Kad predsjednik naše Hrvatske, gosp. Milanović već mjesecima degutantno i jadno s pozicije predsjednika objašnjava svoje stavove o ruskoj agresiji na Ukrajinu kao tobože zaštite hrvatskih interesa i hrvatske države svaki put pomislim: "Bože dragi, zar smo zaslužili ovakvog izdajnika i plaćenika?"
Da bi shvatili lik i djelo gospodina predsjednika, moramo se vratiti na početak Domovinskog rata kad smo bili jednako ugroženi kao što je ukrajinski narod danas. Svi mi koji nismo kalkulirali s činjenicom da smo nenaoružani i da protiv sebe imamo osmu armiju u svijetu, protiv brojčano duplo jačeg neprijatelja krenuli smo u rat za slobodnu Hrvatsku.
Nažalost, bilo je mnogo onih koji su pravili kalkulacije i napustili Hrvatsku, međi njima svakako i gospodin Milanović. To je taj kod koji imaju osobe koje uvijek gledaju na život s promišljanjem o osobnom uspjehu i nikad srcem. To su ljudi kojima je karijerizam i lagodan život moto, a nikad srce, nikad istina i pravda.
Kad su hrvatski branitelji stvorili državu, mladi karijerist Milanović vraća se u Hrvatsku, naravno u Ministarstvo vanjskih poslova. Primljen od drugova, a poslan od europskih prijatelja. Pod utjecajem snažnih lobija europskih moćnika, vrlo brzo dolazi do predsjednika SDP-a, a onda i predsjednika hrvatske vlade. Poslije pokušava u privatnom poslu, ali tu naravno ne uspijeva.
Nekako u isto to vrijeme ruska politika se već pripremala za veliki rat s Europom, Amerikom, a i sa NATO-om oružanim putem ako to bude potrebno. Cilj ruske politike jest postavljanje svojih ljudi diljem Europe, a posebno jugoistočne i specijalno na Balkanu.
Danas, nakon godinu dana teške i krvave borbe za slobodu ukrajinskog naroda jasno je da su se morali otkriti ruski igrači jer je pozicija majčice Rusije itekako ugrožena.
Prvi i svakako jedan od najvažnijih je gospodin Schroder (nije čudo SDP Njemačke) koji je pomogao Rusiji da izgradi Sjeverni tok 2 tako da cijela Europa bude u energetskoj ovisnosti o ruskom plinu. Druga karika u Srednjoj Europi je Viktor Orban i cijela mađarska vlada. Južnije malo gospodin Vučić i gotovo cijeli srpski narod. U Crnoj Gori 2016. godine ruski špijuni su uhićeni i osuđeni za pokušaj ubojstva predsjednika gospodina Milu Đukanovića. Naravno, proces je i dalje u tijeku preko takozvanih Litija.
A onda nazad u Bosnu. Najveći i najglasniji ruski igrač je gospodin Dodik. Nije on slučajno poklonio sliku ukradenu iz ukrajinskog samostana ministru vanjskih poslova Rusije, sve je to bio njihov znak da je Ukrajina dio 'Ruskog sveta'.
E sad da vidimo kako je to gospodin Milanović ruski plaćenik i kako je došlo vrijeme da se toliko razobliči da će se to možda i opjevati.
Mnoge je iznenadio povratak Milanovića u politiku, a još više pobjeda na predsjedničkim izborima. Iako je gospođa Kolinda bila miljenica mnogih Hrvata zbog svoje političkih, sportskih i lobističkih aktivnosti i isto tako zbog svoje pristupačnosti običnom čovjeku.
Ipak, pobjednik je bio Milanović. Kako to? Sad je jasno kako! Nakon odstupanja gospodina Škore s pozicije predsjednika Domovinskog pokreta koji je na čuđenje svih u Hrvatskoj rekao da neće glasovati za Kolindu, jasno je bilo da nešto smrdi. Nakon glasovanja u Saboru o vježbanju ukrajinske vojske na teritoriju RH jasno je bilo tko je čiji i kako je to pobijedio Milanović. Ako se hrvatskoj ljevici dodaju birači Domovinskog pokreta i jos neki birači iz centra pa možda čak i MOSTA - eto kako je gospodin Milanović predsjednik RH.
No, život nije bajka već okrutni ring gdje ima puno krvi i koji često puta te izbaci na vjetrometinu gdje će te otpuhati.
I dok je gospodin Škoro, vidjevši kakva se igra sprema, napustio svoje mjesto, gospodin Milanović ne može - još je koristan za ruske ciljeve, samo sad ne više osvajačke nego pokušava spriječiti jedno veliko propadanje Rusije u ambis, koja će povući sve svoje igrače za sobom pa tako i predsjednika Milanovića.
Pa idemo redom kako je to predsjednik Milanović ruski čovjek.
Prvo, poslije zahtjeva Finske, Švedske, gospodin Milanović je počeo glumit velikog igrača u NATO savezu i da neće dopustit ulazak ovih zemalja u NATO prije rješavanja hrvatskih problema u BIH. Kako to da je ovaj veliki drug gospodina Komšića, koji se je slikao s njim u crvenim jaknama u Tuzli, odjednom postao veliki prijatelj hrvatskog naroda u BiH.
Iako je meni kao Hrvatu iz BIH svaki glas za naša prava jako bitan, nisam zaboravio onu: "Čuvaj se Danajaca i kad darove nose". Pa tako i borba gospodina Milanovića dolazi preko Dodika, velikog Rusa koji bi vrlo rado zajedno s Vučićem doveo Ruse u Bosnu i Hercegovinu i eto ih tamo gdje žele - na vrata Jadrana tj. zračnu luku Trebinje koja je već u fazi zahtjeva za izgradnju.
Znači, plan je razbijanje BIH preko Ruske linije Trebinje koja se nadovezuje na Crnu Goru, Bileću, Foču, Pale, Banja Luku i Prijedor. Druga utjecajna zona je Sarajevo, Mostar, Stolac i Bihać, preko Bošnjaka, odnosno utjecaja sultana Erdogana, velikog Putinovog prijatelja i dužnika. Eto, to je plan u BiH, a Milanović to zna, ali mora sudjelovati u tome jer - ode glava.
Jedina dobra stvar koja je izašla iz ovog je to što je briselska Europa shvatila kuda ovo ide i uz pomoć visokog predstavnika osnažila poziciju Hrvata u BIH. Sad idemo na analizu Milanovićevih trabunjanja da on mora mislit na Hrvatsku i da ovo nije naš rat kao što je ono nekad govorio Alija Izetbegović kad su Srbi spalili hrvatsko selo Ravno. Pobrojali smo sve koji su se dosad očitovali javno da su za Ruse, a gdje su svi oni još koji su tajni igrači.
Sad zamislimo situaciju da ovaj rat Ukrajina izgubi. Sljedeća je Moldavija na jugu pa Estonija, Latvija i Litva na sjeveru, možda bi se hrabri poljski narod i uspio bar jedno vrijeme obraniti, no idemo dalje prema jugu. Poslije Latvije dolaze Rumunjska i Bugarska gdje su također mnogi ruski spavači. A onda Orban, Vučić i Dodik ih dočekuju raširenih ruku.
I sad se sjetite mađarskih raznih karata sa velikim dijelovima Hrvatske. Možda im je obećano, jer Hrvatske svakako ne bi bilo, a luka Rijeka je još uvijek tu.
Dakle, raskomadana i razrušena ponovno bi bila na zadnjoj istocnoj granici NATO-a, baš kao što je veliki Churchill rekao: "Szczecin-Trst zadnja linija!"
Sve ovo što sam napisao vrlo dobro zna gospodin Milanović, ali kad s đavolom sklopiš savez onda nema nazad. Mogao bi i on jednog dana da padne s prozora. Žao mi je što su u ovu igru uključeni ljudi iz Domovinskog pokreta - general Prkačin, Ćipe i ostali te se nadam da će izaći iz toga.
Rat za slobudu Ukrajine je rat za slobodu europskih vrijednosti življenja, rat za pravo svakog pojedinca da u miru živi bez bilo kakvog pritiska režima bez obzira koji on bio, al' da bude u skladu s ljudskim vrijednostima.
Ruske vrijednosti smo vidjeli svugdje gdje je došla ruska vojska – tu je pravo svakog pojedinca nevažno. Dovoljno se sjetiti Oktobarske revolucije i zla koje je izašlo iz nje. Sjetiti se Staljina i njegovih čistki.
Sjetite se života u Istočnoj Europi za vrijeme sovjetske vladavine, sjetite se što bi bilo s nama da nismo pobijedili u Domovinskom ratu. Sjetite se Vukovara, Škabrnje... sve bi se to isto ponovilo da Ukrajina izgubi ovaj rat.
Zato je ovaj rat itekako naš i nažalost ukrajinski narod gine i za nas.
SLAVA UKRAJINI!
0 Primjedbe