Uskrs, najveći i najvažniji blagdan za sve kršćane, franjevci u Samostanu svetog Petra i Pavla u Mostaru, kao i uvijek, proslavili su radno i svečano.
Liturgijska slavlja Svetog trodnevlja i veliki broj ispovijedi, kad dolaze brojni vjernici, vrijeme je kad svećenici moraju najmanje misliti na sebe, piše Avaz.ba.
Važan sakrament
– Budući da je kod nas za velike blagdane veoma važan sakrament ispovijedi ili pomire, kako mi to zovemo, moram istaknuti da je veoma veliki broj vjernika došao na ispovijedi. Uvijek se poslije toga osjeća bliskost s čovjekovim patnjama, teškoćama i nadama, taj susret u sakramentu, gdje čovjek od Boga traži da mu oprosti grijehe, da mu pomogne da živi i vrati nadu. Možda je baš ovaj Uskrs nekoga ispunio jednom velikom nadom, nadom u bolje danas i bolje sutra u životu – kaže Iko Skoko, odgajatelj mladih franjevaca – postulanata u ovom samostanu.
Korizmeni četrdesetodnevni period koji prethodi Uskrsu, pozivao je vjernike na svojevrsno preispitivanje svog života, žrtvu i odricanje.
– Sve se više vjernika odriče određene hrane i pića, ali i nekih drugih stvari. No, uvijek je važno da to prati vjera, da se to ne svede samo na formalizam, dakle ne samo na fizički post nego na onaj post koji je ispunjen vjerom – iznosi fra Iko.
Podvlači da Uskrs uvijek daje cilj i smisao života. Za vjernike je, govori, cilj života zajedništvo s Bogom.
Svečani ručak
– Kad čovjek ima cilj u životu, onda ima i nadu i smisao i nekako Bibliju, riječ Božiju, razumijemo kao hodočasnik na zemlji. Ko baš vjeruje i trudi se iskreno biti čovjek Evanđelja, on ima jednu veliku nadu u sebi unatoč svim teškoćama, i osobnim, i društvenim, i svim drugim – poručuje fra Iko.
On je jučer sa svojom braćom iz samostana, nakon što su završili uskrsne obrede, imao svečani ručak, uz koji, kaže, veoma dugo razgovaraju. U večernjim satima odlazili su u obilazak svojih obitelji i Uskrs im uvijek bude, iznosi, jedna velika svečanost.
Dječačka sjećanja o Cvjetnici
Fra Iko nosi lijepe dječačke uspomene na Uskrs u rodnom Ljubuškom. Kao djetetu mu se, priča nam, u sjećanje posebno urezala Cvjetnica, nedjelja prije Uskrsa.
– Kao djeca smo, pogotovo, bili slobodni tražiti cvijeće, ljubičice i posebna draž nam je bila da prije izlaska sunca ustanemo i umijemo se u tom cvijeću. Također, u mom dječijem sjećanju ostala je lijepa uspomena na tucanje jaja – govori fra Iko.
0 Primjedbe