Međutim, na žalost ovdašnjih poljoprivrednika, a i potrošača, vremena se mijenjaju, pa je tako lani iz te nekada razvojno podcjenjivane zemlje, za koju je uobičajena bila izreka “zaostao si k’o Albanija”, stiglo povrća vrijednog zavidnih 27,639 milijuna maraka! Roba nije bila ni lagana, a time ni jeftina, “pizala” je 20,737 milijuna kilograma, piše Večernji list.
Da nam (ne)sreća bude veća, po težini je prednjačio krumpir s 22,2 milijuna kilograma, a po vrijednosti rajčice, narodski kavode, kavade ili paradajz, koje su plaćene više od 28 milijuna maraka. To je trenutačna zbilja koja se već može saznati na AI-pregledu. I tamo znaju što nas je zadesilo Albanija nas povrćem hrani?!
Duga je priča s kime bi se sve na tu temu, odnosno na te teme, moglo razgovarati kad i AI zna da nam izvoz povrća pada, a uvoz raste. Tužno djeluje podatak da je uvoz krumpira u 2025. godini dostigao 22,2 milijuna kilograma. Kraj ranog krumpira koji je kvalitetniji od uvoznog ranog, dok neobrađena stoje po krumpiru čuvana polja - Glamočko i Nevesinjsko, pa Romanija, Lijevče polje, Semberija... Manje-više tijekom cijele zime cijena uvoznog krumpira vrtjela se oko marku, dok je trenutačno ljubuški rani krumpir, kao i rani krumpir iz drugih dijelova juga Hercegovine, pao na 0,80 KM ili koji fening više po kilogramu. Moramo reći da nije stvar ni u cijeni, s obzirom na to da se proteklih dana kupus cijenio samo 0,40 - 0,50 KM, rajčice od 1,80 do 2,50 KM, paprike od 2,80 do 3,50 KM, crveni luk od 1,70 do 2,00 KM, bijeli od 4 do 7 KM za vijence. Krastavci su bili od 1,50 do 1,70 KM, tikvice od 0,80 do 1,00 KM, raštika 3 - 4 KM, list peršina i celera već se godinama cijeni oko 5 KM za kilogram itd. Ni voće nije ubila skupoća.
Zbog obilnog uroda trešnje su se cijenile od 2 pa do 5 KM za sortne, breskve i nektarine od 1,80 do 2,50 KM, a tek nešto cjenjenije bile su jagode, 5 - 6 KM. Prvi bostan nudio se za 2,00 do 2,50 KM. Da se kompletira ponuda, nedostaju još samo lubenice. Međutim, prodajni lanci ne dangube, već oglašavaju akcijsku prodaju uvoznih lubenica?! Kad za koji dan prispiju naše, cijena će im biti jedva oko marku itd.
Grgo Matić, koji već tridesetak godina radi na veletržnici, ističe da su promjene velike u odnosu na razdoblje ne samo prije trideset godina nego i na razdoblje prije pojave koronavirusa. “Ukupno uzevši, robe je sve manje, ali je još veća nestašica kupaca. Kakve su ovdje nekada gužve bile, eee...”, s uzdahom se prisjeća gospodin Matić. Da je problem u “nestašici” kupaca, potvrđuje i Hilmo Krehić iz Ljubuškog, koji na veletržnici kruh zarađuje nepunih četvrt stoljeća.
“Bude posla, ali mi koji se sjećamo nekadašnjih gužvi ne možemo biti zadovoljni”, naglašava gospodin Krehić.
Slično je raspoloženje i ispred veletržnice, gdje je ponuda raznovrsna, od presadnica povrća, sira, mlijeka, suhog mesa, cvijeća pa do jaja i koka nosilja. Žarko Sušac iz Cerna kod Ljubuškog, koji svake subote izlaže perad, kaže da se nekad i sada ne može usporediti.
“Postalo je nezdravo i koke hraniti, ali idemo dalje”, šeretski dodaje Žarko. Ističemo da su navedene cijene voća i povrća na veliko, pa dok roba iz Tasovčića stigne na udaljenije destinacije, cijena poraste. Međutim, može se reći da ponuda domaće robe opada, a, izgleda, još brže broj kupaca, nakupaca, prekupaca i sličnih, jer se s raznih strana uvozi roba, pa više ne treba ići do Čapljine, nego kupovati na skladišta. Dokle?
D. M. / Večernji list
0 Primjedbe