Približiti se devedesetoj pjevajući iz sveg' grla; nije li to san svakoga od nas? Dosanjao ga je, pak, Gajtan Gajo Domić iz Slatina na Čiovu, krepki umirovljenik i prvi tenor crkvenog zbora župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u rečenom mjestu, Slatinama na Čiovu.
– Je, pivan ja još od pedeset i druge. Ne moje, nego 1952. godine, kad san uteka iz Partije, a izaša iz ondašnje vojske jer san ima tuberkuloznu upalu potrbušnice. Božeprosti, spasila me; da nisan dva puta okisa i gadno peška infekt, služija bi vojni rok u mornarici tri godine, a ovako san samo uliza u vojsku i izaša za tri miseca nakon šta san četrdeset dana bija u bolnici.
U to je vrime cili lokalni puk i don Stipe Podrug s oltara molija za mene, za ozdravljenje – prisjeća se pučki pivač Gajo, s kojim smo se sastali u rodnoj mu kući, i to nakon što se na svoj otočić vratio iz obližnjeg Trogira, gdje je skoknuo izvaditi krv, piše Slobodna Dalmacija.
– Vadin krv redovito jer pazin na zdravlje, a žena za to vrime čita molitvenik – pokazuje šjor Gajo na suprugu Ružu (83), koja je nakratko odložila knjižicu kako bi skoknula – zapaliti cigaretu.
Materi smo ukrali buitoni
– Ona puši ka Turko, a ja cigaret nisan nikad u usta stavija. Ali zato san se, bome, u životu napatija gladi. Doduše, imali smo u kući uvik ribe jer je otac bija ribar, ali bili smo sirotinjska familija, nikad kruva nije bilo u kući.
Jedan put smo pokojni brat i ja materi, sićan se ka jučer, ukrali buitoni, to je neko ka brašno, i od toga 1942. godine ispekli kruv i najili se. Puno se puta toga sitin – sjetno će pivač, koji je spomenutog brata Marina Domića nadživio, iako je on bio mlađi od njega.
– Ja neman glazbene škole, ustvari nemam nikakve. Bija san kormilar, naviga devet godin, ali svašta san u životu radija. Jedan put san s ocem tri puta na vesla sa Čiova kamen u brodu vozija. I uvik san piva, to mi je bila velika radost. A brat, e on je bija profesionalac.
On je 1947. iša u muzičku školu, svira je flautu, harmoniku i violinu. Titu je na Brionima svira! Ali nikad nije ni on bija protiv vjere – napominje šjor Gajo kad smo primijetili da su se dva izdanka iste loze podijelila: jedan pjeva u crkvi, drugi svira drugu Titu. Eh, takvo je vrijeme bilo...
Kad se formalno priključio zboru u kojemu i dandanas pjeva (a nedavno je dobio i priznanicu za svoj umjetnički doprinos i čak sedamdeset godina pjevačkoga staža!), u toj su formaciji bila samo njih šestorica.
– Pivali su pokojni Mate, pokojni Pave, pokojni Ante, pokojni Vicenco, jedan Adrijolić... Je, svi su pokojni, samo san ja preživija. Onda je, to ispočetka, pedesetih godina bija običaj da samo muški u koru (zboru) pivaju, a ženske odozdala.
A sad, sad ima osam do deset ženskih pivačica i nas osmorica. Isto tako, ranijih godina nije bilo voditelja zbora, nego smo pivali sami, na uvo. Onda nas je jedno vrime vodija Duško Gejić, s njim smo snimili i prvi CD 1999. godine, a zadnjih desetak godina vodi nas Miroslav Miro Miše. Sad opet snimamo novi CD – veli prvi tenor, bez kojega bi zbor teško zvučao tako dobro.
Pivali joj ispod ponistre
– Tribali ste čut kako je na Veliki petak piva "Gospodinov sprovod" – uključuje se u priču gospođa Ruža, a nas zanima je li i nju suprug zaveo pjesmom. Odgovara on namjesto nje:
– Je, dolazili smo joj pivat ispod ponistrice prijatelj Cigo i ja, najčešće kad bi se napili. Isto joj je bilo drago – namiguje on.
Kako, pak, glas nakon toliko godina održava da zvuči moćno, a istodobno anđeoski, pitamo ga.
– Ne znan jel tu Bog umiša prste, ali virujen da je. Znate, moji su roditelji imali šestero dice prije mene – pet muških i jednu ćer – i svi su umrli ka mala dica, u dobi od nekoliko miseci do dvi godine. Onda je neko reka ocu da triba odit kod jednoga popa u Ljubuški, i on je bija. Pop mu je reka da sljedećega sina nazove po sebi, a kako je on bija Gajo, meni je malo prominija ime u Gajtan, a opet me svi znaju ka Gaju.
Tako san se rodija ja, Gajo, i evo priživija; možda mi je Bog ostavija ovaj lipi glas da ga mogu slavit. Joj, tribali ste me čut kako pivan na Uskrs u Gospi od Prizidnice! Još san ja tija iz zbora i otić, ali me ne puštaju, da in triban! Ali dobro, mogu ja pivat, iman dobra pluća.
Ne, za glas ne pijen sirovo jaje, nego inhaliran prokuvano more sa kaduljom; to mi je likar savjetova jednom zbog očiju, a ja san vidija da mi čini dobro za glas. I tako san nastavija povremeno udisat tu prirodnu likariju – malu tajnu za kraj odaje nam 89-godišnji šjor Gajtan Gajo, prvi tenor zbora župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Slatinama na otoku Čiovu kod Trogira.
0 Primjedbe