jednom prigodom razbio stakleni bokal koji je bio na stolu i porezao ga njime. Bili smo kao dva ovna na brvnu, ali kasnije smo otkrili zlatni rez, složili se i ostali složni sve do njegove smrti", prisjeća se Bebek za kojeg često govore da je pravi autor Staklenog grada, međutim, on to odlučno odbacuje.
"Oboje smo ga pisali, no na putovanjima smo igrali različite uloge. Ja sam glumio profesora, a on zafrkanta. Sve je zapravo bila gluma jer smo obojica i jedno i drugo i puno više od toga. Oboje smo pisali Stakleni grad. To je bilo dosta zbunjujuće u početku jer se mislilo - ja sam intelektualac, ja pišem, a on avanturist i nekakav štemer. Ustvari smo jako slični, kao Narcis i Zlatousti. Malnar je jako dobro pisao. Kasnije je bio i kolumnist Globusa tako da smo se jako dobro nadopunjavali", kaže te odlučno demantira i zlobne tračeve da nikakvih putovanja nije ni bilo, već da su čitavu priču izmislili te da su im za fotografije poslužili Romi s Malnarove rodne Pešćenice koje su kostimirali u ljudoždere.
"Ljudožderi su pravi. Nisu s Pešćenice već iz Nove Gvineje i Solomonskih otoka i kod njih nam je bilo jako uzbudljivo. Ništa nije izmišljeno, osim sto ulaz u Stakleni grad treba čitati metaforički. Ipak sam ja akademik, znanstvenik i profesor. Pišem egzaktno. Sve što sam vidio točno sam i precizno dokumentirao. Malnaru se taj pristup isto svidio, a imali smo dvije kamere i fotoaparate. Snimljeni materijali potvrđuju točnost naših opisa. Krešo Mišak je drag i simpatičan momak, ali on je na rubu znanosti, a ne mi, iako i on ima žicu za zlatni rez i priprema teren za sebe i druge", potvrđuje autentičniost napisanog autor brojnih knjiga iz ekonomije i filozofije. Neke od njih su sveučilišni udžbenici.
Najopasnije je bilo jedriti
Kao najopasnije putovanje ne izdvaja druženje s ljudožderima Nove Gvineje, već - jedrenje Indijskim oceanom. Iako se smatrao iskusnim jedriličarem, neke situacije na uzburkanom oceanu uvjerile su ga u suprotno.
"Jedrenje Oceanijom i Indijskim oceanom bilo je najopasnije. Oluje i vjetrovi u tom su djelu svijeta nepredvidivi, a mi smo malo precijenili svoje mornarske vještine, čak i ja koji sam u jedrenju bolji od Malnara. On je od mene bio bolji vozač, a ja sam bolji jedriličar. No, jedna stvar je jedrenje Sredozemljem, a sasvim druga oceanima. Tamo sam shvatio da nisam toliko dobar kao što sam mislio. Kad jedrim Hvarom, onda mi se dive jer sam oplovio svijet, ali Dalmatinci neusporedivo bolje jedre od mene", iskren je te dodaje da je opasno bilo i u Afganistanu kojim su prolazili u vrijeme Sovjetsko-afganskog rata.
Kao najemotivnije i najluđe putovanje Bebek navodi boravak kod bivšeg premijera Rajiva Gandhija koji je stradao u atentatu samo dva tjedna nakon što su se Bebek i Malnar oprostili s njime i krenuli dalje.
Družili se s hipicima i indijskim premijerom
"Malnar je bio dobar prijatelj s Rajivom, a ja sam poznavao njegovu ženu Sonju. Kod njih smo neko vrijeme stanovali kao obiteljski prijatelji. Sva su naša putovanja bila kontradiktorna. U Indiji smo živjeli s hipijima, proputovali čitavu primitivnu Indiju da bi se odjednom nastanili kod indijskog premijera koji je bio krasan čovjek. Strašno me pogodilo kad sam čuo da je ubijen", prisjeća se Bebek koji je nakon putovanja otišao u sasvim drugom smjeru nego Malnar.
"Startao sam devedesetih svoju školu s nekoliko američkih profesora i bili smo prva međunarodna škola za ekonomiju. Školarina je bila skupa pa su tamo studirali ljudi poput generala Joze Milićevića, vlasnika Francka Artukovića, direktora Plive Čovića... Bila je to creme de la creme. Kao ravnatelja te škole, nitko me nije mogao spojiti s Malnarom niti s avanturizmom", navodi profesor te dodaje da i u ekonomiji također postoji ponešto pustolovno.
"I tamo puno toga funkcionira na principu zlatnog reza, a mnogi školovani ekonomisti to ne razumiju. Ekonomija bi se trebala puno temeljitije predavati u Hrvatskoj", nezadovoljan je Bebek tretmanom koji ekonomija ima u visokom školstvu u Hrvatskoj.
"U Hrvatskoj imamo negativnu selekciju među onima koji nas vode. To su velikim djelom nereformirani bivši komunisti i djeca bivših komunista. Franjo je bio komunist, kao i Mesić, i takove metode i kadrove su uveli u politički i gospodarski sektor. Uvođenjem eura smanjila bi se korupcija. Bili bi prisiljeni na pozitivnu selekciju" zaključuje razgovor Bebek.
0 Primjedbe