Je li zaista istina da mladi Hrvati ne žele djecu zbog "svoje komocije"?

Predvodeći aljmašku misu na blagdan Velike Gospe, nadbiskup đakovački i osječki i metropolit Đuro Hranić poručio je s oltara da se djeca u Hrvatskoj ne rađaju »jer su roditelji komotni i ne žele obvezu, a ne zato što nemaju novaca«.

– Djeca se ne rađaju ne zato što roditelji nemaju novaca, najčešće ne zbog tog razloga. Nego zato što su roditelji komotni, ne žele obavezu – rekao je Hranić i pozvao vjernike »da se udare u prsa, budu velikodušni poput Blažene Djevice Marije u odnosu prema Bogu i odgovorniji prema ovome društvu«, piše Novi list.

Drugi vidici

Njegova poruka, naravno, u prvom redu odnosi se na žene, čija je uloga, prema nauku Katoličke crkve, rađanje djece i širenje obitelji. A je li komocija, kako i žena tako i njihovih partnera, doista razlog zbog kojeg broj novorođene djece u Hrvatskoj nezaustavljivo pada, novinari riječkog Novog lista pitali su sociologe i teologe. Oni potvrđuju da je rađanje djece u razvijenijim društvima zauzelo niža mjesta na ljestvici prioriteta ljudi fertilne dobi, no hrvatsko društvo u mnogočemu se, upozoravaju, ne može svrstati među razvijena društva, pa se ni društvena kretanja ne mogu tako jednostrano tumačiti, kako to čini nadbiskup Hranić.

– Teško je suditi o toj izjavi, to je nadbiskupov stav. Možda on ima realniju sliku svijeta, vjerojatno u kontaktu s vjernicima više zna. Sigurno je da se radi o kompleksnoj stvari – komentira sociolog Gojko Bežovan sa zagrebačkog Pravnog fakulteta.

Pokazuje se, kaže, zakonitost da društva gdje standard raste i veća je stopa obrazovanih, opada stopa fertiliteta.

– Azijska društva, na primjer Singapur ili Južna Koreja, najrazvijenija su u Aziji i u odnosu na druga azijska društva, možemo reći, žive u obilju. U tim društvima stopa fertiliteta dramatično pada – ilustrira Bežovan.

Očito je, kaže, da veza postoji jer ljudi u razvijenijim društvima imaju druge ambicije i ciljeve, druge vidike. »Oni više ne vide da je zasnivanje obitelji i rađanje djece nešto što bi bilo njihovo najveće bogatstvo i zadovoljstvo«, veli.

Kako se Hrvatska ipak ne može svrstati među visokorazvijena društva, ni po životnom standardu niti po stupnju obrazovanja stanovništva, uzroke se ne može tražiti samo u tome, upozorava Bežovan.

Loši uvjeti života

– Poruka nadbiskupa Hranića mogla bi se odnositi na dio visokoobrazovanih. No dio stanovništva očito ima nesigurnu zaradu i ne može se odlučiti na zasnivanje obitelji i kod njega dominiraju egzistencijalna pitanja – ističe.

Viši društveni sloj u Hrvatskoj, prema njegovim riječima, koji je uz to obrazovaniji, ima druge životne aspiracije kojima briga o djeci ne ide u prilog.

– S time je povezano dulje obrazovanje žena, veće ambicije za razvoj karijere, zbog čega se i brakovi kasnije zasnivaju i imaju manje djece. Ali imate i profil ljudi koji su, prema jednom našem istraživanju, došli mladi u Zagreb u potrazi za poslom, završili su srednjoškolsko obrazovanje, i ne mogu zaraditi dovoljno za život. Oni nemaju javnu pomoć, što je veoma važno, i sve to im je prepreka u zasnivanju obitelji, a kod onih koji već imaju djecu, to je prepreka za veći broj djece. To je dio populacije koji se zbog loših uvjeta života seli iz Hrvatske – prenosi Bežovan. Prototip tog sloja su, kaže, radnici u trgovačkim centrima koji rade za mali novac, ne mogu si priuštiti stan, nemaju pomoć obitelji, nemaju nekretninu koju bi mogli prodati, i njihova je odluka da ne zasnuju obitelj, zaključuje Bežovan, povezana s time.

Za Annamariju Gruenfelder, teologinju, nadbiskup Hranić iznio je jednu »vrlo površnu sliku«.

– Točno se zna što su razlozi nerađanja djece. Ne bih to nazvala komocijom. Žene imaju drugačije životne ciljeve, drugačiju sliku o sebi, a danas radno mjesto nije kompatibilno s obitelji. Takva promijenjena slika žene ne uklapa se u tradicionalnu sliku žene prema liku Bogorodice koja je bila fokusirana na jednu jedinu ulogu u židovstvu. Zato svake godine na Veliku Gospu slušamo jadikovke da se današnje žene neće tome prilagoditi i da je to odraz egoizma – objašnjava Gruenfelder.

Takav razvoj moderne žene je razvoj prema raznolikosti, pluralizmu životnog stila, a raskorak Crkve i društva tu je očit, dodaje.

Teologinju Gruenfelder ipak smeta što »crkveni pastir, izučen u teologiji, daje tako paušalnu izjavu«.

– Mogli bi svi koji se slažu s njim tako jadikovati, ali bolje je promatrati situaciju, bez predrasuda razmišljati o drugim razlozima i drukčije na njih reagirati – zaključuje austrijska teologinja o izjavi nadbiskupa Hranića.

Novi list