Uvezeni ljubuški političari odrekli se pet tisuća sugrađana kako bi Široki Brijeg postao sjedište županije

Istraživački tim portala Megamedia, nakon dvotjednog boravka na prostoru Hercegovine došao je do zanimljivih podataka, koje će prezentirati čitateljima u narednom razdoblju.

Tema kojom se Megamedia bavila u posljednjem objavljenom serijalu feljtona - Tamna strana Hrvata je postajanje Širokog Brijega sjedištem županije, odnosno porazom ljubuške politike, kojoj su u dobroj mjeri, kako se u tekstu navodi, kumovali i domaći, ljubuški izdajnici.

U nastavku prenosimo tekst portala Megamedia o navedenoj temi.

Zanimljiva je percepcija puka zapadne Hercegovine da je mala općina za vrijeme Jugoslavije, naziva Lištica, danas Široki Brijeg sjedište Županije Zapadnohercegovačke, kojom stoluje prijeratni portir Zdenko Ćosić, kao dugogodišnji župan, a istovremeno i evidentirani kriminalac u Splitsko dalmatinskoj županiji u predmetu “Olma d.d.”. Portiru, a danas županu se stavljalo na teret malverzacije za par milijuna australskih dolara u poduzeću Olma d.d., (koji su zamračeni izbjegavanjem plaćanja poreznih taksa u Australiji, transferom prema RH) u kojem je portir bio predsjednik Nadzornog odbora (Predmet Županijskog suda Split poznat redakciji), piše Megamedia.

Po čemu su zaslužni Lištičani danas, Širokobriježani da je njihovo mjesto postalo sjedište županije Zapadne Hercegovine? Novinarska ekipa pokušala je doći do informacija iz više izvora. Jedan tim novinara istraživao je u Mostaru, drugi u Ljubuškom , a treći u Grudama. Najrelevantniji pokazatelji dolaze iz Mostara, kao stolnog grada Hrvata BiH. Mostarski tim novinara u razgovorima s istaknutim dužnosnicima HDZ-a, došao je do saznanja od kuda crpi moć općina Lištica, danas Široki Brijeg, kao sjedište Zapadne Hercegovine. Uloga Hrvata Hercegovine u Jugoslaviji kao komunističkoj tvorevini nije nepoznanica povjesničarima. Uloga Hrvata Hercegovine u Domovinskom ratu do danas je neobrađena tema povjesničara. Sugovornici istraživačkog tima davali su razne primjere današnje moći politike Širokog Brijega u Zapadnoj Hercegovini.

Ugledni profesor iz širokobriješke srednje škole tvrdi da je sve to zahvaljujući ministru iseljeništva RH, Gojku Šušku, kasnije ministru obrane RH i njegovim suradnicima. Profesor tvrdi da je organizacija obrane od Velikosrpske agresije bila inicirana iz Lištice, preko Ministarstva iseljeništva, od koda su stizali konvoji raznih donacija. Tijekom i nakon rata u Široki Brijeg su stigle ispostave svih velikih proizvodnih poduzeća Republike Hrvatske. Sjetimo se: Podravke, Kraša, Pika… nabraja profesor poduzeća. Široki Brijeg postaje grad zahvaljujući ekonomskim parametrima koji su u to vrijeme bili jako bitni. Naš sugovornik, poznati odvjetnik iz Ljubuškog tvrdi da je sva inteligencija zapadne Hercegovine koncentrirana u Ljubuškom, kao povijesnom sjedištu kotara.

Ugledni odvjetnik iz Ljubuškog navodi primjer sjedišta: Euroherc osiguranja, Croatia osiguranja, Hrvatske banke, i vlasnika Dubrovačke banke, kasnije ADIKO banke…Iz izlaganja naših suradnika možemo zaključiti da novac nije bio odlučni čimbenik za izbor Lištice – Širokog Brijega za sjedište županije. Kroz pitanja sugovornicima, analizirali smo ulogu tadašnje općine Lištica i Ljubuški u Domovinskom ratu, i došli smo do podatka da je u Širokom Brijegu danas ima preko četiri stotine (400) umirovljenih pukovnika HVO-a, dakle osoba koje su dobile zapovjednu mirovinu ranga pukovnika i više. U Ljubuškom ima oko sto i pedeset (150) pukovnika HVO-a., koji primaju mirovinu po zapovjednoj dužnosti. Broj generala HV-HVO u Širokom Brijegu je znatno veći od broja generala u Ljubuškom. Činjenica da su Širokobriješki generali HV-HVO srednjoškolci, kao i župan Ćosić (prijeratni portir), dok su ljubuški generali HV-HVO, visokoobrazovane osobe, prije početka Domovinskog rata.


Podatak koji smo dobili iz izvješća službi HZ-HB, HVO, iz 1992. godine ,broj 45-1/92 stoji da “rad u postrojbama 1, 2, i 3 Bojne Širokog Brijega je na najnižoj obrambenoj spremnosti, a to se može vidjeti iz razloga neodazivanja vojnika na teren za protekli period, a za primjer mogu navesti da se od 120 vojnika koji su trebali ići na položaj odazvalo se samo osam ljudi…” .

Naš sugovornik, ljubuški odvjetnik, tvrdi da je vojna inteligencija HVO-a, koncentrirana u Ljubuškom i da su Ljubušaci preko HDZ-a, s pokojnim ministrom obrane RH, Šimom Đodanom, prvi pripremali – organizirali obranu,od Velikosrpske agresije, odlazeći u ZNG u Hrvatsku, nakon čega su prvi i ustrojili kampove za obuku i specijalne postrojbe. Podatak da je 18. rujna 1991. godine poginuo Ludvig Pavlović, u sukobu s JNA kod Posušja (od vojnog konvoja JNA koji su propustili Širokobriježani na Pologu ) kao prva žrtva iz Ljubuškoga, koja je prethodno organizirala postrojbe za obranu od Velikosrpskog agresora po Hercegovini. Na dan 8. travnja 1992. godine, osposobljene specijalne postrojbe iz Ljubuškoga našle su se na udarnim obrambenim pravcima: Livna, zapovjednik Mario Šimović, Kupresa zapovjednik Zdenko Lučić, Krivodola zapovjednik Ivan Vukšić, Čapljine zapovjednik Stanko Primorac…Dakle zaustavljaju agresorsku vojsku u ratnom sukobu, na navedenim pravcima. Zanimljiv podatak je da su svi zapovjednici specijalnih postrojbi iz Ljubuškog, kao dragovoljci Domovinskog rata, prošli specijalnu obuku u kampovima ZNG-a u Hrvatskoj, tijekom 1991. godine. Zanimljiv podatak svjedoči kako se 1992. godine, za vrijeme najkritičnijih trenutaka za hrvatski narod u Širokom Brijegu nije moglo skupiti osam dragovoljaca, za borbu protiv Velikosrpskog agresora, kako stoji u izvješću HZ HB broj 45-1/92.

Nije nepoznanica da Široki Brijeg za vrijeme Domovinskoga rata nikada nije imao ustrojenu niti pukovniju. Činjenica da se par delikvenata iz Širokog Brijega, poznatih u kaznenoj evidenciji (mali delikti, obijanje vozila…) uključila u postrojbe MUP-a RH, a nakon toga prešla u HVO, preuzimajući zapovjedna mjesta u određenim postrojbama pod ingerencijom ministra obrane Gojka Šuška i njegovog školskog kolege (dugogodišnjeg dužnosnika SKJ-Lištica) Vladimira Šoljića. Naš sugovornik iz Gruda opisuje i povijesne okolnosti iz II Svjetskog rata, u kojem je u vladi NDH bilo istaknutih Hrvata – Ljubušaka, ministara, dok iz Lištice nije bilo poznatih dužnosnika hrvatske vojske-Vlade. Na pitanje da nam se pojasni zašto je onda Široki Brijeg danas sjedište županije Zapadno hercegovačke, naš sugovornik odgovara: „spletom nesretnih okolnosti uvezenih ljubuških političara iz Zagreba (Vice Vukojević, Florijan Boras, Vice Majić…) koji su proveli vojni puč, pozivajući se na Zagreb, koji su se tada priklonili kriminalnoj politici Širokog Brijega i odrekli se pet tisuća sugrađana Ljubušaka, ( to je bio jedini način da se Široki Brijeg prikaže kao općina, s većim brojem stanovnika, uz obvezu da se prikrije – otpiše 5 tisuća Ljubušaka) da bi potvrdili Široki Brijeg za sjedište županije“.

Pitamo se kako, koje kriminalne politike. Naš sugovornik, klima glavom i tvrdi da je to dosta složeno političko pitanje i obrazlaže. Ratne okolnosti bile su takve da su širokobriješki kriminalci na punktu 9. kolovoza 1992. godine pobili nevine ljude iz Ljubuškoga, misli na Blaža Kraljevića i njegovu pratnju. U studenom 1993. godine kriminalna skupina iz Širokog Brijega kidnapirala je u Ljubuškom dragovoljca Domovinskog rata Roberta Nosića, odvela ga u Široki Brijeg i po našim saznanjima uz ritualno odsijecanje glave okončali njegov život uz izvor Borak – rijeku Lišticu. Cijela Hercegovina zna počinitelje, ističe naš sugovornik. Jesu li odgovarali za počinjeni zločin- ubojstva, predstavnici širokobrijeških skupina? Naš sugovornik odgovara da nisu, ali su uspostavili sjedište županijskog suda, koji štiti ubojice i koji i danas dijeli ne/pravdu Ljubušacima, kao drugostupanjski županijski sud, piše portal Megamedia.


Naš sugovornik iz Mostara na okolnosti sudovanja u Širokom Brijegu, tvrdi da taj sud treba ukinuti i da sudovi u malim mjestima kao što je Široki Brijeg nemaju elementarnih uvjeta za sudovanje, dakle nema smisla, preveliki je utjecaj nepotističkog, pristranog, nezakonitog, kriminalnog sudovanja, ili kako kaže ugledni mostarski odvjetnik sudovanja na “mafijaški način”. Naš sugovornik iz Mostara navodi primjer u kojem suduju sudci komunizma (Martinović-Šimić, Čović, Rudeš, Mikulić, Naletilić, Čuljak, Ćavar…) koji su do jučer kao komunisti optuživali i sudili fratru Jozi Zovki, danas promoviraju ljudska prava, je li to apsurd?! Danas sudce županijskog suda u Širokom Brijegu nazivaju “Sokolovci”. Osobe koje su obiteljski, kumski i nepotistički – povezane s Draganom Čovićem, kao radikalnim Jugoslavenom,koji se potpisivao ćirilicom, koji je za vrijeme komunizma u BiH provodio Velikosrpsku politiku, JNA-KOS-a, kao djelatnik Vazduhoplovne industrije Soko Mostar. A znamo da je i Čović iz Širokog Brijega?!

Tko danas 2019 godine posredno politički iz Širokog Brijega i Mostara preko pravosuđa BiH i MUP BiH, zataškava zločin – ubojstva nad nevinim Ljubušacima, kriminal i pljačku “Sokolovaca” , Čovića, Lijanovića, Ćesića, Ćosića…Monitora, Monitora M…, i ostalih predstavnika i posrednika kriminalnim skupinama , koje sudjeluju u pljački državne imovine i proračunskog novca Republike Hrvatske? (NASTAVLJA SE…)

Objavi komentar

0 Primjedbe