Priču o Hercegovini možete početi na tisuću načina, i svaki od tih načina na kraju se svodi na njenu beskrajnu ljepotu. Zaista, malo je lijepih predjela na svijetu kakva je ova naša
Hercegovina.
Kroz dugu povijest osvajana i okupirana od raznih vladara,
ali nikada pokorena. Ponosna i prkosna, prekrasna, tako jednostavna, a
istovremeno tako raznolika. Ta raznolikost satkana je od svih
zemljopisnih figura, počevši od ponosnih planina, preko bistrih rijeka,
pa sve do plodonosnih polja.
Nigdje na svijetu kao ovdje ne postoje kontrasti surovih litica,
pitomih pašnjaka i planinskih jezera. Zbog svega napisanog ova zemlja je
bila meta mnogih osvajača koji su je htjeli prisvojiti, a ovaj ponosni
narod učiniti svojim robovima. Gazila je ponosnu zemlju Hercegovu
turska čizma, a nakon toga su je pokorila i Austro-Ugarska. Posebno
tvrda bila je kumunistička čizma koja je na sve načine pokušala ugasiti
sve ono hrvatsko i hercegovačko na ovim prostorima. Preživio je i
nadživio ovaj narod sve svoje dušmane i neprijatelje od prastarih
vremena, pa sve do danas kada je opet svi svojataju i pokušavaju
napraviti svojom.
Ovaj narod nikada nije dozvolio da mu se zatru korijeni. Bili su naši
preci više gladni nego siti, ali se predali i prodali nisu. Svi su
gazili ovu našu Hercegovinu, ali je nitko nije uspio zgaziti. Odupirali
su se naši preci turskom zulumu istom silom kao i komunističkoj
diktaturi, i svojim su nasljednicima ostavili svoj prkos, inat i
domoljublje. U svim tim teškim vremenima okupacija uz svoj narod su bili
fratri koji nikada niti jednog svog pučana nisu ostavili na cjedilu.
Tako je to sve do ovih današnjih dana. Hercegovina je još uvijek tu,
ponosna stoji na svom mjestu, iako i sada ka njoj šape pružaju sa svih
strana. Varaju se ako misle da će uspjeti u svojim naumima, a njihovi
jataci će u povijesti ostati upisani kao janjičari koji su za šaku dukata
izdali i prodali svoj narod. I ovaj puta ostao je ovaj narod sam sa
svojim svećenicima, na milost i nemilost dojučerašnjim neprijateljima.
Ono što se puškom obranilo, danas se muharom oduzima. Usprkos svemu
ostat će ovaj narod ovdje, na svojim ognjištima koja su davno upalili
naši pradjedovi. Gorit će vatra u tim ognjištima, te će ovaj narod uz
gangu i bukaru vina prkositi svim dušmanima. Vječno će ovdje pričati
priče o Andrijici Šimiću, Divi Grabovčevoj, Don Ivanu Musiću, Ludvigu
Pavloviću, Božanu Šimoviću, Blagi Zadri i o svim znanim i neznanim
junacima našeg krša. To je naša Hercegovina ponosna i prkosna,
prekrasna, tako jednostavna a istovremeno tako raznolika.
Zapamti sine, što ti ćaća kaže, što s Huma vidiš, sve je naše.
Svaka drača, lokva i polje, svaki kamen HRVATSKA se zove. Sad na tebi,
ostaje sine, da čuvaš HERCEGOVINU, i njezino sveto ime.
6 Primjedbe
pozdrav mojim sipovcanima guljvm,
OdgovoriIzbrišigori rasvjeta čitavu noć...
OdgovoriIzbrišipa kad kori rasvjeta stoje ne ugasis,
OdgovoriIzbrišiDićeš je gasiti kada ju je seoska vlast ostavila ... nek se zna da svitli.
Izbrišijesteli vidili seocku vlast a nama mladezi govori sto gore cilu noc,
OdgovoriIzbrišiČUVAJTE VI OVCE I KOZE HERCEGOVINA JE TU ODAVNO.
OdgovoriIzbriši