Zlatnu misu, 50. godina svećeništva, proslavio je u crkvi Gospe od Anđela u Jasenici, koja pripada župi sv. Petra i Pavla u Mostaru, sin te župe don Mile Miljko.
Na misi je propovijedao vojni biskup Tomo Vukšić, koncelebrirala su 45 svećenika, a slavlje je uveličala klapa Narenta.
Nakon mise svoje pozdrave i zahvale izrekli su: Marinko Šimunović, don Milin nećak; vlč. Stjepan Večković, kancelar Zagrebačke nadbiskupije; Marina Dizdar uime inozemne pastve i župa u Njemačkoj gdje je don Mile 30 godina služio; dominikanac Ilija Zovko, koji je propovijedao na don Milinoj Mladoj misi.
Na kraju je svima zahvalio zlatomisnik don Mile te se kratko osvrnuo na 50 godina svoga svećeničkog služenja Crkvi. Župnik fra Josip Vlašić uime župe i franjevaca koji trenutačno služe na župi darovao je don Mili sliku akademskog grafičara Tihomira Bazine "Lice Isusa patnika", da se često sjeća kako je Krist za kršćanina sve. Slavlje je nastavljeno u svadbenom salonu Ruža, gdje su zlatomisnika pozdravili još mnogi govornici, između ostalih mons. Željko Majić, generalni vikar Mostarsko-duvanjske biskupije, koji je bio spriječen sudjelovati na misnom slavlju.
Don Mile Miljko rođen je u Jasenici kod Mostara, u župi sv. Petra i Pavla, 20. rujna 1942. Njegovi roditelji Ilija i Ruža r. Gagro imali su šestero djece od kojih je don Mile rođen kao peti po redu. Osnovnu četverogodišnju školu pohađao je u Jasenici (1949.-1953.) a nižu gimnaziju, kao posljednja generacija toga školskoga sustava, u Mostaru (1953.-1957.).
Prvu godinu klasične gimnazije završio je u Biskupijskom sjemeništu u Dubrovniku (1957.-1958.) a ostale tri godine u Nadbiskupijskom sjemeništu u Zagrebu (1958.-1961.). Filozofsko teološki studij završio je na Katoličkom bogoslovom fakultetu u Zagrebu (1961.-1967.). Za đakona Mostarsko-duvanjske biskupije zaredio ga je zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Šeper 23. ožujka 1966. u Zagrebu a za svećenika, nakon završene pete godine studija, mostarski biskup Petar Čule 29. lipnja 1966. u Kruševu.
Istovremeno dok je pohađao šestu godinu studija bio je duhovni pomoćnik i studentski dušobrižnik u zagrebačkoj župi sv. Blaža a nakon završetka studija imenovan je župnim vikarom u Hrasnu, općina Neum, gdje je ostao kraće od godinu dana. Dana 22. travnja 1968. imenovan je župnim vikarom u Studencima gdje je ostao do 13. srpnja 1970. kad je imenovan župnim vikarom u Šipovači-Vojnićima gdje će malo kasnije postati župnik.
Na toj službi ostao je do listopada 1978. kad je poslan za dušobrižnika iseljenih hrvatskih katolika u Njemačku. Najprije je vodio Hrvatsku katoličku misiju u Göppingenu (1978.-1984.), biskupija Rottenburg-Stuttgart, a onda Hrvatsku katoličku misiju u Hamelnu, biskupija Hildesheim. U Hamelnu je bio do 30. ožujka 2008., kada je umirovljen, nakon čega se vratio iz Njemačke i nastanio u Zagrebu.
misija / ika / Radio Ljubuški
2 Primjedbe
Ne volim tog popa, tira nas je na misu sa šibom, kažnjava na vjeronauku isto sa šibom i vuka za uši. Poslije sam za vrime rata čuja svašta ružno od njegovih mještana. Skuplja je lovu za župu u Njemačkoj, a sve namirija svojoj familiji. Najgori pop!
OdgovoriIzbrišiNije on najgori ,nego tvoj caca da mu je zalipija dvi pleske kao sto je treba nebi vas gonja ,nego narod u nas zatucan,a reci mi jednog popa koji ne vozi novo auto i nije pun ko brod dok zupljani doslovno krepaju od gladi ,uz politicare najveci grobari nas hrvata nikad nisu stali iza obicnog covika samo use nase i podase .banda nazalost banda . Cast Crkvi ali ...
Izbriši