Sine čuvaj Hercegovinu i njezino sveto ime

Priču o Hercegovini možete početi na tisuću načina, i svaki od tih načina na kraju se svodi na njenu beskrajnu ljepotu. Zaista, malo je lijepih predjela na svijetu kakva je ova naša Hercegovina.

Kroz dugu povijest osvajana i okupirana od raznih vladara, ali nikada pokorena. Ponosna i prkosna, prekrasna, tako jednostavna, a istovremeno tako raznolika. Ta raznolikost satkana je od svih zemljopisnih figura, počevši od ponosnih planina, preko bistrih rijeka, pa sve do plodonosnih polja.

Nigdje na svijetu kao ovdje ne postoje kontrasti surovih litica, pitomih pašnjaka i planinskih jezera. Zbog svega napisanog ova zemlja je bila meta mnogih osvajača koji su je htjeli prisvojiti, a ovaj ponosni narod učiniti svojim robovima. Gazila je ponosnu zemlju Hercegovu turska čizma, a nakon toga su je pokorila i Austro-Ugarska. Posebno tvrda bila je kumunistička čizma koja je na sve načine pokušala ugasiti sve ono hrvatsko i hercegovačko na ovim prostorima. Preživio je i nadživio ovaj narod sve svoje dušmane i neprijatelje od prastarih vremena, pa sve do danas kada je opet svi svojataju i pokušavaju napraviti svojom.

Ovaj narod nikada nije dozvolio da mu se zatru korijeni. Bili su naši preci više gladni nego siti, ali se predali i prodali nisu. Svi su gazili ovu našu Hercegovinu, ali je nitko nije uspio zgaziti. Odupirali su se naši preci turskom zulumu istom silom kao i komunističkoj diktaturi, i svojim su nasljednicima ostavili svoj prkos, inat i domoljublje. U svim tim teškim vremenima okupacija uz svoj narod su bili fratri koji nikada niti jednog svog pučana nisu ostavili na cjedilu.

Tako je to sve do ovih današnjih dana. Hercegovina je još uvijek tu, ponosna stoji na svom mjestu, iako i sada ka njoj šape pružaju sa svih strana. Varaju se ako misle da će uspjeti u svojim naumima, a njihovi jataci će u povijesti ostati upisani kao janjičari koji su za šaku dukata izdali i prodali svoj narod. I ovaj puta ostao je ovaj narod sam sa svojim svećenicima, na milost i nemilost dojučerašnjim neprijateljima. Ono što se puškom obranilo, danas se muharom oduzima. Usprkos svemu ostat će ovaj narod ovdje, na svojim ognjištima koja su davno upalili naši pradjedovi. Gorit će vatra u tim ognjištima, te će ovaj narod uz gangu i bukaru vina prkositi svim dušmanima. Vječno će ovdje pričati priče o Andrijici Šimiću, Divi Grabovčevoj, Don Ivanu Musiću, Ludvigu Pavloviću, Božanu Šimoviću, Blagi Zadri i o svim znanim i neznanim junacima našeg krša.  To je naša Hercegovina ponosna i prkosna, prekrasna, tako jednostavna a istovremeno tako raznolika.

Zapamti sine, što ti ćaća kaže, što s Huma vidiš, sve je naše. Svaka drača, lokva i polje, svaki kamen HRVATSKA se zove. Sad na tebi, ostaje sine, da čuvaš HERCEGOVINU, i njezino sveto ime.

Hercegovina.info