Retrospektiva: Četiri tisuće Ljubušaka 15 dana prosvjedavalo tražeći poboljšanje uvjeta rada i života

S razvojem prvih pogona u Hercegovini nastaje i radnička klasa koja je na tržištu rada potpuno nezaštićena jer još nisu bili stvoreni uvjeti koji bi joj osigurali prava. Kako su poslodavci bili bezobzirni prema radnicima, rezultiralo je i prvim štrajkovima u Mostaru i Ljubuškom. 

Događaji u Sarajevu, demonstracije i štrajk sarajevskih radnika, nisu ostali nezapaženi. Hrvatski radnici se u Mostaru kao i Ljubuškom 1906. godine bore za svoj položaj unutar društva organizirajući štrajkove. 

Osim Mostara u Hercegovini je po broju radnika značajan i Ljubuški, zbog većeg broja zaposlenih u otkupnoj stanici za duhan. Štrajk se širi i na Ljubuški 16. svibnja 1906. gdje radnici traže povećanje dnevnice. Oko 500 radnica i radnika otkupne duhanske stanice je 17. svibnja stupilo u štrajk. List Hrvatsko pravo u svome broju 3161 od 30. svibnja 1906. objavio je članak pod naslovom Herceg-Bosna. U tom članku dano je opširno izvješće o generalnom štrajku u Ljubuškom 1906. godine.

"Velik broj naroda, njih oko 4000, okupilo se na skupštini u blizini Franjevačkoga samostana na Humcu, zbog toga što im oružnici nisu dopuštali ulazak grad. Zahvaljujući fra Boži Ostojiću koji je smirio narod i otvorio skupštinu te ih pozvao da iznesu svoje zahtjeve, uspostavljen je mir. Tada su pravnik Fahrudin M. Tančica i fra Anto Majić zatražili da izaberu svoje predstavnike koji će iznijeti zahtjeve te ih napisati i narodu pročitati.

Građanstvo, radništvo i seljaštvo kotara Ljubuškog predložilo je nadležnoj vlasti rezoluciju:
1. Traže slobodu tiska, zbora i dogovora jer je to uvjet narodnog napretka.
2. Da se ukine kuluk i da se odredi prirez na porez i od toga da se putovi uzdržavaju.
3. Traže slobodno i jednako pravo glasa pri gradskim izborima, kako bi narod izabrao predstavnike koji će zagovarati pravo građanstva.
4. Općinskim službenicima bolja plaća i odgovarajuća mirovina i da vlada uzdržava mjesnu narodnu školu kada općina nije u stanju.
5. Visoka vlada da održava kanale i nasipe.
6. Državni erar da se dopusti narodu kao ispaša.
7. Da narod izabere procjenitelje duhana, a da ih plaćaju od prireza na duhan.
8. Otkup duhana po cijeni koja je bila za prve tri godine.

Zahtjevi se odnose na: duhan, izbora glavara, poljara, održavanja kanala, domaćeg vina, stočarstva kao i plaće liječnika i taksa za svako selo. Ovo su bili životni problemi s kojima se narod susreće i uviđa da se treba nešto učiniti kako bi poboljšali svoj položaj. Veliki broj radi u otkupnoj stanici za duhan u Ljubuškom. Sam otkup i sortiranje duhana zahtijevao je dosta radnika. Jedan dio je bio zaposlen stalno, a drugi dio je sezonski, kada je trebalo dodatne radne snage za vrijeme vage u jesen.

Ovi navedeni zahtjevi obuhvatili su sve društvene strukture pučanstva kotara Ljubuški i njihov cilj je bio poboljšanje položaja naroda. Ovo je narodu pročitano što je i jednoglasno usvojeno. Kotar Ljubuški je zahvaljujući rijeci Trebižatu, koja sustavom kanala natapa polje, veliki poljoprivredni proizvođač. Seljak je veliki poljoprivredni proizvođač i zahvaljujući toj činjenici može živjeti od poljoprivrede. Duhan, kao relativno nova kultura, bila je državni monopol. Svake godine država donosi otkupne cijene za pojedine klase duhana u listu koji se otkupljuje na vagi u jesen od seljaka. Kvalitetu duhana određuju procjenitelji koji su jedan od zahtjeva štrajkaša, a formiranje otkupne cijene je od strane duhanske režije. Ovaj problem je stalan, a kako bi narod doskočio tomu, okreće se crnom tržištu i križanju duhana za ilegalnu prodaju. Jedan od razloga zašto se duhan proizvodi u Hercegovini jest svakako i činjenica da proces proizvodnje zahtijeva dosta rada, a mnogobrojne seoske obitelji na taj način osiguravaju svoju egzistenciju. Djeca su sudjelovala u branju i nizanju duhana kao i njegovom sortiranju u bale kako bi bio spreman za jesenju vagu i otkup. Uz duhan je značajno i vinogradarstvo. U podrumima se odvija proizvodnja domaćega vina i rakije koje jednim dijelom koriste za svoje potrebe, a drugi im služi za prodaju ili se trampi za neke druge poljoprivredne kulture, najčešće krumpir.

Radnici duhanskoga otkupnog ureda u Ljubuškom su pročitali svoje zahtjeve:
1. Povećanje plaće radnicima i radnicama od 30 do 40 %.
2. Radni dan da traje osam sati, sada je deset.
3. Ukidanje novčanih kazni.
4. Da se povrate radnici koji su radili preko 10 godina a potjerani su.
5. Da se upošljavaju isključivo radnici iz kotara Ljubuškog.
6. Da se radnicima koji su radili preko 20 godina isplati pola plaće kao potpora, a nesposobni su za daljnji rad.
7. Da žene ne rade teške poslove (nošenje bala).
8. Da postupanje s radnicima bude uljudno i da se poštuju njihovi vjerski osjećaji.
9. Da odstrane radnike iz drugih kotara.
10. Da nema nikakvih postupaka prema radnicima zbog učešća u štrajku.

Nakon čitanja i usvajanja ovih zahtjeva oni su upućeni nadležnoj vlasti, a ona direktoru u Ljubuškom. Udovoljeno je svim zahtjevima, a plaća je povišena za 25%. Zahtjev za 40% povećanja proslijedit će se ministarstvu, a nakon mjesec dana javiti rezultat. Štrajk je završio 21. svibnja 1906., a uhićeno je preko 25 radnika, koji su završili u zatvoru. Vojska je za vrijeme štrajka bila raspoređena posvuda po Ljubuškom i trajalo je opsadno stanje. Kada se situacija smirila, nije bilo potrebe za vojskom, ostaju samo žandari koji su bili i prije: skoro čitava kumpanija žendara sve ko jablanova."

Iz radničkih zahtjeva jasno se vidi da oni zahtijevaju bolji materijalni položaj, bolje radne uvjete, osmosatni radni dan, bolje uvjete za žene, socijalne uvjete za starije radnike kao i sam odnos nadređenih prema radnicima.

Ovaj štrajk u Ljubuškom je pokazao da su svi slojevi nezadovoljni stanjem u društvu i da traže poboljšanje uvjeta rada i života. Traži se od viših institucija vlasti da pomogne ovom kraju koji eksploatira kroz malu cijenu otkupa duhana koji je državni monopol. Nakon što su i radnici iskazali svoje nezadovoljstvo, trebalo je prići stvaranju prvih radničkih organizacija kroz koje će lakše ostvarivati svoje ciljeve i štititi svoj stalež.

Ovi novi momenti su upozorili poslodavce i vlast da se nešto mora promijeniti u položaju i pravima radnika kao i da im se dopusti sloboda organiziranja radničkih udruga, zbora i govora.

Vidi opširnije: "Veliki radnički štrajk u Mostaru", u: Osvit, br. 38, Mostar, 19. 5. 1906.: Čitav jedan stupac izbacila je cenzura. "Veliki radnički štrajk u Mostaru", u: Osvit, br. 39, Mostar, 23. 5. 1906. Cenzura je izbacila pojedine dijelove teksta. "Štrajk u Ljubuškom", u: Osvit, br. 39, Mostar, 23. 5. 1906.; Arhiv Hercegovine Mostar, MIH-30. Opširno izvješće štrajka u Ljubuškom od 26. 5. 1906.; "Herceg-Bosna", u: Hrvatsko pravo, br. 3161, Zagreb, 30. 5. 1906.

Objavi komentar

0 Primjedbe