"MISLI GLOBALNO, DJELUJ LOKALNO!"

...

[...]

...

[...]

...

[...]

...

[...]

...

[...]

nedjelja, 30. lipnja 2013.

Hej drugovi jel' vam žao, rastanak se primakao

Evo, BiH je umalo ušla u Europsku uniju. To vam je otprike slično onome kada se mali Mujo vratio iz škole i rekao tati:Babo, babo umalo sam dobio peticu. Kako sine umalo?, upita babo. Pa eto dobio je Ante peticu što sjedi do mene u razredu!!! Tako slično ni BiH nije ušla u Europsku uniju, a evo je blizu nje koja je od ponedjeljka u Hrvatskoj.

Sada da vidimo gdje je Hrvatska u toj uniji. Ja ne vidim neko veliko raspoloženje građana Hrvatske što ulaze u tu uniju. Pa ako hoćete i mi Hrvati iz BiH ćemo biti u toj uniji, a ja ne vidim da će se igdje praviti narodno veselje i fešta povodom toga. I na tu feštu koja se pravi u Zagrebu neće niko da dođe. Sada ne vidim u kome je problem, ili u Hrvatima ili u toj takozvanoj Europskoj uniji?

Ispade da sada Hrvatska čeka nešto gdje je bila do turskih osvajanja. Ista ta Europska unija je nametnula rat u kome se Hrvatska morala braniti od boljševika i komunističkih agresora. I u tom ratu je takozvana unija podržala komuniste i nametnula embargo Hrvatkoj i BiH da se ne mogu braniti. Kada se Hrvatska ipak obranila onda ju je ta ista unija maltretirala punih 20 godina, i ta unija je ništa drugo nego leglo zla i smrt kršćanske civilizacije. Sada još neki galameDanke Deutschland, to valjda za nagradu što nas je ta Nemačka prva priznala, a onda zauzvrat uzela Hrvatski telekom. Mi smo odmah morali dati Telekom Nemcima koji nas eto puno vole. I sada je Hrvatski telekom u tuđim rukama, a od njegove dobiti se mogla još jedna Hrvatska napraviti.

Zar netko misli da nam je Njemačka nešto dobro napravila u povijesti? U dva svjetska rata Hrvati su samo ginuli za njih. U prvom izginuli na Soči i Italiji , a u drugom na Stanjingradu i Rusiji zbog te neke Njemačke. Nije mi jasno koja budala nas uči da nam je Njemačka prijatelj? Njemačka nije prijatelj sebi, a kako bi onda bila nama? I sada se mi o jadu zabavili hoće li neka Merkel doći ili neće u Hrvatsku? Tito je rekao NE Stanjinu 1948, a njegov učenik Milanović evo Njemačkoj 2013. I pitam se što bi to Njemačka sudila građanima Hrvatske? Još kada bi imao odlučnosti reći NE privatizaciji i pljački narodnih dobara. On se deklarira javno kao komunista, a predsjednik niti jedne Hravtske stranke bilo u Hrvatskoj ili u BiH ne može biti ako nije godinama bio u komunističkoj partiji. Da se razumijemo u Hrvatskoj su na vlasti komunjare. Prvo su bili oni iz HDZ-a, a sada su ovi iz SDP-a. Tu se ne zna tko su veći komunjare, ali su ovi Milanovićvi bar pošteniji. Oni ne daju svoje, a da je HDZ na vlasti oni bi odmah izručili Perkovića, ali Thompsona, valjda ne bi dali svoga Josipa. I sada je u vrhu stranaka u Hrvatskoj UDBA i KOS, bili su i prije i ostali su i dan danas, samo su ovi iz SDP-a malo moderniji od kolega iz HDZ-a.

I ovo primanje u uniju na Trgu Republike u Zagrebu umjesto uz Odu radosti, koju je Beethoven gluh napisao, treba biti uz pjesmu : Ej drugovi jel' vam žao, rastanak se primakao. I komunisti iz Zagreba idu svojoj komunističkoj internacionali koju su Rusi davno potjerali iz Sovjetskog saveza i preselili je u Bruxelles.

Vidite da se niko živ ne raduje toj uniji. Masoni iz Washingtona su uz pomoć svojih sluga iz Engleske u sve bivše zemlje Jugoslavije na vlast postavili političare koji su komunisti koji samo znaju prodavati ono što je narodno. I sve me ovo podsjeća na priču Starac i more u kojoj je starac čitav život sanjao o velikoj ribi. Kada je konačno tu ribu i ulovio bio je najradosniji na svijetu i požurio je da je pokaže svima. Dok je on vukao ribu do obale, nju su pojeli mosrki psi i na obalu je izvukao samo kostur. I To je najbolje poređenje sa hrvatskim snom. Hrvati su stoljećima sanjali svoju državu, nisu se bojali ni poginuti za nju, a kada su je konačno i dočekali nisu je očistili od ološa koji mrzi sve što je Hrvatsko. Oni su cijelu Hrvatsku očerupali i sada su je privede u neku imaginarnu Europsku uniju kao zadnju lešinu.

Mi koji smo srce Hrvatske, Hrvati iz BiH teritorijalno ostajemo u ovoj osmanlijskoj državi, mi i Majka božija Gospa Međugorska i ne bojimo se jer je Bog uz nas. Možda smo sa ovim i u prednosti jer nas više neće maltretirati ovi komunisti iz Hrvatske i neka im je daleko Lijepa naša komunistička od nas. Sva ova politika Zagreba prema Hrvatima u BiH mogla bi stati u jednu rečenicu koju sam rekao u interviju za Jutarnji list 1999. godine. Ja sam tada rekao ovako:Bolje bi bilo da smo se priključili na kanalizaciju, nego na Hrvatsku. Bar bi kanalizacijom ko govno došli do Metkovića. I za kraj ovaj ulazak u Hrvatsku u uniju će se svesti na onu starinsku: Dala bi baba 100 tisuća eura da uđe u kolo, a milion da izađe iz njega. Živi bili pa vidili...

Marin Topić / hercegovina.info

petak, 28. lipnja 2013.

Nit¨ krumpiri nit¨ kavoda već ljekovita lavanda

Nekad davno, na poljima Hercegovine, naši preci uzgajali su pamuk, a nakon pamuka duhan, koji je desetljećima bio glavni poljoprivredni proizvod od kojeg su živjeli mnogi Hercegovci. Zadnjih desetljeća, primat nad duhanom su preuzeli krumpir, kupus i rajčica ilitiga, po naški, kavoda.
Danas se od poljoprivrede teško može živjeti - ulog je veliki, prihoda je malo, a krajnji saldo je redovito u minusu. Država ne čini ništa kako bi popravila teško stanje poljoprivrede i poljoprivrednika - prosvjedi su svakodnevnica, nezadovoljstvo je sve veće, a kolaps sve bliže.

I dok se ljubuški poljoprivrednici još uvijek drže tradicionalnih poljoprivrednih kultura (krumpir, "kavoda", kupus, ...), a Širokobriježani okreću uzgoju banana, dotle se u Grudama vrši kosidba polja lavande.
Naime, kako piše portal Grude-online, i ove godine obitelj Palac iz Dragićine vrši kosidbu polja lavande, jednog od rijetkih u našoj županiji. Obitelj je u vlasništvu oko 900 sadnica lavande (Budrovka) koju je posadila prije pet godina, i već četiri godine uspješno vrši kosidbu i sušenje cvijeta.

Kao i svake godine krajem 6-og mjeseca vrši se kosidba i sušenje, te nakon dva tjedna sušenja odvaja se cvijet i skladišti za upotrebu. Raznovrsnost upotrebe lavande je velika, od mirisnih ulja do sapuna, kao dekorativna biljka prigodom proslava... 

Lavanda je višegodišnji nasad, koji ne traži velika ulaganja, a time je i prikladan za naše krajeve. Obitelj nudi sušeni cvijet svoje lavande, te vrši distribuciju na hercegovačko tržište. Nadaju se da će ova biljka biti sve više prihvaćena na poljima, kako Hercegovine, tako i šire.




Lavande su rod biljaka iz porodice Lamiaceae. Rasprostranjene su diljem Mediterana, pa sve do Afrike i jugoistočnih predjela Indije. Rod lavandi uključuje jednogodišnje i višegodišnje vrste, travolike vrste i grmove. Kako se radi o vrlo široko rasprostranjenoj kulturi, koja se diljem svijeta uzgaja mahom u dekorativne svrhe, ali i za komercijalnu upotrebu, lavandu nerijetko srećemo kako samoniklo raste u prirodi.


Najava: Malonogometna liga mladih Šipovača

U subotu, 29. lipnja počinje već tradicionalna Malonogometna liga mladih Šipovača na kojoj sudjeluju četiri ekipe - Banja, Mala Šipovača, Velika Šipovača i Vojnići. Utakmice lige će se igrati subotom i nedjeljom na igralištu Luke gdje će mlade nade Šipovače braniti boje svoga zaselka, a ekipa Vojnića će pokušati sačuvati titulu osvojenu prošle godine kada su u uzbudljivom finalu na penale svladali Veliku Šipovaču pred mnoštvom navijača koji su gromoglasnim navijanjem bodrili svoje timove.

Sustav natjecanja: igra se šest kola (svak sa svakim dva puta) + bonus kolo (prvi na ljestvici protiv trećeplasiranog te drugoplasirani protiv posljednjeplasiranog). Nakon tih utakmica formira se konačna ljestvica i igra se završnica turnira - prvi na ljestvici ide direktno u finale dok će preostale tri ekipe u međusobnim susretima doigravanja odlučiti tko će biti drugi finalist i to sljedećim rasporedom: trećeplasirani i posljednjeplasirani timovi igraju međusobnu utakmicu u kojoj pobjednik igra sa drugoplasiranom ekipom. Pobjednik iz te utakmice ide u finale gdje ga čeka ekipa koja je nakon sedam kola (šest + bonus kolo) završila prva na ljestvici a poraženi timovi u utakmicama doigravanja igraju za treće mjesto.


Raspored utakmica prva dva kola:

subota, 29. lipnja
20:30 - Velika Šipovača - Vojnići
21:30 - Mala Šipovača - Banja

nedjelja, 30. lipnja
20:30 - Banja - Vojnići
21:30 - Mala Šipovača - Velika Šipovača

Dođite i pružite podršku svojoj ekipi na putu do titule!

četvrtak, 27. lipnja 2013.

Čežnja

Nepresušna je tema čežnja za rodnim krajem kad te životni put odvede daleko negdje u potrazi za uspjesima i priznanjima. Neki to zovu „vezanost“ pa stavljaju u koš zajedno s negativnim ovozemnim porocima koji nas eto vežu za prolazne stvari i tako odvlače od onih zbilja bitnih. Meni je ipak draža riječ „čežnja“ jer je duboka, jer predstavlja ujedno i izvor i ušće, jer kristalizira misao dajući životu cilj i smisao.
Da nisam otišao sigurno ne bi toliko ni čeznuo za povratkom. Sigurno bi ostao uskraćen za iskustvo tuđine, koja nudi puno toga lijepoga, oportunoga, ali i opasnoga, drukčijega, nepoznatoga. S vremenom sve to lijepo u tuđini shvatiš da je samo relativno, i da je i ono onoliko lijepo koliko se dade usporediti s drugim. I onda shvatiš koliko nedostataka ima ta tvoja nova okolina, pa se pred tobom stvore ona dva izbora koja su imao i prije odlaska iz rodnog kraja – boriti se ili pobjeći dalje, tamo negdje gdje je ljepše, gdje ima manje nedostataka. Em na tuđem, em ne valja, kad si na svom, sve i da ne valja, voliš, jer si na svom.Ako se neću boriti za svoj kraj, za svoje ljude, za svoj dom, za svoju kulturu, jezik, za svoje dobre običaje, a protiv loših običaja, protiv nevolja, protiv grijeha i zločina, zašto bi se borio u tuđem kraju, za tuđe ljude?

Ipak, dobro je i otići, barem nakratko, dobro je putovati, dobro je upoznati druge, drukčije od onog na što si navikao gledati i slušati. Dobro je radi tebe, a dobro je i radi tih drugih kojima dolaziš. Naši su ljudi odlazili po svijetu u potrazi za znanjem i zaradom da bi prehranili i obukli svoju obitelj, a zauzvrat su materijalno bogatom zapadu prenosili ono čime je naš kraj uvijek obilovao, a to jest vjera i skromnost. Pod skromnosti se mogu ubrojiti i trpljenje raznih predrasuda koje je nepravedno zadobio hercegovački puk. Trpio je ovaj naš hrvatski narod pod mnogim stranim vlastima i dan danas trpi u nakaradnoj BiH, ali ipak ostaje sebi dosljedan, ne mrzi, u Boga se uzda, marljivo radi i zadovoljan je onim što ima i radostan je.

Bio sam preprošle nedjelje u Vitini na misi, pa u čaršiji na piću sa starim prijateljima, malo u Ljubuškom, u Međugorju... Veliki je šok doći u Zagreb nakon te hercegovačke idile. Toliki ljudi, tolika žurba, nitko nikog ne zna niti pozdravlja, nema onog duha zajedništva, otuđenje... misa u maksimirskoj crkvi – zbor očajan, čitači smeteni... ni blizu onom osjećaju kakvog imam u Vitini, ništa ne možeš doživjeti... Jedna osoba koja živi u Bukovačkoj cesti, koja je inače jedna od najprometnijih ulica u Zagrebu, i u kojoj se nalazi ta crkva, reče mi da u toj ulici ima vrlo malo trgovina u blizini, vrlo malo bilo čega, isto kao da živi na selu. To me i potaklo da napišem ovaj tekst. To me i potaklo da više nego ikad budem siguran da je moje ušće tamo gdje je i izvor, a tok neka prolazi onuda kuda treba, neka natapa, neka obogaćuje razne krajeve i sama sebe, neka ne preplavljuje niti se isušuje, jer do svoga ušća treba doći, njemu treba teći.

Što je tu je, učimo se cijeli život, ovu etapu daleko od kuće moram odraditi do kraja, a onda, ako bude Božja volja, a nadam se da hoće, vratiti se u svoj kraj, ponijeti sa sobom sve iskustvo i znanje, i... boriti se.

subota, 22. lipnja 2013.

Ministranti župe Šipovača-Vojnići u Tomislavgradu

U Godini vjere, župa Duvno, 20 lipnja, bila je domaćin susreta ministranata Mostarsko – duvanjske biskupije, na kojemu je bilo oko 1000 ministranata i 40-ak svećenika. Iz naše župe susretu je nazočilo, bivših i sadašnjih ministranata, 28. Pridružila su nam se i 9-ca ministranata iz Klobuka.

Program je započeo u 10 sati okupljanjem ministranata u tomislavgradskoj spomen – bazilici, gdje je riječi dobrodošlice uputio domaćin, župnik fra Gabrijel Mioč. Potom su okupljeni čuli svjedočanstvo dvojice bivših ministranata, a sada sjemeništaraca koji su odlučili svoj život posvetiti svećeničkom pozivu.

Članovi posuške Franjevačke mladeži za ovu su prigodu izveli mali igrokaz. Sveto misno slavlje u 11 sati predvodio je generalni vikar naše biskupije don Željko Majić.

Nakon okrijepe i osvježenja slijedio je rekreacijski dio susreta: potezanje konopca, maraton kroz Tomislavgrad te skakanje u vrećama. U potezanju konopca naši ministranti su osvojili 2. mjesto.

Na duvanjskom zraku i vrućem vremenu bilo je zanimljivo promatrati tolike ministrante koji su se okušali u raznim vještinama igara.



Vlada FBiH ignorirala zaključke, preporuke branitelja i vlasti ZHŽ-a

Unatoč upozorenjima vlasti i branitelja Zapadnohercegovačke županije koji su u javnom proglasu optužili federalne vlasti da provode nezakonitu i selektivnu reviziju nad statusom umirovljenih branitelja i invalida rata, Vlada Federacije BiH dala je još jednom potporu radu Ministarstva za pitanja branitelja i invalida rata FBiH. 

U posljednjoj odluci federalne Vlade dana je suglasnost spomenutom ministarstvu za izmjene i dopune dinamičkog plana realizacije Zakona o provedbi kontrole zakonitosti korištenja prava iz područja braniteljsko-invalidne zaštite za razdoblje siječanj - prosinac 2013. godine.

Institut za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja Vlada je zadužila da poduzme organizacijske i sve druge radnje iz svoje nadležnosti u cilju provođenja dinamičnog plana Zakona o provedbi kontrole zakonitosti korištenja prava iz područja braniteljsko-invalidske zaštite i da o urađenom svaki mjesec do desetog u idućem mjesecu dostavi informaciju Federalnom ministarstvu.

Federalne Vlada, ne obazirući se na posljednje zaključke Skupštine, Vlade i udruga branitelja i invalida rata Zapadnohercegovačke županije inzistira na nastavku provedbe potpune revizije s ciljem izvođenja iz prava svih onih kojima ona ne pripada. Naglasili su da nema ciljane revizije prema komponentama, nego samo prema onima koji zloupotrebljavaju ovo pravo. Još je jednom ponovljeno kako je revizija važan uvjet za ispunjavanje kreditnog aranžmana s MMF-om. Izostanak revizije, tvrde u federalnoj Vladi, ozbiljno je ugrozilo fiskalni sustav i proračun Federacije BiH.

nedjelja, 16. lipnja 2013.

Ogorčeni i razočarani mještani Šipovače: "Načelnik Barbarić nas je prevario i iznevjerio“

Zajedništvo koje posljednjih mjeseci krasi mještane Šipovače rijetko se viđa. Okupio ih je problem koji traje već godinama i kojem se još uvijek ne nazire kraj.
Naime, dio Šipovčana već godinama čeka na asfaltiranje tri ulice koje ih prometno povezuju sa ostatkom Šipovače, a kroz koje moraju prolaziti kamenitim makadamom i rupama. Iako su ove ulice trebale biti asfaltirane već odavno, njihovo stanje iz godine u godinu je sve gore – makadam se „izrovao“ i sužio pa ulice sve više podsjećaju na staze pogodne za brdski biciklizam.

„Asfaltiranje ulica nam je obećao načelnik Barbarić prije tri godine, obećanje nije ispunio. Isto tako je učinio i prije devet godina kad je obećao asfaltiranje glavne ceste kroz Šipovaču svake godine u dužini minimalno 500 metara dok se cesta u cijelosti ne obnovi. Dosta nam je lažnih obećanja. Nemamo više kome vjerovati, nećemo više čekati“ – govori ogorčeni Miroslav Bebek iz ulice koja vodi starim dijelom Banje, jedne od triju ulica koje čekaju asfaltiranje.

Podsjećamo, nakon niza obećanja koja nisu ispunjena, načelnik je krajem prošle godine ponovno obećao asfaltiranje početkom proljeća a kao krivca neispunjenog obećanja naveo je izvođača radova s kojim je raskinut ugovor. I nakon još jednog obećanja, rečeno opet nije učinjeno, zatim je stiglo još jedno obećanje - načelnik je obećao konačno asfaltiranje koje se trebalo desiti početkom petog mjeseca ali i dalje „sve je isto ko i lani“.

„Načelnik nas je prevario kao i svi ostali, od asfaltiranja nema ništa. Doći će opet za sljedeće izbore i opet obećati taj isti asfalt, a nemamo se kome obratiti za pomoć.“ – kaže pesimistični Franjo Bebek, dok mu uvijek optimistični susjed Ivan Bebek dodaje: „Dobro je, rade nešto, bit će asfalta, ove godine su došli nadležni i išarali zid susjeda Pave Rašića crvenom bojom, da se zna da su bili, vjerujem da će dogodine opet doći i taj isti zid išarati drugom bojom, da bude barem malo šarenila u ovom moru sivila“.

A da u svojoj borbi za asfalt nisu sami, uvjerili su se kad su k njima došli i ostali mještani Šipovače koji ne žive u ovoj ulici, te im pružili podršku u njihovoj borbi. Jedan od njih, Goran Bebek je izjavio: “Ljudi su prepušteni sami sebi, a političari ih se sjete samo kada dođe vrijeme izbora. Vlast ne mari za običnog čovjeka, nego je samoj sebi svrha, iako bi trebala biti servis građanima. U potpunosti podržavam svoje susjede u njihovoj borbi, jer, ne mogu biti sretan ako je moj susjed nesretan“.

Ogorčeni i razočarani žitelji ovih ulica su izjavili da neće odustati od svog jedinog zahtjeva – zahtjeva da imaju životne uvjete kakvi priliče današnjem vremenu. Ne isključuju mogućnost ni organiziranja prosvjeda i blokiranja prometa po uzoru na Mladež Šipovače.

Vožnja betonskom cestom kroz Šipovaču je prava pustolovina kakve se nebi posramio ni legendarni Zietlow, vožnja makadamom je „pokora“ za Šipovčane, još samo nedostaje asfaltna cesta pa da dosjetljivi Šipovčani izmisle neku novu sportsku disciplinu, npr. auto-triatlon. Tko zna, možda jednog dana i bude tako.










subota, 15. lipnja 2013.

"S Tinom u Vrgorcu" 2013. - program manifestacije

Pjesnik, esejist i kritičar Tin Ujević jedna je od najprijepornijih i najznačajnijih pojava novije hrvatske književnosti. Rođen je 5. srpnja 1891. u Vrgorcu, a umro 12. studenoga 1955. u Zagrebu.
Eminentan je boem, ali ne uzdiže prednost boeme nego je, naprotiv, optužuje. Prezirao je mnogo toga u životu, a volio je život bezmjerno i bio osjetljiv za sva životna bila, i uvijek pripreman da uživa u radosti i ljepoti života. Unatoč zadivljujućem pluralitetu ličnosti (Ja sam osoba složena od više drugih, naslov je jednog proznog zapisa), Ujevićeva je poezija nadmašila duh suvremenika, ona je bila ispred vremena u kojem je nastala.
Veliko je bogatstvo motiva koje nalazimo u poeziji Tina Ujevića, ali najveći broj pjesama govori o patnji kao konstanti ljudskog života. To tragično osjećanje života iznjedrilo je svojevrsnu težnju za apsolutnim, za ravnotežom, za vedrinom, što možemo slijediti u brojnim pjesmama i ispovjednim izjavama u proznim zapisima. Njemu u čast, u Vrgorcu se održava književno-kulturna manifesticija "S Tinom u Vrgorcu".

Program:

30.06. Nedjelja – početak u 21,00 sat
„Mirisi ljepote – Tin u novom ruhu“ Joško Ševo
Mjesto održavanja: Tinova kula

30.06 Nedjelja
„Pozdrav Europi“ koncert
Mjesto održavanja: Tinova kula

01.07. Ponedjeljak – početak u 21,00 sat
„Otok Svetog Ciprijana“ R. Marinković Umjetnička adademija Split
Mjesto održavanja: Gradski park

02. 07. Utorak – početak u 21,00 sat
„Moja priča“ Akademija dramskih umjetnosti Zagreb
Mjesto održavanja: Gradski park

03.07. Srijeda – početak i 21,00 sati
„Heroine“ M. Nola, Umjetnička akademija Osijek
Mjesto održavanja: Gradski park

04.07. Četvrtak – početak u 10,00 sati
"Peta osječka“ M. Đurinović
Umjetnička akademija Osijek, program za mlade
Mjesto održavanja: Višenamjenska dvorana

04.07. Četvrtak – početak u 21:00 sat
„Moj slučaj“ V. Gotovac, Histrioni
Mjesto održavanja: Gradski park

05.07. Petak – početak u 21,00 sat
Dodjela nagrade „Tin Ujević“ Društva hrvatskih književnika i čitanje nagrađenog pjesnika
Mjesto održavanja: Tinova kula

05.07. Petak
„Pjevamo Tina“ Aleksandar Srzić i Nada Sumić
Mjesto održavanja: Tinova kula

Impressum:

Autor programa „S Tinom u Vrgorcu“ – Milan Štrljić
Organizacija: Gradsko kulturno središte i Društvo hrvatskih književnika
Koordinatori: Željko Primorac i Milan Štrljić

Infromacije:
www.vrgorac.hr
099 704 6974 – Željko Primorac
098 370 001 – Milan Štrljić

Opis programa:

Tin Ujević
„Mislio sam samo jedan bolesnik, jedan patnik grudi i nerava može imati ovako birane impresije i emocije. Kult lijepih osjećaja nije kod mene knjiška pozajmica, njega mi je dala Mjesečina obasjavši u kuli moju kolijevku. Tu je sigurno bila polazišna točka mojega razvoja; peko svake hiperbole zavoljeo sam pisce i knjige, bajku prirode i muziku riječi, samoću, tišinu, diskretne i mekane note, neka raspoloženja sutona, krv neba i bljesak jadranskih boja.“

Miris ljepote
Na valovima pjesnikovih misli što zapljuskuju otok koji zovemo životom, glas umjetnika poput raspetih jedara na njima blista. Prizor se događa uz harmoniju mediteranskih glazbala čije zvuke gotovo da možemo dotaknuti. Zanose i ponore Tinovih emocija koji i u nama gordima žive, prenio je Joško Ševo uz muzičku podlogu Saše Radića i aranžman Stipice Kalogjere. Stvorena sinteza će oplemeniti naša čula te nas odvesti na jedrenjak koji prilazi. S nama će zaploviti pjesnik sa šeširom, a iza nas će ostati samo miris ljepote.
Stihovi: Tin Ujević, recital: Joško Ševo, glazba: Saša Radić, aranžman: Stipica Kalogjera

Pozdrav Europi - koncert
koncert arija velikih europskih skladatelja uz čarobne zvuke harfe i flaute obilježit će ulazak Hrvatske u Europsku uniju.

Otok svetog Ciprijana
Umjetnička akademija Split izvodi djelo Ranka Marinkovića povodom stogodišnjice rođenja ovog hrvatskog autora. Književni univerzum Ranka Marinkovića iznimno je bogat i gust. Smjelost kojom se Lada Martinac Kralj upusitla u teatarsku adaptaciju pripovijednih poticaja, opravdana je ljubavlju za svijet što ga je književnost već konstituirala, ali i uvjerenjem da su zadani odnosi i profilirane osobnosti dovoljno čvrsto postavljeni već u samom izvorniku – da ih ni dodatne intervencije ne mogu poremetiti, iznevjeriti, izdati.

Igraju: studenti glume II. godine, Umjetničke akademije Split, redatelj: Milan Štrljić

Moja priča
Kratkim rezovima i mozaičkim sklapanjem pod vještom rukom mentora profesora Joška Ševe, studenti grade autorsku cjelinu u kojoj svatko sebi osigurava i otvara dovoljno prostora za umjetnički izričaj, a publiku drži u stalnoj napetosti.

Igraju: studenti glume II. godine Akademije dramskih umjetnosti Zagreb, redatelj: Joško Ševo

Heroine
Podnaslov ove komedije autorice Marijane Nole je “konstruktivni interaktivni tečaj za žene“ koji opisuje upravo cilj predstave, da na izravan i konstruktivan način podijeli iskustva, predstavi primjere i iznese dokaze o tome da je uloga žene u drušvu, iako od prapočetka degradirana, zapravo dominantna i odlučujuća.
Muški likovi u ovoj predstavi ciljano su svedeni na minorizirane i sporedne funkcije, kako bi se i na taj način pokazala i dokazala dominanta uloga ženskog roda.
Heroine također žele potaknuti žene da podignu svoje samopuzdanje, te probude svijet o ženskoj moći i nadmoći te njenoj seksualnosti i mudrosti.

Igraju: studenti glume II. godine Umjetničke akademije Osijek, redatelj: Robert Raponja

5. osječka
Predstava je nastala tijekom tri semestra. Prva dva su vezana uz predmete „Rad na tijelu / Tijelo u vremenu i prostoru“ i „Rad s partnerom i rekvizitom“. Ispiti su pokazali iznimnu kvalitetu materijala koji je jednostavno pozivao da ga se uobliči u cjelinu i podjeli s publikom.
5. osječka je dvanaestero studenata. Oni su tema i priča, materijal i instrument, forma i sadržaj.

Igraju: studenti glume II. godine Umjetničke akademije Osijek, mentor i koreograf: Maja Đurinović

Moj slučaj
I danas, u trenutku najdublje moralne i gospodarske krize u Hrvatskoj, njegova čudesna pjesnička i neponovljiva govornička pojava koju je sam samoironično definirao kao „mjesečevu ludu“ i „idiota vječnosti“, može nepokolebljivim idealizmom, ustrajnim radom i pozivom na dostojanstvo, pružiti nadu i biti putokaz dezorijentiranim i obespravljenim ljudima koji nose križ svakodnevne sudbine, trpeći poniženja svih vrsta. „Nekoga patnja uništava.
Nekome je vodič S onu stranu vremena.“
Predstava „Moj slučaj“ obuhvaća zgode odrastanja Vlade Gotovca, pune sjetnog humora, njegovu cijeloživonu borbu za raznolikost nasuprot ograničavanju i ujednačavanju u svim sferama života, monstruozno nepravedni montirani proces, apsurdan pakao jugoslavenskih kazamata i, konačno, beskompromisnu analizu naše suvremenosti, koja duhovitim i iskrenim pogledom skromnog promatrača Vlade Gotovca, dobiva sasvim novu dimenziju.
U trenutku kad drastično i zabrinjavajuće nedostaje duha u našoj javnosti i politici koja je beznadno ukopana u lijeve i desne rovove, ovo živo sjećanje na Vladu Gotovca može biti poziv na elementarnu moralnost, na ljudsku odgovornost, na uljuđenost, zagubljenu plemenitost i hrabrost koja se potvrđuje u svakodnevnoj ljubavi prema bližnjima i daljnjima, prema potrebitima i onim posve nepotrebnima. Samo čovjek koji je doista iskusio sav cinizam svijeta na svojim plećima, može nam otvoriti oči, naučiti nas ponovno skromnosti i ohrabriti nas u činjenju Dobra.

Autor: Vlado Gotovac, odabrao i priredio: Čedo Prica, dramatizacija, režija i izvedba: Boris Svrtan, Glumačka družina Histrion.

Dodjela nagrada i čitanje nagrađenih tekstova.

Pjevamo Tina - koncert.
Aleksanadar Srzić i Nada Sumić koncertno izvode pjesme Tina Ujevića

petak, 14. lipnja 2013.

Proslava sv. Ante u Kašču

Oko 200 štovatelja sv. Ante okupilo se u četvrtak 13.lipnja u svečevu “malom svetištu” u Kašču i u koji hodočaste vjernici iz župa Vrgoračke krajine kao i iz župe Šipovača-Vojnići.

Sveto misno slavlje predslavio je vlč. fra Ivica Omazić, župnik Vrgorca, a koncelebrirali vlč. don Marin Marčić, župnik Stilja i Oraha i vlč. don Jozo Čirko, župnik Šipovače-Vojnića.

Prije Misnog slavlja obavljena je procesija s kipom sv. Ante oko mjesnog grblja, a litanije sv. Ante pjevao je don Marin.
Na početku je predvoditelj Misnog slavlja obavio i blagoslov polja te zazvao Božji blagoslov na djela ruku ovih vrijednih mještana.

Na kraju euharistijskog župnik don Jozo zahvalio je propovjedniku fra Ivici i don Marinu, te svim vjernicima koji su na nekoliko sati oživjeli ovo mjesto.

Slavljenje svečevog blagdana završeno je blagoslovom djece.











srijeda, 12. lipnja 2013.

Procurio šipovački porno uradak – veljača u lipnju

Poznata šipovačka mačka prije nekoliko dana uhićena je "in flagranti" sa svojim ljubavnikom. Iako ljubavnici takve stvari obično rade pod okriljem noći, ova mačka je, bez imalo stida, to uradila u „pučino podne“.

Da njezin bezobrazluk nema granica potvrdila je gledajući u objektiv našeg fotoaparata i u prigodi samog čina ljubavne prevare dok se ispod svoga partnera izvijala poput pantere.

Prava je šteta što nemamo i zvučni zapis da čujete kako je nakon obavljenog posla zadovoljno „prela“. Sramne fotografije govore više od riječi.
Pogledajte!


D.V.

FOTO:

utorak, 11. lipnja 2013.

Najstariji ljubuški poljoprivrednik i posljednji šipovački duhanjar

Hercegovina je još od stare Austro-Ugarske pa preko bivše Jugoslavije bila nadaleko poznata po uzgoju duhana. Hercegovački duhan bio je najkvalitetniji na području tadašnje države, a izvozio se u cijeli svijet. Tek sedamdesetih godina prošlog stoljeća ljubuški poljodjelci polako počinju otkrivati da se na plodnoj ljubuškoj zemlji, uz obilje sunca i vode, mogu uzgajati i druge poljoprivredne kulture. Tada se polako počinje gubiti tradicija sadnje duhana, a primat preuzima proizvodnja povrća. Ipak, u brdskim područjima ljubuške općine i ostalim zapadnohercegovačkim općinama uzgoj i obrada duhana zadržava se sve do početka Domovinskog rata. Po završetku rata Hercegovci se „okreću“ nekim drugim poslovima tako da se duhan danas uzgaja tek u nekoliko hercegovačkih sela.

Jedan od rijetkih ljubušaka s desne strane Trebižata, koji i danas odolijeva izazovima novog vremena, i uz sve poteškoće, ostaje vjeran tradiciji uzgoja duhana je Stanko Grbavac "Baurović" iz sela Šipovača. Za razliku od mnogih danas, koji „puše kao Turci“, a nikad u životu nisu ni vidjeli duhan, a kamoli ga sadili, Stanko nikad nije pušio, a duhan sadi cijeli život. Iako je „debelo“ zašao u 87. godinu života Stanko je i ove godine zasadio šest tisuća struka „šeginovca“. Sadio bi i više, ali ostao je sam pa ne može. Nekad je sadio i po 30 tisuća struka, ali, kaziva, tada je obitelj bila brojnija, bio je mlađi, pomagali žena i djeca pa je bilo lakše. Danas se djeca razišla, žena bolesna i primoran je sve poljoprivredne radove obavljati sam. Ali mora. Duhan mu je jedini izvor prihoda. Jedan je od rijetkih ljubušaka koji još uvijek „drži“ i kravu pa mu i to oduzima puno vremena. Posljednjih dana, ako ne prikuplja zimnicu za kravu, možete ga svako jutro zateći u „okopavanju“ duhana. Žali se kako je bilo puno „prosade“. Duhan mu „obrstili“ crni skakavci, a duhan koji je ostao u rasadu „napala“ žuta svila, pa mu ostalo puno „neprosađenog“ duhana. Ipak, to nije jedina nevolja s kojom se bore hercegovački duhanjari, ona je možda i najmanja.

„Nije lako posebno u mojim godinama. Čovik obično posadi više nego more stignit i tu nastaju nevolje. Pogotovu ko nema mehanizacije. Evo ja imam ovi šest iljada i moram to okopavat deset dana. Prija bi to s frezom okopa i završija za dan. Na podne vrućine pa ne smiš na sunce. Moraš jutri, prija nego otareš krmelje, doć u duvan ako misliš išta uradit“, jada se Stanko. A oko duhana posla ima cijele godine, na zimu zasiješ rasad, a tek iduće zime kada se duhan osuši, ako ga imaš kome prodati, možeš kazati da je sezona gotova. „Ma problemi su već od rasoda. Oće li uspit ili neće. Unda ti ga pojidu kučke ili skakavci, pa moraš radit prosadu. Ustat se rano obrati ga, nizati, a vid oslabija. Unda moraš napravit sušaru da ga imaš di razgrnit kad ga obereš. Kada se jedan dija osuši moraš ga dignit u kuću pod ciglu da imaš di razgrnit novo branje. A kad ga metneš pod ciglu gledaš kad će krov past. Starinska kuća, merteci ko purači, pa se ti misli oće li past ili neće. Šta ćeš, tako se to nekad gradilo“, priča Stanko. Žali se i na poteškoće oko prodaje. Unatoč tome što ima kvalitetan duhan, priča, kako se on ipak ne može mjeriti da brdskim duhanima iz Grljevića i Lipna.

„Sićam se prija dok se duvan pridava u duvanjsku u Ljubuškom bilo je jedno vrime kada se nije puno gledalo kakav je pa ga je narod poliva vodom. Znalo je u denjku biti i po sto kila. Dotra ja duvan na vagu i gledan jednog našeg čovika, znan drža je denjke u bazenu. Cidi se voda iz nji. U denjcin po sto kili. Posle njega denjke nanosi čovik iz Lipna. Denjak u pola manji,a u denjku osamdeset kila. Pita mene ovi naš čovik, koliko je tek ovi iz Lipna vode ulija kad je vako mali denjak vako težak. A ja znan sigurno da ga ovi Lipnjak nije poliva vodom. Prirodno ga meča. E to ti je razlika između njijova i našega duvana. To se ne more mirit. Ali nije ni naš za bacit. Evo, ovi što ja sadin, bit će sigurno dobar za pušit“, govori Stanko prisjećajući se nekih boljih duhanskih vremena kad se i voda prodavala pod duhan. Danas se ne bi isplatilo, voda je skuplja od duhana. Predprošle godine je predao nešto duhana u Duhansku stanicu u Grudama i dvjesto kilograma mu nikad nisu platili. Od njih od tada ni traga ni glasa. Ne zna postoje li više uopće. Nije ga puno ni briga, prebolio je to, kao i puno drugog u svojih 87 godina. Ipak, i u tim godinama nada se boljim vremenima. Čuo je da su cigarete poskupjele i da je velika potražnja za duhanom, pa očekuje da bi ga ove godine mogao prodati na vrijeme. Ne očekuje neku posebnu cijenu, važno mu je prodati duhan kako bi mogao preživjeti.

Kada čovjek u tim godinama još uvijek gaji nadu u bolja vremena nemojmo je ni mi izgubiti. Možda ipak dođu.


FOTO:









subota, 8. lipnja 2013.

Ekskluzivno: Nova metoda pranja mladog krumpira

Iako su pranje mladog krumpira doveli gotovo do savršenstva, poljodjelci Šipovače i Vojnića iz dana u dan pronalaze nove načine pranja te gomoljaste biljke. Da su perači mladog krumpira uistinu puni novih ideja uvjerili smo se i ovaj put.

Naime, pored najrasprostranjenije metode - prskanja krumpira "šmrkom", zatim polijevanja, pa sve do najbrutalnije - pranje krumpira u mješalici za beton, perači mladog krumpira svoje zanimanje su obogatili najnovijim načinom - plivanjem krumpira.

Izumitelj ove metode je iskusni perač mladog krumpira Vladimir Vukojević "Vlado". Iako je usavršio sada već stare metode pranja, Vlado je sa kolegom Dragom Grbavcom odlučio krumpir prati na drugačiji način. Na ideju o novom načinu pranja je došao zbog toga što prethodnim metodama nije bio u potpunosti zadovoljan - prilikom pranja krumpir bi se znatno oštetio, a metode u kojima se mladi krumpir oštećuje malo ili nimalo zahtijevale su dosta utrošena vremena.
Svojom inovacijom je i više nego zadovoljan jer su oštećenja krumpira svedena na minimum, a sami proces zahtjeva manje utrošena vremena od ostalih metoda.

"Plivanje krumpira" je metoda koja je za veoma kratko vrijeme postala hit među peračima mladog krumpira koji izumitelja Vladu već sada favoriziraju ispred dosad nenadmašnih perača mladog krumpira Željka Bebeka "Rajkića" i Zdenka Grbavca "Ćele".

A o kakvoj metodi je riječ provjerite u sljedećem videu kojeg vam donosimo sa lica mjesta gdje su Vlado  i Drago prezentirali inovaciju:


Proslavljena svetkovina Presvetog Srca Isusova i sv. Potvrda

Župa Presvetoga Srca Isusova u Šipovači-Vojnićima proslavila je 7. lipnja svoga zaštitnika. Svečano Misno slavlje u župnoj crkvi predslavio je mons. dr. Tomo Vukšić, vojni ordinarij u BiH uz suslavlje deset svećenika.

Tom prigodom biskup Tomo podijelio je i sakrament sv. potvrde 23 krizmanika i krizmanica. Na početku Misnog slavlja riječi dobrodošlice biskupu Tomi, svećenicima i svim nazočnima na ovom Misnom slavlju izrekla je krizmanica Patricia Ćutuk, a župnik don Jozo Čirko, izrazivši radost što je biskup Tomo po prvi puta u ovoj župi, pozdravio je sve nazočne čestitajući im svetkovinu Presvetog Srca Isusova i patron.

Čitanja kao i molitvu vjernika izrekli su sami krizmanici. Na kraju Misnoga slavlja u ime svih krizmanika i krizmanica biskupu, roditeljima, župniku i svim nazočnima zahvalila je krizmanica Željana Bukmir. Misno slavlje svojim pjevanjem uljepšali su mladi iz župe Tihaljina.

Župnik don Jozo je, zahvalivši biskupu Tomi i svima nazočnima, te čestitajući krizmanicima i kumovima kao i njihovim obiteljima, na kraju Misnoga slavlja pozvao biskupa da u zajedništvu s drugim svećenicima blagoslovi novu župnu kuću.





utorak, 4. lipnja 2013.

Perači mladog krumpira

Čuvar prtljaga, praznitelj automata za igru, perač tvornica, sjekač šiba i trske, pastir, čuvar mosta i čuvar usporene vožnje, plesni partner, peglač, sastavljač naočara, torbar, ronilac spužvi i koralja, ženidbeni posrednik, čuvar štala, čuvar tunela, gatara iz dlana i predskazivač sreće i budućnosti - samo su neka od službenih zanimanja prema raznim prijedlozima klasifikacije zanimanja u BiH.


U niz tako interesantnih zanimanja vrijedi dodati još jedno koje, nažalost, nikad neće ugledati „svjetlo dana“. Naime, da u Šipovači i Vojnićima postoje srednje strukovne škole, od školske 2013/14 godine, u njih bi se sigurno uvelo zanimanje – perač mladog krumpira. Iako se u tim selima mladi krumpir prao i ranije, tek od ove godine to je postala masovna pojava. Tome je najviše pridonijela kiša koja pada skoro svaki dan tako da su poljodjelci prisiljeni vaditi mladi krumpir iz zemlje koja najviše podsjeća na „živo blato“. Takav mladi krumpir, kad se izvadi iz zemlje, jedva se i vidi od crvenice kojom je oblijepljen. Kako bi ga bar malo „uljepšali“ većina šipovačkih i vojnićkih poljodjelaca odlučila ga je prati. Pranje se izvodi na više načina... Najrasprostranjenija metoda je ona prilikom koje se mladi krumpir složi u gajbice pa se, kako bi se što manje oštetio, oprezno prska „šmrkom“. Međutim, postoji još niz metoda, a najbrutalnije su one kada se prskanje obavlja pod jakim pritiskom vode ili kada se pranje obavlja u mješalici za beton. Takvim načinom pranja mladi krumpir se znatno oštećuje i vijek njegovog trajanja je vrlo kratak. Njega kupuju tek one nešto ljenije kućanice i kuharice jer ga nije potrebno guliti, dovoljno ga je samo malo ostrugati nožem ili nekim oštrijim predmetom.

Zanimljivo je da su kroz proteklih mjesec dana pojedini poljodjelci pranje te gomoljaste biljke doveli gotovo do savršenstva. Tako Vojnićani za profesora praktične nastave pranja mladog krumpira predlažu Željka Bebeka Rajkića, a Šipovčani Zdenka Grbavca Ćelu. Još samo da se netko iz Ministarstva prosvjete, znanosti, kulture i športa ŽZH dosjeti verificirati to zanimanje.

subota, 1. lipnja 2013.

ZKHS vas poziva na javno okupljanje: Pružimo podršku haaškoj šestorci čelnika Herceg-Bosne 3. lipnja u 17 sati na Markovu trgu!

Mi, studenti i mladež iz BiH, izrazito smo razočarani neočekivanom Haškom presudom u predmetu "Prlić i ostali" kojom se Republika Hrvatska indirektno proglašava agresorom na BiH u navodnom međunarodnom sukobu te se osuđuju legitimno izabrani predstavnici hrvatskog naroda u BiH, okupljeni u Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu, da su sustavno vršili zločine nad pripadnicima muslimanskog naroda, sve u sklopu udruženog zločinačkog pothvata.

Mnogi poznavatelji prilika s tog prostora i iz tog vremena, ali i pravni stručnjaci, kao i predsjedatelj sudskog vijeća u ovom predmetu koji se nije slagao s voljom ostale dvojice članova sudskog vijeća u Haagu, poznaju pravu istinu koja će sigurno izaći na vidjelo nakon žalbenog postupka.

Stoga vas sve pozivamo da nam se priključite u mirnom javnom okupljanju na Trgu sv. Marka u Zagrebu u ponedjeljak, 3. lipnja u 17 sati, na kojem ćemo uputiti važne poruke:

Podršku nepravedno optuženoj šestorci i njihovim obiteljima zbog prije svega nehumanog dugotrajnog postupka.
Podršku Herceg-Bosni kao legitimnoj i legalnoj zajednici koja je djelovala u okviru BiH i za obranu BiH.
Osudu svih pojedinačnih zločina koje su poduzimali pripadnici HVO-a, ali i ukazivanje na očiti nesrazmjer s onima koje je sustavno činila ABiH.
Kritiku svim dosadašnjim vladama RH zbog pasivnosti u postupku i financijskih prevara na račun Slobodana Praljka i Brune Stojića te imperativni poziv sadašnjoj da se uključi u žalbenom postupku jer o tome ovisi i ugled RH. Kritika i hrvatskim političarima u BiH zbog pasivnosti.
Poruku svima na strpljenje i dostojanstveno iščekivanje oslobađajuće pravomoćne presude.

Javno okupljanje završit ćemo recitacijama i citatima, a obratit će se i neke javne osobe koje su bile aktivni sudionici tadašnjih zbivanja.


KADA: u ponedjeljak, 3. lipnja s početkom u 17 sati
GDJE: na Trgu bana Jelačića okupljanje od 16:30 do 17 sati, a zatim povorka na Trg svetog Marka
TKO: studenti i mladež iz BiH, ali i svi ostali prijatelji domoljubi