"MISLI GLOBALNO, DJELUJ LOKALNO!"

...

[...]

...

[...]

...

[...]

...

[...]

...

[...]

subota, 29. travnja 2017.

ODUSTALI OD 'MINIRANJA'?: Vodonatapni kanal dobiva još jednog vodočuvara

Sjednica Vijeća Mjesne zajednice Šipovača-Kašče održana je u Šipovači 12. travnja, a jedna od točaka dnevnog reda bila je i "Informacije oko odluke za četvrtog vodočuvara na području Veljaka".


ZAPISNIK

Donesena je odluka od strane Općine Ljubuški da se dodjeli i četvrti vodočuvar za područje Veljaka koji će se koristiti za vodonatapni kanal Klobuk-Vojnići-Šipovača-Veljaci.

Svi vodočuvari su plaćeni su od strane Općine Ljubuški preko transakcijskog računa MZ Šipovača-Kašče, tako će se nastaviti i za 2017 godinu.

Milan Bebek protiv da Općina Ljubuški plaća novog vodočuvara preko transakcijskog računa MZ Šipovača-Kašče s prijedlogom da se to odbije, te da ide preko MZ Veljaci.

Prijedlog dat na glasovanje:

Podržavate li da plaćanje novog vodočuvara ide preko MZ Šipovača-Kašče skupno s ostala tri vodočuvara?

Milan Bebek protiv

Mile Živkušić suzdržan

Drago Grbavac, Rade Bebek, Dobroslav Bukmir i Branko Grbavac za

Odluka usvojena.




Limov o ogledu dvije Sloge: Ovu utakmicu moramo dobiti

Ljubuška Sloga u okviru 24. kola Druge lige FBiH – Jug na svome Babovcu danas (17.00 sati) dočekuje sastav Sloge iz Uskoplja.

Tim iz Ljubuškog u trenutačnom poretku ne stoji nimalo dobro - žuto-crni su na pretposljednjem mjestu s tek 14 bodova te im prijeti ispadanje u najniži rang natjecanja. Stoga je Sloga u svakoj utakmici prisiljena ići na sve ili ništa kako bi zadržala drugoligaški status.

Tako će biti i danas protiv osmoplasirane imenjakinje iz Uskoplja.

- Ovu utakmicu moramo dobiti. Igramo za ostanak u ligi i samo nam pobjeda odgovara, kao i u svakom narednom susretu koji budemo igrali kući, a u gostima što uspijemo i ako uspijemo - izjavio je trener Ljubušaka Slavko Limov.

U ovom susretu Sloga će biti oslabljena za nekoliko igrača.

- Nedostajati će nam pet-šest igrača koji idu u Vukovar - dodao je.

Pored problema oko ostanka u ligi, Sloga je već duže vremena i u organizacijsko-financijskim problemima što se ponajviše odrazilo na seniorski pogon koji već duže vremena ne trenira. Kako doznajemo, razlog su neisplaćena financijska potraživanja igrača. Ipak, i pored toga, sastav iz Ljubuškog je u posljednje vrijeme upisao domaće pobjede nad Turbinom i Kamešnicom. 

- Klub funkcionara. Normalno, imamo problema kao i svi drugi klubovi u Hercegovini. Glavni problem je novac i neimaština. Imamo dosta igrača sa strane, a oni nemaju adekvatna sredstva pa dođu odigrati utakmicu i to je to - pojasnio je strateg Sloge.

Žuto-crni imaju šest bodova više od posljednjeg Kupresa, kojeg samo teorija dijeli od ispadanja iz lige. No, hoće li sastavu s Babovca pretposljednje mjesto biti dovoljno ovisi i od raspleta u Prvoj ligi Federaciji BiH, odnosno od konačnog plasmana Veleža i Čapljine, ali i od (ne)ulazaka u drugoligaško društvo prvaka u nižim ligama.

- Ne vjerujem da će ispasti niti Čapljina niti Velež iz višeg ranga što će utjecati i na broj klubova koji ispadaju iz naše lige, a ako i bude ispadanja ispasti će jedan, a mi imamo snage i kvalitete da do kraja, ako ništa, ostanemo ispred Kupresa - zaključio je Slavko Limov.

NE PRIČEKAŠE GA 'ZABORAVLJENI': Predsjedavajući Zastupničkog doma Parlamenta FBiH Edin Mušić posjetio Bošnjake Ljubuškog

Jučer je Ljubuški i Bošnjake Ljubuškog posjetilo visoko izaslanstvo političara iz Hercegovine, koji obnašaju različite funkcije na svim razinama vlasti naše države.

Izaslanstvo je predvodio Predsjedavajući Zastupničkog doma Parlamenta FBiH Edin Mušić sa kolegama iz državnog, federalnog i iz županijskih parlamenata.

Tu su bile i kolege koje vrše značajne funkcije u ministarstvima i različitim odborima javnih poduzeća, piše portal Ljubušaci.com.

Cilj posjeta je bio obilazak bošnjačke zajednice koja obitava u Ljubuškom i upoznavanje s trenutačnom problematikom i mogućnostima da se pomognu procesi, koji će unaprijediti kvalitetu života i opstanak zajednice.

Izaslanstvo je po protokolu dočekano u Domu kulture-Kireathani(Čitaonici) nekadašnjoj Fejzinoj kafani, koja je upravo rezultat dosadašnje suradnje s članovima ovog izaslanstva.

Taj proces je počeo prije 12 godina kad je upravo gospodin Edin Mušić bio ministar za izbjegle i raseljene osobe FBiH i kad je u tom svojstvu obilazio naš kraj i pokazao veliko zanimanje da pomogne održivom povratku.

Toj aktivnosti je odmah u startu pomogao i sam načelnik općine gospodin Nevenko Barbarić u onom segmentu u kojem je mogao pomoći.

Ovaj objekt je u prigodi posjeta na najbolji način koristio svojoj svrsi za što je između ostaloga i sagrađen.

Nakon prijema, uži dio izaslanstva je sa svojim domaćinima, izvršio posjet načelniku općine Ljubuški g. Nevenku Barbariću. Na tom sastanku su se vrlo korektno komentirale postojeće aktualne teme i ostale teme koje se tiču života Bošnjaka i mogućnosti da se one unaprijede.

Poslije toga u džamiji na Gožulju je obavljena Džuma namaz, nakon koje je u prostorijama Doma kulture -Kireathane organiziran ručak i druženje naših građana i dragih gostiju, dodaje se u izvještaju portala Ljubušaci.com.

Tu je poslije ručka upriličena zajednička kava i domaćinima se obratio predsjedavajući g. Edin Mušić, koji je domaćine upoznao s aktualnim političkim događanjima u zoni Hercegovine, koja je u ovom trenutku možda za našu zajednicu i najzanimljivija, dodaje portal Ljubušaci.com.

Nakon toga izaslanstvo je sa svojim domaćinima obišlo i naselje Gradsku i tim završila svoj jučerašnji posjet.

Dojmovi domaćina su takvi da je se osjetila jedna pozitivna energija, koja je primijećena kod svih sudionika jučerašnjih susreta. Posebno je značajan posjet načelniku općine Ljubuški, gdje je se osjetila jedna zajednička energija za unapređivanje postojećih odnosa i želja svih da podrže takve procese.

Radio Ljubuški

petak, 28. travnja 2017.

HERA PREUZELA ODGOVORNOST: Skinuli vijke sa postolja i oborili na zemlju stacionarni radar

HERCEG STARI – Vozači na cestovnom smjeru Ljubuški-Međugorje svjedočili su jutros neobičnom prizoru – stacionarni radar bio je u vodoravnom položaju, polegnut na zemlju.

”U petak oko 6.30 sati PU Ljubuški zaprimila je prijavu da je na M-17.4 u mjestu Cerno, općina Ljubuški, oboreno metalno kućište za stacionarni radar. Na mjestu događaja policijski službenici PU Ljubuški obavili su očevid”, potvrđeno je iz MUP-a Županije Zapadnohercegovačke.

Naime, nepoznate osobe odvile su vijke s postolja radara i isti su oborili s njegovog mjesta.

Ovo nije prvi slučaj oštećenja radara u Hercegovini, imajući u vidu da je prije nešto više od mjesec dana oštećen i stacionarni radar u Posušju.

Policija radi na rasvjetljavanju ovog kaznenog djela.

Danas popodne, HERA je preuzela odgovornost za ovaj čin. Do kraja mjeseca planiraju poskidati sve radare u kantonu. Nastavi li se pelješenje građana i odvlačenje kapitala prema Sarajevu, kažu kako će upadati u firme i lupati fiskalne kase. Sve do poništenja pondera 2.0.

Stav je HERE da svaki sustav koji isušuje džepove građana mora biti uništen. Pa tako i sustav radara.

Ovo je prvi napad HERE nakon duljeg perioda inkubacije pišu irski portali.

Poskok.info

srijeda, 26. travnja 2017.

Proslavljen Markovdan u Klobuku

Jučer je u Klobuku proslavljen blagdan sv. Marka, zaštitnika župe. Svečano euharistijsko slavlje kojem je prethodila procesija oko župne crkve predvodio je fra Stipan Klarić, u koncelebraciji s fra Robertom Jolićem i don Jozom Ćirkom.

U nadahnutoj propovijedi fra Stipan je okupljenim vjernicima govorio o činjenici Isusova uskrsnuća koja je utjecala na život svetoga Marka koji je poznavao Isusa, mladića koji je sastavio evanđelje Isusa Krista, radosnu vijest koja je svjedočanstvo da bi smo mi vjerovali.

„Draga braćo i sestre, primjer svetoga Marka i njegova vjera danas na njegov blagdan su stavljeni pred nas kako bismo i mi u svome ovozemaljskom životu, osobito sada u ovo uskrsno vrijeme, neprestano promišljali i proživljavali ono iskustvo prve kršćanske zajednice, iskustvo Isusova uskrsnuća koje je itekako ključno za naš kršćanski život“, rekao je u svojoj propovijedi fra Stipan te pozvao vjernike da budu vjesnici radosne vijesti u svojim kućama i u svojim obiteljima te među svima koje je Bog postavio među njihov život.

Poslije svete mise, ispred crkve, uz prigodnu molitvu, predstavnici MZ Klobuk i ministar financija u Vladi ŽZH, Toni Kraljević su položili vijenac i zapalili svijeće kod spomenika žrtvama rata.

Nakon toga je na igralištu uz osnovnu školu, slijedio kulturno-zabavni program. Na tradicionalnom klobučkom Markovdanu okupilo se više stotina mještana i njihovih prijatelja i gostiju. Na samom početku okupljene Klobučane i njihove brojne goste pozdravio je Goran Šimunović, predsjednik Vijeća MZ Klobuk. „Hvala svima koji ste došli i nadam se da ćete se unatoč vremenskoj nepogodi koja je pogodila naš kraj uspjeti malo opustiti i proveseliti te uživati u programu koji smo vam pripremili“, kazao je Šimunović.

Nakon toga nastupila su kulturno umjetnička društva te su dodijeljeni pehari najboljim ekipama i pojedincima Markovdanskog turnira u malom nogometu. Kako to dolikuje, zahvaljujući brojnim sponzorima i svojim naporima domaćini su za sve posjetitelje pripremili prigodan domjenak i tombolu s vrijednim i zanimljivim nagradama. U zabavnom dijelu programa nastupili su ”Mokarski Tamburaši“ iz Širokog Brijega, a program je vodila Bjanka Medić.

Ljportal.com

utorak, 25. travnja 2017.

Raspored svetih misa i blagoslov polja u župi Šipovača-Vojnići

Blagoslov polja je stari vjerski običaj koji je itekako imao svoje važno značenje za život ovdašnjeg čovjeka vjernika, koji je živio od zemlje i za zemlju. 

Obrađujući zemlju i sijući sjeme u nju, bio je uvjeren da bez Božjeg blagoslova, njegov trud može biti uzaludan. Zato on od Boga moli blagoslov da zemlja urodi i da urođeno, tj. ljetinu Bog sačuva od suše i poplava. Pri blagoslovu moli se i pomoć Božjih prijatelja, tj. svetaca da kod Boga posreduju i zagovaraju. 

Pri blagoslovu moli se Boga da nas sačuva od raznih pošasti: od neprijatelja, od groma i zla vremena, od kuge, gladi i rata, od srdžbe, mržnje i zle volje itd. 

Ovaj blagoslov je uveden za svako selo, jer svako selo ima svoje polje koje se obrađuje. Barem je to bilo prije tako. A danas je, nažalost, malo od tog polja obrađeno. Mnoga polja su zapuštena, zarasla u korov i draču. Zbog toga i naziv obred blagoslov polja gubi svoju simboliku.

Raspored svetih misa i blagoslov polja:

Nedjelja, 30. travnja:
– 11,00: Gračina – Vojnići

Nedjelja, 7. svibnja:
– 11,00: Jurina Lazina – Šipovača

Nedjelja, 14. svibnja:
– 9,30: Dole
– 11,00: Banja

Nedjelja, 21. svibnja:
– 11,00: Vodice

Nedjelja, 11. lipnja:
– 11,00: Greda

Utorak, 13. lipnja:
– 11,00: Kašče

Subota, 24. lipnja:
– 9,30: sv. Ivan Kr. – Vojnići

CCI organizira Javnu tribinu

Centri Civilnih Inicijativa (CCI) će u srijedu, 26. travnja s početkom u 19.00 sati u dvorani Općinskog vijeća Ljubuški održati Javnu tribinu „Ti ih biraš, ti ih pitaš“.

Na tribini sudjeluju zastupnici/e u Skupštini Županije Zapadnohercegovačke:

Mirela Čuvalo (HDZ 1990)
Marija Ćeškić ( HSP dr. Ante Starčević BiH)
Ivan Landeka (HDZ BiH)
Viktor Kvesić (HSP BiH)
Deni Ćorić (Hrvatski savez HKDU-HRAST)
Slobodan Tomić (NSRzB)

“Javne tribine imaju za cilj da predstavnici u zakonodavnim organima vlasti BiH, kroz izravnu komunikaciju s građanima/biračima predstave svoje aktivnosti, rezultate rada, te razgovaraju o aktualnim temama. Time se jača povjerenje između vlasti i građana, povećava transparentnost rada predstavnika vlasti, a rad izabranih predstavnika preispituje od strane građana/birača”, poručii su iz CCI-ja povodom održavanja predstojeće tribine.

Led i kasni mraz srušili sve iluzije poljoprivrednika

Slom iluzija, u najkraćem bi se moglo opisati stanje u južnoj Hercegovini nakon još jednog pohoda kasnog mraza, koji je u startu sasjekao sezonu koja je puno obećavala, piše Večernji list BiH.

Sezona je počela ranije nego ikada u zadnjih četvrt stoljeća, već polovicom travnja na čapljinskoj veletržnici u Tasovčićima prodavao se mladi krumpir s otvorenog. Prve trešnje stigle su ne kako je to uobičajeno uoči 1. svibnja, nego već 20. travnja. Uvelike se već prodaju mladi kupus, karfiol, kelj, pa crveni i bijeli luk.

Unatoč dugoj i jakoj zimi, hercegovački povrtlari, voćari i vinogradari radili su kao pčele, a sezonu je „potjeralo“ mjesec i pol dana vedrog vremena u nizu, bez padalina, kako to ljudi kažu “cijela korizma”.

Jurjevski mraz

Međutim, sve je bilo uzalud, do sada najkasniji – jurjevski mraz, sasjekao je sve u korijenu. Stradalo je povrće – u prvom redu rani krumpir i tamo gdje se to ranije u travnju nije događalo u Vojnićima u ljubuškoj općini.

Zanimljivo područje jugozapadne Hercegovine u slivu rijeke Trebižat, pa do ušća u Neretvu u Strugama kod Čapljine, teško je stradalo u zoni do 150 metara nadmorske visine, zona od 150 do 300 metara iznad razine mora, manje je pogođena, a onda opet pogođena su i viša područja, ali srećom po njih oni se ne bave ranom proizvodnjom povrća.

Nije pogođeno samo povrtlarstvo, stradali su voćnjaci, vinogradi, kao i sve druge kulture – primjerice, kivi, smokve, orasi… u okućnicama.

- Šteta ima, ali je još uvijek nezahvalno prognozirati kolike su one u procentima. Da bi se štete sagledale treba dan dva sunčana i toplijeg vremena, pa da se približno može procijeniti šteta, naglašava Ivan Marinović tehnolog najveće ljubuške vinarije “Nuić”.

Slično stanje je i kod ostalih vinogradara, a oni u selima na rubu Ljubuškog polja posebice su razočarani.

- Oko loze se ne isplati više mučiti, treću godinu za redom nosi je mraz. Mislim da ću preostalu lozu posjeći i tako se riješiti problema, kaže Darko Mihaljević iz Graba kod Ljubuškog te dodaje: -Ovo nije bio mraz, već led. Minus šest…?!

Valja reći da Ljubuško polje nije samo u subotu osvanulo obavijeno crnim dimom od spaljenih guma, slično se ponovilo i u ponedjeljak. Naime, poljoprivrednici koji su uspjeli tzv. kišovanjem, odnosno natapanjem povrća uz pomoć prskalica ili paljenjem vatri, u subotu spasiti usjeve, ponovo su s nedjelje na ponedjeljak, imali besanu noć.

Šteta i u plastenicima

- Meni je mraz sve odnio. Mogao sam spasiti bar dulum krumpira, međutim kad “belaj” hoće, u onom mraku pokvario mi se motor, jada se Dobroslav Bukmir iz Šipovače kod Ljubuškog te dodaje:

- Noćas (ponedjeljak jutro) oko tri sata ponovo su se čuli motori, temperatura je bila oko nule, ne znam jesu li ponovo uspjeli, kaže Bukmir, koji dvoji kako će se sve skupa odraziti na mlade krumpire: -Bili su u fazi pred vađenje, gomolj je već bio veliki, s ovako kasnim mrazom do sada nismo imali iskustva, kaže Bukmir.

Od Marinana Brajkovića direktora zadruge “Matica” iz Višića kod Čapljine doznali smo da je šteta bilo i u zatvorenim prostorima – plastenicima i staklenicima. Uglavnom, tako jaki mraz uoči Jurevdana se u južnim dijelovima Hercegovine ne pamti. Uništena je povrtlarska proizvodnja na otvorenom od Tihaljine u grudskoj općini preko Stoca do Ravnog, voće, vinogradi… Posebice su pogođena područja s intenzivnom poljoprivredom, za njih je sezona propala! Kako u tim područjima nema više duhana koji je nekada, ako je i bilo šteta na povrću, “vadio godinu” mnogi, a posebice mladi, će se orijentirati prema jedinom izlazu – kako se to po tradiciji kaže, “pravljenju pasoša za Njemačku”.

Dušan Musa / Večernji list

Obavijest o prijavi šteta izazvanih niskim temperaturama u Ljubuškom

Povodom šteta izazvanim niskim temperaturama oglasila se Služba za civilnu-protupožarnu zaštitu i stambeno komunalne poslove Općine Ljubuški.

Njihovu obavijest o prijavi šteta za dan 22.04.2017. godine prenosimo u cijelosti;

Općina Ljubuški obavještava građane koji su pretrpjeli štetu djelovanjem niskih temperatura dana 22.travnja 2017. godine, da istu mogu prijaviti Službi za civilnu za civilnu-protupožarnu zaštitu i stambeno komunalne poslove Općine Ljubuški, (soba broj 5 u zgradi gdje se nalazi općinska vijećnica) svakim radnim danom u vremenu od 7.30 do 15.30 sati, u roku od osam dana, od nastanka štete, odnosno najkasnije do 03.svibnja 2017. godine (srijeda).

Mole se građani da obavezno sa sobom ponesu osobnu iskaznicu ili neki drugi valjani identifikacijski dokument.

Sve dodatne informacije mogu se dobiti u Službi za civilnu-protupožarnu zaštitu i stambeno komunalne poslove Općine Ljubuški na broj telefona 039/835-562.

S poštovanjem

Šef Odjela za stambeno-komunalne poslove Milena Jelavić

Radio Ljubuški

ponedjeljak, 24. travnja 2017.

Proslava 27. obljetnice HDZ-a u Ljubuškom odgođena zbog elementarne nepogode

Proslava 27. obljetnice osnivanja HDZ-a BiH u Ljubuškom, koja je trebala biti upriličena danas, odgođena je.

Zbog elementarne nepogode u noći s petka na subotu, u kojoj su gotovo u potpunosti uništeni svi poljoprivredni nasadi na području ove općine, a štete se broje u milijunima konvertibilnih maraka, stranačko vodstvo HDZ-a BiH u Ljubuškom odlučilo je da održavanje proslave u ovakvoj situaciji nije primjereno te je odgođeno do daljnjeg.

Zbog spomenute situacije i nesreće koja je pogodila gotovo sve poljoprivrednike u ovoj općini, Općinsko vijeće Ljubuški održalo je u nedjelju navečer izvanrednu sjednicu na kojoj su doneseni brojni zaključci koji bi trebali pomoći poljoprivrednicima u saniranju nastalih šteta.

Zadužen je općinski načelnik do redovite sjednice Općinskog vijeća pripremiti prijedlog odluke o izmjeni i dopuni odluke o proračunu općine Ljubuški za 2017. godinu, kojim će se osigurati sredstva u iznosu od 200.000 KM za saniranje posljedica šteta izazvanih niskim temperaturama dana 22. travnja 2017. godine na povrtlarskim kulturama (krumpir, lubenica, dinje) zasađenim na najmanje 0,3 hektara površine. Sredstva će biti isplaćena poljoprivrednim proizvođačima najkasnije do 1. srpnja 2017. godine preko Udruge poljoprivrednih proizvođača, a na temelju procjene i zapisnika zajedničkog povjerenstva za procjenu štete Općine Ljubuški, Zavoda za poljoprivredu i predstavnika poljoprivrednih proizvođača.

Nadalje, zahtijeva se od Vlade Zapadnohercegovačke županije da iz sredstava proračuna za 2017. godinu u spomenute svrhe izdvoji iznos od 100.000 KM. Također, zahtijeva se od Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, odnosno Vlade Federacije Bosne i Hercegovine izdvajanje sredstava iz proračuna Federacije za tu namjenu.

Večernji list

Festival cvijeća „Flora Herc 2017“: U Veljacima najuređeniji caffe-bar

Na trećem festivalu cvijeća „Flora Herc 2017“ u Međugorju, žitelji Hercegovine uz kupovinu cvijeća, naučili su dodatna korisna znanja i vještine vezane za cvijeće, hortikulturu i cvjetnu umjetnost. Herceg etno selo u Međugorju proteklog je vikenda, treći puta za redom, bilo pravi blagdan za oči brojim posjetiteljima.

Naime, Sajam cvijeća “Flora Herc 2017”, koji su i ove godine organizirali UNION FOODS u suorganizaciji s Herceg etno selom okupio je više od 30 izlagača iz Hercegovine.

Dodijeljene su zahvalnice i nagrade i rođendanska torta, a prvu nagradu za najveći doprinos uređenju zelenih gradskih površina za 2016. dobila je općina Grude.

Za najbolje uređeni balkon obitelj Olivera Čale, a najuređenijim caffe-barom proglašen je objekt “Boris“ u Veljacima, Ljubuški.

Na zatvaranju sajma svim sudionicima, a bilo je njih 36, uručene su posebne zahvalnice. 

Večernji list

Općinsko vijeće Ljubuški na VIII. Izvanrednoj sjednici usvojilo Zaključak o pomoći poljoprivrednim proizvođačima

Održana je VIII. Izvanredna sjednica Općinskog vijeća Ljubuški sa samo jednom točkom dnevnog reda:

- Izvanredne vremenske okolnosti na području općine Ljubuški

Na početku sjednice predsjednik Općinskog vijeća Tihomir Kvesić je izvršio prozivku nazočnih.

Nakon toga je načelnik Nevenko Barbarić pročitao prijedlog Zaključka sjednice, a predsjednik Vijeća je otvorio raspravu.

Na žalost zbog tehničkih problema taj dio sjednice nije snimljen pa vam prijedlog Zaključka koji je pročitao načelnik Barbarić donosimo u pisanoj formi.

ZAKLJUČAK - prijedlog

1. Zadužuje se Općinski načelnik da do redovite sjednice Općinskog vijeća pripremi prijedlog Odluke o izmjeni i dopuni Odluke o izmjeni i dopuni Odluke o Proračunu Općine Ljubuški za 2017.godinu, kojim će se osigurati sredstva u iznosu od 200.000,00 KM (slovima: dvijestotinetisuća konvertibilnih maraka) za saniranje posljedica šteta izazvanih niskim temperaturama dana 22.travnja 2017.godine na povrtlarskim kulturama (krumpir, lubenica, bostan) zasađenim na najmanje 0,3 hektara površine.

2. Sredstva iz točke 1. ovog Zaključka će biti isplaćena poljoprivrednim proizvođačima najkasnije do 1.srpnja 2017.godine preko Udruge poljoprivrednih proizvođača, a na temelju Procjene i Zapisnika zajedničkog povjerenstva za procjenu štete Općine Ljubuški, Zavoda za poljoprivredu i predstavnika poljoprivrednih proizvođača.

3. Zahtijeva se od Vlade Županije Zapadnohercegovačke da iz sredstava Proračuna za 2017.godinu izdvoji iznos od 100.000,00 KM (slovima: stotinutisuća konvertibilnih maraka) za namjenu iz točke 1. ovog Zaključka.

4. Zahtijeva se od Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, odnosno Vlade Federacije Bosne i Hercegovine izdvajanje sredstava iz proračuna Federacije za namjenu iz točke 1. ovog Zaključka.

5. Ovaj Zaključak stupa na snagu danom donošenja, a objavit će se u Službenom glasniku Općine Ljubuški.

OBRAZLOŽENJE

Pravni temelj za donošenje ovog Zaključka je članak 121.stavak 3.Statuta Općine Ljubuški („Službeni glasnik Općine Ljubuški“, broj:4/06, 2/08, 4/09 i 4/12) kojim je propisano da Općinsko vijeće zaključkom određuje zadatke za Općinskog načelnika.

U konkretnom slučaju zadaća je Općinskog načelnika pripremiti prijedlog Odluke o izmjeni i dopuni Odluke o Proračunu Općine Ljubuški za 2017.godinu do redovite sjednice Općinskog vijeća kako bi se osigurala sredstva za saniranje šteta na povrtlarskim kulturama (krumpir, lubenica, bostan) zasađenim na najmanje 0,3 hektara površine, a koje su izazvane niskim temperaturama dana 22.travnja 2017.godine.

Ovim Zaključkom upućuje se molba Vladi Županije Zapadnohercegovačke i Vladi Federacije Bosne i Hercegovine za izdvajanje sredstava iz proračuna za pomoć i za sanaciju šteta nastalih na povrtlarskim kulturama na području općine Ljubuški.

Predloženi Zaključak je jednoglasno usvojen.

nedjelja, 23. travnja 2017.

Zbog izvanrednih vremenskih okolnosti na području općine Ljubuški Tihomir Kvesić sazvao VIII. izvanrednu sjednicu Općinskog vijeća Ljubuški

Mraz i niske temperature su u noći s petka na subotu izazvali goleme i neprocjenjive štete u poljoprivredi na području općine Ljubuški.

Tim povodom predsjednik Općinskoga vijeća Ljubuški Tihomir Kvesić sazvao je VIII. Izvanrednu sjednicu Općinskoga vijeća Ljubuški, koja će se održati u Gradskoj vijećnici u Ljubuškom u nedjelju 23.travnja s početkom u 18,30 sati.

Na dnevnom redu sjednice je samo jedna točka dnevnog reda:

- Izvanredne vremenske okolnosti na području općine Ljubuški

subota, 22. travnja 2017.

Načelnik Barbarić i ministar Kraljević u obilasku mrazom stradalih područja općine Ljubuški

Načelnik općine Ljubuški Nevenko Barbarić i ministar financija u Vladi ŽZH Toni Kraljević obilaze danas područja općine Ljubuški koja su noćas najgore stradala od mraza i razgovaraju s ljubuškim poljoprivrednicima o mogućnostima pomoći.

Na koji način i kako pomoći ljubuškim poljoprivrednicima još se uvijek ne može govoriti, puno toga bit će jasnije kada se obiđu sva stradala područja. I djelatnici Općine Ljubuški su jutros na terenu gdje snimaju stanje i vrše vizualnu procjenu nastale štete na poljoprivrednim kulturama. 

„Za sada vam još uvijek ne mogu ništa reći. Na terenu smo, obilazimo stradala područja i razgovaramo s poljoprivrednim proizvođačima. Vidimo da su štete ogromne i nenadoknadive i da na neki način moramo pomoći ovim ljudima. Štete u cijelosti nitko ne može nadoknaditi, ali ovim ljudima se mora pomoći na neki način. Kako i koji je najbolji način to ćemo još vidjeti kroz razgovore. Javnost će o svemu biti informirana“, rekao nam je Barbarić u kratkom telefonskom razgovoru.

Radio Ljubuški

Crna subota u Ljubuškom: Mraz uništio sve poljoprivredne kulture, poljoprivrednici u očaju

Mraz i niske temperature s noći u petak na subotu zavili su ljubuške poljoprivredne proizvođače u crno.

Goleme i neprocjenjive štete mraz je napravio na cijelom području općine Ljubuški. Obično se nakon ovakvih „strašnih“ noći kaže da poljoprivrednici ujutro zbrajaju štete, ali ljubuški poljoprivrednici jutros nemaju što zbrajati mraz je uništio sve što se uništiti moglo. 

Već noćas iza 12 sati na graničnom području između Veljaka i Šipovače zatječemo Antu Tonću Grbavca iz Šipovače gdje uz pomoć trojice sumještana „navlači“ drugi sloj paučine na nasad lubenice.

Ivica Grbavac nosi termometar i mjeri temperaturu – u zraku plus jedan, pri tlu već nula. U Velikoj Šipovači njive pune ljudi, kao u sred sezone, prskalice su već namještene, pale se motori i počinje obrana onog što se obraniti može. Temperatura se u jedan sat poslije ponoći već spustila ispod nule. Na žalost radi se o vrlo malim površinama zasađenih krumpirom – možda tek oko jedan posto.

Isti je slučaj i u Maloj Šipovači, Banji i Vojnićima. Dva sata je poslije ponoći a na njivama se čuje galama, rade motori, prskalice, dodatno se pokrivaju manji nasadi, pale se vatre. Koriste se svi načini obrane. Kasnije će se ispostaviti s malim uspjehom. Ujutro ponovo susrećemo već spomenutog Tonću Grbavca. Kaže nam da je s ekipom čitavu noć proveo vani. Temperatura se kaže tijekom noći u Šipovači, zavisno od vremenskog razdoblja i djelova sela, kretala od minus tri do minus šest.

„Štete su ogromne i nenadoknadive. Nasad lubenice mi je prema mojim prvim procjenama stradao djelomično. Branio sam ga sa dva sloja paučine, ali opet nedovoljno. Prave razmjere štete vidjet ću tek idućih dana. Nasad krumpira branio sam na dva mjesta gdje sam imao postavljene prskalice. Na ta dva mjesta sam uspio nešto i spasiti, ostalo je uništeno u temelj. Dodatni problem stvorio nam je nestanak vode oko četiri i pol sata“ kaziva nam ovaj vrijedni poljoprivrednik. 

U šipovačkom naselju Banja susrećemo Igora Bebeka. Očaj ovog mladog poljoprivrednika vidljiv je već izdaleka. Jedino što smo uspjeli konstatirati kroz kraći razgovor je to da je u Banji mraz uništio sve. Šteta je tim veća što je krumpir u ovom dijelu Šipovače gotovo već dozrio za vađenje iz zemlje. 

U Vojnićima je bilo najgore. To je mjesto koje je doslovno uništeno. Ozrenko Džajić nam priča kako su svi stanovnici tog mjesta noć proveli u Vojnićkom polju.

„Pokušalo se braniti nasade krumpira bliže kućama, ali radi se o vrlo malim površinama. I, opet je pitanje koliko se uspjelo obraniti. Većina nas imala je namjeru početi vaditi krumpire idući tjedan. Evo, ja sam se pripremao početi s vađenjem već u ponedjeljak. Radi se o nasadima koji se više ne mogu oporaviti. Postavlja se pitanje što sad uraditi. Je li sve to preorati i zasaditi neku drugu kulturu, ili sve ovo ostaviti i tražiti kruha na drugom mjestu. Na žalost mnogi od nas su prestari da idu tražiti posla vani, ali ovim mlađima ne preostaje ništa drugo. Dakle, prije ovo drugo, jer ljudi su sve novce koje su imali uložili u sjeme, gnojivo i ostalo i praktički ostali bez novca. Pojedinci su dizali i kredite da mogu obaviti sjetvu, i što sad. Od čega će vratiti kredit?, sa žaljenjem se pita i ujedno konstatira Ozrenko. 

U Vitini susrećemo nekoliko Klobučana. Ni kod njih stanje nije ništa bolje. Uništeni su nasadi krumpira, ali i voćnjaci i vinogradi. Zbrajaju štete i pitaju se što dalje.

Zovemo Otok, Humac, Crveni Grm, Prolog, Grab, Vašaroviće, Studence i ostala mjesta. Iz svih mjesta stižu iste vijesti. Sve je uništeno. Od Klobuka do Studenaca, od Grljevića i Lipna do Crvenog Grma i Prologa. 

Ne bi željeli da se naljute poljoprivrednici iz mjesta koja nismo spomenuli u tekstu jer su svima nanesene nenadoknadive štete, ali smo u tekst uvrstili samo one s kojima smo razgovarali i koje smo kontaktirali. 

I ovakav tekst se obično završi rečenicom kako će se pravi razmjeri štete vidjeti idućih dana. 

Na žalost ovaj put tekst moramo završiti rečenicom kako je Crna travanjska subota uništila ljubušku poljoprivredu u „temelj“, a ljubuške poljoprivrednike zavila u crno za ovu i nekoliko idućih godina.

Poslušajte što su jutros u programu našeg radija kazali predsjednik Udruge poljodjelaca u ŽZH Dubravko Vukojević, dopredsjednik Udruge poljodjelaca u ŽZH Miro Ćutuk i poljodjelac iz Otoka Nikica PetrušićLINK.

četvrtak, 20. travnja 2017.

Upozorenje na mogućnost mraza - poljodjelci, zaštitite svoje nasade!

Učestalost pojave kasnih proljetnih mrazova različita je ovisno o područjima, ali nije rijetka pojava.

Prema prognozi Federalnog hidrometeorološkog zavoda BIH najkritičnije razdoblje za područje Ljubuškog bit će u noći sa petka na subotu kada bi se temperaturne vrijednosti iza ponoći mogle spustiti do nule što bi moglo uvjetovati pojavu mraza.

Ukoliko želimo znati hoće li mraza biti treba pratiti ovaj savjet agronoma „U noći kada meteorolozi predvide pojavu mraza, u 23 sata treba prekontrolirati vanjsku temperaturu. Ako je toplije od +3 ºC, vjerojatnost mraza je vrlo mala ili će mraz biti neznatan. Ako je vanjska temperatura u rasponu od +1 do +2 ºC, vjerojatnost mraza je velika, a ako je već tada vanjska temperatura manja od +1 ºC mraz će biti značajan - osobito ako je nebo puno zvijezda.“

Velika je zabrinutost ljubuških poljodjeljaca osobito za nasade krumpira ukoliko znamo da nadzemni dio krumpira strada već kod temperatura – 1 oC, a gomolji također ne podnose niske temperature zbog visokog sadržaja vode. Zbog najavljenih nepovoljnih vremenskih prilika preporuka je poljodjeljcima provođenje svih neophodnih mjera s ciljem zaštite zasada i usjeva.

Pogledajte meteogram s trodnevnom prognozom za općinu Ljubuški. Kao što se može vidjeti, u subotu između 04 i 06 sati ujutro temperature bi se trebale spustiti ispod nule.


Bjanka Medić / Radio Ljubuški

utorak, 18. travnja 2017.

PRILIKA ZA MLADI LJUBUŠKI KRUMPIR?: Nestašica čipsa u Japanu, cijene skočile na 12 dolara po kesici

Cijene popularnih brendova čipsa u Japanu skočile su čak šest puta, nakon što su dvije vodeće japanske kompanije koje proizvode čips najavile obustavu prodaje zbog nestašice krumpira.

Takva odluka rezultat je slabog prinosa krumpira, nakon tajfuna i poplava koje su pogodile sjeverno japansko ostrvo Hokaido u kolovozu prošle godine, a koje, kako navodi Russia Today, sudjeluje s gotovo 80 posto u ukupnoj proizvodnji krumpira u zemlji.

Isporuke krumpira izvađenog prošle godine pale su za deset posto u odnosu na 2015. godinu, prema priopćenju japanskog Ministarstva za poljoprivredu, prenosi Epicentar.ba.

Iz tog razloga, kompanija Kalbe, koja drži 73% tržišta čipsa u Japanu, obustaviće proizvodnju 33 artikla do kraja travnja, što je, kako navodi agencija “Blumberg”, prouzročilo paničnu kupovinu i skok cijene jedne vrste čipsa sa ukusom pice na oko 1,250 jena (12 dolara ili 21,63 KM) na Yahoo-ovom aukcijskom portalu u Japanu.

Uobičajena cijena po kesici je manje od 200 jena ili oko 3,50 KM.



ponedjeljak, 17. travnja 2017.

NIJE DOBRO: Krumpiri iz Vojnića cijene se 2 KM

Ranije nego ikada u proteklih dvadesetak godina, odnosno od otvaranja veletržnice u Tasovčićima, stigli su prvi mladi krumpiri uzgojeni na otvorenom. Krumpire je dopremio proizvođač iz Vojnića, a cijenili su se 2 marke za kilogram. Podsjećamo, da mladih krumpira iz plastenika, ima već petnaestak dana. Unatoč mladima obilna je ponuda starih krumpira koji se cijene od 30 feniga banjalučki, pa do 60 glamočki, nevesinjski i južno-hercegovački.

Stigli su i prvi ovogodišnji krastavci iz Svitave koji su se cijenilo 2 marke za kilogram, bilo je i tikvica čija je cijena bila također, 2 marke, kao i crvenog luka u glavicama, a cijenio se od 1,8 do 2 marke za kilogram. Ponuda prošlogodišnjeg luka i dalje je obilna, a cijeni se od 50 do 70 feniga, dok je mladi luk tzv. pera, pojeftinio, bio je 1 do 1,5 marku.

To su bile novine s veletržnice u Tasovčićima, gdje se osjećala povećana tražnja, primjerice za mladim lukom koji se koncem tjedna nudio u velikim količinama, luk se rasprodao, ali je cijena pala. Stalni prodavači posebice ribe, ističu upravo činjenicu da je predblagdansko vrijeme povećalo tražnju, međutim daleko je to od vremena prije petnaestak godina, kada je veću tražnju pratio i skok cijena čak pedeset, pa i više posto. Dakle nastupila su vremena kada ni povećana tražnja ne uspijeva podići cijene, a dojam je da povećanoj tražnji za blagdane, doprinose kupci iz delte Neretve – Metkovića, Opuzena i drugih mjesta, koji u Čapljinu dolaze čak i po ribu.

Radio Čapljina

PROSLAVA USKRSNA U NAŠOJ ŽUPI

Najveći kršćanski blagdan Uskrs, proslavljen je kako u filijalnoj crkvi u Dolama i grobljanskoj kapelici u Kašču, tako i župnoj crkvi. Sve mise predslavio je župnik don Jozo uz sudjelovanje velikoga broja župljana, kako domaćih tako i odseljenih.

Misno slavlje u župnoj crkvi, kao i u Uskrsnom bdjenju, svojim pjevanjem i sviranjem uljepšao župni zbor pod ravnanjem bogoslova Davida i violinsku pratnju Monike Beus.

Poslije euharistijskog slavlja, vjernici su se nakon čestitanja razišli svojim domovima gdje je slavlje Uskrsa nastavljeno u krugu obitelji, rodbine i prijatelja.

Više fotografija pogledajte OVDJE

Župa Šipovača-Vojnići


subota, 15. travnja 2017.

VELIKI PETAK U ŽUPI

Na spomendan Kristove muke i smrti na križu, Obrede Velikoga petka u župnoj crkvi u 18,00 predvodio je župnik don Jozo.

Nakon biblijskih čitanja koja su navijestili Kristina Vukojević i Darija Bebek, vjernici su pobožno slušali Muku kako ju je zapisao evanđelist Ivan. Riječi evanđeliste čitao je bogoslov David Bebek. Isusove riječi župnik don Jozo, dok su riječi drugih osoba, koje spominje taj dio evanđelja, čitali Leo Brkić, Matijas Bebek i župnog zbora. Služba riječi završila Sveopćom molitvom Crkve.

U drugom dijelu Obreda, nakon razotkrivanja i pokazivanja, uslijedilo je ljubljenje križa (246 osoba je poljubilo i poklonilo se križu), a potom je u posljednjem dijelu Obreda upriličena podjela Sv. Pričesti.

Više fotografija pogledajte OVDJE

Župa Šipovača-Vojnići

ĆOSIĆ: Motiv Lijanovićevog zagovaranja ukidanja županija ne da se objasniti pristojnim rječima

Jerko Lijanović, vlasnik propale mesne industrije “Lijanovići”, široj javnosti poznat po kupovini glasova birača, protiv kojeg se vodi nekoliko sudskih procesa za kriminalne radnje, od višemilijunskih poreznih utaja do kriminalne podjele poljoprivrednih poticaja, dok je bio ministar poljoprivrede u nezakonito uspostavljenoj Federalnoj vladi, najavio je kako će se na sljedećim izborima kandidirati za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Kako bi se dodvorio bošnjačkim biračima Lijanović, u sarajevskim medijima, intenzivno promovira unitarnu BiH, bez domova naroda i bez županija.

Ukidanjem županija, tvrdi, uštedjelo bi se 500 milijuna maraka, koje bi se mogle uložiti u ekonomski razvoj zemlje. Istu ideju, uz isto obrazloženje zagovara i SDP-ov gradonačelnik Tuzle Jasmin Imamović. No, ni jedan ni drugi ne daju odgovore na pitanje, kako je moguće uštedjeti toliki novac, ako se i nakon ukidanja županija mora nastaviti financirati policija, prosvjetni djelatnici, kultura, šport..? To financiranje onda mora preuzeti neka druga razina vlasti.

No, kada se iznose tako infantilne ideju, valja se zapitati što se skriva „ispod žita“?

Premijer Zapadnohercegovačke županije Zdenko Ćosić kaže za Hrvatski Medijski Servis kako Lijanovićev i Imamovićev “pokušaj iznošenja dokaza”, o tobožnjoj uštedi koja bi se ostvarila ukidanjem županija, ima ulogu prikrivanja istine i stvarnih namjera, a ne promicanja ideje koja bi bila opravdana.

-Iako nema potrebe za tim, nije teško činjenično osporavati njihovu „matematiku“. Primjerice, samo dva neustavna federalna ministarstva, koja su sama sebi smisao i svrha, imaju veće proračune od svih deset ustavnih županijskih ministarstava iz tog područja (obrazovanje, kultuta, šport). Kako se zagovornici racionalizacije toga nisu sjetili!?, pita se Ćosić.

U političkom smislu, kaže, riječ je o loše prikrivenoj namjeri da se vlast apsolutno centralizira što bi brojčanijem narodu omogućilo preuzimanje uloge hegemona u svim životnim područjima.

-Kad neki političar, pripadnik brojnijeg naroda, zagovara takvu ideju, sa sociološkog stajališta možemo reći da je prepoznatljiva kao ideja motivirana partikularnim trijumfalizmom. Međutim, sa stajališta društva u cjelini, to je pogubna ideja koja neizbježno vodi u društvene nesporazume i sukobe. S druge strane, kad netko izvan te većine zagovara istu ideju, onda je riječ o politčkom odmetništvu motiviranom uvijek istim interesima koji se ne daju objasniti pristojnim riječima, kaže Ćosić.

HMS

srijeda, 12. travnja 2017.

U prve razrede osnovnih škola u Ljubuškom upisana 232 učenika

Odjel društvenih djelatnosti općine Ljubuški obavio je popis djece za upis u prvi razred osnovne škole u školskoj 2017./2018. godini.

U OŠ Marko Marulić upisano je 115 učenika , u OŠ I.B.Mažuranić 56 učenika i u OŠ Tin Ujević 61 učenik.

Ukupan broj upisanih učenika u prve razrede na području općine Ljubuški za školsku 2017/2018. godinu je 232.

Prošle godine ukupan broj upisanih učenika u prve razrede na području općine Ljubuški iznosio je 239.

Tada je u OŠ Marko Marulić upisano 113 učenika, u OŠ I.B.Mažuranić 77 učenika i u OŠ Tin Ujević 49 učenika.

Radio Ljubuški

Vijeće mladih ŽZH s ministricom Mikulić o formiranju Vijeća mladih općine Ljubuški

U ponedjeljak (10. travanj 2017.) u zgradi Vlade Županije Zapadnohercegovačke u Širokom Brijegu održan je sastanak predstavnika Vijeća mladih Županije Zapadnohercegovačke i ministrice obrazovanja, kulture, znanosti i sporta Županije Zapadnohercegovačke gospođe Ružice Mikulić.

Ispred Vijeća mladih sastanku su nazočili članovi Upravnog odbora David Naletilić, Frano Sosa, Jure Begić te Sara Mandić. Uz navedene članove, sastanku su nazočili bivši predsjednik Vijeća mladh ŽZH a sada predsjednik Vijeća mladih Federacije Bosne i Hercegovine Mate Lončar i službenik za mlade ŽZH gospodin Josip Primorac.

Uz tople riječi dobrodošlice ministrice Mikulić koja je ukratko upoznala mlade sa radom resornog ministarstva, članovi Vijeća mladih predstavili su rad i aktivnosti lokalnih Vijeća mladih u općini Posušje, Grude te gradu Širokom Brijegu.

Na sastanku se razgovaralo o prostorijama Vijeća mladih pri čemu je ministrica Mikulić izrazila potporu te suradnjom Vijeća mladih i Ministarstva zajedno sa načelnikom općine Grude gospodinom Grizeljom osigurati prostorije za rad Vijeća mladih ŽZH te Vijeća mladih općine Grude koje još uvijek nema na raspolaganju vlastite prostorije.

Važna tema sastanka je bilo formiranje Vijeća mladih općine Ljubuški koja još uvijek nema formirano lokalno Vijeće mladih.

Upravni odbor Vijeća mladih ŽZH na čelu sa predsjednikom Naletilićem kazao je da će jedan od glavnih ciljeva u naredom periodu biti upoznavanje aktivnih mladih ljudi sa područja općine Ljubuški sa radom Vijeća mladih općenito te se staviti na raspolaganje udrugama mladih iz Ljubuškog da se formira Vijeće mladih u Ljubuškom čime bi naša županija bila potpuna kada su u pitanju lokalna Vijeća mladih. Mate Lončar izrazio je veliku podršku i pomoć sa viših razina procesu formiranja Vijeća mladih u Ljubuškom.

Na sastanku je odlučeno da se u što kraćem roku sastavi i donese Zakon o mladima Županije Zapadnohercegovačke te suradnjom Vijeća mladih ŽZH i Ministrastva obrazovanja, kulture znanosti i sporta raditi na izradi Strategije za mlade u ŽZH.

Na kraju sastanka predsjednik David Naletilić u ime svih prisutnih članova Vijeća mladih zahvalio se ministrici na gostoprimstvu i izdvojenom vremenu, priopćeno je iz Vijeća mladih ŽZH.

Profesori Mario Grbavac i Frano Pandžić vodili grudske maturante na Kupres

"Slušaj kako grmi, kako more pjeni, pitaju te jesu li zaboravljeni. Za njih se pomoli, nek' mi braća znaju heroji se nikad ne zaboravljaju. Branili su zemlju, i rame uz rame k'o ratnici svjetla stali protiv tame..."

Obilježeno je četvrt stoljeća od bitke za Kupres, one kada je život za hrvatski narod i opstojnost Hrvata na tisućljetnim ognjištima dalo deset Gruđana. Godine prolaze, a bol je svakim danom sve veća jer se i dalje traga za istinom.

Na Kupresu danas stoji križ sjećanja u sjećanje na: Božu Mikulića, Branka Madunu, Radoslava Zadru, Stanka Miličevića. Za njihove se posmrtne ostatke zna.

Do danas, iako je prošlo četvrt stoljeća, nepoznata je sudbina Branka Zadre, Ante Pejića, Željka Majstorovića, Slobodana Miloša, Zdravka Sose i Mladena Mikulića.

Povodom ove tužne, a ponosne obljetnice profesori u Srednjoj školi Antuna Branka Šimića u Grudama, Mario Grbavac i Frano Pandžić, poveli su na Kupres oko 50 maturanata koji su išli na svetu misu. Maturanti su se nakon mise poklonili palim herojima svog naroda, onima koji su položili svoje živote, da bi oni danas živjeli.

Neka im je laka hrvatske zemlja, uz nadu da će istina na to hladno jutro, kad su heroji položili svoje živote, za život Hrvata, na oltar domovine, izaći na vidjelo.

Grude.com

ponedjeljak, 10. travnja 2017.

Izvanredna obavijest za članove UZB ŽZH

Pozivaju se svi članovi UZB ŽZH u općinama Ljubuški,Grude i Posušje,te Gradu Širokom Brijegu da se danas tijekom dana jave u svoje Podružnice ovlaštenim osobama svojih Podružnica radi pravljenja rasporeda aktivnosti podrške Rezoluciji Branitelja koja bi trebala sutra dana 11.04.2017 godine biti uvrštena kao prva točka dnevnog reda sjednice Zastupničkog doma Parlamenta FBiH predviđene za 11,00 sati.

Molimo sve naše članove da se obvezatno odazovu jer je ovo povijesna prilika za sve nas,demobilizirane Branitelje bez ikakvih prava po osnovu sudjelovanja u Domovinskom ratu,najčasnije sinove države BiH da konačno dobiju svoja prava sadržana u Rezoluciji Branitelja o čijoj sudbini bi se sutra u Zastupničkom domu trebalo odlučivati.

Svi oni koji se ne odazovu na ovaj poziv smatrati će se nezainteresiranim za rješavanje svojih zakonskih i stečenih prava Branitelja i neće moći računati na njih,a rukovodstva naših udruga će odlučiti o mjerama protiv takvih članova sukladno Statutu naše udruge.

Ovlaštene osobe za kontakte su:

Široki Brijeg:
1.Vlado Marušić predsjednik UZB ŽZH,broj mobitela:063-423-295,
2.Vinko Banožić,Predsjednik Podružnice UZB Š.Brijeg:063-411-436,
3.Ernest Markić,Tajnik Podružnice UZB Š.Brijeg:063-755-121,

Ljubuški:
1.Drago Grbavac,Predsjednik UZB/Borci BiH,broj mobitela:063-360-600,
2.Petar Ereš,Predsjednik Podružnice UZB Ljubuški br.mobitela:063-372-877,
3.Veljko Vukojević,tajnik Podružnice UZB Ljubuški,br.mobitela:063-935-180,
4.Franjo Hrstić,tajnik UZB/Borci BiH,broj mobitela:063-120-401,

Grude:
1.Zvonko Braćić, Predsjednik Podružnice UZB Grude, br.mobitela:063-328-680,

Posušje:
1.Vjekoslav Dragoja, Predsjednik UZB Podružnica Posušje, br.mobitela:063-951-433.

Zajedno do pobjede Branitelji i Bog vas blagoslovio!

Braniteljski portal

Govor Ljubušaka generala Vjekoslava 'Maksa' Luburića Hrvatima za 10. Travnja 1968.

Draga hrvatska braćo. Što je značio Deseti Travnja sa političkog stanovišta za hrvatski narod, to smo čuli mnogo puta. Malo je Hrvata koji godine tisuću devet stotina šesdeset osme za Deseti Travnja neće praviti sami u sebi svoju vlastitu analizu. Čine to oni koji su državu stvarali a i oni koji su je obarali, pa da skupa s nama postanu roblje. Hrvati su stvorili ne samo svoje stanovište, nego su u Domovini i u Emigraciji nastojali staviti na papir i svoje dojmove, uspomene, doživljaje ali i dokumente o onome što su napravili i što nisu dospijeli napraviti. Preveliki je to događaj a da bi se mogao samo prešutiti. Zato ga nastojmo i prikazati onako kako nama konvenira, kako bi ga mi željeli vidjeti. Htijeli bi opravdati sebe, kao ljudi, kao grupe, stranke, organizacije i ideologije kako bi za svu povijest ostalo što više dokumenata; jer Deseti je Travnja jedna prekretnica od sudbonosne važnosti, te mi tu prekretnicu možemo prikazati na jedan ili drugi naćin, ali ju ne možemo zanijekati.

Pokušat ću dati jedan prikaz hrvatske tragedije koju je proživljavao mali hrvatski čovjek. Ono što je on doživio, ne kao jedan događaj, kojega su donijeli i odnijeli vjetrovi povijesti, dobra i zla sudbina, kao jedan od tolikih ratnih zbivanja, nego nešto što je svaki hrvatski čovjek osjetio na svojoj vlastitoj koži, na svojemu tijelu, na svome životu, na životu svoje djece, očeva, na svojem imanju, jednom riječu i na svojoj vlastitoj sudbini. Ovakovih osobnih događaji uvijek su bili odlučujući, sudbonosniji, jer se nisu mogli niti zaboraviti niti mimoići, nego su bili čvrsto vezani uz čovjeka kao dio njega samoga.

Potreba Desetog Travnja! Svi smo mi osjećali potrebu Desetog Travnja, mi koji smo na školama slušali o tome da su nas srpski opančari oslobodili na Kajmačalanu, (Nije najjasnije, ali mislim da je general tako nešto rekao. Mo. Otporaš./kamenjar.com) na Crnom Vrhu, na Solunskom frontu. Mi koji smo kao djeca dobivali ćuške i batine, kojima se je vrijeđao nacionalni ponos, kojima se je govorilo da nismo narod nego neka nesvijesna smjesa, koju su, eto, oni oslobodili, kojima su dali ime, državu, kralja, slobodu i svrhu života. Nama koji smo bili vješani radi bilo kakva dizanja glasa, radi bilo kakvoga čina, radi najmanje oporbe. Nama koji nismo imali prošlosti, koji nismo imali sadašnjosti, kojima je stavljena u izgled tamna budućnost. Osjećali smo svijestno potrebu jednog Desetog Travnja, pa makar nas koštalo i sama života.

Potrebu Desetoga Travnja osjećali su i naši očevi koji su se borili za vrijeme rata na tuđim frontovima, dobivali bitke i gubili ratove. Osjećali su potrebu da dođe jedan dan kada bi ginuli za svoje vlastite ideale, za svoju sadašnjost, za budućnost svoje djece. Tu su potrebu osjećali svi koji nisu izgubili ljudskog dostojanstva, koji se nisu mogli pomiriti sa mišlju da smo nesposobni umarati za sebe, na svojim ognjištima za svoje, za budućnost svoje Domovine i svoje vlastite djece. Potrebu su osjećale naše herojske Majke koje su radi Hrvatske izgubile muževe, našle se kao moja Majka sa čoporom malene dječice, bez imetka, bez službe, bez penzije, progonjeni i sa teškom uspomenom pred očima. Srbi su nam pred ulaskom u (kuću) ubili oca. (Ovdje ima jedna mala pauza ganutljivosti, po svoj prilici general je pri izgovoru ovih riječi bio emicionalan. Mo, Otporaš.) Izmrcvarili su ga, prebili i Boga u njemu, kako su znali reći, zatim ga na sami Božić bacilli u podrum i polili vodom da ujutru osvane kao skup smrznuti ostataka tijela jednog snažnog, mladog, čestitog i poznatog čovjeka, samo zato što je bio Hrvat. Što je mogla misliti moja Majka, što smo mogli misliti mi mala dječica, naši susjedi i sugrađani, naša rodbina, koji su sve to promatrali sa jednim pritajnim buntovničkim mirom. Nije se radilo o tome dali bi ili nebi udarili po njima, po onima koji su nam otimali granice, nego se radilo o tome kada će to biti!

Osjećali su potrebu Desetog Travnja oni seljaci koji su bili ne samo pokradeni, prevareni, osramoćeni, nego čak i batinani. U sjevernim krajevima Hrvatske se batinalo i misli se da je preko pola milijuna odraslih osoba formalno bilo povaljeno i dobivalo batine, kao što se je u stara vremena radilo sa zločincima i tatima. U južnim krajevima i posebno u Bosni i Hercegovini ljudi su jednostavno bili ubijani. Bilo je i nestalo stranaka, vođa i ideologija, ali u svim režimima uvijek su bili na javi batinaši. Bilo je i nestalo detalja ali je ostalo uvjerenje kod svih Hrvata da je potreban jedan novi, JEDAN DESETI TRAVNJA!, jedan novi dan slobode, časti i ponosa. I on je došao možda kada su mnogo vjerovali da je vrlo i vrlo daleko!

Recimo nekoliko riječi o radosti Desetoga Travnja. Mrtva Radića hrvatski je narod odpravio na Mirogoj sa vjerom da će se ispuniti njegova zadnja želja i oporuka: “Nikada više u Beograd”! Čak su i predstavnici prečanskih Srba, tj, Srba i pravoslavaca s ovu stranu zemunskog mosta, jasno i glasno govorili da Jugoslaviju treba uništiti i da treba stvoriti Hrvatsku Državu. Nisu to bili samo Vojvođanski Srbi koji su se sramili svojeg srpskog podrijetla, nego i najveći batanaš svih vremena Svetozar Pribičević, koji je stvorio Jugoslaviju a i izumio batine da tu Jugoslaviju održi na životu. Ni on nije dosta veliki Srbijanac, zato jer je bio Srbin ali ne Srbin iz Srbije. U Hrvatskoj je nestalo stranaka i počela se stvarati Hrvatska, jednostavno HRVATSKA! Cijeli je narod bio u hrvtaskom pokretu, pokretu za oslobođenje. Dok je narod skupljao stare kubure i oštrio handžare, političari su i opet tepali (ili možda pretresali, mo) o miru, o deklaracijama, o novim reformama, o novim pregovorima, o novim sporazumima, o novoj, tobože, boljoj Jugoslaviji.

Iz emigracije su se vratili hrvatski neumrli književnik, i pjesnik, i državnik, i borac Mile Budak, najveći junak hrvatskog oslobodilačkog rata Jure Francetić, vratili su se zato jer nisu mogli izdržati nakon marsailleskog atentata talijanske policije i njeno šurovanje sa beogradskim agentima. Poglavnik i Ustaše bili su internirani. Tobože nama skoline i prijateljske Njemačke morao je biježati Andrija Artuković u Francusku da spasi goli život pred novim manevrima novog srpskog gazde Milana Stojadinovića. Mađarska koja je znala gospodski s nama postupati, ali je i sama bila uz duvar prislonjena, morala je internirati sve Ustaše i skorom sve Hrvate. Svaki put kad je Stojadinović išao vlakom iz Beograda u Beč i Belgiju preko ove zemlje, svi su, pa i bogalji hrvatskog podrijetla, biti internirani, i svaki su, i bogalji, i žene, i djeca čuvani sa pet i šet oružnika. Pa ipak, čim je ratna huka stigla blizu nama, sav se narod digao, sav, kao jedan, u svim hrvatskim pokrajinama. Pokazalo se da nismo tamburaši, da nismo zaboravili uvrijede, patnje i prolivene krvi, da nism zaboravili ni želje svoje. Nestalo je te nakazne Jugoslavije za nekoliko dana, a njena vojaska nije pružila jednu jedinu bitku, koja bi ostala zabilježena u analima ratnih dogodovština.

Prvi su pušku bacilli oni koji su najviše o ratu govorili. Hrvati je nisu bacali nego je prihvaćali. Nestalo je stranaka, nestalo starih zadjevica, nije se govorili čak ni o hrvtaskim izdajicama. Sve je to bilo kolosalno, sve je to bilo monumentalno, veličanstveno! Sve je to izgledalo kao jedan jedinstveni orkan koji je elimentarnom snagom pomeo Jugoslaviju a donio slobodu. Sada smo imali svoju državu, imali svoju pušku na svome ramenu, a nitko se od nas nije jedva ni brinuo zato da bi imali svoje pare u svome džepu. Vreće sa dinarima, sa onim mrskim srpskim dinarima, su bile stavljane na lomaču. Svi smo gledali na DRINU, na našu DRINU!, kako bi stvorili svoju snažnu branu; svi smo sanjali o novom hrvatskom preporodu, novoj sreći i miru, i slavi razbora i izgradnje kulturnog uspona i gospodarskog dizanja, i svi smo u snu gledali veliku Hrvatsku sa sretnim Hrvatima i dobrom odnosu sa svim svojim susjedima.

Na Markovu Trgu je izgledalo je kao u košnici, ( vacuum, mo) a na Dvoru kod Poglavara, dolazili su jedni drugima uglednih Hrvata svih orijentacija. Dolazile su deputacije, grupe i organizacije najrazličitije vrsti: profesori, tehničari, inžinjeri, svećenici, županci, vojnici, ljudi, muževi, žene, djeca, iz svih kutova domovine stizali su sa svojim molbama, žalbama, prijedlozima, i nekada samo zato da se uvjere da smo zaista tu, svoji na svome. Lijesovi (Svijetnjaci,vatra,mo) su gorijeli na svim planinama. Veselje je bilo u sred srca svih Hrvata. Hrvatske se zastave vijorile, glazba svirala, kolo igralo. (Mnogi se Hrvati još i danas sjećaju slave, veselja, glazbe i razdraganosti Hrvata obnovljenjem Hrvatske Države u obliku RH u svibnju 1990 godine. Takvo je veselje bilo – i još veličanstvenije – Desetog Travnja 1941., mo) Žuljave ruke i opet su, nakon slave, uhvatile plug i motiku. I Bog je bio dao najveću žetvu koju je narod pamtio zadnjih godina. Božiji blagoslov je bio vidljiv; da, radilo smo za sebe, govorili su naši stariji. Mladež je počela stizati u vojarne, na svaku pušku bilo je sto kandidata, na svaku odoru tisuću. U okolici Zagreba počeli smo zidati nova i moderna radnička naselja. Tisuće rukupisa i originala knjiga odjednom je bilo izvučeno iz ladica, skrovišta i tavana. Naši su intelektulci stvarali ali ih nisu mogli tiskati u ropstvu svoja djela, kao što mnoge životinje instiktivno ubijaju svoju mladež u kavezima i iza rešetaka. Oni su trebali slobode i u slobidi književnici bi stvarali, kao što su se životinje slobodno u slobodi kotile. Mladost je gledala vedro u budućnost, očevi su zadovoljno pristupili svojem uredu, plugu, motiki, čekiću i svojoj struki. Iako smo živjeli u ratu, i ako smo bili tako svijestni da je rat težak; gledali smo vedro, jer ako bi trebali umirati, znamo zašto bi to činili. Ta živjela je Hrvatska Država iako nije bila ni sasma svoja, ni velika kokovu smo htijeli, nije bila kakovu smo željeli, ni kakovu smo zaslužili. Vedro smo gledali u svoju budućnost. Bila je to velika radost koju se rijetko kroz stoljeća osjeti. Nikada tu radost zaboraviti neće oni koji su je jednom, samo jednom osjetili. Netko je negdje napisao da je to bio Delirij Desetog Travnja. Stoljećima smo ga očekivali i ima nešto u toj tvrdnij da je to bio pravi, pravcati Delirij. Jedna velika duhovna gozba, jedno neograničeno veselje koje može samo rob osjetiti kada on postane sretan i slobodan.

I onda dolazi: “Đurđev danak hajdučki sastanak”. Govorio sam o tome što sam osobno proživljavao. Neće biti zgorega da ovo dobro poslušaju i oni koji u emigraciji čeprkaju po prošlošću, traže krivce, krivce hrvtakse tragedije, ali uvijek tako, samo tako, da sebe prikažu pametnima, dobrima i hrabrima, a ostale zlima, ludima i kukavicama. Onih prvih dana naše sreće, bio sam na službi na Markovu Trgu, bilo kao osobna straža držvanog Poglavara, bilo kao organizator Poglavnikove sigurnosne službe i uopće naše vojne organizacije. Kako ja tako su i drugi sanjali o tome da nakon mnogo godina emigracije vidim moje, ali daleko je bio Ljubuški a posla previše. I baš kada sam mislio nekako skočiti da vidim moju dobru staricu i posjetim grob oca u Trebinju, gdje je ležao, da zagrlim braću i sestre, vidim stare prijatelje i moj kamen; dođe nam vijest da je u hrvatskom selu u Hrvatskom Blagaju na Kordunu zaklana jedna naša obitelj. Još nismo imali ni vozila nego smo rekvirirali jedan taksi u pratnji dvoje Ustaša i jednog civila, otišli smo da vidimo što se je dogodilo. Istina, čuli smo bili o poklanim i popaljenim Ilićima kraj Mostara i drugim zločinima. Mislili smo da je to jedan od nekontroliranih događaja koje svaki rat sa sobom donese. Jednostavno smo htjeli zaboraviti prošlost, i osobno sam želio na grobu moga dobroga oca reći da opraštamo njegovim ubojicama, da je naša budućnost najveće zadovoljstvo za sve patnje i sve tegobe prošlosti.

Događaji u Hrvatskom Blagaju, koji će biti poznati svima iz onih krajeva, vjerojatno i nekom od Vas koji ćete ove moje riječi čuti, pomutio je red mojih milsli, mojih i mojih prijatelja. S tim mukama i mislima stigli smo u selo i već našli uznemirene ljude. Oca i Majku su priklali i oni su umrli, a za malu curicu je se dogodilo nešto posebno. Njoj je bila namjenjena posebna smrt. Izvukli su je iz rijeke sa prerezanim grlom ali je još živila i moga je reći i jasno pokazati prstom na one koji su je priklali. Bili su to domaći Srbi, seljani, koji su donosili u mlin svoje žito, čija su se djeca igrala sa malom mlinarovom dok se je žito mljelo. Nije se moglo ni misliti na neku osobnu osvetu i na imovinske i druge razlike. Bila je to siromašna i skromna obitelj, koja nikada s nikim nije imala nikakovih razlika, koja se nije isticala ni na vjerskom, ni gospodarskom, ni nacionalnom ni društvenom životu. Puka sirotinja koja je od zore do mraka radila da može zaraditi koru kruha. Skoro bijeda i mizerija, pa ipak, tu je ležala mala curica kojih 6 godina preklana grkljana. Seljani su nam pričali da je sve bilo mirno dok nisu stigli neki popovi i učitelji, te da se u školi održao sastanak domaćih pravoslavaca, koji, čim je slijedilo veselje “Đurđev danak”, i pred zoru se čula pjevati ona stara četnička pjesma: “Spremite se sprepite, četnici”. Kada je orgija svršila, kićeno je društvo otišlo do kućanova mlina (Radi se o obitelji Jose Mravunca, mlinara na rijeci Korana, koju su srpski četnici u noći 5/6 svibnja 1941. jednostavno zaklali; dakle, ni puna četiri tjedna od Proglašenja NDH Desetog Travnja. Koliko se još i danas zna da toj hrvatskoj mučeničkoj obitelji još nitko nije podigao spomenik. Mo. Otporaš.) i dovršilo orgiju u krvi jedne male i skromne hrvatske siromašne obitelji. To je bilo ritualno posvećenje nove epohe u duhu starih navada izraženih u obliku: “Đurđev danak, hajdučki sastanak”.

Iz Zagreba su stigli jedna grupa mladih pravnika, nekih .svršeni drugih mozgova i među njima poznati .predvodnici zagrebačkog sveušilišta. Bili su to svima poznati: Grga Heljz, Joso Rukavina, Juka Majić, Ras Raspudić, možda još kojih čijih imena se nesjećam. Dalazili su da istraže čisti zločin. Mladi pravnici su gledali tijela preklane obitelji male mlinarove kćerkice. Nešto se događa što nije bilo u našim predviđanjima, što nije uopće bilo shvatljivo našem mentalnom sistemu. Zagreb je još bio pun radosti, planova, sanja, vojnih i civilnih mimohoda. Svi smo htjeli saviti obiteljsko gnjijezdo, imati sinova i kćeri, da Hrvatska bude slobodna, da bude sretna. Kako smo rekli da od dobra roda ostane poroda. Svi smo počeli gledati gdje bi našli sreće. Počeli smo kupovati cvijeće i nositi curama kao izraze naših ljubavi. Svi smo htjeli ići u kazalište, uživati u stvaranju, u izgradnji, ići u crkvu, dati hvalu Gospodaru neba na miru, na plodovima i tekovinama Desetoga Travnja! Htjeli smo opraštati, učiti. Htjeli smo napraviti Hrvatsku lijepom, plodnom, sretnom, sigurnom! Htjeli smo biti velikodušni! I što je to sada što naše oči gledaju u jednom malom selu nedaleko od samog hrvatskog glavnog grada! Oni koji su bili u Zagrebu, pomalo smo već bili vjerovali da su uveličane one prve vijesti koje su nam stizale . sa granica .sa DRINE. Stajali smo svi kao zapanjeni. Veselje Desetoga Travnja je bilo pomućeno, a uz zvuke “Spremite se spremite, četnici” i na “Đurđev danak”, i tu smo bili suočeni sa događajima koji su bili kao “kodni znak”, kao navala za kasnije huke i krvi u koju smo bili ugurani, i kasnije genecida sve do Bleiburga i propasti Hrvatske Države.

Malo zatim počele su stizati crne vijesti iz drugih krajeva. Zapovijednik Ustaške Obrane, povratnik i stari borac Mijo Babić, pada junački u Hercegovini sa nekoliko svojih drugova. Legendarni Jure Francetić i Ranko Boban jure prema DRINI. Naš junački Ibrahima vitez Pijanić organizira miliciju. Lički junak Juco Rukavina brzo skuplja vojsku i juri prema Kninu. Mene je zapalo ići na tromeđu: Prosor, Korduna, Like, Krbave i zapadne Bosne. Tu sam već bio našao nezaboravne Krajišnike: junaka Alu Humamovića iz Cazina, poručnika Envera Kapetanovića iz Bihaća, koji su okupljali ljude Krajišnike i išli u pomoć prema Kulen Vakufu gdje su gorili dvori kasnijega predsjednika Hrvatske Vlade Džafer bega Kulenovića, a crkva u Krnjevuši je još smrdila po zapaljenom mesu svojega župnika. Junak iz Like Matijević ostavio je sinovca Miru koji je tada već prikupljao preživjele i išao u borbu. Od Oštrelja su četnici opkolili dopukovnika Domobranskog Matkovića koji je išao da primiri Hrvate i zaštiti Srbe. Supruga mu je bila srpkinja a on je bio jugoslavenski orijentiran. Pa ipak su ga zaklali. Iz Gradčaca su stizali preživjeli Kardumi i drugi. U donjem Vakufu je već bila proglašena velika Srbija i talijanski kamioni dok su prebacivali četnike s jedne strane na drugu, a smetali kretanje Hrvatskih Oružanih Snaga. U Korenici s Hrvatima su punili jame i navještavali radost istrebljenja. Zato se i zove Titova Korenica! Vojvoda Mane Rokvić već se hvalio da živog Hrvata neće tu ostati da pripovjeda šta se dogodilo.

Kada sam stigao u Zagreb pun ušiju, gube i svraba, da tražim oružje, jer su na prema nama stajali kompletne jedinice sastavljene od Srba, predvođene od častnika, profesionalnih častnika i vojvoda i obskrbljeni od Talijana, sažaljavali su me, savjetovali da odmorim živce, jer da je rat svršio, da ne može biti vojničkih jedinica, da je to sve skupa glupo, te da je to stvar policijskih mjera, ako bi nešto zaista bilo; jer da je rat svršio. Da, jedan rat je bio svršio a drugi tek bio počeo.

Tada se počelo pjevati: “Crven je Istok i Zapad”. Kada smo opkolili u Velebitu jedan četnički logor i uz pomoć lugara nečujno stigli do njih, našli smo nekih pedesetak ljudi, četnika, u šubarama sa redenicima, sa četničkim i kraljevskim kokardama, kako uče pjevati onu komunističku: “Crven je Istok i Zapad, crven je Sjever i Jug”. Njemačka i Rusija već su bile u ratu. Dok smo se naganjali sa četnicima i nastojali organizirati domaće milicije i zaštiti naša sela i živalj i njihov imetak, dotle se i dogodilo nešto što je davalo jedan drugi biljeg onome “hajdučkom sastanku” kakovog smo upoznali u malom selu u Hrvatskom Blagaju. Domaći lugari su prepoznali ujedno komesare, i jedan poznati komunista iz Gospića. Isti je to bio sve elemenat, ista mržnja, iste metode, ali drugo vodstvo! Druga je bila dimenzija sukoba. Tada smo po prvi puta čuli nova, nova druga imena kasnije, koja su iskrsnula na Kordunu, jer su Vlasi već napadali i četnici iz prkosa, ali su im na čelu bili komesari i komandanti iz Zagreba i Karlovca.

Hrvatska je Država bila naslijedila od Banovine jedan logor u Kerestincu kraj Zagreba kojega je čuvala Mačekova seljačka Zaštita i zagrebački policajci. U tome logoru su bili trenirani mnogi poznati hrvatski komunisti. Bili su se ugojili u logoru jer su im obitelji donosili hranu, gdje su sasma bezbrižno igrali karte, čitali knjige i novine, rugali se Mačekovoj Zaštiti, koja je sa istim odorama i škrlatima ostala ih čuvati skupa sa starim zagrebačkim policajcima, tu buduću elitu gerile na Kordunu. Komunisti su napali bezbrižne čuvare, ubili ih i ranili nekoliko od njih, uzeli im oružje i odšetali se na kolodvor. Slučajno sam onoga časa boravio na Markovom Trgu i odmah pošao sa drugima za njima u potjeru. Rekli su, govorili ljudi, da ih je zemlja progutala, iako smo neke pohvatali, nakon mnogo nastojanja, mnogo žrtava i borbe.

Dok nije izbio rat između Njemačke i Rusije, između Hitlera i Staljina, hrvatski komunisti nisu pokazivali mnogo interesa za ono što se je oko njih događalo; osim što su i sami bili prisutni kod razoružavanja jugoslavenske vojske i skrivanja oružja za budućnost. Ali onoga časa kada je Rusija ušla u rat, pokrenula se i misterijozna mašina komunističke partije Jugoslavije, te tako i njena hrvatska sekcija. Dok nije bilo tih ideoloških razloga, sve je bilo u redu i postajalo je uvjerenje da neće biti poteškoća s njima, jer Jugoslavija je i njima kosti lomila, ubijala ih, i zatvarala ih, pa nije bilo razloga da ju brane, a niti da napadaju svoju vlastitu zemlju, to jest Hrvatsku. Tek tada smo došli do gorkih spoznaja da su nad hrvatskom sekcijom vladali Titini ljudi, većinom hrvatski Srbi a ne Hrvati komunisti, koji nisu imalo skoro nikakova upliva u vodstvu partije.

Tu je bio već, ne samo njemačko/ruski rat, nego hrvatsko/srpski rat, u kojem su hrvatski komunisti bili na srpskoj strani. To su povijesne činjenice koje možemo žaliti, ali ne i ignorirati. Za hrvatski komunista i pod uticajem, i opet stranački, ideoloških i osobnih razloga, otišli su u šumu i neki predstavnici Radićeve Seljačke Stranke i za njima mnogi domobranski viši častnici i potom mnogi hrvatski politički neinteresiranih ljudi. Bili smo već u ratu protiv, ne samo četnika, partizana, Rusije, nego, nažalost, i protiv Amerike i Engleske, to jest zapadnih saveznika. Bili smo, dakle, u ratu Hrvati protiv Hrvata i Hrvatska Država protiv u šumi stvarane nove druge srbokomunističke Jugoslavije.

Nije ovdje mjesta ni vremena za analuzu dublju i širu. Mnogi ste od Vas bili borci i drugi ste bili žrtve te borbe, pa Vam je poznato. Vojvode su zamjenili komesari i razne Đorđeviće, Đujiće i Đurišiće, razni Koče Popovići i Aleksandri Rankovići i Milovani Đilasi. Kao što su tisuću devt stotina i osamnaeste godine (1918) pokrili prostotu sa besvijesnim i prodanim pripadnicima jugoslavenskog odbora; godine tisuću devet stotina četrdeset i pete, (1945) danima Tragedije na Bleiburgu, Hrvatska je Seljačka Stranka dala Bana Subašića i svoju projugslavensku i ljevičarsku ekipu koja je Hrvatskoj dala problematičnu slavu, da Hrvat Tito vlada tom monstruoznom drugom Jugoslavijom u ime “bratstva i jedinstva”, u ime proleterske revolucije i pobjede jednog monstruoznog saveza, između komunista i kapitalista, čije posljedice zapad tek sada počima plaćati u jednom terminu diljem svijeta. U vrtlogu suludog klanja i odmazde pala je i naša mlad Država Hrvatska a ustalila se na vlasti komunistička partija. Tu, komunističku diktaturu, tu, ludu Jugoslaviju, služili su uvijek oni isti prodani Hrvati koji su služili Aleksandra i njegovu diktaturu, koja je vješala ne samo nacionaliste nego i komuniste.

Kada se plaća slugu ne pita se odakle je i šta je, jer je Beogradu uvijek potrebno imati nekoliko tih smokovih listova da pokrije sramotu i prostotu pred hrvatskim narodom u slobdnom svijetu. Vidimo danas u Vietnamu kako Amerika plaća svoje slabe račune. Vidimo na cijelom svijetu što se događa i svi pomalo sa strahom mislimo, ne samo na komunistički blok u Europi, na Rusiju, nego i na Kinu od osam stotina milijuna robova, u posjedu kod kojih se nalazi i atomska bomba. Vidimo gdje se dižu crnci koji najavljuju rat svim bjelcima. Vidimo student svih zemalja kako traže nešto iako ne znaju točno što. Iza svega toga stoji planifikatori, stratezi, učenjaci i dijalektičari komunističkoga bloka, pa makar on bio podijeljen, makar drugačije gledao na raspodijelu plijena koji im je pao u ruke i na taktiku sprovođenje svjetske crvene revolucije. Vidimo jasnu dekadenciju svijeta zapada, i vidimo da su i ponosni rimski pape morali primate krvnike kao nekada ambasadore barbarskih zavojevača.

Promijenila su se vremena; i iz podzemlja su izišli agenti, špijuni, Azevi, vođe i zapovjednici i prešli u salone Vatikana, engleskog dvora, američke Bijele kuće i u dvoranu ujedinjenih naroda. Oni su tu. Dobar dio područja kugle zemaljske, dobar dio, veći dio stanovništva, sirovina, materijalnih dobara, stratežkih točaka, tehničkih sredstava, nalazi se u rukama toga komunističkog bloka. Svjetska je revolucija tu, neki to vide ali neće da kažu. Drugi to kažu i ostaju obilježeni kao klerofašisti, kao nacisti, kao budale i patološki tipovi, kao militaristi, ili po onom hrvatskom: RECI ISTINU I RAZBIŠE TI GLAVU!

Komunizam je pokazao svoje pravo lice. Pobio je jedne, zastrašio druge, zarobio treće, ali i probudio četvrte od kojih su mnogi bili borci za komunizam! Mnogi su zaista mislili da će im komunizam donijeti mira, socijalnog napredka, blagostanja i prava. Eto toga je u Tibetu, malom Tibetu zavladala moćna i velika Kina. U Mađarskoj, komunističkoj Mađarskoj na silu Rusija, u Čehoslovačkoj vladaju Česi, u Jugoslaviji je ustaljen srbokomunizam. Mađarska je revolucija dokazala da nije isto biti mađarski komunista i jednostavno biti ruski vojnik, iako ne komunista, koji bi se borio za rusku imperiju. Kada su mnogi progledali ali je bilo donekle kasno. Donekle ali ne sasma.

Isto kao i u Jugoslaviji gdje su hrvatski komunisti, pa i mnogi zaista uvjereni komunisti/ idealisti, a ne oportunisti i komunisti iz nužde, došli do uvjerenja da nije dosta biti partizan, komunista i Jugoslaven. Treba biti srbokomunista, treba slaviti svetoga Savu, biti (komunista, mo) svetoga komunizma, biti pandur Rankovića protiv svojeg vlastitog naroda.

Pokrenili su se i drugi: Makedonci, Slovenci, Albanci, Crnogorci, mađarske i druge manjine. Pokrenuli su se i Crnogoci, pa čak i neki Srbi i to posebno u Hrvtskoj. Kao što su nekada mnogi Srbi prema priznanju samog Pribičevića, (Svetozara, mo) plakali za Austrijom nakon tisuću devet stotina osamnaeste (1918) godine, bilo je hrvatskih Srba koji su počeli dolaziti do osvjedočenja da im je mjesto među onima gdje su se rodili, gdje mogu biti Srbi ali kao Nikola Tesla, smatrati se hrvatskim rodoljubom. Tako je došlo do kulminacije toga uvjerenja da je među podpisnicima poznate deklaracije u obrani hrvatskog jezika i prava hrvatskog naroda, bilo ne samo polovica od njih članova komunističke partije, nego i sedam (7) hrvatskih pravoslavaca.

To je, dakle, bio novi hrvatski preporod na pomolu. Od osvjedočenja nije daleko akcija. Kada su profesori dali znak, tisuće je već bivših partizana u Istri i Dalmaciji bio sit “bratstva i jedinstva” i zuluma iz Srbije doseljenih Srba, koji su mnogi u četitri oka rekli da nisu komunisti, ali da je potrebna čvrsta ruka srbokomunista, da uz blagoslov, eventualno crkve, osigura život Jugoslaviji, gdje bi oni, Srbi iz Srbije uživali. To je bilo previše! Pokrenuli su se radnici i seljaci, profesori i učeni. Narod je odjednom izgubio strah. Drmala se Jugoslavija! To je dovelo partiju i Tita do odstranjenja Rankovića, iako je Tito bio Rankovićevac broj jedan, kao i Ranković Titovac broj jedan.

Pokrivanje sramote vrši se tobože reformama a gubitke u ekonomiji, zajmovima i darovima glupog zapada. Radnici koji moraju ići zaraditi koru kruha, i turisti koji dolaze u Hrvatsku Dalmaciju, pune kase Titove družine, ali idejno je Jugoslavija već pala. To vide ostali i to vide i oni sami. Neće ju spasiti magla nekih tobože novih struktura federacija i konfederacija, kao što nije spasilo ni prvu Jugoslaviju krparenjem sa Banovinama, sa sporazumima i drugim vlaškim meripetlijama. (Ova riječ “meripetlijama”nije najjasnija, mo)

Hrvati u Domovini i emigraciji počimaju izniva tražiti bratsku ruku, opraštati grijehe i učiti iz svoje vlastite propasti, iz svoje bijede i svoga poniženja. Od jednom su uskrsle knjige, novine, letke ali i dijalektika dinamita, koja dnevno dolazi do izražaja i u Domovini i u slobodnom svijetu zato, jer ta Jugoslavija nema budućnosti, nema opstanka, nema uopće razloga za život, i svatko se trudi da zabije svoj klin u njen mrtvački sanduk.

Evolucija i revolucija, svatko na svome mjestu prema svojim idejama i mogućnostima, ali i jedno i drugo ide u rušenju Jugoslavije, i u izgradnji vlastite Hrvatske Države, demokratske Hrvatske Države za sve građana Hrvatske. Nema gorega slijepca od onoga koji neće da otvori oči. Zatvorenih očiju se može u tami ljepše sanjati, ali je mamurluk tim bolniji što se dulje držale oči zatvorene. Gledati otvorenim očima kao što to gleda Odpor na činjenice gdje je ujedno najljepši san. To su oni budni sanovi odgovornih muževa. Zato, istina, treba mnogo ljubavi za Hrvatsku, mnogo duhovne i duševne snage za pogledati u prošlost, ispraviti počinjene pogriješke i oplakati i priznati učinjene nepravde. Bilo bi glupo reći da nismo griješili, ali bi bilo samoubilački glupo pasti u neki kompleks krivnje, jer mi rata ni željeli ni pravili nismo. Nismo ni nametali taktike tabula rata iz ničije zemlje, ali kada je bilo potrebno i bili prisiljeni o događajima, morali smo prihvatiti komunističku taktiku, pa i njihove vlastite redove, kako bi se održali ne na vlasti, nego da ne budemo biološki istrijebljeni. Morali smo se braniti i pri tome smo griješili. Ako imadnemo snage da uvidimo i točno budemo znali razlikovati između tih pojmova, onda ćemo moći uzdići se iznad samih sebe i iz svojega pada crpiti snagu za dizanje, iz pogrešaka otvoriti tehničku školu, kako pogriješke i opet nebi ponovili.

Čuli jesmo da se povijest ponavlja. Lijepa je to fraza. Mogla bi se povijest ponoviti. Mogla bi se ponoviti, kako ne! Sa istim programima, sa istim ideologijama, pa čak sa vanjskim znakovima, tako bi izgledali, bili bi ono kao tisuću devet stotina četridesete godine, (1940) mi i svi drugi. Tako, teoretski, ponavljam teoretski, može se dogoditi da nakon jednog stanovitog vremenskog razdoblja i opet uskrsne među nama jedan novi Radić i bude propovijedao mirotvorsko držanje, kako ne. Ljudi su voljni slušati nešto ugodno, lijepo, plemenito. Može jednom doći do novog Ustaškog Pokreta, do novih Starčevića, Pavelića i Radića, pa i novog socijalnog pokreta koji će nas opet htijeti pokrenuti za neka nova socijalna prava. Može uskrsnuti i novi Matija Gubec nakon četiri stotine godina (400) mučeničke smrti. Mogu uskrsnuti i naši plemenitaši, naši Zrinjski i Frankopani, novi borbeni kanonisti. Da, to može doći i do novih vjerskih ratova, to stoji. Filozofija povijesti dokazuje takova nešto, ali zato trebaju stotine (100) godina da naši sanjari, naše babe vračarice u grobu dočekaju uslišenje tih slatkih snova.

Međutim politika nije ništa taktična nego dinamična pojava, a hrvatski narod je jedan živi organizam, jedna organska cjelina koju se ne smije upotrijebiti kao laboratorijske zečeve. Narod je tu. On živi, plodi se, umire, radi, pupi, kreće se, jednom riječu živi. Njemu trebaju zato žive solucije. I dans a ne sutra ili preksutra, jer on i danas živi, bori se i traži solucije za svoja riješenja, za svoje nemire. Te solucije su u nama samima. Mi smo dio svoga naroda. Naravno, ako ih budemo tražili, naći ćemo ih! Ako budemo zatvarali oči, sanjali o Deliriju Desetog Travnja kako je negda bilo lijepo, veselo, kako bi moglo biti a neće biti, jer vrijeme iđe i nosi svoje breme. Koji smo bili starci Desetog Travnja i zreli muževi, a danas smo s jednom ili obadvije noge u grobu. Koji smo bili mladunci, snažni, danas smo zreli, bojim se poneki i prezreo, sa svim pozetivnim i negativnim svojstvima, sa svim vrlinama i manama, sa praksom koja je uvijek bolna, sa znanjem koje treba ugraditi u naše nasljedstvo. U tom novom hrvatskom narodnom preporodu je mjesto svima nama: starima sa znajnjem, mladima sa snagom. Griješnicima sa mogućnostima opraštanja, naraštajima budućnosti sa vedrinom bez kompleksa grijeha prošlosti.

Oni koji bi htjeli svoj rat, svoj bivši rat, proslijediti u ustaško, partizansko, hrvatski rat među našim sinovima su IZDAJNICI HRVATSKE STVARI ! U Odporu ima ustaških zapovjednika, i ima sinova po kojega partizana i bivših partizana. I prije svega ima i onih koji prije, poslije i iznad svega žele stvoriti Hrvatsku Državu, gdje će oni, mladi reći, kako se treba voditi, a ne da im mi, nakon svega toga, još određujemo i to kako će oni živiti u buduće. Nije to bilo nikad sprovedivo, nije to nikada nitko uspio, pa nećemo ni mi! Treba graditi Hrvatsku Državu za našu djecu bez kompleksa krivnje i odgovornosti rata očeva! Odpor je zato pokret mladih ljudi koji žele u svoja jedra uhvatiti snagu vjetra hrvtaske povijesti, borba za slobodu prolivene krvi i izgubljenih NADA. Bit će to bolna operacija, jer će to biti ispit zrelosti, bit će proba neše ljubavi za Hrvatsku. U atomsko doba ne možemo propovijedati stare sisteme, ali da, stare vrline! I moramo misliti na onu Hrvatsku kakova će biti godine dvije tisuće (2000), kada mi stariji svi budemo u grobu. To smatramo planskim radom na dugi rok, kako sam napisao u jednoj od zadnjih OBRANA da u naša tradicionalna svojstva slobogrudnosti, borbenosti, duhovnog osvjedočenja, trebamo unijeti dozu racionalnosti, rada u ekipama, dozu dogmatizma, kolaboracije, kolektivne odgovornosti, kolektivnog rada, kolektivne politike svijesti, koja je nama Hrvatima skoro uvijek manjkala. Tako bi izgradili jednu političku doktrinu, koja može vrijediti jednako tisuću devet stotina šesdeset osme (1968) ali i godine dvije tisuće (2000), a to je: Uvijek sve bazirati na vjerskim zasadama, na onom nepromjenljivom, na ufanju u Boga Stvoritelja neba i zemlje, u svoj Hrvatski Narod, njegove vrline, negovu snagu, u razbor njegovih sinova, u njegov um, u njegovo hrvatsko mišljenje. Ako tako budemo radili, onda nas ni paklena sila ni snaga bilo kekove univerzalne ideje neće slomiti, nego ćemo kao jedan inteligentan, biološki zdrav, mentalno napredan i sposoban narod u svim prilikama znati izabrati jedan put, koji neće tjerati na vlast jedne a u šumu druge, nego na dijalog u Hrvatskom Državnom Saboru, gdje neka se kroje ideologije, zakoni, granice i prava građana Hrvatske.

A na nama, hrvatskim vojnicima, sada kao i navjeke neka ostane da budemo, ne straničari i da ne budemo nikada nosioci uzurpacije, vlasti, nego da budemo sluge svoje Domovine na granici Hrvatske Države. Tako nam Bog Pomogao!


Živio Hrvatski Narod!

Živjela Hrvatska Država!



General Drinjanin!


Prepisao sa Tonskog Zapisa Mile Boban, Otporaš


(Napomena:

Smatrao sam vrlo važnim prepisati ovaj Generalov govor sa tonskog zapisa i staviti na papir za sve Hrvatice i Hrvate. Koliko je meni poznato, ovaj Generalov govor nikada u cijelosti nije bio prepisan. Tu i tamo u nekim hrvatskim publikacijama se je moglo vidjeti po koje citiranje nekih generalovih izreka, ovdje na kamenjar.com iznosim cjelokupan govor.