Kad se nakon Daytona dijelila BiH, nije se dijelila samo vlast, nego i infrastruktura. Tri naroda, tri elektroprivrede, tri telekoma. BH Telecom u Sarajevu, Telekom Srpske u Banjoj Luci i HT Mostar – Eronet u Mostaru. Svaki narod dobio je svoj kabl, svoj broj, svoju utičnicu u državi koja se ni tada nije znala spojiti sama sa sobom. I ta je trodioba bila više od tržišta – bila je simbol opstanka.
Hrvati su, s najmanjim teritorijem i resursima, stvorili Eronet kao znak da mogu imati vlastitu mrežu, vlastiti sustav, vlastitu ekonomsku vertikalu. Eronet je preživio rat, sankcije, i godine kaosa zahvaljujući trima stvarima: vezanosti uz Elektroprivredu HZ HB, strateškoj pomoći Zagreba i tadašnjoj političkoj volji da se čuvaju “hrvatske institucije”. Bilo je jasno da ako izgubiš telekom, gubiš i sposobnost da vodiš vlastitu politiku.
Dvadeset i pet godina kasnije, taj refleks je nestao. BH Telecom se širi, Mtel iz Banje Luke postavlja optiku po Sarajevu, a Eronet – nekoć hrvatski ponos – postaje stranački bankomat i oglasna ploča. Nema investicija, nema rasta, nema plana. Hrvatska politika, koja je nekad imala dovoljno pameti da zna kako su kabl i suverenitet ista stvar, danas mirno promatra kako Konkurencijsko vijeće dopušta spajanje BH Telecoma i Telemacha, stvarajući monopol u Federaciji.
Eronet danas ima tek 4 do 5 posto fiksnog tržišta i 15 posto mobilnog. Da bi preživio, morao bi godišnje rasti osam posto – što u prijevodu znači čudo. Umjesto toga, politički vlasnici održavaju ga na infuziji tendera, a kad se Raguž usudi reći da se Hrvati odriču vlastitog operatora, ispadne da “pretjeruje”.
Ne pretjeruje. Samo govori ono što su drugi zaboravili: da se BiH raspada svaki put kad jedan narod izgubi svoje ekonomske nerve. BH Telecom i Mtel danas su države u malom – imaju kapital, strategiju i zaštitu. Eronet ima nostalgiju i predstečajnu tišinu. A kad nestane i ta tišina, Hrvati u BiH moći će birati samo između dva broja: onog iz Sarajeva i onog iz Banje Luke.
Poskok.info
0 Primjedbe