Prednosti takvog rezultata su neograničene. Nema ministarstava, nema proračuna koje treba usvajati, nema nezadovoljnih pred vratima. Nitko te ne pita zašto nema novih radnih mjesta, zašto se bolnice raspadaju ili zašto ceste završavaju posrid guvna. To pitaš ti. Sve su to problemi vlasti, a petorka se, zahvaljujući uspješnom nastupu, na vrijeme osigurala od mogućnosti da ih mora rješavati.
U HSS-u kažu kako je Petorka bila prvenstveno predizborna koalicija. Riječ “prvenstveno” je novo normalno. To je vrlo važna politička inovacija. Osnuje, izgubiš, rasformiraš.
Prvenstveno doznajemo da koalicija nije ono što je bila govorila da će biti. Može biti nešto ko šator za svatove. Natkriješ radi događaja, a nakon zadnjeg pijanog svata, razmontiraš.
No lako za to. Narod će zaboraviti.
U ovakvom modelu najveći je izazov održavati članstvo u uvjerenju da se stranka bori za vlast, dok članstvo ne skuži da to baš i nije tako.
Članovi lijepe plakate, obilaze sela, troše gorivo, svađaju se s rodbinom i uvjeravaju susjede da je došlo vrijeme za promjene. I rade za šefiće.
Kada izbori završe, članovi otkriju da promjene ipak mogu malo pričekati. Njihovi predstavnici dobili su pet fotelja, a oni moralnu satisfakciju da su ostali na pravoj strani. Tako se uspostavlja gotovo savršena raspodjela političke dobiti: jednima pripadnu parlamentarne klupe, članstvu osjećaj da su pošteni. Ne i potrošeni.
Ljepota tog sustava je što se osjećaj poštenja može dijeliti neograničeno, a da pritom nitko od njih par koji su sjeli u klupe, ne mora ustati iz klupe.
Pritom ne treba misliti da Petorka nije imala program. Naprotiv, imala je program, a to je bio možda i njezin najveći propust.
Program je, naime, nosio ozbiljnu opasnost da se nekome svidi. Da ga birači pročitaju, prepoznaju u njemu vlastite probleme i, u najgorem slučaju, odluče glasovati za njegove autore. Tako se koalicija izložila nepotrebnom riziku da bude izabrana. Al šta je politika bez rizika?
Srećom, pokazalo se da je izborna ugroza ostala pod kontrolom. Program nije izazvao interes, birači nisu pretjerali s povjerenjem, a odgovornost je uspješno izbjegnuta.
Predsjednik HRS-a nešto je optimističniji. On ne vidi razloga da Petorka prestane djelovati kao blok. Ako ne prijeti opasnost da taj blok raste, zašto bi ga ukidali? Odnosi su dobri, atmosfera je simpatična, nitko nikome nije oteo ministarsku fotelju jer ministarskih fotelja nema. To je idealna koalicija. Nema podjele plijena jer plijena nema, nema ni svađe oko resora jer su i oni uspješno izbjegnuti. Nervoznih koalicijskih sastanaka u tri ujutro neće biti jer za njih nema potrebe. I svi spavaju u tri ujutro. Politička praksa koalicije petorke moglo bi se preporučiti i bračnim savjetnicima. Neka zavađene parove pouče da ne ulažu u djecu ništa i sve što imaju potroše na sebe. I neće se više svađati.
Doduše ima jedna sitna nesuglasica oko Hrvatskog narodnog sabora. Jedni još razmišljaju kako i taj belaj izbjeći, drugi već znaju da u njemu neće sudjelovati. Iako ne znaju zašto. Samo znaju da neće. Takav im osjećaj. A osjećaj je važan u politici.
Sve su to normalne razlike u demokratskom društvu. Ako već nećeš nigdje zašto bi u taj HNS ako HNS ima adresu i nalazi se negdje? Nigdje i negdje ne idu skupa u istu rečenicu.
Neki iz petorke su već rekli “Jok” a neki još nisu odlučili što sve “nećeju”.Važno je samo da se ta raznolikost nećizma očuva, jer bi u suprotnom moglo doći do opasnog približavanja jednoumlju nihilizma. “Neću ništa” je legitimna i uspješna ideja vodilja mnogih sretnih ljudi. Nihilizam je legitimna politička ideja. Ali je i zavodljiva. I može postati ireverzibilna.
No dosta zajebancije. Biti oporba nije uvijek lako. Treba povremeno dati izjavu, sazvati konferenciju za novinare, upozoriti da vlast ne radi dobro i objasniti da bi sve bilo drukčije kad biste vi odlučivali. Bitno je da te tvrdnje u tom trenutku nitko ne može osporiti. A kako to osigurati? Pa tako što te nigdje nema.
Oporbeni program petorke ima moćnu osobinu da ostaje savršen sve dok ga nitko ne pokuša provesti.
A ako vas netko upita zašto već godinama ne uspijevate ugroziti HDZ, uvijek možete lopticu prebaciti na narod. Recimo odgovoriti da narod još nije spreman za promjene. Ili da je naprosto mentalno porobljen. Nije odvažan. Ne riskira mu se a država puna kladionica.
Narod je, naime, u politici vrlo koristan. Kada glasuje za vas, mudar je i hrabar. Kada glasuje za nekoga drugoga, očito još nije dovoljno razumio vašu povijesnu misiju.
Petorka se sada suočava s velikom dilemom: nastaviti zajednički ne ulaziti u vlast ili se razići pa ne ulaziti pojedinačno u vlast. Ili se privremeno razići pa ako se i pojavi kakav stvaran oporbeni tim ljudi, opet se skupiti da ga se zajebe i potopi. Ostanak u “koaliciji” jamči kontinuitet blokovskog “ne ću!” druga opcija nudi organizacijsku fleksibilnost nećutluka. U oba slučaja politička stabilnost ostaje zajamčena jer se ništa bitno ne mora dogoditi.
Ipak, najvažnije je već sada ozbiljno se pripremiti za iduće izbore. Jer što ako HDZ BiH toliko zglajza da Petorci zaprijeti stvarna opasnost od pobjede, nitko se novi ne pojavi a narod ih gurne na pozicije? To bi bio opasan trenutak. Takvu mogućnost ne treba podcijeniti. Morat će se možda preventivno raspustiti poneki stranački ogranak, umiroviti najaktivnije članove, popričati nasamo s s njima, pitati ih jesu dobro oni u glavu, šta im je, čemu sav taj trud, jesu li mu svi u kući takvi, zaustaviti pretjerano grlate kampanje i pripaziti da se među kandidatima slučajno ne pojavi netko tko bi mogao privući veći broj birača. Sve su to neugodne, ali nužne mjere kako bi se dragocjena tradicija nepreuzimanja odgovornosti sačuvala za buduće naraštaje.
Jer vlast se troši, ministri joj stare, obećanja se sudaraju sa stvarnošću, a oporbena očekivanja mogu biti svježa desetljećima. Ne kvare se, ne zahtijevaju održavanje i ne troše proračunska sredstva za provedbu.
Najvažnije je da je Petorka uspjela ponoviti rezultat s kojim se u stanju nositi.
A sada samo treba paziti da im HDZ BiH, kakvim nesmotrenim potezom, sve to ne pokvari i gurne ih ka vlasti. To bi, svjesni su, bila katastrofa.
Stoga valja biti budan.
Nikad ne znaš što ti neprijatelj sprema.
Napomena: Ovo je bio satirični komentar na temelju dosadnog izvještaja RTV Herceg Bosne i izjava čelnika predizborne koalicije.
Satira je prema EU konvencijama dopušten oblik novinarskog izvještavanja.
Služi najčešće tome da neko dosadno priopćenje publici učiniš čitljivim.
Razumljivo, oni i nakon izbora idu s dosadnim priopćenjima. Jer važno je ostati tu di jesi. Možda i spriječiti razvoj stvarne oporbe.
A to već aludira na urotu s HDZBIH. Možda i neku tajnu koaliciju.
Al to je već teorija zavjere. Nećemo to. Eto i mi nešto nećemo.
0 Primjedbe