"MISLI GLOBALNO, DJELUJ LOKALNO!"

...

[...]

...

[...]

...

[...]

...

[...]

...

[...]

utorak, 28. siječnja 2014.

Šipovčani, sudjelujte na XVI. Ljubuškom karnevalu

I ove godine u Ljubuškom, mačkare će potjerati zimu i prizvati proljeće! Ovogodišnji Ljubuški Karneval, šesnaesti po redu, održat će se 2.ožujka, a veljača će tradicionalno proteći u pripremama "Karnevalskog društva Prolog" za ovaj veseli događaj.

Svi koji žele sudjelovati u karnevalskom mimohodu ulicama grada kao maškarana grupa mogu se prijaviti najkasnije do 22.veljače. Potrebna vam je dobra volja, želja za zabavom i "luda ekipa". Svi koji se prijave za sudjelovanje u karnevalskom mimohodu dobit će od organizatora tablu sa natpisom imena svoje grupe i zastavu. Također, biti će najavljeni i predstavljeni publici po ulasku na Športski Centar!

Oni koji imaju malo manje volje za pripremanje maski i kostima, sigurni smo, doći će nas posjetiti i pozdraviti Karnevalsku Republiku Ljubuški 2014!

Prijaviti se možete na našu e-mail adresu: ljubuski.karneval@gmail.com, putem facebooka, ili na brojeve mobilnog:
063/110-199 Džaks
063/169-976 Kredenac govorne pošte

Karnevalsko društvo Prolog

Podsjećamo, na prošlogodišnjem karnevalu sudjelovali su i Šipovčani koji su zajedno sa navijačkom skupinom Skauti činili karnevalsku skupinu Drummers, a u svom nastupu "glumili" su Brazilce.

Par fotografija sa prošlogodišnjeg karnevala



Šipovčanka više od pola svoga života radi u obiteljskom mlinu

Odlazak u mlinicu s vrećom kukuruza ili pšenice te povratak iz nje s vrećom brašna jedne ili druge vrste, u prošlosti je bio svakodnevan posao u hercegovačkom kraju, dok danas mlinice, kojih je, nažalost, sve manje aktivnih, ljudi posjećuju najčešće kao turističke atrakcije, a tek ponetko da bi kupio domaće kukuruzno brašno za puru. Jedna od rijetkih mlinica koja i danas aktivno radi nalazi se u selu Veljaci, a osim sama po sebi, posebna je i po baki Ivi Vukojević, 77-godišnjoj mlinarici, koja je više od pola svoga života provela radeći u obiteljskom mlinu.

43 godine mlinarica

Ivu, koju smo zatekli u pripremi kukuruznog brašna, zamolili smo par minuta vremena da nam ispriča kako je to nekad bilo i što su mlinice poput ove u kojoj ona radi značile ovdašnjem narodu.
“Pune 43 godine radim kao mlinarica. Svi pitaju kako je do toga došlo. Pa lijepo, nisam imala gdje drugdje, a trebalo je zaraditi za kruh. Pokojni otac me je ovdje zaposlio, radila sam na dnevnice i, evo, radim i dan danas. Brat mi nekada dođe, zamijeni me kada ja ne mogu, ali uglavnom sam ja sama ovdje”, priča nam Iva, dodajući kako je ovu mlinicu njezin otac obnovio 1927., a i prije, za vrijeme turske vladavine, ona je bila na istom mjestu. Prije su, priča nam Iva, u pogonu bila sva tri mlina, dok je danas samo jedan, a ni on nekada nema što mljeti.
Prema njezinim riječima, nekada se radilo po cijele dane, sve do kasno u noć, a danas je dnevno dovoljno dva sata raditi da se obavi sve što ima. Prisjeća se Iva vremena kada su radile mnoge mlinice u ljubuškom kraju i sve su imale posla, ali su ta vremena, nažalost, daleko iza nas.

Nema je tko zamijeniti

“Prije su ljudi dolazili jednako iz Tomislavgrada, Posušja, Gruda, Ružića, Širokog Brijega, kao i naši ovdašnji ljudi, a danas malo tko dođe. Puno je manje posla, ali ne žalim se. Prije se ječam mlio za kruh, bilo je važno tada preživjeti, tko te je pitao voliš li ga ili ne. Ali kasnije su se stvari promijenile. Ječam se mlio za blago, tko je što imao, koze, ovce, krave…, a pšenica za kruh i kukuruz za puru”, priča nam Iva dodajući kako se, unatoč godinama i umoru, najbolje osjeća u svojoj mlinici jer joj uvijek netko dođe pa ima s kim porazgovarati. Za kraj Iva kaže kako je, nažalost, nitko neće imati zamijeniti, odnosno nastaviti ovo što ona radi, stoga joj želimo još mnogo godina zdravlja, jer je ona živuća čuvarica tradicije.

Z. Volarević / Dnevni list

petak, 24. siječnja 2014.

U kraju Mercedesa i krumpira: župa Šipovača - Vojnići

S magistralne ceste M-6 u Klobuku skrenuli smo prema Šipovači. S druge strane Klobuka, brežuljka visokog 478 metara koji se uzdiže iznad sela Klobuka i Vojnića, smjestila se župa Presvetog Srca Isusova. Čim smo ušli u Vojniće, vidjeli smo zvonik te se uputili prema njemu ni ne slutivši kako on stoji sam, bez crkve. Kako ne bismo nepotrebno kružili, shvatili smo da bi bilo najbolje pitati nekoga kako doći do zvonika.
Stoji Ero pred svojom kućom i gleda u polje što je puklo podno brda. Prenusmo ga pitanjem o župnoj središnjici. Naravno, prije nego bilo što odgovori, mora znati tko su ovi zbunjeni putnici i još bitnije - odakle su. Kada smo odgovorili tko smo i s koje strane dolazimo, nasmija se i kaže nam kako ovaj zvonik prema kojem smo mi vozili zapravo nije župna crkva, nego samo zvonik, bez crkve. Objasnio nam je ljubazno kako se spustiti, te poželio sretan put.

Župna kuća izgrađena za godinu

Vozeći se prema župnoj središnjici, primijetili smo kako je skoro pa čitavo polje obrađeno ili obrađivano, a skoro pred svakom kućomje parkiran barem jedan Mercedes - ima tu  i drugih automobila, ali njemački "kralj" prevladava. Ubrzo smo stigli na odredište gdje nas je ljubazno primio župnik don Jozo Čirko.
U dvorištu se nalaze: stara župna kuća izgrađena za vrlo kratko vrijeme - nekih 40-ak dana kasnih 30-ih godina prošlog stoljeća, zvonik iz istog vremena, kao i kuća te crkva Presvetog Srca Isusova posvećena 1970., a tu je i nova kuća završena prošle godine. Četiri građevine koje ne smetaju jedna drugoj već se upotpunjuju. Kaže nam župnik kako je župni ured sada u novoj kući koja je izgrađena i useljena u roku od godinu dana.

Da razjasnimo ...

Nakon pitanja kako smo putovali i kuda smo došli, odmah smo se bacili na ono bitno zanimajući se o životu u župi Šipovača - Vojnići. "Gledajte, nemojte napraviti pogrešku i napisati slučajno župa Šipovača ili Vojnići, ovdje je bitno da se zna kako je ovo župa Šipovača - Vojnići", upozorava nas župnik odmah na početku. Objasnio nam je kako se nalazimo u Šipovači, odnosno Banji, a da smo došli kroz Vojniće. Uzrok ovomu su povijesne razmirice koje su se događale prigodom formiranja ove župe nastale odvajanjem naselja od župa Klobuk i Veljaci. Naime, prigodom ustanovljavanja - 18. srpnja 1939., od Veljaka su "uzeta" mjesta Banja, Velika i Mala Šipovača, te Kašče od Klobuka. Nekoliko godina kasnije od Klobuka su pripojeni i Vojnići, Vodice, Dole i Greda. Tada je bilo toliko izraženo rivalstvo između sela da je, primjerice, iz prkosa stara župna crkva podignuta za samo 40-ak dana. Premda ovdje rivalstva više nema, to ne znači da se samo zato što je lakše za izgovoriti, treba mijenjati naziv župe.
Don Jozo "ordinira" među 970 svojih župljana koji nastanjuju osam naselja. Žali nam se kako župa umire, a ljudi se odseljavaju. Prošle godine je imao samo jedno vjenčanje, ali, kako veli, on ni to ne priznaje jer mladenci žive vani, a ovdje su došli samo obaviti sveti sakrament.

Bogata i darežljiva zemlja

Ne žali se don Jozo previše na svoje župljane. Iako kaže kako bi crkva mogla biti puna svake nedjelje, a ne samo za Božić i Uskrs, ipak za njih većinom ima riječi hvale. Doduše, smatra kako bi se mogli malo trznuti i za sebe nešto uraditi, a ne čekati da netko drugi za njih nešto učini. Govori kako su dobri trgovci, vrijedni i pošteni ljudi koji rado pomažu župniku.  Primjerice, nova župna kuća je izgrađena brzo upravo zbog župljana koji su svojim darovima to omogućili. Zemlja je očito bogata i darežljiva, voda je miluje, pa ni ljudi ne mogu biti škrti i loši, dodali bismo mi.
Pitali smo ga što ljudi ovdje rade i čime se bave. "Bave se poljoprivredom. Poznat je njihov mladi krumpir. Sadi se u drugom mjesecu i do svetog Ante je izvađen. Neki imaju i plastenike što im omogućava bavljenje poljoprivredom tijekom cijele godine. Sada se priprema zemlja i sjemenje za sljedeću sezonu, i na tom oni zarađuju", priča nam don Jozo. Kako smo prošli pored polja gdje se siju kulture od kojih ljudi žive, nije nam bilo jasno kako je to moguće od polja koje nama nije izgledalo tako veliko. "Ne shvaćate vi to izgleda. Ne sije se ovdje kao kod kuće kada sadite pa rodi možda nekoliko stotina kilograma. Ovdje ga bude nekoliko tona", strpljivo nam dočarava župnik.

Život je borba

Iako je ovdje zemlja darežljiva, uvijek postoji borba s prirodom. Kaže nam don Jozo da ako "naleti" mraz, sezona propada. Prije rata je ova djelatnost bila još izražajnija i bolja. Uzgajivači su imali svoje terene po Bosni i prodavali krumpir. Taj sustav do rata nije nikad izdao. Ovdje nije bilo ratnih događanja, ali rat je ostavio trajne posljedice na poljoprivredu. "Sad je problem što u Hrvatsku ne možeš više izvoziti kao prije (op.a. zbog EU-a), a čapljinska tržnica ne može 'progutati'", veli župnik. Poljoprivreda je ovdje borba. Ako uspiju izbjeći mraz, poljoprivrednici se moraju boriti kako i kamo prodati urod.
Međutim, i danas se isplati ugajati krumpir s obzirom da je skup. "Dovode ljude da rade, svatko ima nekoga svojega. Spava, jede i pije kao u svojoj kući. To su stari pajdaši - oni se već godinama poznaju i rade za njih", opisuje don Jozo načelo poslodavaca i posloprimaca ovdje. Nažalost, neke druge proizvodnje nema mnogo, tek sušionica pršuta i proizvodnja pokućstva po mjeri.

Okan tužno gleda iz svakog dvorišta

Znali smo kako su Vojnići nadaleko poznati po broju Mercedesa, neki čak tvrde da ih ima više nego kuća. Pitali smo don Jozu i za sve one koje smo vidjeli prolazeći kroz Vojniće. "Svake sezone su zarađivali novog Mercedesa. Ali vidjet ćete da su to većinom stariji automobili od 80-og do 90-og godišta", objašnjava župnik. "Sada je ovo siromašan kraj. Dok je novac 'kapao', i to ne samo 'kapao', nego 's neba padao', bahato se živjelo", veli župnik Jozo tumačeći današnju situaciju u kojoj se ovaj, nekada prebogati kraj, nalazi. Danas stari Mercedesi stoje parkirani ispred kuća kao podsjetnik kako se nekoć "imalo". Rijetki su danas ovdje koji si mogu priuštiti jednog, a kamoli novog svake godine.
Zbog teškog stanja ljudi se odseljavaju. Ove godine će imati samo četvero prvopričesnika, a prošle godine je bilo dvostruko više sprovoda nego krštenja. Župa stari. U njoj ima osam još uvijek aktivnih grobalja na kojima se nalaze kapelice, a postoji i filijalna crkva u Dolama.

Malo mladih, a veliki župni zbor

Iako starija župa, don Jozo kaže kako ima crkveni zbor s 32 do 35 članova, najstariji od njih su treći razred srednje škole. "Ovi koji su otišli negdje na studij kada se vrate vikendom ili blagdanima, ponovno se priključuju i svake nedjelje pjevaju", napominje župnik ponosno. Saznajemo da iz ove župe potječu dvojica živućih svećenika i jedna časna sestra, a jedan mladić je u sjemeništu i jedan u postulaturi.
Kako imamo običaj pitati za najčešća prezimena nekog kraja, tako smo dobili odgovor da je ovdje najviše onih iz obitelji: Herceg, Bebek, Leko, Džajić, Brkić, Jurić, Rašić, Ćutuk, Živkušić... Iz ovog kraja je i doktor Zdenko Herceg, uvaženi znanstvenik, koji trenutno radi za Međunarodnu agenciju za istraživanje raka.

Namjenski dolazak je obvezan

Na kraju nas je župnik poveo u obilazak župne središnjice te nam na zidovima župnog ureda pokazao umjetnine koje prikuplja. Iako crkva nema nikakvo djelo od neke posebne umjetničke vrijednosti, don Jozo ih ima prikupljenih u svom uredu. "Ljudi, a ni neki župnici nemaju pojma kakvo bogatstvo imaju na svojim tavanima ili u podrumima. Ja to uzmem, restauriram i uokvirim", govori župnik Čirko.
Ubrzo je bilo vrijeme za naš povratak u tmurno Sarajevo. Don Jozo, svjestan toga da nas put kroz njegovu župu vjerovatno više nikada neće navesti, poziva nas da ponovno namjenski svratimo. Pozdravivši se, krenuli smo istim putem kuda smo i došli.
Ponovno smo prošli pored mnogih "okica" Mercedesa koje su nas i dopratile, Opet stoji Ero na mjestu gdje je stajao i kada smo dolazili. Opet gleda plodnu ravnicu, kao da nije prošlo nekoliko sati od našeg prolaska ovuda. Prije nego smo izišli iz granica župe, stali smo na brdu kako bi fotografirali dolinu. Prvo smo stali i gledali. Ljepota koja leži pred nama okružena svijetlim kamenjarom oduzima dah. Vrijedne ruke će ovdje uzgojiti povrće koje će stizati svima nama na stolove. A mi nećemo ni svjesni biti kako je to povrće stiglo iz jedne predivne ravnice i iz zemlje koja je prkosila suncu i kamenu, kako bi nas nahranilo. Tko bi rekao da hercegovačka "škrta" zemlja može davati tako mnogo.
Svaki put kad odemo u Hercegovinu, sve su nam jasniji pisci koji su ju bezvremenskom učinili u svojim djelima. Ima nešto u ovom kršu koji ju čini prelijepom.

Prvo pero Šipovače

U malo informacija koje nam je internet dao o posjećenoj župi, odlučili smo kontaktirati i vlasnika bloga pod nazivom Šipovača Portal. Mladi student novinarstva Milan Bebek (23) odlučio je s prijateljem osnovati informativnu stranicu o svojom rodnom mjestu. Kako je prijatelj u procesu odustao, Milan je sam nastavio voditi stranicu na kojoj objavljuje događanja iz Šipovače, ali i okolnih mjesta (Vojnići, Kašče ...), i tekstove koji se tiču područja župe, ali i šire.
Milan kaže kako voli svoje rodno selo i kako mu je žao što se ljudi, a naročito mladi, odseljavaju. "Realno, za 20 godina na ovom području će ostati samo stari", govori mladi novinar i dodaje kako, prema njegovim saznanjima, ljudi odlaze većinom "trbuhom za kruhom". Ima i onih koji ne vole život na selu pa odlaze. "Naročito cure. Cure ne vole selo i cilj im je otići. Mi muškarci smo drukčiji. Mi smo više naklonjeni svojemu kraju", veli Milan.
On za razliku od mnogih svojih vršnjaka vidi prednosti života na selu. Naročito, kako kaže, u selu koje to i nije u pravom smislu riječi jer tek neznatan broj kuća drži živinu. "Nisi stranac, a život je smireniji. Ja živim u Mostaru tijekom radnog tjedna, ali svakog vikenda idem doma. Jedva dočekam da sjednem u naš lokalni kafić s prijateljima ili odigramo koju tekmu nogometa na igralištu", kaže nam Milan veselo. On vjeruje kako bi stanje bilo bolje i ljudi ne bi odlazili kada bi se privukli strani investitori. Oni bi uložili ovdje te prerađivali vrijedno hercegovačko povrće, a naročito daleko poznati šipovačko-vojnićki krumpir, te tako otvorili radna mjesta. Milan sigurno ne želi ići odavde te se nada da će moći naći posao negdje na području općine Ljubuški kako bi mogao ostati.

Ksenija Ninić / Katolički tjednik

četvrtak, 23. siječnja 2014.

Predstavljamo prvašiće osnovne škole Tina Ujevića - u Šipovači ih troje

Početkom drugog polugodišta u školske klupe sjeli su i prvi razredi devetogodišnjeg obrazovanja. Mnogi mališani s nestrpljenjem su dočekali novu školsku godinu i obaveze koje ona nosi sa sobom. Pomno slušaju svoje učiteljice i pamte svaki zadatak koji im se da.

Predstavljamo učenike prvog razreda koji nastavu pohađaju u osnovnoj školi Tina Ujevića u Vitini. Osim centralne školu koja ima dva razreda, prvašića ima i u područnim odjelima Klobuka, Veljaka, Šipovače i Grljevića. Zajedno sa svojim učiteljicama su pozirali pred fotoaparatom te osmjehom pokazali koliko vole školu.

1.a Vitina: učiteljica Kornelija Biško
Karlo Bandur; Petar Biško; Kamilo Bojka; Anamarija Boras; Matea Boras; Ružica Boras; Antonela Čuvalo; Mirko Čuvalo; Stipe Čuvalo; Antonija Gavran; Ivana Grbavac; Katarina Jurič; Fernarda Nuić; Marija Magdalena Pavlović; Marko Antonio Petrušić; Manuela Zovak.

1.b Vitina: učiteljica: Ivana Pavlović 
Filip Bunoza; Dragana Grizelj; Josipa Jurič; Matea Lozo; Antea Majić; Lana Majić; Andrej Markotić; Dragana Mišetić; Tadea Mišetić; Ivan Pavičić; Sebastijan Pilatić; Dijana Petrušić; Iva Roso; Franjo Roso; Nikolina Vištica i Josipa Vukšić. 

Područni odjel Grljevići: učiteljica Nikolina Kovač
Marija Kordić; Stipe Marijanović; Ivan Pehar; Nikolina Sušac; Ana Zadro; Josip Zadro i Matej Zadro.

Područni odjel Veljaci: vjeroučiteljica Anita Vukojević
Antonela Loboja; Marko Čuljak i Gabrijel Bradvica 

Područni odjel Klobuk: učiteljica Antonija Čuljak
Ivona Brkić, Marko Međugorac, Anamarija Rašić, Ivan Antunović, Božena Grgić, Mate Madunović, Mateja Petrović, Ante Primorac, Matea Šimunović, Tin Čuljak, Matej Rašić, Mihael Barbarić.

Područni odjel Šipovača: učiteljica Jelena Papić
Marko Vukojević, Branko Bebek, Antonio Vukšić.















nedjelja, 19. siječnja 2014.

Prosvjednike iz Jabuke nije zaustavilo olujno nevrijeme, ali jest - policija

Ni olujno nevrijeme, praćeno jakom kišom i jugom nije zaustavilo 30-ak mještana planinskog sela Jabuke, koje pripada općini Grude da krenu na nedjeljnu misu i miran prosvjed ispred crkve Velike Gospe u vrgoračko selo Mijaca.

Međutim, na putu do crkve ispriječila im se policijska patrola iz Vrgorca, koja nije dopustila stanovnicima ovog sela da dođu na svetu misu, te da održe prosvjed zbog „tvrđe“ primjene pograničnog sporazuma između RH i BiH, odnosno u ovom slučaju kažnjavanja ljudi kad krenu u crkvu i na groblje. 

Brojne novinarske ekipe uzaludno su ih čekali, no policija nije puštala nikoga ni s hrvatske ni bosansko-hercegovačke strane granice. 

Mještani ova dva sela stoljećima su vezani jedni s drugima, čak dijele zajedničko groblje i crkvu. No, sad stanovnici Jabuke ne mogu doći u crkvu i na groblje, jer ne mogu izvaditi pogranične propusnice s obzirom da ih većina ima registrirano prebivalište izvan pograničnog područja u zadnjih godinu dana, odnosno u Orebiću, Makarskoj, Splitu, gdje su se odselili trbuhom za kruhom.


Mate Primorac / Slobodna Dalmacija

petak, 17. siječnja 2014.

Proslavljen blagdan sv. Antuna Pustinjaka u Kašču

U malom mjestu Kašče koji pripada župi Šipovača-Vojnići, proslavljen je blagdana sv. Antuna Pustinjaka nebeskog zaštitnika sela.

Koncelebrirano sv. misno slavlje, uz vjernike mještane i vjernika iz susjednih mjesta predslavio je vlč. don Ivan Bebek, župni upravitelj župe Domanovići. U koncelebraciji je bio vlč. don Jozo Čirko, župnik Šipovače-Vojnića, vlč. fra Ljubo Kurtović, župni veljačke župe i vlč. don Mario Čagalj, župnik Vrgoračkih Poljica i Krstatice, koji je predvodio liturgijsko pjevanje. 

Na kraju svete mise župnik se zahvalio svim vjernicima koji su sudjelovali u svečanoj svetoj misi pozivajući sve, a napose odseljene mještane da svojim prilozima potpomognu uređenje grobljanske mrtvačnice kao i interijera same kapelice. 

Ovo je ujedno bila i prigoda da se urede grobovi preminulih mještana i da se upale svijeće za pokoj njihovih duša, što su mnogi i učinili.

Župnika i druge svećenike, a pridružili su se na ručku i vlč. fra Robert Jolić, župnik Klobuka, od koje župe se i Kašče 1939. odvojilo pripalo novoosnovanoj župi Šipovača i vlč. don Marin Marčić, župnik Stilja, Oraha i Prapratnice, ugostila je obitelj Milenka i Ike Primorca i njihove supruge Romina i Marija.

Ovo je jedina kapelica u Mostarsko-Duvanjskoj biskupiji posvećena sv. Antunu Pustinjaku. Sv. Antun nazvan još sv. Antun opat i sv. Antun bile brade, rođen je u bogatoj obitelji u selu Komas u gornjem Egiptu a svoj život je posvetio pustinjačkom načinu života. Smatra ga se ocem redovništva. Često ga se prikazuje sa zvoncem u ruci koje označava svečevu sposobnost istjerivanja zlih duhova. Zaštitnik je uzgoja svinja i ostale stoke.

Danas u Donjem Kašču (Gornje Kašče pripada Republici Hrvatskoj) živi 33 vjernika u 15 domaćinstava. Obitelji s jednim članom je 4, a s dva člana je 7 obitelji. Dvije obitelji imaju 3 člana, a po jedna ima 4 i 5 članova.

Sveta misa se u grobljanskoj kapelici slavi svake druge nedjelje u 14:30 i za godišnjice pokojnika po dogovoru župnika s obiteljima.



četvrtak, 16. siječnja 2014.

Popis dobitnika županijskih potpora iz Šipovače

Prenosimo popis i obračun isplaćenih novčanih potpora poljodjelcima iz Šipovače za proizvodnju povrća u svježem stanju za 2012. godinu, a isplaćenih u 2013. godini.

Popis je objavljen na web stranici Ministarstva gospodarstva ŽZH.

IME I PREZIME POVRŠINA(ha) KM / HA IZNOS (KM)
Grgo Herceg 1,05 900,00 945,00
Viktor Vukojević 0,97 900,00 873,00
Ante Bebek 0,97 900,00 873,00
Drago Grbavac 0,95 900,00 855,00
Andrija Vukojević 0,93 900,00 837,00
Rudolf Grbavac 0,90 900,00 810,00
Zlatan Bebek 0,90 900,00 810,00
Zdenko Grbavac 0,88 900,00 792,00
Srećko Vukojević 0,82 900,00 738,00
Blago Vukojević 0,80 900,00 720,00
Zdenko Živkušić 0,78 900,00 702,00
Blago Grbavac 0,77 900,00 693,00
Tomislav Bebek 0,75 900,00 675,00
Pavo Rašić 0,70 900,00 630,00
Mijo Bebek 0,70 900,00 630,00
Ivan Bebek 0,70 900,00 630,00
Ante Grbavac 0,67 900,00 603,00
Milijana Bebek 0,65 900,00 585,00
Jerko Grubišić 0,63 900,00 567,00
Veselko Brkić 0,62 900,00 558,00
Ivana Bebek 0,62 900,00 558,00
Dragica Vukojević 0,60 900,00 540,00
Nedjeljko Živkušić 0,60 900,00 540,00
Mirko Bebek 0,58 900,00 522,00
Mirko Vukojević 0,51 900,00 459,00
Tomislav Vukojević 0,51 900,00 459,00
Ante Rašić 0,50 900,00 450,00
Dubravko Vukojević 3,60 900,00 3.240,00
Mirko Grbavac 2,25 900,00 2.025,00
Ivan Bebek 1,95 900,00 1.755,00
Mirko Živkušić 1,78 900,00 1.602,00
Branko Živkušić 1,59 900,00 1.431,00
Mirko Bebek 1,55 900,00 1.395,00
Tomislav Grbavac 1,48 900,00 1.332,00
Veljko Bukmir 1,08 900,00 972,00
Mate Grbavac 1,03 900,00 927,00
Mladen Bebek 0,97 900,00 873,00
Luka Bebek 0,94 900,00 846,00
Boris Vukojević 0,91 900,00 819,00
Ljubo Živkušić 0,86 900,00 774,00
Franjo Bebek 0,85 900,00 765,00
Pero Grbavac 0,79 900,00 711,00
Sreko Herceg 0,74 900,00 666,00
Pero Grbavac 0,68 900,00 612,00
Zoran Bebek 0,63 900,00 567,00
Mate Grbavac 0,55 900,00 495,00
Danica Grbavac 0,54 900,00 486,00
Jozo Grbavac 0,53 900,00 477,00
Mladenko Ćutuk 0,52 900,00 468,00
Kata Bebek 0,51 900,00 459,00
Drago Vukojević 0,50 900,00 450,00
Ivan Bebek 2,92 900,00 2.628,00
Dobroslav Bukmir 2,79 900,00 2.511,00
Velimir Živkušić 2,47 900,00 2.223,00
Miroslav Grbavac 2,30 900,00 2.070,00
Branko Grbavac 2,30 900,00 2.070,00
Marinko Grbavac 2,25 900,00 2.025,00
Dinko Herceg 2,14 900,00 1.926,00
Mladen Vukojević 2,00 900,00 1.800,00
Mate Grbavac 1,80 900,00 1.620,00
Mate Bebek 1,73 900,00 1.557,00
Lenka Bebek 1,72 900,00 1.548,00
Danica Bebek 1,55 900,00 1.395,00
Drago Bebek 1,40 900,00 1.260,00
Darko Vukojević 1,24 900,00 1.116,00
Ćilan Živkušić 1,22 900,00 1.098,00
Miroslav Bebek 1,21 900,00 1.089,00
Milenko Bebek 1,15 900,00 1.035,00

srijeda, 15. siječnja 2014.

Kašče: "Ne mogu do svoje krvavo stečene zemlje, dva koraka udaljene od kuće!"

Početkom ove godine neke policijske postaje uz granicu navodno su dobile upute iz MUP-a da strogo kažnjavaju sve osobe koje odu preko granice bez pograničnih propusnica. Pogranični sporazum koji su potpisali ministri vanjskih poslova Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine dosad je mijenjan i nadopunjavan više puta, jer je bio pun nelogičnosti, na terenu teško primjenjiv. Ukratko, bio je na štetu ljudi koji žive uz granicu.

Ništa bolju situaciju nisu donijele izmjene tog sporazuma, o čemu svjedoči priča Mate Baraća iz vrgoračkog sela Gornjeg Kašča. Naime, da bi dobili pograničnu propusnicu ljudi moraju imati prebivalište u pograničnom području najmanje godinu dana te dokazati da s druge strane granice moraju putovati iz ekonomskih, socijalnih i drugih razloga.

"Mogu se obisit napišu li mi kaznu za ilegalan prijelaz"

Mate spada u kategoriju onih koji imaju prebivalište u Makarskoj, no posjeduje novu obiteljsku kuću u spomenutom selu stotinu metara od granice, ali i obrađuje cijelo imanje (vinograde, oranice) u susjednoj BiH. Međutim, ovaj umirovljenik ne može doći do propusnice jer nema registrirano prebivalište u pograničnom području u zadnjih godinu dana.

Primoran je stoga napustiti svoju didovinu ili će pak putovati 50 km uokolo, preko graničnog prijelaza Orah, da bi stigao do svoga vinograda, udaljenog stotinjak metara od kuće. Može on doći do svoje zemlje i preko privremenog prijelaznog mjesta Gornje Kašče (HR) - Donje Kašče (BiH), ali uz kaznu za ilegalan prijelaz granice od 2000 pa sve do 10.000 kuna.

Nije ovaj vrijedni čovjek usamljen u svom problemu, jer u sličnoj situaciji je više od 40 njegovih susjeda, prijatelja i rodbine, mještana Gornjeg Kašča, koji su se trbuhom za kruhom iselili iz ovog planinskog sela u Vrgorac (u pogranično područje spada udaljenost pet km od prijelaznog mjesta), Makarsku, Split…, a svakoga vikenda dolaze na svoje ognjište i obrađuju zemlju s druge strane granice. Ovaj problem sigurno muči i brojne iseljene Imoćane, Sinjane, Metkovčane…

"Ovakvog zuluma nije bilo od Turaka! Naši političari trebaju ljudima olakšat život, no oni ga dodatno kompliciraju. Što ću ja sad? Mislim se vratit na selo, ali ne mogu doći do svoje zemlje koja je krvavo stečena, a nalazi se dva koraka od kuće, ona onoj strani koja pripada BiH. Raspitivao sam se, kucao na stotinu vrata, tražio način da dođem do propusnice. No, kažu da nemam prebivalište u pograničnom području u zadnjih godinu dana i ne mogu je dobiti. Izgleda da ću morat sve napustit, ne mogu ja vozit uokolo 50 kilometara. Najviše mi je žao novog vinograda od 400 trsova vinove loze oko kojeg sam se puno namučio, no izgleda da ga više neću moći ni obrezat. Pokušao sam prijeći granicu ispod kuće, na prijelaznom mjestu, no odmah su policajci iskočili pred mene i kažu da će me kazniti ne vratim li se odakle sam došao. Bože sačuvaj, kakva su ovo vrimena došla, čovik ne može otići na svoju zemlju" - ističe Barać.

Nagovarali smo ga da odemo do vinograda i oranica, na kojima sadi krumpire s druge strane granice, kako bismo ga tu fotografirali, no rezolutno je odbio.

"Čovik moj, nemam ti ja viška para, tko će plaćat toliku kaznu?! Mogu se obisit ako mi napišu kaznu za ilegalan prijelaz, a vidiš da nas policajci samo čekaju kad ćemo krenuti. Ako hoćeš, slikaj me u vinogradu moga rođaka Jure Talića. Kakva su vrimena došla, neće nitko ni od njegovih iz Donjeg Kašča smjeti doći obrezat lozu. Vrag odnio Schengen, nitko ne zna kako je nama ovdje živit zbog toga. Hoćeš li ili nećeš?" – upitao nas je Barać i morali smo krenuti za njim.

Dodao je naš sugovornik i sljedeće: "Evo, da mi sutra umre netko od prijatelja ili rodbine s druge strane granice, ne mogu im otići na sprovod, a toliko sam dobrih i loših trenutaka proživio s tim ljudima", veli Barać.

Granić: Ljudima treba olakšati život, a ne ih kažnjavati

Otkad su vrgorački policajci počeli “tvrđe” primjenjivati režim o pograničnom prometu i pisati kazne, svi bruje o tome. Neki uopće ne žele ići preko prijelaznog mjesta ako nemaju propusnicu, strah se uvukao u narod. S cijelom situacijom upoznat je i gradski vijećnik iz ovog sela Josip Granić, koji namjerava poslati peticiju i pismo Ministarstvu vanjskih i europskih poslova te Ministarstvu unutarnjih poslova.

"Svi zovu zbog ovog problema, tražit ću u pismu od Ministarstva vanjskih i europskih poslova i MUP-a da omoguće ljudima koji imaju prebivalište izvan pograničnog područja, a posjeduju kuću ovdje u selu, da im dopuste izadavanje pogranične propusnice na osnovi boravišta koji bi prijavili u svojoj kući. Ti ljudi svakoga vikenda dolaze na selo i rade zemlju s druge strane granice, a sada su se odjednom, zbog apsurdnoga zakona, našli u bezizlaznoj situaciji. Ljudima treba olakšati život, dovoljno im je težak ovdje, a ne ih kažnjavati. Nitko od njih ne zlorabi prijelazna mjesta, nego su iz prijeke potrebe prisiljeni tuda prolaziti. Ako se ogluše na naše molbe, organizirat ćemo prosvjed i upoznat javnost s problemima s kojima se svakodnevno susrećemo. Ljudi ostaju bez posla, rade svoju zemlju s druge strane granice kako bi preživjeli i za to se kažnjavaju, jer idu na njivu, svojoj kući, u svoj vinograd, svoju šumu. Je li to suludo?" - pita se Granić.

U MVP-u priznaju da ‘postoje određeni propusti’

Kontaktirali smo dva spomenuta ministarstva, MUP i MVP, zbog situacije u kojoj se našao Barać, ali vjerojatno i tisuće drugih ljudi uz državnu granicu od Prevlake do Iloka. U MUP-u su nam rekli kako je za ovaj problem nadležno Ministarstvo Vesne Pusić, a u tom ministarstvu kako je to u nadležnosti MUP-a.

Suočili smo ih s njihovim odgovorima i prebacivanjem odgovornosti s jednih na druge i kao da su ostali iznenađeni. Nazvali su nas iz Ministarstva vanjskih i europskih poslova, raspitivali se o pojedinostima te priznali da “postoje određeni propusti o ovom pitanju”.

Tko je i zašto ‘prošvercao’ Zavojane?

Pravo na prijelaz granice preko prijelaznog mjesta G.Kašče - D.Kašče imaju i stanovnici Zavojana, koji nemaju zemlje u tom području, niti su njihovi stari ikada koristili taj prijelaz, a niti mještani toga sela danas tu prelaze granicu. No, netko je to mjesto “ugurao“ u pogranično područje. S druge strane, mještani oba Kašča, kojima je prijelaz od egzistencijalne potrebe, ne mogu doći iz niza bizarnih razloga do propusnica (nesređenih zemljišnih knjiga, prebivališta…)

Mate Primorac / Slobodna Dalmacija

Najava: Proslava sv. Antuna Pustinjaka u Kašču

Mještani Kašča proslavit će nebeskog zaštitnika svoje grobljanske kapelice, sv. Antuna, u petak 17. siječnja svetom misom u 11:00 sati. Svetu misu predslavit će don Ivan Bebek, župni upravitelj župe Domanovići.

utorak, 14. siječnja 2014.

Šipovački lovci nastavili sa izgradnjom lovačke kuće

Nakon što su pripremili teren za izgradnju lovačke kuće, šipovački lovci su prošli tjedan nastavili sa radovima. Izlivena je "mrtva deka" te poravnat teren za parking. Površina buduće lovačke kuće je otprilike 35 kvadratnih metara.

četvrtak, 9. siječnja 2014.

Vrlosin iznad Kašča - Mont Blanc niske Hercegovine

Vrlosin, najveći vrh ljubuške općine, sa svojih 958 metara ili 962 metra iznad razine mora prema priručnom mjeraču visine, najviši vrh tzv. Niske Hercegovine, još jednom je opravdao teorijske pretpostavke svojega imena. Prema tim tvrdnjama Vrlosin ili Vrlosinj je kovanica od riječi vrlo sine, ugleda se i slično.

Zaista, s Vrlosina vrlo sine.

Toliko daleko da se vidi i Jadransko more. Zasluga za to pripada siječanjskoj buri koja je dodatno pročistila zrak ispran obilnim kišama, otkrivši dio mora između Ploča i Trpnja! Lijepo se na prijepodnevnom suncu uočava i maleni otočić ispred Pelješca, vjetrenjače iznad Ponikava… Taj detalj nismo zamijetili za ranijih pohoda na Mont Blanc niske Hercegovine!

Komadić mora i visovi Pelješca samo su dio pravog reljefnog bogatstva koji se uočava s tog nevelikog visa. Prema jugoistoku je Ljubuško polje i južnohercegovačka planina Bjelašnica u daljini, istočnije visoravan Brotnja, a dalje u polukrug planinski masivi Veleža, Prenja, Čabulje, Čvrsnice, Vrana i Ljubuše, pa u podnožju malena sela Greda, Jabuka u BiH, te Mijaca u Hrvatskoj.

Koji je to ljuti krš vidi se tek u siječnju, kada nema ni lišća ni raslinja. Ta tri sela danas su gotovo iseljena, međutim gledajući malene njivice čovjek ne može da se ne upita kako, odnosno od čega, su tu ljudi stoljećima živjeli? Zaista to je bilo umijeće koje danas samo grobne humke čuvaju.

S Vrlosina ne sine jedino prema jugozapadu zaklanjaju ga viši vrhovi takozvanog Vrgorskog gorja među kojima se sa 1314 metara ističe Veliki Šibenik kojeg treba razlikovati od Šibenika, jednog od vrha Biokova. Južnije je sv. Mihovil, pa Matokit iznad Vrgorca, Sokolova glava iznad Kašča…

Teško je pratiti toponime koje navodi mještanin Damir Tolj iz Grede, svakako najbolji poznavatelj tog područja, a po potrebi odličan vodič.

Pitom i sur istodobno, Vrlosin je rijedak primjer netaknute prirode na području niske Hercegovine, gdje su sveprisutna postala divlja odlagališta smeća. Tu na krajenjm rubu Ljubuškoga polja ili rubu biokovskog masiva, ovisno s koje strane se gleda, djeluje kao neki nezainteresirani promatrač onoga što se uokolo zbiva.

Pri tome je zahvaljujući nezainteresiranosti Hercegovaca za planinarenje sačuvao izvornu čistoću. Uz netaknutu prirodu lovac Iko Tolj "Zajkić" iz Jabuke nam se pohvalio da se može naći i divljači. Mi bismo dodali da je to zahvaljujući od dobrih zalogaja otežalim lovcima kojima obiluju sela oko Ljubuškoga polja.

Na kraju informacija za zanesenjake, dobar tzv. Popov put, vodi sa uzane asfaltne prometnice između Grede i Jabuke do vrha Vrlosina, pa do Kašča u podnožju.



subota, 4. siječnja 2014.

Ministrica iz redova HDZ-a 1990 oštetila Šipovaču

U politici uvijek ima iznenađenja, ali koliko iznenađenja dolazi iz HDZ-a 1990, sve ostale stranke im nisu ni do kolina. Zadnji događaji u ZHŽ govore da je ova stranka "puna crva" kao trula kruška što gnjije ispod stabla. I što je simptomatično opet su u prvom redu emancipirane žene iz te stranke, opet iz ženskog odjela u Ljubuškom.

Svi malo pametniji, prvenstveno u Ljubuškom, su se uhvatili za glavu nakon glupotinja što ih je napravila ministrica Borka Herceg – Lukenda.

Tio sam ih nazvati na telefon da daju izjave, ali gdje ćeš ih zvat kad su ljudi u svom jadu. Tili su pokrpati rupe po selu, sredit groblja, otjerati smeće, ali sad ništa od toga zahvaljujući ministrici Herceg i njenim podstrekačima. Za navedeni čin, kojeg ćemo navesti, navodno su je nagovorili stranački stratezi Ivica Gašpar i Vjekoslav Bakula. Opet taj Gašpar i opet taj Bakula. Stvarno, genijalci.


Evo priče


Udruge za ruralni razvoj iz ZHŽ su aplicirale na natječaj za novčana sredstva Ministarstva prostornog uređenja Ivana Topića Šiške. Povjerenstvo je odradilo posao ocjenjujući projekte i dodijelilo novčana sredstva Miletini 16.000 KM, Klobuku 5.000 KM, Pregrađu 5.000 KM, Šipovači 5.000 KM i Crvenom Grmu 8.000 KM.

Kad je sve tribalo biti riješeno na Vladi ZHŽ za navedene novčane transakcije nije bila ministrica Borka Herceg – Lukenda, koja nije podržala ministra iz svoje stranke, pa ga tako nisu podržali niti ministri iz HDZ-a BiH, a tili su. 

Borka nije podržala Topića, jer ga kao ministra ne podržavaju Gašpar i Bakula. 

Tako su gotovo sva sredstva direktno proslijeđena na upravljanje načelniku Nevenku Barbariću u visini 145.000 KM, jer su u međuvremenu Zdenko Ćosić i ekipa odlučila kazniti koalicijske partnere zbog događaja u HBŽ.

A načelnik Nevenko Barbarić, znamo kakav je, novce će potrošiti po svome. Baš je prava prilika da objavimo kako općinski novac svih Ljubušaka daje ponajprije "svojim" mjesnim zajednicama, što ćete čitati za nekoliko dana. 

Točno je da je HDZ1990 u Miletini, Klobuku, Crvenom Grmu, Pregrađu i Šipovači dobivao najviše glasova i da se kroz politiku stranke HDZ1990 nešto željelo napraviti i poentirati. Ali, ljudi ostadoše švorc, dobiše prema kazivanju po 1.000 KM. Ove su mjesne zajednice godinama bile zapuštenije u odnosu na Barbarićeve.


Nije njima to prvi put


Radeći za svoje nekakve osobne interese Borka, Bakula i Gašpar su doveli HDZ1990 na samo 4000 glasova u županiji, a Ljubuškom na 1500. 

Sad kad su nagradili svoje biračko tijelo sa po 1.000 KM i ostavili im nered po mjesnim zajednicama, mogli bi se spustiti ispod magične brojke od 1.000 glasova.

Izgleda da su junaci i junakinje od politike "laka roba" kratke pameti za HDZ BiH, pa kad se vidi tko se i kako bavi politikom većina će reći "pa za koga imaš glasat osim za HDZ i Čovića".

A baš Borkin Ljubuški, Barbarić i ekipa Ivana Brkića su dokrajčili. Nije iznenađenje što se u Ljubuškom sastavlja nezavisna lista za naredne izbore, jer su ovi "smućaj pa proli". 

HDZ1990 je "dječji vrtić" baš po mjeri korumpiranog i tamaniteljskog HDZ-a BiH. U tom je "dječjem vrtiću" kažu odgojen i Toni Kraljević, predsjednik OV-a Ljubuški!

Prije točno godinu dana mladež Šipovače se suprostavila crnilu na igralištu Luke

Na današnji dan prije točno godinu dana, šipovačka mladež je cijelom svijetu pokazala da su upornost i volja jači od svih prepreka. Šipovačka mladež je svima pokazala kako se zajedničkim snagama bori za zajedničke interese te kako "masa može svašta".


Razočarani stanjem u kojem se tada nalazilo igralište Luke, ogorčeni Vijećom MZ koje nije ispunilo dana obećanja oko rješavanja problema rasvjete na igralištu te revoltirani bahatošću i inaćenjem pojedinih vijećnika, organizirali su dotad neviđen događaj na ovim područjima.


Uz pomoć starijih mještana, pod mračnim nebom u znak protesta prema radu Vijeća MZ, odigrali su revijalnu utakmicu i tako barem na trenutak pobijedili crnilo koje je zavilo igralište. Uporni u svom naumu da vrate svjetlo na igralište svojim automobilima su osvijetlili igralište na kojem se okupilo stotinjak mještana koji su uživali u utakmici šipovačkih malonogometaša između timova Mraka i Tame.


Ovaj događaj privukao je veliko zanimanje javnosti koja je pozorno pratila sva događanja oko slučaja "Igralište Luke" sve do priključenja rasvjete.

Donosimo Vam video zapis utakmice i par fotografija sa ovog događaja, dok opširnije o ovome događaju možete čitati na sljedećem linku: Mladež Šipovače se suprostavilu crnilu na igralištu Luke





četvrtak, 2. siječnja 2014.

Uloga neovisnih medija u jačanju odgovornosti i transparentnosti lokalne samouprave

Uloga medija u jednom društvu je od neprocjenjivog značaja za razvoj tog društva. Naime, upravo su mediji subjekt koji kreira javno mnijenje, stvara afirmativnu ili kritičku građansku svijest. Zahvaljujući medijima, građani ostvaruju onaj inicijalni uvjet za njihovo sudjelovanje, a to je informiranje. Činjenica je da neovisni mediji pružaju objektivne informacije građanima i da je njihovo djelovanje vjerojatno najmoćnije oružje za podizanje odgovornosti i transparentnosti u jednom društvu, na nacionalnoj i lokalnoj razini. Odnos medija i lokalne samouprave je jako važan prostor za djelovanje i sa jedne i sa druge strane i plodno tlo za stvaranje partnerstva. Značaj tog partnerstva veći je ako uzmemo u obzir i činjenicu da su mediji neka vrsta medijatora između lokalne samouprave i njenih građana, pa su na taj način i direktni sudionici u kreiranju uvjeta za građansko sudjelovanje.

Razvijene demokratske države jako dobro znaju prepoznati kvalitetne i neovisne medije, kao i njihov značaj u društvu, tako da njihove lokalne samouprave sa medijima vrlo intenzivno surađuju. Razlog je naravno taj što u svakom demokratskom društvu mediji prvenstveno igraju nadzornu tzv. "watchdog" ulogu za društvo. To znači da je cjelokupno društvo uvijek pod budnim okom medija.

Preciznije, mediji promatraju organe javne vlasti, sve institucije u društvu, pomažu da svako djelovanje ostane otvoreno i informiraju javnost o svim značajnim odlukama i procesima.

Mediji su jako važni, ali je bitan i način na koji izvještavaju i informacije koje prezentiraju!

Korektan kriticizam od strane medija usmjeren na organe lokalne i državne vlasti često kod predstavnika vlasti izaziva negodovanje. Ali zbog tako jake i značajne uloge medija i misije koju oni imaju u društvu, vlasti moraju pronaći odgovor na ove kritike a ne samo odbacivati svaki komentar. Odgovor upravo leži u izdizanju iznad tog kriticizma.

Vlast općenito, a na taj način i lokalna samouprava treba obrazovati medije u smjeru njihovog boljeg razumijevanja i cijenjenja uloge lokalne samouprave s jedne strane, ali i medija kao ključnog faktora u procesu demokratizacije jednog društva. Lokalna samouprava treba ohrabrivati medije razviti konstruktivniji pristup u izvještavanju o njihovim poslovima.

Na primjer, jedna od odgovornosti medija jeste sustavno informiranje građana o programima i strukturi lokalne samouprave kao i o građanskoj odgovornosti aktivnog sudjelovanja u procesu donošenja odluka na lokalnoj razini.

U cilju stvaranja idealne suradnje s medijima, lokalne samouprave mogu napraviti i svoje strategije o suradnji sa medijima. Strategija će sadržati konkretne planove lokalne samouprave u smislu broja press konferencija koje će posvetiti nekom pitanju (na primjer raspravi o proračunu), plan tiska i distribucije brošura, intervjua, oglasa, radio i televizijskih gostovanja i slično. Ovo je vrlo kvalitetan način uspostavljanja učinkovite suradnje sa medijima.

Stanje medija u BiH

Lokalni mediji su primarni izvor informacija o radu lokalnih vlasti, kao i o političkim, kulturnim i drugim relevantnim zbivanjima unutar lokalne zajednice. Ako svoju funkciju vrše na pravi način, onda su oni i važan mehanizam putem kojeg građani mogu sudjelovati u javnom životu zajednice, artikulirajući svoje interese i raspravljajući o učincima vlasti. No, da bi se informativna funkcija medija osigurala, to zahtjeva kvalitetno, supstancijalno i raznovrsno medijsko izvještavanje o lokalno relevantnim temama, kao i medijski prostor otvoren ka različitim, često suprotstavljenim, akterima.

Istovremeno, lokalna uprava postaje i sve prominentniji komunikator unutar lokalne zajednice. Rezultat je to niza faktora i procesa, poput postupnog razvoja komunikacijskih kapaciteta općinske administracije, institucionalizacije odnosa s javnošću kao bitnog segmenta rada lokalne uprave, zatim pojednostavljenja, pojeftinjenja i sve veće rasprostranjenosti komunikacijskih tehnologija i alata, kao i rastućih zahtjeva za većom transparentnošću i odgovornošću lokalne uprave prema građanima. Pored toga, lokalna administracija sve je važniji izvor informacija za lokalne medije. Sve ovo pozicionira lokalnu javnu upravu u sami centar komunikacijskih procesa unutar lokalne zajednice i pretvara je u ključnog komunikacijskog aktera u tom novom okruženju.

Želimo znati za dobre i loše poteze lokalne samouprave!

Prije svega morali bismo analizirati jesu li naši lokalni listovi i drugi mediji pod pritiskom određenih skupina, profita ili čelnika lokalne samouprave. Ako u svakom broju lokalnog lista nailazite na tekstove ili fotografije istih ljudi, istih udruženja ili sportskih klubova, istu političku tematiku, nešto je pošlo po zlu. Naime, za razliku od komercijalnih medija, javni i lokalni mediji ne objavljuju sadržaje pod pritiskom tržišta i trebali bi služiti potrebama i interesima svih građana i lokalne zajednice koju informiraju.

Ukratko, trebali bi omogućiti da se čuju problemi i potrebe onih čiji se glas inače ne čuje u nacionalnim, mainstream medijima. Također, građani bi u tim medijima morali biti upoznati sa svim odlukama i potezima lokalnih tijela vlasti, ne samo dobrim odlukama, nego i za građane neprihvatljivim potezima vladajućih. Ne bi se trebalo izvještavati samo o uspjesima stranke ili osobe na vlasti, već i njenim neuspjesima.

Praksa i problemi sudjelovanja građana u procesu donošenja odluka

Sudjelovanje građana u kreiranju politike lokalne samouprave čini okosnicu demokratske ideje. Oni građani koju su svjesni svoje građanske dužnosti i angažiraju se u političkom životu predstavljaju srž demokratskog sustava. Demokracija na lokalnoj razini predstavlja kamen temeljac demokracije u europskim zemljama. Imajući u vidu da demokracija u lokalnoj zajednici mora djelujovati u skladu s promjenama u političkom, gospodarskom i društvenom djelovanju, potrebno je uspostaviti fleksibilnije metode angažmana građana.

S obzirom da kod građana opada povjerenje koje imaju u svoje izabrane institucije, potrebno je upotrijebiti načine i mjere pomoću kojih će se unaprijediti sudjelovanje građana u donošenju važnih odluka za lokalnu zajednicu.

Nedostatak komunikacije po mnogima predstavlja jedan od glavnih uzroka pojave konflikata u okviru raznih vrsta zajednica, pa tako i u lokalnoj. Nedostatak komunikacije otežava prepoznavanje i rješavanje bilo koje vrste problema. Nedostatak komunikacije onemogućava uvid u stvarne potrebe članova zajednice, te odluke od opće važnosti diktiraju isključivo privatni interesi koji se uspijevaju nametnuti nad općim.

Prema analizama političkih analitičara, jedan od načina da se ovakva situacija izbjegne jeste uključivanje građana u procese političkog odlučivanja u okviru lokalnih zajednica, tamo gdje se rješavaju izravni problemi svakodnevnog života u kolektivu za koje je zainteresirana većina građana. Kroz kontinuirani zajednički rad na zajedničkim problemima stvara se osjećaj zajedništva bez obzira na razlike u privatnim interesima, i formira se barem ideja o općem interesu kojim bi se trebalo rukovoditi u procesima odlučivanja.

Zakonske prepreke i nesuglasice u vladajućim strukturama

S obzirom da postoje entitetski i županijski zakoni, odnosno općinski statuti, vrlo često međusobno neusklađeni, dešava se preklapanje nadležnosti viših i nižih razina vlasti (entiteta i županija, općina i županija). U Federaciji Bosne i Hercegovine na snazi je Zakon o načelima lokalne samouprave u FBiH po kojem građani imaju pravo na izravno sudjelovanje u procesu donošenja odluka u lokalnim zajednicama, te se navode i modaliteti njihovog sudjelovanja. Zakon sadrži i posebnu odredbu o "mjesnim samoupravama" koje se smatraju jedinicama lokalne samouprave, a ostvaruju se u mjesnim zajednicama kao obaveznom obliku mjesne samouprave.

Glavni problem predstavlja činjenica da svaka Županija u Federaciji ima zasebne, neusaglašene zakone o lokalnoj samoupravi, pored njih i općinske statute, što umnogome doprinosi procesu parcijalizacije.

Tko su lokalne "vođe"?

Iskustva pokazuju da građani u BiH, a posebno mladi, nisu upoznati s mogućnostima i načinima sudjelovanja u donošenju odluka u sklopu svojih lokalnih, odnosno mjesnih zajednica, te da je minimalna informiranost o tome ima li njihova mjesna zajednica uopće Savjet.

Vrlo često se na čelu mjesnih zajednica nalaze ljudi visokog društvenog ugleda i jake političke pozadine, koji tu poziciju koriste za ostvarivanje vlastitih interesa. Grupe marginalizirane u bosanskohercegovačkom društvu i političkom životu, zanemarene su i u lokalnim zajednicama – pa su tako žene, na primjer, u organima mjesnih zajednica ili slabo ili nikako zastupljene.

Problemi u ovakvim zajednicama su konkretniji i građanima bliži, tako da su i motivacija za sudjelovanje veća, ali i komunikacija među građanima kvalitetnija.

Moglo bi se reći da je javni angažman medija u cilju ukazivanja na korupciju i povećanja odgovornosti vlasti isto toliko politički važan i društveno koristan kao i stalno zalaganje za demokratizaciju i društvene reforme, zaštitu ljudskih sloboda i prava, kritiku neodgovornog ponašanja ključnih državnih institucija i javnih dužnosnika.

U moralnom smislu je, posebno u očima građana, čak i važniji. Iz tog razloga je i suradnja lokalnih samouprava i vlasti s medijima preduvjet za postizanje demokracije u zajednici, osiguranje sudjelovanja građana i suzbijanje svih vidova zlouporaba od strane tih vlasti.