Don Jozo Čirko, župnik župe Šipovača Vojnići na Fb. profilu opisao je nedavni posjet Kašču. Samo dva svjetla gorjela su na kućama posljednjih stanovnika Kašča pa je župnik odlučio posjetiti groblje.
Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.
KAŠČE
U ovom malom mjestašcu bio sam prvi put 9. 11. 1994. na sprovodu zapovjedniku i brigadiru Anti Primorcu.
Kasnije, postavši župnikom župe Šipovača-Vojnići 2011. godine, ovo malo mjestašce postade mi još bliskije.
Danas, oko 17,00 uputih se malo u Kašče. Slabije svjetlo iz kuće Joze Primorca Kljajića i nešto jače u Ivana Maretina. I to bijahu sva svjetla što ih vidjeh.
Stoga se uputih na groblje, a tamo ih je puno više, pa da porazgovaramo malo.
Na ulazu me dočeka dobri Dule. Njega, kao i sve druge pozdravljam tihim Oče naš i Pokoj vječni,daruj im, Gospodine.
"Odoh", rekoh Duletu , "malo obići i ove druge."
I tako krenuh od 2011. Pozdravljam redom. Najprije njegovu majku Nevenku Tolj. Njen susjed Ivan Tolj Antukić pozdravlja i govori da obiđem Stipe Primorca brata Antu. Učinih tako. Ne mogoh se puno zadržati jer me Vitinka Iva i njezin Vinko Kljajića očekuju. Pozdravljam i njih.
Nemoj puno velečasni, trebam se vratit u Metković, govori Ivan Filipović. Tu su mi još brat i sestra. Ništa mu ne obećajem dok mi Jure Primorac Talić ne ispripovijedi brojno stanje Talića.
Kad on to sve ispriča, malo se sabrah. Dolazim pozdraviti svoju "desnu ruku", zvonara 43 godine, dobroga Milana-Miću Filipovića. Baš se ispričasmo.
Razgovoru se pridružuje Jozip Primorac. Ne žuri mu se nigdje, ima vremena. Nahodao sam se, moj velečasni, kaže Jozip. Ne žuri mi se nigdje.
Negdje iz kuta tiha, skromna i jednostavna teta Mila Filipović i dan danas liječi lomove. Sada posve drugačije liječi. Ni Dane-Danijel Tolj se ne tuži više na bolešćurine. Velečasni, ovdje me ništa ne boli, kaže. Drago meni da je tako, pa se uputih do Ninke Primorac. Ni nju više ne boli. Kaže mi da me je Mate Primorac nešto tražio, pa se požurih k njemu. Pita me Mate jesam li ubrao koju šljivu ispred kuće. Ponosno mu odgovorih da sa onoga moga stabla ubrah dvije pune vrećice. Nismo ovaj put zapalili, jer se Anki Tolj žurilo u Šipovaču. Kad je vidjela da je velečasni, zaželje tu ostati.
Jesi li ih sve obišao?, upita me Dule. Nisam, moj Dule. Skoro zaboravih Nediljku-Anku Primorac. Pozdravljam i nju i žurim Duletu, jer je već noć, da ga pozdravim i da mu poželim dobru i ugodnu stražarsku noć nad ovim velikim-malim mjestom.
Pokoj vječni, daruje im, Gospodine!
KAŠČE U ovom malom mjestašcu bio sam prvi put 9. 11. 1994. na sprovodu zapovjedniku i brigadiru Anti Primorcu. Kasnije,...
Objavljuje Jozo Cirko u Nedjelja, 22. studenoga 2020.
0 Primjedbe