Hercegbosanac preko oceana ide na utakmicu, ali neće glasovati: U reprezentaciji RH navijač, u vlastitoj državi rezerva

Što znamo o Hercegbosancu koji prijeđe ocean da bi gledao utakmicu, kupi dres, zastavu i avionsku kartu, provede dvadeset sati po aerodromima, a onda ne pronađe deset minuta da se prijavi za izbore u Bosni i Hercegovini?

Znamo da još osjeća pripadnost. Samo je više ne pretvara u političko djelovanje.

Na stadionu zna sve. Tko treba igrati desno, tko mora izići u 60. minuti, koji je izbornik budala koji vrijedi i zašto reprezentacija nema vezni red. Kod izbora odjednom ne zna ništa. Ne zna tko mu bira člana Predsjedništva, tko odlučuje o jeziku njegove djece, školama, općinama i novcu koji Hrvatska i dijaspora desetljećima šalju u krajeve iz kojih su otišli.

Za utakmicu će prijeći Atlantik jer ondje može vikati bez posljedica. Na izborima bi morao priznati da još pripada zemlji koju je napustio i preuzeti odgovornost za njezinu budućnost. Lakše je obući kockasti dres nego otvoriti birački portal. Dres ne traži političku zrelost, samo odgovarajuću veličinu.

A upravo nam je takav čovjek potreban u reprezentaciji.

Ne nogometnoj, nego političkoj. U Bosni i Hercegovini jedan glas ponekad vrijedi više od gola. Osobito hrvatski glas, jer je hrvatsko biračko tijelo malobrojno, raseljeno i izloženo sustavu u kojem mu brojniji narod može izabrati predstavnika, a zatim mu objasniti da je to demokracija.

Hercegbosanska dijaspora ima golemu brojnost, procentualno najveću u BIH,  iskustvo, novac, obrazovanje, veze i slobodu od lokalnih ucjena. Ne ovisi o općinskoj potvrdi, javnom poduzeću, stranačkom zapošljavanju ni načelnikovu rođaku. Upravo zato njezin glas može biti slobodniji od glasa mnogih koji su ostali.

Ali ona sve češće ne glasa.

I onda se čudimo što nam reprezentaciju sastavljaju drugi.

Mi doista jesmo nogometno debilna nacija. U nogometu vjerujemo da jedan igrač može promijeniti utakmicu, ali u politici tvrdimo da jedan glas ne znači ništa. Na stadionu računamo svaki bod i svaki pogodak, dok na izborima dragovoljno predajemo cijelo igralište.

Hercegbosanac će prijeći ocean da vidi kako netko drugi zabija gol. Neće se registrirati da ga sam zabije u zemlji u kojoj mu se politička utakmica već godinama igra bez vratara.

Na tribinama je dvanaesti igrač. Na izborima nije ni na zapisniku.

A poslije će, s druge strane oceana, pitati kako smo ponovno izgubili.

Poskok.info

Objavi komentar

0 Primjedbe