"MISLI GLOBALNO, DJELUJ LOKALNO!"

...

[...]

...

[...]

...

[...]

...

[...]

...

[...]

ponedjeljak, 29. veljače 2016.

FOTO: Luki Bebeku otrovano stado rijetkih koza

Da ljudskoj zloći i pakosti nema granica primjer je najnoviji događaj iz Šipovače gdje je nepoznati počinitelj ili više njih, daleko od očiju javnosti, otrovao stado koza u vlasništvu Luke Bebeka. Nastala šteta procjenjuje se na nekoliko tisuća maraka.

Naime, slučaj se zbio u subotu u popodnevnim satima na imanju ovog uzgajivača i ljubitelja domaćih životinja koje se nalazi na osamljenom lokalitetu Gomila prema Kašču.

Provala na imanje
- Oko pet sati popodne sam otišao sa imanja nakon što sam svoje stado nakon šetnje uredno zatvorio. Kako su koze skozne i svakim danom imam prinova, vratio sam se oko sedam večeri i ugledao devet uginulih grla od čega su dva burska jarca i sedam koza koje su ovih dana na svijet trebale donijeti mlado. Stado uvijek držim pod nadzorom i zaključano. Iskorištena je moja privremena odsutnost te mi je provaljeno na imanje i na najokrutniji način otrovano stado s nekim plavim praškom. Sumnjam na mogućeg počinitelja, a nadam se da će istraga dati rezultate, govori Luka Bebek.

Nakon što je ugledao zločin nad životinjama i otrov razbacan u toru, vlasnik imanja je pozvao policiju, a pored njih na imanje su došli krim inspektor, veterinar i nadležna inspekcija. Zbog mraka, očevid se obavio u nedjeljno jutro pa je policija cijelu noć osiguravala mjesto zločina, a obavljena je i obdukcija nad uginulim životinjama.

Bebek već godinama uzgaja domaće životinje na koje jedan dio mještana ne gleda miroljubivo, jer drže da te koze nanose štetu poljodjelskim kulturama na njihovim njivama. Kaže kako su mu u nekoliko navrata prijetili da će mu otrovati životinje te ističe kako je uvijek govorio da će nadoknaditi bilo kakvu nastalu štetu ako se zaista pokaže da ju je prouzrokovalo njegovo stado. Zbog svega toga Luka je razočaran u međuljodske odnose koji su svakim danom sve gori.

Zabrinut za budućnost
- Stado držim zato što to volim, ali živimo u nezgodnim i turbulentnim vremena u kojima su ljudi nezadovoljni pa uvijek krivca za svoje neuspjehe traže u drugima. Kad pogledamo s kakvim sve ljudima živimo, čovjeku dođe da napusti sve i makne se od ovog haosa, kaže Bebek.

Vlasnik imanja zabrinut je za svoju budućnost i budućnost ljudi. Pita se, ako neljudi danas upadaju na imanja i truju životinje, što će biti sutra.

- Ovdje je život postao gotovo nemoguć. Hoće li nam sutra trovati čatrnju, voće i povrće na njivama kako bi ubili nas jer vlada velika depresija i rastrojenost stanovništva kojem sve smeta, pita se on.

Kaže kako ga mrzitelji životinja i ljudi neće natjerati da prestane uzgajati životinje.

- Moja ljubav prema čovjeku i životinjama je jača od mržnje pojedinaca. Ne bojim se. Ja sam principijelan i idem do kraja tako da ću stado držati dok god mognem, ali sad ću osigurati bolje i stado i sebe i objekte, jer vidim s kakvim parazitima živim, odlučan je Luka Bebek.

Milan Bebek / Dnevni list


Dio kozlića koji je ostao bez majki

petak, 26. veljače 2016.

FOTO: Predstavljen kandidat za načelnika

Prof. Ante Paponja kandidat je za načelnika općine Ljubuški. Predstavljanje kandidata i potpisivanje sporazuma o programskoj suradnji i potpori zajedničkom kandidatu upriličeno je u ljubuškoj Gradskoj vijećnici.

Sporazum su potpisali predstavnici stranaka: HDZ 1990, HSP BiH, Hrvatski Savez HKDU-HRAST te prof. Ante Paponja.

"Zadnjih dvadesetak godina smo svjedoci da društvena gibanja i razvoj ukupnih političkih prilika ne idu baš u najsretnijem pravcu. Svjedoci smo jedne duboke političke, društvene, gospodarske i demografske depresije. Danas imamo političku elitu koja bezobzirno dobro živi od kolektivne nesreće našeg naroda i ne obraća pažnju na to. Imamo napade na prostor javnog govora, suptilno se može prepoznati i jedna vrsta verbalnog delikta, ljudi žive u strahu od javne riječi. Ne smiju reći jer se boje da će biti kažnjeni. To je opće urušavanje demokratskih standarda", kazao je na početku govora Ante Paponja.

Kandidat za načelnika osvrnuo se na gospodarske subjekte općine koji su propali, kulturna dobra, sustave natapnih kanala, zapuštena polja... za koje je je kazao da su ruševine i da se ti resursi moraju pokrenuti.

Govorio je o tome što treba učiniti da bi društvu bilo bolje.
"Moramo napraviti jedan zaokret i novu političku paradigmu. Najprije moramo otvoriti prostor javnog govora, to je vrlo važno za svaku zajednicu. Moramo  uspostaviti demokratske standarde. Dalje, najvažnije pitanje je gospodarsko pitanje. Politika je, u biti, sam život, a život je gospodarstvo. Moramo motivirati naše ljude, naše proizvođače i poduzetnike", rekao je, između ostalog, Ante Paponja.


četvrtak, 25. veljače 2016.

Šipovčani, pokrenite se: Obavijest o izborima za članove vijeća mjesnih zajednica općine Ljubuški

Obavijest o izborima za članove Vijeća MZ općine Ljubuški koji će se održati dana 08. svibnja (nedjelja) 2016. godine

Općinsko vijeće Ljubuški raspisalo je izbore za članove Vijeća MZ općine Ljubuški koji će se održati 08. svibnja (nedjelja) 2016 .godine u vremenu od 8,00 – 16,00 sati.

Prijave za ovjeru za sudjelovanje na navedenim izborima političke stranke, udruge i neovisni kandidati podnose Općinskom izbornom povjerenstvu najkasnije do (utorak) 10. ožujka 2016. godine do 14,00 sati.

Prijave se podnose u sjedištu OIP-a zgrada Općine Ljubuški, Ul. Zrinskofrankopanska 71. Prijave podnesene nakon utvrđenih rokova ili podnesene putem pošte biti će odbijene od strane OIP-a. Svi potrebni obrasci se nalaze na stranici Općine Ljubuški www.ljubuski.ba i na prijemu Općine.

Općinsko izborno povjerenstvo
ljubuski.ba

Članovi koji se biraju u MZ Šipovača-Kašče: 7 (sedam) - 2 člana Banja, 2 člana Mala Šipovača, 2 člana Velika Šipovača, 1 član Kašče.

Sadnja ljubuškog mladog krumpira u punom jeku

U punom je jeku sadnja ljubuškog mladog krumpira. Kako ovogodišnji radovi zbog vremenskih neprilika nisu krenuli u vremenu na kojeg su poljodjelci navikli, na oranicama Šipovače i Vojnića naveliko se radi između kišnih kapi da bi planirane količine krumpira na vrijeme bile posađene.

Očekuju se rekordni prinosi

Među prvima koji su krenuli s ovogodišnjom sadnjom je i Luka Bebek iz Šipovače. Svjestan svih prednosti i nedostataka bavljenja ovom djelatnošću i upoznat sa sve većim problemima plasmana krumpira na tržište, on se okrenuo, kako kaže, proizvodnji eko-krumpira.

“Nemamo obradivog zemljišta kao Slavonija, ali su naši proizvodi zbog klimatskih uvjeta prvi u regiji na tržištu. Mi smo mali proizvođači koji bi se trebali držati zajedno kako bi ostvarili što bolju prodajnu cijenu, a kako sijemo, tako ćemo i žeti. Vodstvo poljodjelaca ovog kraja trebalo bi promijeniti smjer djelovanja i okrenuti se jednom vidu menadžerstva da bi naš krumpir bio što konkurentniji na tržištu”, mišljenja je Luka Bebek.

Poljodjelci ‘carstva mladog krumpira’, kako se popularno naziva sjeverozapadni dio općine Ljubuški s pesimizmom gledaju na budućnost bavljenja ovom djelatnošću, ali ih je odobravanje izvoza krumpira u Europsku uniju potaklo da pojačaju proizvodnju pa se ove godine očekuju rekordni prinosi ako ne bude vremenskih nepogoda.

U međuvremenu je nervozu među poljoprivrednicima unijela i problematika tradicionalne trgovine, odnosno usklađivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) oko čega se vode pregovori. Ako zapne izvoz, a ponove se prošle godine, odnosno uvoz velikih količina krumpira iz Turske, Cipra i Egipta uoči početka vađenja ljubuškog mladog krumpira, s tim da i EU planira bescarinski uvoz 1.230 tona krumpira, moglo bi doći do kolapsa poljodjelstva ovog kraja.

Strah od uvoza krumpira

“Ove godine očekujemo i do 30 posto veće prinose u odnosu na prošlu godinu, no to će opet ovisiti od vremenskih uvjeta. Nažalost, poljoprivreda je takva grana u kojoj uvijek vlada neizvjesnost. Država nas nije zaštitila nimalo jer u nas uvozi tko god hoće. Godinama to pokušavamo promijeniti, ali uvozni lobiji su jači od nas. Europska unija nam je uvela carine, u tijeku su pregovori oko toga za koje se nadam da će završiti pozitivnim ishodom za nas jer ima zainteresiranih za otkup i izvoz krumpira u EU", rekao je Dobroslav Bukmir, predsjednik Saveza udruga poljoprivrednih proizvođača u Zapadnohercegovačkoj županiji i dopredsjednik Seljačkog saveza FBiH.
Milan Bebek / Dnevni list

srijeda, 24. veljače 2016.

VIDEO: Čuva li vrh policije ZHŽ-a građane ili kriminal?

Ko je bio podrška hercegovačkim kriminalcima u reketiranju tamošnjih poduzetnika? Za emisiju FTV Mreža, emitiranu 23. veljače 2016. svjedoči žrtva napada. Zvučni zapisi razgovora visokih policijskih službenika s kriminalcima - koga štiti MUP ZHŽ, građane ili kriminalce, istražila je Mreža:

Slučaj Gordana Šimunovića

Gordan Šimunović: “Bilo je strašno bio sam oženjen 18 dana. Imao sam neke novce u kući. Radilo se definitivno o klasičnom reketu nisam ni u snu snio da se to meni može dogoditi”

Četrnaest godina je prošlo od kada su Gordana Šimunovića iz Gruda i njegovu tek vjenčanu suprugu mučki napali u njegovoj kući kriminalci, koje policija do danas nije uhvatila. Gordan se uvijek bavio privatnim biznisom i uvijek je imao novaca, zato i jeste, kaže, bio meta kriminalaca.

Gordan Šimunović: “Došao sam kući supruga je prije mene ušla u kuću nju su svezali ja sam došao iza nje. Tu sam se obračunao sa jednim od kriminalaca kojeg sam ozbiljno povrijedio i iz koga je krv kapila, poslije sam se predao i vido da ne mogu se izvući nikako. Njih trojica su navalila na me, udarili me bejzbol palicom, svezali me tvrdo lisicama. Mučenje je trajalo dva i po sata.”

Dva mjeseca poslije toga bio je nepokretan, boreći se za život ..

Gordan Šimunović: “Peglom su me ispeglali što se vidi na fotografijama nožem su mi sjekli glavu, uboli su me nekoliko puta nožem u vrat u leđa u ruku, mučil su me dva i po sata samo tražeći gdje je novac, gdje je novac.”

Tukli su ga dok nije izgubio svijest. Kada se osvjestio njih nije bilo, a na očevid je stigla policija iz uprave Grude. Dokaze su uzeli odmah, foto dokumentaciju, krv, pokidanu skupocjenu ogrlicu…

Gordan Šimunović: “Bio je načelnik krima Boro Leko on je vodio slučaj ispočetka poslije je preuzeo MUP Ljubuški na čelu sa Zdravkom Borasom ”

I šta se desilo sa tim dokazima?

“Pa dokaze su sve uspješno prikrili, za krv su rekli da je boja, ogrlicu su uspješno prodali.”

Godine su prolazile a slučaj je zataškavan. Opstrukcije policije bile su prisutne od starta, tvrdi Šimunović i dodaje da počinitelje policija poznaje.

Gordan Šimunović: “Tražio sam da mi daju zapisnik o izuzetim stvarima, nisam uspio to dobiti, tražio sam od Milenka Madunovića , nikad to nisam uspio dobiti.”

Iz Tužilaštva smo dobili tek šturu informaciju o toku istrage.

Dejan Ružić: “U predmetu Gordana Šimunovića Županijsko tužiteljstvo vodi istragu protiv NN počinitelja ili više njih zbog postojanja osnovane sumnje da postoji kazneno dijelo teško razbojništvo. Tužiteljstvo je predmetene dokaze iz predmeta ustupilo Tužiteljstvu BiH, na njihov zahtjev.”

Veoma čudno jer iz Tužilaštva Bosne i Hercegovine su nam rekli:

“Predmet koji se odnosi na gospodina Šimunovića nije zaprimljen i ne nalazi se u radu u Tužiteljstvu BiH”

Šimunović je i danas ogorčen posebno imenovanjima na čelne pozicije u Ministarstvu.

Gordan Šimunović: “Oni su u sprezi kriminala i njih to ne interesra ja se uopće pitam ko takve ljude drži, ko je taj čovjek, koji takve ljude podržava, ko ih drži su, oni su duboko u kriminalu svi, i Zdravko Boras i Boro Leko i svi oni su radili direktno na zataškavanju mog slučaja, krv su prikrili, ogrlicu su mi uzeli, dio skupocjene ogrlice i odmah prodali, šta ja imam više tu tražit? Kako vrijeme odmiče imam gro saznanja, znam da su sudjelovali 100% u tome.”

Ubojstvo Mladena Palca moglo biti spriječeno?

Nekoliko godina poslije desio se slučaj Mladena Palca , također biznismena iz Gruda kojem su kriminalci na isti način upali u kuću i svirepo ga ubili nakon što im je otkrio gdje mu stoji novac. Istragu je također vodio Boro Leko.

Gordan Šimunović: “Da je provedena istraga za moj slučaj kvalitetno Mladen Palac bi danas bio živ. Mladen Palac. Ubili su ga sa istim potpisom, istim nalogodavcima i dijelom iste ekipe koji su mene napali.”

Dok tužilaštva tragaju, mi smo došli do audio snimaka, koji potvrđuju upravo spregu visokopozicioniranih dužnosnika zapadnohercegovačke policije i kriminalaca. Radi se o presretnutim telefonskim razgovorima poznatih kriminalaca hercegovačkog podzemlja Tomislava Pandžića, koji je u BiH procesuiran i zbog pranja novca, koji trenutno živi u Hrvatskoj te Roberta Iličića osuđivanog narkodilera i osumnjičenog za krivično dijelo terorizam. Oni su bili organizatori nelegalne proizvodnje cigareta u Drinovcima kod Gruda, i nakon što su otkriveni, smišljali su strategiju obrane, uz svesrdnu pomoć pojedinaca iz policijskih struktura u Grudama i Ljubuškom.

Provizija od 2% za Boru Leku?

Na snimcima se između ostalog čuje kako moraju izdvajati i proviziju 2% za Boru Leku tada šefa krim policije PU Grude.

(Robert Iličić): “Problem je to…. Opet će nas Boro čupat tamo…”
(Tomislav Pandžić): “He… Boro!”
(Robert Iličić): “Pribacit 2% i … pribaci…”
(Tomislav Pandžić): “Znam sada… svaki misec dodaj 3880 € kamata… eto šta nam je problem…to nam je problem…. Moramo zagrnuti rukave i … ako bogda da nisu nikakvu tjeralicu”

Iz snimaka se saznaje da su plaćali i veći broj drugih policajaca te kako policija namjerno odradi loše istragu da krivci ne bi bili otkriveni.

(Tomislav Pandžić): “De mi reci ovu stvar. Je li istina da su ovi traljavo odradili to?…”
(Robert Iličić): “Jesu maksimalno traljavo odradili… šta se tiče nekih tih sitnica… ali, nisu oni traljavo odradili, nego je nama netko pomogao da to bude traljavo….”
(Tomislav Pandžić): “Znam sve…”
(Robert Iličić): “E, kad su gori došli slikat, bilo rečeno da uzimaju one znaš… Rekao im čovjek – Ne, samo poslikaj to i biži!”

Tu se može vladati situacijom …

Presretnut je i direktni razgovor Roberta Iličića s Daliborom Marjanovićem tadašjnim zapovjednikom PU Grude, a sadašnjim šefom krim policije u upravi Široki Brijeg.

(Robert Iličić): “Možeš li provjeriti jesu li zvali one naše da rade ono unutra?”
(Dalibor Marjanović): “Ma nije reka bi mi Boro!”
(Robert Iličić): “Ah…”
(Dalibor Marjanović): “Reka bi mi Boro! (Snimatelj govori – Boro se spominje!)”
(Robert Iličić): “Ja…Zvao me ovaj jutros da će oni raditi na tome, pa će vjerojatno zvati ove naše, nemaju oni svojih…”
(Dalibor Marjanović): “To će naši ako bude! Ma ja… To je bolje… znaš”
(Robert Iličić): “Tu se može vladat situacijom!”
(Dalibor Marjanović): “Ma, ja…”

U jednom trenutku Marijanović javlja Iličiću da će oko istrage sve biti uredu.

(Zapovjednik PP Grude Dalibor Marjanović): “Pa meni se čini da će ono raditi, što si ti govorio!”
(Robert Iličić ): “Ja, znam ko će raditi?”
(Dalibor Marjanović): “Naši!”
(Robert Iličić ): “Ovi Borini? Kad će raditi?”
(Dalibor Marjanović): “Sutra meni se čini, nemam napismeno, ali tako…”
(Robert Iličić ): “Dobro! To je dobro! To je dobro!”
(Dalibor Marjanović): “To sam ti htio reć da znaš!”
(Robert Iličić ): “Hvala ti šefe na informaciji, ja ću to onda… Ajmo to uprit da bude u redu…”

U snimcima ima još detalja koji potvrđuju spregu pojedinaca iz policije Zapadnohercegovačkog kanotona i kriminalaca, a slučaj na sudu tapka. Kažu dokaza nema.

Dejan Ružić: “Tužiteljstvo BiH je vodilo istragu protiv Roberta Iličića i drugih zbog osnovane sumnje da su počinili kazneno djelo iz članka 250 kaznenog zakona BiH znači organizirani kriminal i drugih kaznenih djela, znači izvješća o izvršenom odnosno počinjenom kaznenom djelu dostavljeno je Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine.”

A iz Tužiteljstva BiH nam kažu:

“Što se tiče upita u vezi tvornice cigareta, Tužiteljstvo BiH ne može davati nikakav komentar na navedeni upit.”

Tražili smo da pred naše kamere stanu svi koji su u našoj priči: Boro Leko, Dalibor Marijanović, Zdravko Boras, Milenko Madunović i Miroslav Galić no, našim kamerama, i ovaj put, ulaz u MUP ZHŽ je bio zabranjen. A kada bi na kraju morali izaći, onda bi, kao i minstar Zdravko Boras, bježali. Uspjeli smo ministra upitati jedino da li uz platu u BiH, prima i mirovinu iz Hrvatske. Negirao je, ali evo potvrde koju smo dobili iz hrvatskog Zavoda za mirovinsko osiguranje:

“Prema podacima koje ste nam dostavili radi se o korisniku mirovine čija se mirovina nalazi u isplati.”

Zdravko Boras: Ministarska plaća, Hrvatska mirovina, vojna invalidnina …

Naš ministar hrvatsku mirovinu prima na adresi u Splitu, Ante Kaštelančića – Podstrana, još od 2007. godine i to blizu 6 hiljada četrsto dvadest kuna. Priblizno 1700 maraka, svaki mjesec uz ministarsku plaću. Uz ovo i podatak da ministar prima i 268 maraka vojne invalidnine u BiH. A uopće ne izgleda da je invalid.

Dok politički vrh HDZ-a šuti, ministar Boras ohraben kako mu sve prolazi je odlučio osvježiti policiju mladim kadrovima pa je raspisao konkurs. Kulminiralo je u narodu, tvrdi naš izvor, kada su se na spisku našli kandidati koji iza sebe imaju kaznena dijela. Mateo Kraljević – sin lokalnog moćnika koji je više puta remetio javni red i mir u Ljubuškom, David Herceg – također sin lokalnog moćnika protiv kojeg postoji i kaznena prijava po više osnova, i druga djeca prijatelja.

Dejan Ružić: “Što se tiče slučaja Herceg Tužiteljstvo je 13.01.2016. godine zaprimilo izvješće o počinjenju kaznenog dijela zbog nasilničkog ponašanja, predmet se treba okončati uskoro, provedene su sve radnje očekuje se odluka tužiteljska uskoro.”

Ko te ljude drži koji rade protiv naroda?

S ovakvim sadašnjima a i budućim policijskim kadrovima teško je očekivati da se 14 godina poslije riješi slučaj Gordana Šimunovića.

I dan danas imate posljedice?

Gordan Šimunović: “Imam zdravstvene velike posljedice zbog toga. Nikad više ne čujem na lijevo uho gdje su me uboli nožem i rasjekli glavu stalno imam zdravstveni problema zbog toga. Ogorčen sam i danima razmišljam … ko te ljude drži koji rade protiv naroda? Mi ih krvavo financiramo a oni rade protiv nas!”

Nakon svega što ste vidjeli i čuli s pravom postavljamo pitanje da li vrh policije Zapadnohercegovačog kantona radi svoju osnovnu zadaću a to je da čuva i štiti građane ili čuva i štiti kriminal, vi zaključite, Nerminka Emrić emisija Mreža, Ljubuški.
FTV

utorak, 23. veljače 2016.

Dubravko Vukojević: Prilivati iz šupljeg u prazno ne može se više, jer se više nema što priliti

Dubravko Vukojević, predsjednik Udruge poljodjelaca u ZHŽ-u i predsjednik Vijeća MZ Šipovača-Kašče, povodom održane redovne skupštine Udruge pčelara Kadalja Ljubuški, čiji je član, u razgovoru za Radio Ljubuški osvrnuo se na aktualno stanje poljoprivrede u Ljubuškom i Bosni i Hercegovini, govorio je o vlasti, institucijama, seljacima i selu.

- Poljoprivreda u Ljubuškom je na nikad goroj razini jer uza sve nedaće, još nas prati i ružno vrijeme koje neda raditi. Što se tiče ukupne poljoprivrede, dobili smo za izvoz krumpira, u tome su nam uvedene uvozne carine, naša država se praća s Europom. Neznam zašto je to potreba, ali na to ne možemo utjecati pa se nadam da će bar u budućnosti biti bolje. Mislim da ako mi sami neznadnemo sebe, onda će nas Europa dovesti u red, kazao je Vukojević.

Predsjednik Vijeća MZ Šipovača-Kašče selima ne predviđa svijetlu budućnost.

- Sela su sve praznija. Nije da ljudi ne bi radili nego prilivati iz šupljeg u prazno ne može se više, jer se više nema što priliti. Nisam pesimist bio nikad, ali kako vrijeme odmiče sve sam veći pesimista. Tužno je proći kroz selo kad vidiš da je sve 70 i više godina. U narednih 10-15 godina sva će nam sela odumrijeti, mišljenja je on.

Kritički je govorio o vladajućima Bosne i Hercegovine.

- Cijela Bosna i Hercegovina je jedno ruralno područje. Tolika je nebriga naših vlastodržaca da je to nevjerojatno, a svi su oni sa nekog sela. Ako nije sadio duvan, je krumpir, ako nije krumpir, čuva je kravu, čuva je ovcu, nešto je radio, ali kad se ode u Sarajevo sve se to zaboravi. Ne možeš vjerovati da ljude koji su potekli sa sela toliko malo zanima selo. Što je tome uzrok? Mislim da ne može seljak stavljati resurse u pogon. Vladajuća elita treba imati malo više sluha, poštenja i pravde, smatra Vukojević.

Osvrnuo se i na donošenje zakona koji su prečesto na štetu običnog, malog čovjeka, radnika i seljaka.

- Uvode se uvijek neke barijere, prepreke, prepisuju se zakoni iz Europe. U redu je prepisati iz Europe, ali prepiši i da institucije budu Europske. Primjer, umjesto da nam Izetbegović bude Merkel, on je iz Albanije. Kad nam institucije budu Europske, onda će se lako ustrojiti i seljaka. U nas se uvijek polazi s dna, ali ajmo piramidu uređivati s vrha i sve će nam biti uređeno, rekao je, između ostalog, Dubravko Vukojević.

Pet stranaka oporbe imat će zajedničkog kandidata za načelnika općine Ljubuški

Predstojećeg petka, 26.02.2016. godine, u Gradskoj vijećnici u Ljubuškom bit će upriličeno potpisivanje sporazuma o programskoj suradnji i potpori zajedničkom kandidatu za načelnika općine Ljubuški na predstojećim lokalnim izborima.

Stranke potpisnice ovog sporazuma su: HDZ 1990, HSP BiH, HDU, Hrvatski Savez HKDU-HRAST, HP-Blok.

Kako doznaje portal Dnevno.ba spomenute stranke, potpisnice Sporazuma, imat će zajedničke kandidate na sljedećim izborima i u svim ostalim općinama i gradovima s hrvatskom većinom u Bosni i Hercegovini.

petak, 19. veljače 2016.

Zakinut je narod kojem se uskraćuje kanal na vlastitom jeziku

Božo Skoko je profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru te na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Vodi kolegije iz odnosa s javnošću te obnaša dužnost predstojnika Odsjeka za novinarstvo i odnose s javnošću. Uz odnose s javnošću bavi se istraživanjima medija, međunarodnih odnosa te nacionalnog identiteta i imidža.

Profesor Skoko bio je gost na radiju Treći u emisiji Kava na kampusu, gdje je govorio o aktualnim političkim temama u BiH.

Bosna i Hercegovina je podnijela službeni zahtjev za otvaranje procesa priključenju EU. Što će to značiti za BiH, a što za regiju?

U svakom slučaju to je jedna lijepa i simbolična gesta koja bi se mogla dugoročno odraziti na budućnost BiH. Ako gledamo optimistično možemo kazati da BiH završava daytonsku fazu, a započinje europsku koja će jednoga dana kombinirati punopravnim članstvom u EU. Naravno da između toga slijedi ona pesimistična faza. Čeka nas jako puno posla, reformi, odricanja i prilagodbi. Obzirom da znamo kako u BiH funkcioniraju pojedine institucije, s kojim se problemima susrećemo i da su tri naroda ravnopravna samo na papiru, onda možemo reći da taj pristupni proces može natjerati i institucije i građane da posluže stvari koje nisu posložene. Smatram da BiH nema drugog izbora. Može ostati crna rupa Europe ili napredovati ka Europskoj uniji. Trebamo biti optimistični jer je zahtjev predan, međutim moramo biti realni jer će proces priključenja trajati jako dugo. Hrvatska se mučila deset godina, a imala je sređenu državu i nije napravila onoliko reformi koliko se očekuje od BiH.

Zanimljivo da se tom opredjeljenju iskreno raduju uglavnom Hrvati u BiH. Kako to komentirate?

To je dobro za Hrvate, ali mislim da je dobro i za druga dva naroda, jer smatram da hrvatska komponenta može donijeti jednu novu vrijednost u BiH, a to je europska perspektiva. Nisam iznenađen što aplikacija posebice raduje Hrvate u BiH, jer je Hrvatska već punopravna članica EU, a samim tim su i oni državljani EU. Imaju putovnice i prava koja imaju svi građani Hrvatske ili diljem Europe. Shvatili smo da do sada nije bilo pretjerane volje i napora, niti institucija unutar BiH, niti sa razine međunarodne zajednice, kako bi se riješili neki nagomilani problemi koji se dvadeset godina ne miču s mrtve točke. Hrvati su svjesni da upravo ovaj pristupni proces može natjerati institucije da se počnu ponašati racionalnije i da Hrvati dobiju priželjkivanu ravnopravnost. S druge strane, jedan dio građana srpske nacionalnosti okrenut je prema Beogradu i razumjet će prije ili poslije da ni Beograd nema puno alternativa te da je odabrao europski put. Bošnjaci koji se više okreću prema Turskoj će također shvatiti da je naša sudbina u Europi zbog zemljopisnog i geopolitičkog položaja.

Javni emiteri u BiH su javno protiv uspostave TV kanala na hrvatskom jeziku. Kakvo je vaše mišljenje?

Mislim da je kanal na hrvatskom jeziku u BiH davno trebao biti riješen. Živimo u 21. stoljeću kada je mogućnost uspostave televizijskih kanala postao relativno lagan. Živimo u digitalnom dobu, nije to kao nekada. Svaki izgovor da je nemoguće i da nema financija je besmislen. Po meni je to političko pitanje i s te strane mislim da se zakida bilo koji narod ukoliko mu se uskraćuje kanal na vlastitom jeziku. To je pitanje identiteta, održivosti u državi i slično. Prema tome, mislim da se Hrvati u BiH moraju izboriti za svoj kanal institucionalnim putem i velik sam optimist u tom pogledu.

Na hrvatskoj političkoj sceni je jako izražen porast nesnošljivosti. Tko je nametnuo priču o povijesti, politika ili mediji i kakva je po vama uloga medija u Hrvatskoj u toj polarizaciji društva?

To je začarani krug. S jedne strane mediji reflektiraju stanje u društvu, a s druge strane mediji svojom isključivošću pridonose takvom stanju. Mi smo živjeli proteklih nekoliko mjeseci u znaku predizborne kampanje, sada imamo unutarstranačke izbore u HDZ-u i SDP-u i sigurno da to pridonosi jednoj radikalizaciji odnosa po načelu koje je Zoran Milanović davno izgovorio: "Mi ili oni". To nije dobro za hrvatsko društvo, jer gubimo jako puno energije, ne bavimo se pravim stvarima, nego se vrtimo u začaranom, ideološkom krugu. Naravno, da mediji mogu dati svoga obola, a tako da nametnu političarima jedan sasvim drugačiji ritam koji bi se bavio hrvatskom budućnošću, a ne onime što je bilo 1941. ili 1945. godine.

Kada se većina novinara obraća javnosti unaprijed znamo „na čijoj je strani“. Što po vama formira određenu sliku, mišljenje ili stav pojedinih novinara?

To je mix različitih faktora i teško je gledati na jednostran način. Međutim, moramo biti svjesni da, ako u ovom trenutku pogledamo ideološki i svjetonazorski profil hrvatskih medija, možemo reći da je mnogo više onih koji su bliži ljevici nego desnici. Pojedini mediji su potpuno neuravnoteženi. S druge strane vidjeli smo i na onim potporama Ministarstva kulture koliko su institucije bile pristrane u pomaganju sebi bliskim medijima, a nimalo stvaranju pluralizma. Koliko god mi školovanjem nastojimo pridonijeti tomu da novinar treba biti profesionalac i da treba pogledati sve strane, pružiti činjenice, a ne dojmove, to je vrlo teško realizirati u praksi. Mi kao zemlja moramo izaći iz tog začaranog, tranzicijskog kruga, koji nažalost nije svojstven samo Hrvatskoj, već i drugim zemljama koje su prošle komunizam.

Predajete studentima na Sveučilištima u Zagrebu i Mostaru. Po čemu su studenti slični, a po čemu se razlikuju?

Ne vidim veliku razliku između naših studenata u Zagrebu i Mostaru. Danas živimo u globaliziranom društvu kada su sve informacije i edukacije dostupne svima. Kada sam ja kao student odlazio u Zagreb tada smo imali jako puno dodatnih sadržaja, a danas su oni dostupni svim studentima. Sve ovisi o tomu koliko je netko znatiželjan, uporan i proaktivan. Ono što možda izdvaja zagrebačke studente jeste da imaju puno više mogućnosti praktičnoga rada uz samu nastavu, jer je veći krug medija i agencija za odnose s javnošću. Ipak, u globalu govoreći, mislim da nema pretjerane razlike, jer na koncu vidim mostarske studente koji svoje školovanje nastave u Zagrebu. Oni ne zaostaju po znanju i relativno se lako uklope.

Razgovarala: Monika Ćubela
Treci.ba

četvrtak, 18. veljače 2016.

Nastavak priče o ljubuškom Romeu i Juliji

Istinitost izreke kako je ljubav jača od svega potvrdila je i priča o mladom paru koji se u srijedu poslijepodne na vrhu jedne zgrade u Ljubuškom prepustio strastvenim ljubavnim aktivnostima.

Naime, središnja tema gotovo svih razgovora u ljubuškim brijačnicama, frizerskim salonima, kafićima, trgovinama, pa i javnim ustanovama je upravo taj mladi par.

Njihova ljubav potisnula je u drugi plan sve političke razgovore i pregovore, razgovore o vremenu, gospodarstvu, svjetske i lokalne teme.

Priča se proširila na cijelu regiju tako da smo mi na Radiju Ljubuški tijekom dana primili više poziva od raznih medijskih kuća, a zvali su nas čak iz Sarajeva i Beograda.

Ipak, na jedno pitanje nismo mogli dati odgovor i ono je ostalo visjeti u zraku. Tko je taj mladi zaljubljeni par, odakle su, i jesu li uopće Ljubušaci?

Odgovora još nema!

Raspitujući se o tome neslužbeno smo doznali da su se neki znatiželjnici penjali na vrh zgrade da vide o kome se radi, ali na kraju su ipak odustali jer nisu htjeli prekidati strastvenu ljubavnu priču.

Ljubušaci koji bolje poznaju krov zgrade kazali su nam da na zgradi nema nikakve ograde i da su zadivljeni hrabrošću i „ludošću“ dvoje zaljubljenih.

Neki Ljubušaci su nam potvrdili kako su pojedinci satima čekali da mladi par siđe sa zgrade, ali da su tako čekajući dočekali noć.

Jedna stara narodna izreka kaže kako prave ljubavne priče nikad ne završavaju, a ova sigurno još nije završila.

Radio Ljubuški

srijeda, 17. veljače 2016.

Mladi par u strastvenim ljubavnim aktivnostima na vrhu zgrade u Ljubuškom šokirao Ljubušake

Brojni Ljubušaci danas oko 15 sati ostali su zatečeni i šokirani kada su vidjeli da se na vrhu zgrade preko puta općine Ljubuški jedan par upustio u strastvene ljubavne aktivnosti.

Mladom paru ni najmanje nije smetalo što ih gledaju brojni građani i stanari susjednih zgrada, a dok smo ih fotografirali mladić nam je radosno mahao, što se nažalost ne vidi najbolje na fotografijama.

Komentari prolaznika bili su različiti, od onih da je to nešto najljepše što se u posljednje vrijeme dogodilo u Ljubuškom do onih da krov zgrade nije primjeren za takve stvari.

Pojedini, stariji prolaznici, izražavali su bojazan da mladić i djevojka ne padnu sa zgrade, te tražili da netko zove vatrogasce, dok su pojedinci, kad se mladi par udaljio od kraja zgrade i nastavio „aktivnosti“ dalje od očiju prolaznika, samo slatko smiješili.

Na kraju, vatrogasce ipak nitko nije zvao.
Radio Ljubuški

Ukazanje Isusa u Grabu: Pogledajte "Znatiželju"

U drugoj polovici devedesetih, u malom hercegovačkom mjestu, Grabu kod Ljubuškog, ljudi su postali svjedoci ukazanja anđela, čovjeka s bijelom bradom, križeva, Gospe i Isusa Krista.

Na prozoru kuće, koja se nalazila na usamljenom mjestu, mnoštvo je vidjelo biblijske motive i direktno u kameru posvjedočilo o onome što su vidjeli. Mnogi znatiželjnici iz cijele regije hodočastili su na mjesto ukazanja te s čuđenjem promatrali promjene koje su se događale unutar okvira prozora. Film prikazuje emocije ljudi za vrijeme ukazanja i atmosferu koja se događa u neposrednoj blizini.....

International Leipzig Festival For Documentary and Animated
Sarajevo Film Festival
Mediteran Film Festival Široki Brijeg
ZNATIŽELJA / CURIOSITY - short documentary from Kadar Film&Video Production on Vimeo.

facebook-Stjepan Skoko / Radio Ljubuški

Ljubuški karatisti se svojim domovima uvijek vraćaju okićeni medaljama

Karate klub Ljubuški djeluje od 1986. godine. Od samih početaka pa do danas iznjedrio je brojne uspješne generacije te ostavio uspješan trag u Ljubuškom i općenito u bh. sportu. Klub 2002. godine preuzimaju Darko Dropuljić i Ivan Anić koji ga vode i danas, a imaju ulogu trenera te predsjednika i dopredsjednika.

“U klubu trenutno trenira 80 članova, a riječ je o uzrastima – djeca, kadeti i juniori. Svi oni se istinski trude i jako su disciplinirani tako da smo i više nego zadovoljni rezultatima koje postižemo“, kazao nam je Dropuljić. On je, naime, još kao desetogodišnjak počeo trenirati karate te je sudjelovao na brojnim, kako domaćim tako i na međunarodnim natjecanjima, na kojima je, u teškoj kategoriji, osvajao brojna odličja i medalje. Uz Dropuljića i Anića, kao treneri početnika djeluju i Ivan Grbavac te Luka Mušan.

Natjecanja i medalje

Prema riječima našeg sugovornika, natjecatelji se svakodnevno pripremaju za natjecanja vježbajući borbe s partnerima te vježbajući tehniku i treninge snage. Treninzi se održavaju pet dana u tjednu, i to u Gradskoj sportskoj dvorani u Ljubuškom te u dvorani Osnovne škole Marka Marulića.

“Kroz godine postojanja, put nas je vodio na brojna natjecanja na domaćem terenu, a imali smo prigodu predstaviti se i u inozemstvu. Ako bih morao izdvojiti neka od natjecanja, onda bi to bila državna prvenstva u BiH, Croatia Open u Rijeci, Croatia Cup Zagreb, Salzburg Open, Venezia Cup, Balkansko prvenstvo u Istanbulu…“, prisjetio se Dropuljić mjesta iz kojih su se ljubuški karatisti redovito vraćali svojim domovima okićeni medaljama.

Iako su svi natjecatelji vrijedni i marljivi po pitanju treninga, među njima se, pak, posebno ističu braća blizanci Filip i Jakov Bebek, 14-godišnjaci iz Šipovače, a koji imaju urođen talent za karate te postižu odlične rezultate na svim turnirima.

“Filip i Jakov su na natjecanja krenuli već s osam godina, a ono što posebno veseli je činjenica da obojica imaju veliki broj medalja s domaćeg terena, kao i s turnira u inozemstvu. Redoviti su na treninzima, a uz to su i uzorni učenici koji uspijevaju uskladiti treninge sa školskim obvezama“, istaknuo je Dropuljić.

Ulažu se veliki napori

On je kazao i to kako Karate klub Ljubuški ostvaruje dobru suradnju s klubovima iz cijele BiH, Hrvatske te cijele regije. Redovito posjećuju turnire koje organiziraju klubovi iz regije, kao što su i sami sedam godina zaredom organizirali natjecanja u Ljubuškom. Što se tiče financijskog dijela, oslanjaju se na članarine, osobna sredstva, a znaju dobiti i poneku donaciju od prijatelja kluba. Također, u pomoć priskoči i općina Ljubuški na temelju čega se, zahvaljujući određenim iznosima, može financirati kotizacija prema Karate savezu BiH.

Nova godina donijela je i nova natjecanja pa su, prema riječima Dropuljića, ljubuški karatisti nastupili na dva natjecanja dječje karate lige Hercegovine, a početkom ožujka djeca i kadeti planiraju nastupiti na natjecanju u Beogradu. A budući da uprava kluba ulaže velike napore i sredstva u edukaciju trenera i natjecatelja, prateći razvoj vrhunskog sporta, cilj je u budućnosti još više posvetiti se radu sa svim uzrastima, osobito s početnicima, kao i pronaći adekvatan prostor s poboljšanim uvjetima za treniranje.

Oni koji se žele okušati u karateu te svoje početke žele ostvariti upravo u Karate klubu Ljubuški, više informacija mogu dobiti dolaskom u dvoranu Osnovne škole Marka Marulića svakog četvrtka u 18 i 30 sati.

Antonela Marinović / Dnevni list

nedjelja, 14. veljače 2016.

Zatresla se zemlja ljubuška

U nedjelju u 15 sati i 51 minuta na širem području Hercegovine i južne Dalmacije osjetilo se jako podrhtavanje tla.

Euro-mediteranski seizmološki centar zabilježio je potres magnitude 4.4 po Richterovoj ljestvici na dubini od 2 km.

Epicentar potresa zabilježen je 9 kilometara jugozapadno od Ljubuškog.
U ne.djelju u 15 sati i 51 minuta na širem području Mostara osjetilo se podrhtavanje tla.

Euro-mediteranski seizmološki centar zabilježio je potres magnitude 4.4 po Richterovoj ljestvici na dubini od 10 km.

Epicentar potresa bio je 3 kilometara od Ljubuškog. - See more at: http://www.pogled.ba/clanak/potres-jacine-4-4-po-richteru-zatresao-mostar/82426#sthash.Ug2uH37O.dpuf
U nedjelju u 15 sati i 51 minuta na širem području Mostara osjetilo se podrhtavanje tla.

Euro-mediteranski seizmološki centar zabilježio je potres magnitude 4.4 po Richterovoj ljestvici na dubini od 10 km.

Epicentar potresa bio je 3 kilometara od Ljubuškog. - See more at: http://www.pogled.ba/clanak/potres-jacine-4-4-po-richteru-zatresao-mostar/82426#sthash.Ug2uH37O.dpuf

In memoriam: MILAN FILIPOVIĆ

MILAN FILIPOVIĆ – MIĆO

14. 7. 1940. – 9. 2. 2016.

ZVONAR CRKVE U KAŠČU 43 GODINE

Milan Filipović – Mićo, nakon što je 43 godine bio zvonar u Kašču, preminuo je u utorak 9. veljače 2016. u 76. godini života. Svetu misu i sprovodne obrede, u koncelebraciji sa župnikom don Jozom, predvodio je u četvrtak 11. veljače na kaščanskom groblju don Marin Marčić, župnik Oraha i Stilja.

Od 1973. preuzeo je službu zvonara u Kašču. Ta služba se sastojala od svakodnevnog zvonjenja na ruke, ujutro, podne i navečer, prije mise i za vrijeme mise. Kasnije, kad je zvono na mjesnom groblju elektrificirano, Mićo je opet bio taj koji je redovito uključivao zvono kad je to bilo potrebno. Na svemu tome mu od srca zahvaljujemo!

“Kakav će to biti susret zvonara i Boga kojemu je zvonar pozivao ljude”, zapitao sam se dok je don Marin u propovijedi na misnome slavlju govorio o njegovoj samozatajnosti, čovjeku skromnih životnih zahtjeva prema sebi, ali zato široke ruke prema drugima.
Odmah su mi u mislima navrle riječi pjesme Branka Bošnjakovića Oči u oči:

Pitam se što ću reći kad se budemo gledali
oči u oči ja i Ti , što li ću tada reći?

Hoću li izdržati kad se budemo gledali
oči u oči ja i Ti , oću li moći izdržati ?

Kad se budemo gledali oči u oči
kad se budemo sreli ja i Ti

Sjeti se da sam samo čovjek,
a Bog da si Ti

Kakav li ću biti kad se budemo gledali
oči u oči ja i Ti -kakav li ću onda biti ?

Kakav će to biti susret kad se budemo gledali
oči u oči ja i Ti – jedan čovjek i njegov Bog ?

Kad se budemo gledali oči u oči
kad se budemo sreli ja i Ti
sjeti se sam samo čovjek a Bog da si Ti.

Budući da je kao čovjek i zvonar bio obljubljen, mještani Kašča, s jedne i s druge strane granice, sa župnicima don Jozom i don Marinom, priredili su mu skromnu proslavu 40. obljetnice službe 13. lipnja 2013., a čestitarima se pridružio, poslavši svoju čestitku i zahvalu, i biskup Ratko Perić.

Ja znam dobro: moj Izbavitelj živi
i posljednji će on nad zemljom ustati.
A kad se probudim, k sebi će me dići:
iz svoje ću puti tada vidjeti Boga.
Njega ja ću kao svojega gledati,
i očima mojim neće biti stranac:
za njime srce mi čezne u grudima
(Job 19, 25-27).

četvrtak, 11. veljače 2016.

Torcida bojkotira HMNK Vrgorac

Torcida Vrgorac se odlučila na bojkotiranje utakmica HMNK Vrgorac, a kao razlog bojkota Torcida navodi neučlanjivanje igrača Vrgorca u udrugu Naš Hajduk.

Priopćenje Torcide Vrgorac prenosimo u cijelosti:

Poštovane Vrgorčanke i Vrgorčani, te svi ljubitelji "bile boje" u ovom trenutku udruga Naš Hajduk broji preko 16.000 članova, dok 201 član dolazi iz našega grada na što smo posebno ponosni i ovim putem još jednom od srca Vam zahvaljujemo. Ljubav Vrgorčana prema Hajduku je neosporna, no nažalost postoji jedan detalj kojeg sa vama želimo ovako javno podijeliti.

Naime, uvidom u popis ljudi koji su se učlanili u udrugu "Naš Hajduk" primjetili smo da na tom popisu osim Vlade Bebeka nema niti jednog igrača i člana stručnog stožera Hmnk Vrgorca, ovo saznanje nam je još teže palo znajući koliko puta smo kao "Kamenjari" trošili naša grla, davali im poticaj, zajedno smo se i veselili i plakali, te bili taj šesti igrač na terenu našim "nebeskoplavim" kada god im je to trebalo. Također, ako se dotični nisu htjeli učlaniti iz poštovanja i zahvalnosti prema nama, mogli su to bar učiniti iz poštovanja i zahvalnosti prema Predsjedniku Hmnk Vrgorca ( ujedno i članu Nadzornog odbora Hajduka ) Anti Šalinoviću - Šalinu i Anti Mihaljeviću - Pilaču dvojcu koji iz ljubavi prema klubu i ovom gradu mnogo slobodnog vremena i osobnih resursa troše da bi Hmnk Vrgorac mogao egzistirati na vrhu futsala u Hrvatskoj.

Uzevši u obzir sve činjenice, želimo Vas obavijestit da je uže vodstvo Torcide Vrgorac odlučilo iz dišpeta BOJKOTIRATI utakmice Hmnk Vrgorca, jer dragi naši "nebeskoplavi" poštovanje se ne traži, ono se zaslužuje, a vi ste na tom testu ljudskosti u ovom trenutku pali.

Ovaj bojkot, neće bit pravilo, nego izuzetak i upozorenje da se i nogomet i futsal kao i svi sportovi igraju zbog navijača, a ne zbog igrača, naša su vrata za suradnju uvijek otvorena svima, tako i Hmnk Vrgorcu, ali samo pod uvjetom da "nebeskoplavi" shvate da je Vrgorac bez Kamenjara, kao Hajduk bez Torcide.

Torca Vrgorac

subota, 6. veljače 2016.

Mali tečaj kršćanstva - Kursiljo u župi Šipovača-Vojnići

Od 18. do 21. veljače u našoj Župi Tečaj vodi vlč. Andrija Vrane sa suradnicima, iz Zagreba.

Svatko tko osjeća potrebu spoznati i doći do bitnog u kršćanstvu, doživjeti susret sa živim Isusom Kristom kroz ljubav, radost i slobodu djeteta Božjeg, slobodno se može uključiti u rad Kursilja. Prijaviti se mogu i zainteresirani iz drugih župa. Tečaj se održava u večernjim satima! Zbog ograničenog broja sudionika potrebno je prijaviti se kod Župnika.

ŠTO JE KURSILJO?

To je priznati katolički pokret kojeg je sredinom prošlog stoljeća pokrenula grupa angažiranih katolika (laika i svećenika) čiji je cilj učvršćenje i produbljivanje vjere pojedinca, te stvaranje zajedništva u crkvi preko prijateljskih zajednica vjernika kako bi postali kvasac unutar župe. Pokret je proširen diljem svijeta, a u Hrvatskoj djeluje od 1974. godine. Do sada je održano približno 400 duhovnih obnova, a polaznika je bilo preko 10.000.

Na osobnoj razini Mali tečaj kršćanstva (Tečaj) želi posvijestiti svakom kršćaninu dostojanstvo njegova poziva kojeg je primio krštenjem. Na društvenoj razini Tečaj želi potaknuti pojedinca kršćanina na skladniji život u zajednici (obiteljskoj, crkvenoj, profesionalnoj, …) te u njemu probuditi svijest da je pozvan živjeti u svijetu kojeg treba ustrajno produhovljavati, donošenjem evanđeoskog duha u sva područja života: ekonomije, politike, morala, medija, socijalnih struktura, odgoja i obrazovanja, kulture i dr.

KAKO SE TO OSTVARUJE?

Okupljeni sudionici Kursilja slušaju nagovore suradnika – laika i svećenika. Nagovori su prožeti osobnim iskustvima, svjedočenjima suradnika. Nakon svakog nagovora slijedi razgovor na temu u manjim grupama (5-7 sudionika). Svaka grupa ima svog animatora koji potiče i usmjerava grupu te se svakom sudioniku pruža mogućnost izražavanja svog mišljenja i postavljanja pitanja. Za vrijeme pauza sudionicima na raspolaganju stoje svećenici, ne samo za ispovijedi nego i za osobne razgovore. Svakodnevno se moli (zajedničke i pojedinačne molitve), često koristeći molitvenik Kursilja «Na putu k Bogu» koji uči kako moliti. Osobito su snažna slavljenja liturgije i pokorničkog bogoslužja s tumačenjem simbola i uvođenjem u pojedine segmente otajstva. Važan čimbenik je i atmosfera na Tečaju koju stvara spontano druženje, pjesma, šale, zajedničko blagovanje te kava i kolači.

Stvaranje i doživljaj zajedništva je praktički za sve sudionike događaj koji ostavlja najdublji dojam, pri tome ne želi izdvajati vjernike iz župe već ih probuditi da se angažiraju u župi. Sudionicima Malog tečaja pomaže se doći do vjerskog stava iz kojeg slijedi zauzetost za Crkvu kao «svoju stvar». Iz zajedničke brige za nju, pozvani su da prema svojim mogućnostima surađuju u župi, zatim u različitim apostolskim grupama i organizacijama. Različiti susreti nakon Malog tečaja, kao što su susreti prijateljske zajednice ili jednodnevne obnove, trebaju pomoći održati budnim duh odlučne vjere te podržati pojedinca u zajednici istomišljenika.

Ukratko duhovna obnova:
pomaže uspostaviti pravilan odnos prema sebi, prihvatiti sebe, drugog i Boga;
ptiče na osobni odnos prema Kristu, osobito Euharistiji;
pomaže uspostaviti iskreno zajedništvo među vjernicima koje vodi do prijateljstva;
razvija uspješnu suradnju laika i svećenika i budi spremnost na angažman u župnoj zajednici i društvu, svjedočenjem radosti kršćanskog života;
gaji želju da se nastavi s produbljivanjem vjere i odnosa u obitelji i zajednici.

petak, 5. veljače 2016.

Dubravko Vukojević: Raspoloženje poljodjelaca nikad nije bilo gore

U jugozapadnoj Hercegovini s prvim danima veljače u povrtlarstvu kreću i radovi na otvorenom, piše Večernji list BiH. Udarna kultura je mladi krumpir koji se lagano počeo saditi zadnjih dana siječnja. Dubravka Vukojevića, predsjednika Udruge poljodjelaca ZHŽ, pitali smo za raspoloženje među poljoprivrednicima, što će se saditi i hoće li biti izvoza mladog krumpira nakon trogodišnje stanke: - Polovicom mjeseca u ljubuškom kraju kreće puna sezona. Raspoloženje, po meni, nikad nije bilo gore. Tome doprinosi nesređena situacija posljednjih godina. Taman kad pomisliš da će biti nekog poboljšanja, ono sve gore i gore. Što će biti s izvozom, teško je reći. Vidite, u Turskoj padne zrakoplov i udari nas po glavi! Odražava se tako što Turska inače izvozi u Rusiju, a Rusija onda zabrani uvoz iz Turske. Tada roba sa svih strana dolazi u BiH i nitko o tome ne vodi brigu niti provodi kontrole. Političari kao štite nas, pa Europa uvodi carine na naše proizvode. Istovremeno nas štite od Europe, a ne štite nas od zemalja tzv. trećeg svijeta (Argentina)kao ni od Srbije, Turske, Albanije, Makedonije… Od tih nas ne treba štititi, a treba od Europe?

Izgledi za EU

Čudna neka logika. Ako su u Europi cijene povrća ovako niske kao kod nas, mislim da onda Europi nije dobro. - Dakle, bez obzira što je odobren izvoz krumpira iz BiH u EU, izgledi nisu veliki? - Sve ovisi kako će se situacija odvijati, što će trebati Europi. Samim uvođenjem izvoznih carina naša roba automatski poskupljuje. Kakva će to biti računica, teško je reći, jer poznato je da cijena krumpira nikad nije velika. Trenutačno u nas ljudi ‘rižu’ cvjetaču voze na tržnicu, ne može se prodati? Što god se ovdje proizvede, ne možeš se prodati, pa je stanje za ovo doba godine suludo. Ništa ne možeš prodati?! Trgovački lanci imaju reklamu – “Kupujmo domaće”, a na policama ništa domaćeg nema. Interesantne su to stvari, ali ja se nadam da ćemo se pameti dozvati. Vjerujem jedino u Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, pa da nam Europa uredi neke stvari. Po nama, naši političari to neće nikada urediti, jednostavno nije im u cilju ili su u pitanju neki lobiji? Tko će znati – što narod kaže, kolje se krava za kilo mesa! Dokle će to trajati, Bog zna i najoptimističniji ljudi postali su pesimisti. To je jedna tragedija, jer ne vidi se izlaza. Ode jedan ‘pajdo’, dođe gori… - Je li tzv. papirnati dio fito brojevi i ostalo spreman za izvoz krumpira u EU?

Ispunjeni uvjeti

- Mi sada u sustavu imamo oko 150 proizvođača, s urednim fito brojem. Što se nas tiče, mi ispunjavamo 150 posto uvjeta, ne sto posto, ali što se tiče institucija, neka nam je Bog na pomoći! - Hoće li mogućnost izvoza potaknuti povećanje sadnje?

- Bit će na razini nekog prosjeka u posljednjih sedam - osam godina. Povećanje je teško očekivati jer nema radne snage, mladi odlaze, ali kad dođe do pada, bit će strmoglav.

- Ipak, u moru pesimističkih bilo je i optimističnih tonova? - Da, to se, prije svega, odnosi na isplatu poticaja. Ja bi se zahvalio ministru financija i Vladi ZHŽ, što su osjetili bilo naroda, iznašli sredstva, isplatili poticaje. Posebice zbog toga što s razine FBiH nema ništa, katastrofa… Proizvodnja mladog krumpira na jugozapadu Hercegovine kreće se od 5 do 8000 tona. Urod ne kreira sadnja nego kasni mrazevi, a ako ih bude, urod će biti manji i obrnuto. Prvi gomolji na tržištu se mogu očekivati čak i s otvorenoga, početkom svibnja.

Dušan Musa / Večernji list

četvrtak, 4. veljače 2016.

Kandidati koji su se prijavili na natječaj za policajce i mlađe inspektore najavili pokretanje tužbi protiv MUP-a ZHŽ-a: "Mene, hrvatskog branitelja nisu primili, ali jesu kandidate s 'one strane zakona"

Ne jenjavaju afere u MUP-u Zapadnohercegovačke županije, a najnovija od njih tiče se natječaja za policajce i mlađe inspektore.

Naime, prije nekoliko dana na adrese mnogih prijavljenih kandidata stigle su odbijenice koji ih isključuju iz daljnjeg postupka, a neki od njih najavljuju slanje žalbi i pokretanje tužbi protiv MUP-a ZHŽ-a zbog sumnji u regularnost provedbe postupka.

Jedan od njih je i mr. oec. Dražen Pehar koji je odlučio progovoriti o natječaju te svoju životnu priču vezanu za MUP ZHŽ-a podijeliti s javnosti. Pehar je dobio odbijenicu u kojoj stoji da je tek 21. na rang listi premda rezultati testiranja nisu javno objavljeni.

Borba s vjetrenjačama

“Naravno da će reći u MUP-u da sam bio 21. kako su mi i napisali, ali tko kaže da je to istina?! Zašto kandidati od početka nemaju uvid u rezultate testiranja? Zašto bi to bila tajna kad su imali i zakonsku obvezu da rezultati moraju biti vidljivi i dostupni svima. Oni to nisu ispoštovali i jasno je da je to prostor za manipulaciju“, kaže o natječaju Dražen Pehar čija Ljubušacima dobro poznata životna priča i loše iskustvo s MUP-om ove županije počinje prije više od deset godina kada je ostao bez posla u MUP-u.

“Neka cijela javnost zna, kad govorim o nezakonitom otpuštanju, da su mene i mog tadašnjeg zapovjednika otpustili, jer smo otkrili organizirani kriminal u policijskim redovima. Nakon toga je krenuo obračun s nama. Najprije su pomogli dvojici lokalnih kriminalaca s podebljim dosjeom da nas tuže i u tome im obilato pomagali. Naravno da na našim sudovima unutar županije nismo postigli ništa gdje smo osuđeni, ali smo na Vrhovnom sudu dokazali svoju nevinost gdje su kazne i poništene, no svejedno smo nezakonito ostali bez posla. Pokušali smo se žaliti i IPTF-u, ali naše žalbe nikad do njega nisu došle jer ih MUP nikad nije proslijedio IPTF-u. Vrhunac nezakonja dogodio se kad smo na žalbu upućenu u zakonskom roku MUP-u, dobili odgovor da se žalba odbija jer ‘nije pravovremena jer je zaprimljena izvan zakonskog roka“, prepričava svoju ‘borbu s vjetrenjačama’ Dražen Pehar prisjećajući se ranih 2000-ih godina kada se sve to događalo.

Kandidati kriminalci

Uvjeren je da su događanja iz tih godina i nebliskost s vladajućim strukturama glavni razlog zbog kojih je je dobio odbijenicu na posljednji natječaj.

“Nije se prilikom ovog natječaja uzimala u obzir činjenica da sam hrvatski branitelj i što po županijskom zakonu o dopunskim pravima hrvatskih branitelja i njihovih obitelji imam prednost prilikom upošljavanja. Moralo se prilikom izbora uzeti u obzir ključna činjenica, a to je da imam višegodišnje radno iskustvo, da sam prošao sve policijske obuke i da je to najveća prednost nad ostalima. Pored toga, instruktor sam međunarodne policije, a certifikat sam dobio od američkog ministarstva pravde“, kazao je.

I pored svih tih prednosti dobio je odbijenicu. No, odbijenicu nije dobilo nekoliko kandidata s ‘one strane zakona’.

“Da stvar bude gora, već se pročulo, a tu sam informaciju dobio i od djelatnika policije, da su na spomenutom natječaju primljeni neki kandidati koji već imaju i kriminalni dosje u policiji, više puta su privođeni i kažnjavani zbog nasilničkog ponašanja, nanošenja teških tjelesnih ozljeda, tuče i sprečavanja službenih osoba prilikom vršenja službenih radnji“, veli Pehar.

Kontaktirali smo MUP ZHŽ-a i na upit o provedbi postupki i sumnji u regularnost dobili šturi odgovor:

“Natječajna procedura za prijem kandidata za pohađanje temeljne policijske obuke, čin policajac i čin mlađi inspektor je u tijeku, te ne možemo komentirati Vaše navode. Poslije svake faze provjere kandidati su pravovremeno u pisanom obliku izviješteni uz pouku o pravnom lijeku (žalbeni postupak). Po okončanju natječajne procedure sukladno zakonu i pravilniku biti će objavljena konačna lista kandidata za pohađanje temeljne policijske obuke“.

Razočaran u natječaj, MUP, sudstvo i komplet sustav s nimalo blistavim pogledom na budućnost, Pehar je prozvao i vjerske vođe.

Pozvao i Crkvu

“Zaprimljenom odbijenicom srušili su se svi moji snovi! Sanjao sam i živio za dan povratka, jer su me prije više godina nezakonito udaljili s posla za kojeg sam se bezbroj puta žrtvovao. Kad se doživi ovakva nepravda i slične nepravde, kojih je za običnog malog čovjeka sve više, čovjek mora stati i zapitati se zašto se to događa. Ljudska i radnička prava nikad se nisu više kršila nego danas i kao vjernik, moram se zapitati gdje je u takvim prilikama Crkva i ljudi koji je vode? Zašto naši svećenicu ne dignu glas u obranu malog čovjeka kojem se na sve strane gaze osnovna prava? Nisu li Crkveni ljudi na to pozvani u svom svećeničkom pozivu?“, pita se Pehar.

Kaže kako od borbe neće odustati, a na odluku će podnijeti žalbu.

“Borit ću se i ne bojim se nikoga. Previše sam dao za ovu kuću da bi se svega lako odrekao. Istina se može zatajiti, ali se ne može sakriti. Snagu crpim u Bogu jer ono što je čovjeku nemoguće Bogu je moguće. Žalit ću se, a ako mi žalbu odbiju moj sljedeći korak će biti drastičan. To sam im rekao otvoreno pa neće moći reći da nisu znali“, poručio je Dražen Pehar.

Milan BebekDnevni list

utorak, 2. veljače 2016.

DI SU PARE: Tko će odgovarati za pljačku MZ Šipovača-Kašče?

Deset mjeseci je prošlo od saznanja javnosti o pustošenju računa mjesne zajednice Šipovača-Kašče. Deset mjeseci je prošlo od smjene tadašnjeg predsjednika Vijeća MZ Šipovača-Kašče Zlatana Bebeka i izglasavanja novog predsjednika Vijeća Dubravka Vukojevića.

No, do danas još nitko nije odgovarao za nestanak javnog novca u iznosu većem od 30.000 KM. Uvid u financijske transakcije u posljednjih nekoliko godina pokazuje brutalno pustošenje Šipovače i Kašča.

Tako uvid u stanje računa pokazuje na desetke slučajeva uzimanja gotovine na ime plaćanja vodočuvara natapnog kanala u vrijednosti nekoliko tisuća maraka. Pored toga, na ime igrališta i navodnih popravaka rasvjete također je podizan novac s računa u ukupnom iznosu većem od 10.000 KM. Prema informacijama do kojih su došli vijećnici, i u par navrata kad se radilo o stvarnim popravcima, uvećavani su računi popravka.

Ovo su samo dva primjera pustošenja šipovačko-kaščanskog novca čiji je slučaj dospio do Tužiteljstva ŽZH jer je očigledno da se radi o financijskim malverzacijama, o povredi Statuta jer nikakve transkacije nisu izglasane na Vijeću te zlouporabi položaja. Kako je samo bivši predsjednik Vijeća imao mogućnost potpuno samostalnog podizanja novca s računa, tereti se za navedena kaznena djela.

Također, na pojedinim ljubuškim benzinskim crpkama traženi su računi za izmišljena točenja goriva, a njima će se navodno pokušati pravdati jedan dio opljačkanog novca. Saznajemo da je vrijednost istih, preračunata u kilometražu, pod uvjetima prosječne potrošnje, veća od opsega kugle zemaljske.

Mnogi Šipovčani u šali kažu kako se ta kilometraža mogla napraviti jedino ako se išlo u službene posjete vođi Sjeverne Koreje jer je način vladanja u toj državi do unazad deset mjeseci bio sličan šipovačkom.

MZ Šipovača-Kašče zbog samovolje, kriminala i velikih apetita pojedinica postala je sramota općine Ljubuški te će nečasna djela vodstva ove mjesne zajednici u budućnosti vjerojatno društvu služiti kao primjer lošeg vođenja.

Posljednjih dana vijećnici su zaprimili sudske pozive po pitanju ovog slučaja pa bi se uskoro trebalo doznati tko je od sedam vijećnika odgovaran za pljačku MZ Šipovača-Kašče u iznosu većem od 30.000 KM, a krivac ili krivci odgovarati.

Kako žitelji Šipovače i Kašča nisu imali prilike niti jednom vidjeti sve vijećnike na okupu po pitanju mjesne zajednice još od izbora davne 2012. kada su se sadašnji vijećnici zajedno našli na izbornim listama čineći koaliciju mnogi su i zaboravili predstavnike MZ Šipovača-Kašče.

Stoga ovom prilikom navodimo njihova imena:
Kašče: MILAN TOLJ - Koalicija HDZ BiH - HDZ 1990
Banja: ZLATAN BEBEK - Koalicija HDZ BiH - HDZ 1990
Banja: BRANKO ŽIVKUŠIĆ - Koalicija HDZ BiH - HDZ 1990
M. Šipovača: DOBROSLAV BUKMIR - Koalicija HDZ BiH - HDZ 1990
M. Šipovača: MATE BEBEK - Koalicija HDZ BiH - HDZ 1990
V. Šipovača: ZDRAVKO VUKOJEVIĆ - Koalicija HDZ BiH - HDZ 1990
V. Šipovača: DUBRAVKO VUKOJEVIĆ - Koalicija HDZ BiH - HDZ 1990


VEZANO: Potvrđena optužnica protiv Zlatana Bebeka, prijeti mu deset godina zatvora