Na čapljinsku veletržnicu stižu prvi ovosezonski domaći proizvodi voća i povrća. Zbog nemogućnosti prodaje po zadovoljavajućim cijenama proizvođači su neke proizvode prisiljeni bacati, kao što je zelena salata.
72-godišnji Mihovil Čuljak iz Klobuka kod Ljubuškog kaže da bi tako moglo biti i s drugim proizvodima. Došao je prodati kapulu, upita ima, ali svi traže nižu cijenu pa prodaja ide slabo.
– Ispod dvije marke ne bih smio prodati da bih imao nešto, da pokrijem troškove. Moram je politi stotinu puta, moram angažirati stotinu žena da mi to posadi, moram angažirati stotinu radnika da se to iskopa, očisti, upakira... a danas nitko neće raditi ispod 100 maraka, nigdje nećete naći radnika ispod 100 maraka – kaže Čuljak za televiziju Nova BH i na upit kako opstaje odgovara:
– Nikako! Ovo se više neće raditi. Ovo ću ja doć' kući i baciti!
Cijena kupusa pala je na 10 feninga, samo da bi se prodao, no i to ide teško. Na veletržnicu u dolaze kupci i nakupci iz cijele Bosne i Hercegovine, no proizvođače muči i to što se ovdje nude i uvozni proizvodi pa se kalkulira s cijenama.
– Ovi što dođu te malo ucjenjuju tako i oni što rade na otkup. Svak gleda da zaradi na jadnom seljaku, a seljak... – veli Mirko Glamuzina iz Klobuka i dodaje:
– Sve će ovo propasti. Dižu se ruke od ovoga. K'o more iđe vani. Da sam mlađi otiša bih vani i zbogom.
Supružnici Tomić iz Ljubuškog koji se poljoprivredom bave gotovo 30 godina zadovoljni su prodajom. Ističu, za opstanak je potrebno imati velike količine i kvalitetnu robu, ali neminovna je upornost. Ovih dana kupcima nude prve domaće krastavce i tikvice, koji se zasad prodaju dobro. Zaradu im je donijela i domaća jagoda, no upitna je prodaja ranog krumpira.
– Roba je korektna ove godine. Cijena nije baš kakva bi trebala biti ali eto iđe roba, prodaje se – govori Ante Tomić navodeći kako je cijena Ljubuškog ranog oko 1,10 KM do 1,20 KM.
– Spas je ako bude izvoz, to će riješiti ove količine – zaključuje Tomić.
Nekada je poljoprivreda išla dobro, ističu proizvođači, pa je bavljenje poljoprivredom bilo isplativo. Danas, visoke cijene repromaterijala te nemogućnost prodaje proizvoda po zadovoljavajućim cijenama utječu na to da se proizvodnja smanjuje.
– Garantiram da je preko 50% ostalo plastenika koji nisu niti prekriveni, jer pojedini ljudi nemaju ni sredstava da mogu uložiti. Dosta je skup i najlon, sve to utječe na poljoprivrednu proizvodnju, a najveći utjecaj je radne snage. Nažalost, mladost nam je otišla – kaže Grgo Matić iz Višića kod Čapljine.
Hoćemo li kupovati domaće proizvode i time podržavati domaće poljoprivrednike ili pak birati uvozno ovisi od svakog pojedinca, ali i od države. Smanjenje uvoza, zaštita domaće proizvodnje te novčani poticaji poljoprivrednim proizvođačima su nužni kako bi proizvodili i opstali.
0 Primjedbe