USKRSNICA ZA KOJU SE MORAŠ ISPRIČATI: Jeste li možda shvatili da je cijeli sustav stvoren ne da vas nagradi, nego da vas umiri?

U RH u kojoj svaka druga politička glupost stiže s leptir mašnom, a svaka treća s pečatom pomoći, dogodilo se nešto potpuno očekivano – umirovljenici su se uvrijedili jer im država poklanja 50 eura za Uskrs.

Pola stoljeća rada, kažnjava se s pola punog spremnika goriva.

Pola stoljeća šutnje – naplaćuje se kao popust u Konzumu.

I sad je još problem što je dar previše skroman. A s druge strane – problem je što ga svi dobivaju.

Jer, vidite, u ovoj državi više ne vrijedi ni što ste siromašni.

Siromašan si, ali nisi dovoljno javno siromašan.

Ne puziš, ne plačeš na portalu, ne biraš pravo mjesto stanovanja koje se podudara s općinom što voli svoje babe.

Umirovljenik iz Špičkovine ne vrijedi isto kao onaj iz Sesveta.

Onaj u Omišlju vrijedi više od onog u Oriovcu.

Onaj koji ima 310 eura je bijeda, ali ako ima dvije garaže na moru – onda je humanitarni problem s panoramskim pogledom.

I sad, nakon što su deset godina zazivali državne božićnice i uskrsnice, nakon što su zvali saborske zastupnike, kucali po hodnicima ministarstva, sad kad im država dade, svi se čude – zašto baš svima?

Jer, kažu, nije pošteno.

I nije.

Ali nije pošteno ni to da nam političari imaju plaće od 4.000 eura, pa ih nitko ne dijeli po pravednosti.

Nije pošteno ni to da saborski zastupnik ima besplatan ručak dok umirovljenik broji kriške šunke.

Ali znate što jest pošteno?

To da vas država s 555 eura prosječne mirovine tretira kao socijalni slučaj, a vi se ponašate kao da vam duguje dostojanstvo koje ste već odavno prodali za šutnju.

Za to što šutite kad treba vikat.

Za to što gunđate na Facebooku, a ne pred ministarstvom.

Za to što zaboravljate da božićnica i uskrsnica nisu vaša mirovina. One su lažni aplauz nakon poniženja.

U Hrvatskoj  gdje 61% starijih koji žive sami žive ispod granice siromaštva, 50 eura je, budimo jasni – ništa.

Ali ništa je i vaš bunt, ako se svodi na pljuvanje po onom što je došlo iz pogrešne štale.

Jer, nisu vam problem 50 eura.

Problem je što ste ih dobili od HDZ-a, pa vas je malo sram što ste ih uzeli.

A još vas je više sram što ste ih – potrošili.

I što ste – možda prvi put – shvatili da je cijeli sustav stvoren ne da vas nagradi, nego da vas umiri.

Pa vas umiruju. Kao djecu. Kao krave pred klanje.

S 50 eura u kesici, i porukom: “Nije puno, ali nije ni ništa.”

A vi – kao što ste desetljećima trpjeli, klimali i birali iste – opet uzimate.

Ne tražite više. Ne protestirate.

Samo preračunavate koliko šunke ide na kilo, koliko jaja stane u pleh, i koliko dugo još treba živjeti da konačno umrete kao statistika.

I baš zato, ne gledajte više poklonjenom konju u zube.

Jer to više nije konj.

To je vlast koja vam je prvo pojela ponos, pa sad testira imate li želudac da progutate i milostinju.

Poskok.info